(navigation image)
Home American Libraries | Canadian Libraries | Universal Library | Community Texts | Project Gutenberg | Children's Library | Biodiversity Heritage Library | Additional Collections
Search: Advanced Search
Anonymous User (login or join us)
Upload
See other formats

Full text of "Rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Obraduje D. Danicic"

./^. 



BJECNIK 



V 



RJECNIK 



HRVAT8K0GA ILI SRPSKOGA JEZffiA 



NA 8VIJET IZDAJE 

JUGOSLAVENSKA AKADEMIJA 

ZNANOSTl I UMJETN08TI 






OBRADUJE 



P. BUDMANI 




O 



ctOO 



DIO III ^^ " 



DAVO- ISPREKRAJATI 



U ZAGREBU 1887—1891 

u k*i2arnici JUGOSLAVENSKE AKADEMIJE (DIONICKE TISKARE) 
TISAKDIONICKE TISKARE. 



DAVO 



DAVOLISATI 



DAVO, dilvola, m. diabolus, vrag, hiulobn, grc. 
Siii.ft(j).og. — isporedi davao. — Akc. se mijena u 
gen. pi. davola. — Krajne o atoji po stokavskom 
goooru mj. ol. — Mjeste da- n naj starijem obliku 
Stoji dija: dijavolt, dijavolt, dijavol, dijavo (do 
XVI vijeka); poslije (od xvi do xviii vijeka) ispada 
i: djavo], djavo: u nase vrijeme samo davo. — 
llijec je stara, isporedi stslov. dijavolt, rus. /:\ia- 
Bo^it, p.hH-ROA'h. — Izmedu rjecnika ii Stulicevu 
(djavol), M Vukovu, u Danicicevu (dijavoli.). a) 
u pravom sinislu uopce. dijavol, dijavo: ZbIj 
bkajani dijavolt. Mon. serb. 89. (1330). Primiji'iiiti 
se liioze nepravda g dijavolu. Zborn. 3^. — djavo : 
Izgoni djavole. N. Ranina oOl*. luc. 11, 15. Covjck 
zlom cudi djavola nadhodi. M. Vetranic 1, B74. 
Giljo djavoli duso muco. M. Drzid 159. Oi.ido 
g djavolu. M. Divkovic, zlam. 37'J. Osloboditi 
te od djavola tvoji neprijatc]a. L. Torzic 136. 
Sijo vasdan rerazloga djavo. J. Kavaiiin 5*. 
Stiasi se jednoga iibojice, a ne boji se neizbro- 
jeiii djavola. J. Banovac, razg. 30. Ukazo so 
pak i B. D. Marija, i rece djavloui. M. Zoricic, 
zrc. 100. A da je svaki grisnik djavo, isti spa- 
site} svidoci. D. Rapic 73. Uzdi svecu jednu 
svijecu, a djavolu dvijo. S. ^ubisa, prip. 132. — 
davo : Za kameno vozito necastivo davole. Xar. 
pjes. vuk 1, 132. Davf)lu pakla ne manka. Davo 
ui ore ni kopa, vcc sve o zlu niisli i radi. Davo 
rastovara na veji .stog. (Ko mnogo ima onaj i 
dobija). Nar. posl. vuk. 72. Ni davo nijo onako 
crn kao sto }ndi govore. 218. Sunce .sijc, kisa 
ide, davoli se legu. 29(V Kad su davoli otpali 
ud boga. Nar. prip. vuk. 114 — b) u osobitijem 
slucajima Hi s osobitijem znacenima (svi su ^nu- 
wjcri luiScga vremcna, s toga je it svijem naj 
wladi oblik davo). aa) u ]tdini cefade pomene 
davola, n. p. aaa) proklintcci, j^'^ttjuci. Kum je 
.staru majku zapitao: ,Kako cenio kumi imc dcstiV 
Stara niajka Juta odgovara: ,Deni .Tana, davo je 
odnio!' Nar. pjes. vuk. 1, 560. Hajt' otole, bozji 
prokletnici! davoli vi ponijoli diisu ! 2, 127. Nos" 
tc davo, Oblacicu Itade ! 2, 501. Zavrgo so ca- 
vlonom batinom, u nojzi jo pot stotin cavala, 
(odiiilo ga pet stotin davola!). Nar. pjes. jnk. 
139 — I'lO. Do davola! nomain ni ja koliko mi 
trcba, a da dam varaa! Nai". prip. vuk. 171. — 
bbb) kad pita da mn se tumaci sto u kakvovi 
ncugodnom dogadaju. Koji te je davo navratio, 
da ti dodes u moje svatove? Nar. pjes. vuk. 
2, 398. Zar ti malo cara po krajinam', no t' 
donese davo u planinu? 3, 332. — ccc) kad se 
vecom silom hoce kazati da sto ne moze biti, rece 
se da ni ,davo' ne moze ono uciniti Hi da sam 
,davo' moze ono uciniti. u ovakovijem primje- 
rinia: Koji ce vas davo podnijeti, a i .sad ste 
nesnosni. S. ^ubisa, prip. 130. Davoli ga znalil 
(a ko zna ko je, Hi gdje je, Hi sto radi). — bb) 
kad ko od obijesti -sto radi, kazc .se: Ne dado 
mu davo mirovati. Nar. pjes. vuk. 2, 458. No 
dade mu davo da ucuva. 3, 564. Ne da mu davo 
mira (kad ko nece da miruje). Vuk, rjec. 147a 
— nije posve isto u ovom primjeru, u komc 
davo znaci sto i davolstvo. Jedan momak od 
djavola stane da govori. S. l^ubisa, prip. 162. — 
cc) moze znaciti: zlo, nesreca. Kome vrag tome 
i davo. Nar. posl. vuk. 147. osobito ono cemii 
je eejade samo krivo. Ko davola trazi i nasa' 
ga. Ogled, sr. 6. s iijem znacenem cesto stoji u 
ovakovijem primjerima, kad se ko svjetuje da sc 
cega prode: A prodi se kavge i davola! Nar. 
pjes. vuk. 2, 466. Sto ce tebo solo i davoli? 
4, 103. Prodite se davola i vragal Nar. pjes. 
petr. 2, 530. — dd) kaze se o celadetu (i o zivin- 
cetu) da je davo: aaa) u jutini, kao o cem mr- 



skom, iesto u vokativu: Toni, toni, davole, nisi 
moja ni bila. Nar. pjes. vuk. 1, 104. ,0j snasice, 
davole, da ti mono uvati, sta b' ti moni cinila?' 
,0j devere, davole, da ja tebe nva,ti(h), kozu bi 
ti derala'. 1, 521. Baci, dive, vraga i davola. 
2, 34. — bbb) kao prijekor obijesnu cejadetu (i 
zivincetu), ali obicno u sali. Stan', djevojko, da- 
vole! Nar. pjes. vuk. 1, 179. Sad su }udi davoli, 
o svaoemu govore, po naj vise o nama, da se 
dvqje Jubimo. 1, 180. (Biju se dva kokota kod 
skupstine). Knoz Rogan : Vidito li ova dva davola! 
oko sta se oni dva poklase? P. Petrovic, gor. 
vijen. 46. — ccc) kao u cudu, kad ko (cejade Hi 
zivince) nesto cudnovato radi. Da je kome po- 
gledati bilo, kad usjede davo na davola, gorski 
hajduk na b'jesna dogata. Nar. pjes. vuk. 3, 8 — 9. 
AP da vidis cuda volikoga: namjeri se davo na 
davola, odmice so jedno od drugoga. 3, 206. — 
i ironicki: Davo si ti kad so natrcis. (Rece so 
u sali kad se ko gradi odviso pametan). Nar. 
posl. vuk. 72. — ee) kao ime nekijem zivotinama. 
aaa) morski davo ,(ler froschfisch' ,lopliius pisca- 
torius'. G. Lazic 76. — bbb) davo sumski ili man- 
dril, cynocophalus mormon. J. Pancic, zoolog. 177. 

DAVODAN, m u jednom primjeru xviii vijeka 
(djavodan), kao da je znacene: onaj koji je dan 
od davola. Ako bi ti zatok poslao ki djavodan, 
no liod' na mac. J. Kavanin 352a. 

DAVOLA C A, /. zemja pod nivama u Srbiji u 
okrugu .§abackom. Zomja u Davolaci. Sr. nov. 
1872. 622. 

DAVOLAK, davulka, m. dem. davo, — Akc. 
se mijena u voc. davolce, davolci, i u gen. 2)1- 
davolfika. — U na^c vrijeme i u Vukovu rjec- 
njku. Kad ugloda dak djevojke, upita kaludera: 
Sta jo ono <luhovnico, sta jo ono?' A kaludcr 
kao namrgodon odgovori mu : ,Ne glodaj onamo, 
sinko, niti pitaj sta je; ono jc davo'. Onda dak 
naj u;ni|atijim glasom rece: ,Dola duhovnice, 
boga ti ! da kupimo onoga jednog davolka, pa 
da ga povcdomo namastirii'. Vuk, rjec. 147*. 

DAVOLA N, davoldna, m. vidi vragolan. — U 
Vukovu rjecniku. 

DAVOLAST, adj. petulans, vidi vragolast. — 
JJ nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Dika crna, 
al' jo milokrvna; graorasta, al' je davolasta. Nar. 
pjes. vuk. 1, 637. Djevojke su davolaste. Nar. 
pjes. petr. 1, 43. 

DAVOLCE, davolceta, n. dem. davo. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

DAVOLCIC, m. dem. davolak. — U Vukovu 
rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Sa pra- 
porcici, sa davolcidi. 

DAVOLICA, /. uprav zenski davo, ali se kaze 
samo ienskom celadetu kao prijekor, cesee u sali, 
vidi davo, b) dd) bbb). isporedi vragolica. — Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : zena 
ili djevojka koja davoli ,die teufelin (muthwil- 
liges frauenzimmer)' ,femina petulantior'. Djavo- 
li ce, dobro se ne izlczete, a sve znate. M. Drzic 
191. ,0j Dunave, tija vodo! sto ti take mutna 
teces? il' te jelon rogom mnti, il' Mirceta voje- 
voda?' ,Nit' me jelen rogom muti, nit' Mirceta 
vojevoda, vec devojke davolico svako jutro do- 
lazeci, peruniku trgajuci i bolo.ci svoje lice. Nar. 
pjes. vuk. 1, 492. 

DAVOLLTATI, davo] ij am, impf. saliti se. M. 
Pavlinovic. — vidi vragovati. 

DAVOLISANE, n. djclo kojijem se davolise. 
— U Vukovu rjecniku. 

DAVOLISATI, davolisem, impf. vidi vrago- 
vati i vragolisati. — U Vukovu rjecniku. 



DAVOLITI I 

DAVOLITI, davolim, impf. vidi vragoliti. — 
U Vukovu rjecniku. 
DAVOLOV, adj. diaboli, koji pripada davolu. 

— Izmedu rjecniku u Vukovu. U mene su oci 
davolove. Nar. pjes. vuk. 1, 371. 

DAVOLSKA JAEUGA, /. mjesto pod nivama 
ti Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Davol- 
skoj Jarugi. Sr. nov. 18G1. 495. 

DAVOLSKI, adj. diabolicus, koji pripada da- 
volima. — Bijec je stara, isporedi stslov. dija- 
voltski., rus. ,vaBo.acKiH. — Izviedti rjecnika ti 
Stulicevu (djavolski), u Vukovu, u Danicicevu 
(dijavoltskyj). a) s ohlikom dijavolski (dijavolt- 
skyj). — u jednom primjeru xiv vijeka. Dija- 
volBskj^nii iiavazdenijeuii.. Mon. seib. IIG. (1342). 

— b) s ohlikom djavolski. — xvii i xviii vijeka. 
Ako si ti suzan djavolski. B. Kasic, per. 88. Neka 
bog oslobodi grisnike od napastovauja djavol- 
skoga. L. Terzic 36. Uzese one sluge djavolske 
Isusa. M. Lekusii, razm. 95. Cu('y)aj se druga- 
cijo od zaside i privare djavolske. M. Zoricid, 
zrc. 41. — c) s ohlikom davolski. — od xviii 
vijeka. Iz davolskih cejusti istrgnuti. J. Rajic, 
pouc. 1, 83. No igraj so s davolskim poslom 
(n. p. s pu§kom) Nar. posl. vuk. 199. Pa ga 
davolski car nabio na kopje i nosio na ramenu. 
Nar. prip. vuk. 114. Pak so prodi davolskijeh 
aspri. 122. Kakva ti je ono davolska zivina? 
180. — d) rijetko se (same u nckijem primjerima 
xvm vijeka) ol po opcem zakonu mijena na o: 
djavoski. Od djavoskih htij se branit svih za- 
sjeda. J. Kavanin 402^. Kad covik ili zena jest 
u dogovoru s djavlom, i cini dila djavoska. J. 
Banovac, razg. 268. Pod djavo^kim nogam. F. 
Lastric, svot. iVl^. Ona je lokva sviju napasti 
djavoskih. D. Rapid 146. 

DAVOLSTVO, n. davolska narav, davolsko 
static. — isporedi vragolstvo. — Od xvm vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (vide vragolstvo). 
a) u j)ravom smislu. — xvm vijeka sa starijim 
ohlikom djavolstvo. Naj posli odado dogovor Kal- 
vinov, i I'legovo djavolstvo. M. Zoricic, zrc. 117. 

— h) potulantia, ohijest. — u nase vrijeme s mla- 
dijem ohlikom davolstvo. Sjede Mijat s kadom 
vecerati, a malo je Mijat vecerao, od davolstva 
onda zaplakao. Nar. pjes. vuk. 3, 438. Obuce se 
od davolstva u dovojacko ajine. Vuk, dan. 4, 8. 
Osobito se rece za onoga koji se cini miran i 
prost, a pun je davolstva i lukavstva. poslov. 93. 

DAVOLUK, m. vidi davolstvo, h). — Postaje 
od davo turskijem nastavkom luk. — U nase 
vrijeme. Djavoluku doru naucio. Nar. pjes. juk. 
253. No s veccga davoluka svoga. Osvetn. 1, 70. 

DAVO^jEVICA, /. vidi davolica (s pravijem 
ztiacenem). — (J jednoga pisca naseya vremena. 
Sojtan jasi na davojevici. Osvetn. 3, 13. 

1. DAVOl^I, adj. diaboli, diabolicus, koji pri- 
pada davolu (davolov), Hi davolima (davolski). 

— isporedi vrazji. — Postaje od osnoce imcna 
davo (dijavol, djavol, davol) na.stavkom _]h; Ij sa- 
zim(e se u |. — ]{ijec je stara, isporedi stslov. 
dijavo|t. — Izmedu rjecnika a Stulicevu (dja- 
vo|i), u Vukovu, u Danicicevu (dijavojj,). a) s naj 
starijim ohlicima dijavolt i dLJavoJt. — xiv vijeka. 
Navazdciiijiiuii. diav()|iiiii.. Mon. sorb. 139. (1348). 
Da jo prodant na volikouib sudistu u di,javo]o 
ruke. 230. (1397). — h) sa starijim ohlikom. dja- 
voji. — XVI vijeka. Mro da to i/.vadi iz ruko 
djavojo. is. Moudctid 342. Od sobo goi'iahu dja- 
vojo napasti. M. Votranic 1, M4. Koja nio iz 
rnka i/vadi djav()|ili. N. Diniitrovid 34. .Silu 
djavoju za niato no hcijonit. M. Drzic 419. Kaz- 



DECEVI6 

mis}a djavoje varke. B. Gradid, djev. 56. — c) 
s naj mladijem ohlikom davo|i. — u na§e vri- 
jeme. Sve ce podi davojijem tragom. Nar. pjes. 
vuk. 5, 237. Davoja mastanija i boSja sila. Vuk, 
nar. prip. 116. Kad prekjucer pito si ih. Huso, 
preko zice davo|ega traga. Osvetn. 2, 118. 

2. DAVO^jT, adj. uprav je ista rijec sto i prc- 
dasna, ali, osim razlicna akcenta, ima i osobito 
znacene: ne unus quideui, «i jedan. ovo postaje 
od reienica, kao sto je : davoli ga znali ! (vidi 
davo, h) aa) ccc)), i druge takove. — U nase 
vrijeme po juznijem krajevima, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu: davo}i (osobito u Hercegoviui 
i u Crnoj Gori) ,kein einziger' ,ne unus quidem'. 
Ne puStise davojega ziva do samoga Grude ba- 
rjaktara. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Nama nesta na 
bedemu glava, u tamuici vlalia davojega. 4, 99. 
Svi su bezi na Hercegoviui dok ne dode bego 
l^ubovidu ; a kad dode bego ^^ubovidu, ali neraa 
bega davo|ega. Nar. posl. vuk. 282. Davoji jedan 
san svu noc, nogo se obrci i prevrdi do zore. 
S. l^ubisa, prip. 11. Al Turfiina nigdje davo|ega. 
Osvetn. 7, 69. — u ovom primjeru kao da je 
adverah : Nccu se inrciti za to djavoje. S. I^ubisa, 
prip. 140. 

DAVOSKI, vidi davolski. 

DAVRK, m. veliki komad Jijeba. — Vaja da 
je po postanu isto sto devrek koje vidi. — U 
Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori u 
Srijemu. 

DAVUR, vidi daur. 

1. DE, enkliticna rijecca, stslov. zde, dodaje se 
osobito dcmonstrativnijem zamjenicama i adver- 
hima, te im podaje jacu silu u znacenu; kao lat. 
dera, s cim je srodno. u starija se vremena doda- 
valo rijecima ovaj, ovaki, onaj, onaki, taj, tako, 
takovi, toliko, tu, drugi, vas, koje sve vidi ; ispo- 
redi zde. « novija vremena ne dolazi sa svijem 
tijem rijecima; a obicno ptrima i drugu enkli- 
tiku V (re, ze) koju vidi: der; vidi takoder, to- 
likoder, ider. vidi jos D. Danicic, rjec. 3, 539; 
F, Miklosid, vergl. gramm. 4, 120. 

2. DE, vidi gdje. 
DE-, vidi dje-. 

DEBEA, /. kao kesa od kostrijeti, sto se na- 
viice na ruku pa se nom cisti kon, tur. gebro. 
D. Popovid, tur. rijec. 79. i u Vukovu rjehiiku: 
,ein beutel (von ziegenliaar) , um pferdo oder 
audi badendo zu reiben'. 

DECERMA, /. kratko odijelo do pasa hez ru- 
kava sto se ne zapuca; po juznijem krajevima 
nosi se vrhu drugoga odijela (dolame, koreta), 
te je cesto od kadife, i izvezeno Hi tokama na- 
kiceno (isporedi bezrukac, fermeu), tur. geciirme, 
jeciirme. — zove se i jecorma (koje vidi). — Od 
xvm vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu: ,eine 
art wcste (obno arniol)' ,tunicae genus'. Ima 
mnogo stvari u na§emu jeziku da im i mi imena 
no znauio, kako recemo kail sam, caksirc, de- 
cerma ... S. Margitic, isp. iv. Pod dolauiom 
od kadifo decorma, pod docermom od orira ko- 
su|a. Nar. pjes. vuk. 1, 153. Po dolami kadiHi 
decorma, na dccormi toke od tri oke. 1, 373. Po 
kosu|i tri taukc decormo, pak dolamu sa tridost 
putaca. 2, 138. Po dolami toko i dccermc 3, (!. 
Po kosu|i kadivli decermu, po dofiormi zelenu 
dolamu. 3, 111. Mor dolamo, skorlotuo deSonno. 
3, 298. 

DECEVIL), m. prczimc. — U nnrodnoj pjesmi 
naseija vrrmcna. To po;;odi Tura Dorovida. Ogled. 
sr. 250. Za iSmailom Abdul Decevida. 459. 



DECI 



DENADIJE 



DECI, m. pi. selo u Eudini (u bileckoj naliiji). 
V. ^esevid. 

DECMA, /. izmedu takuma i drveta na cibuku 
ima trece parce okovano srebrom sto se zove 
,decma'. ]^. V. Stojanovic. — tur. gecme. 

DEDEON, m. ime musko, grc. Tf^fwr (po je- 
vrejskom). — Prije nasega vremena. Dedeont 
S. Novakovic, pom. 119. 

DEDA, /. hyp. Andelija. u Lici. V. Arsenijevic. 

DEDEEAN, dedei-na , adj. u Bjelostjencevit 
rjecniku: (kajkavski) dederen (,gyegyeren'), frisek, 
umetelen, hiter, brz, pospesen ; lak, lagahan ,agi- 
lis, dexter, recens' v. brz. 2. batriv ,generosns'; 
adv. dederno , pospesno , lahko , lirlo ,agiliter, 
dextre, compartive'. 2. batrivo ,generose, au- 
dacter'. — Nepoznata postana, isporedi tur. keng, 
ma gar. gyonge, mldd. 

DEDERNOST, /. osobina onoga koji je dcderan. 

— U Sjelostjencevu rjecniku: dedernost (,gye- 
gyernost), pospesnost, hrlosfc, lahganost ,agilit.as, 
dexteritas, celeritas'. 2. batrivost ,generositas. 
audacia'. 

DEGA, m. ilif. ime musko Hi zensko'^ — Prije 
nasega vremena. S. Novakovi6, pom. 119. 

DEGrEVO, n. selo u Hercegovini u kotaru fo- 
canskom. Statist, bosn. 109. 

DEISIJ A, /. odijelo uopce, osobito bogato, tur. 
gejsi, odijelo, riibje. — U nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku: vide odijelo s dodatkom da je 
stajaca rijec. Pa otvora popete sepete, te on vadi 
duzel deisiju. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Da obuce 
tursku deisiju. Nar. pjes. petr. 2, 277. Udari 
mu novu deisiju. 2, 588. Deisija, odijelo. 2, 700. 
Deisija, naresene, nakicene, kitna. F. Jukie, nar. 
pjes. 618. Deisija, gospocko odijelo. V. Vrcevi6, 
nar. prip. 223. 

DEJENA, vidi dejenski. 

DEJENSKI, adj. koji pripada dejeni (obliku 
dejena nema potvrde, ali vidi deona), pak}eni. 

— Na jednom mjestu xiv vijeka i u Danieicevu 
rjecniku (dejensskyj). Ognt dejenski. Mou. serb. 
199. (1381). 

DEKA, m. Hi f. ime musko Hi zensko ? — Frije 
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 119. — U 
nase vrijeme kao muski nadimak Hi jirezime. 
Saban Deka grudski vojevoda. Nar. pjes. vuk. 
4, 115. Tu Nik-Deka prvi kidisao. Ogled, sr. 481. 

1. DEKIC, ^OT. prezime. — U nase vrijeme. J. 
Bogdanovic. Sem. karlov. 1883. 73. 

2. DEKIC, i«. brdo u Srbiji u okrugu cacan- 
skom. Sr. nov. 1878. 900. 

DEL, tur. gi&i, dodil — isporedi deldi, deledek, 
delorina. — U nase vrijeme. Del devojko, del 
dusice! V. Vrcevic, igr. 31. Del, dodi k meno. 
Nar. prip. vrc. 223. 

DELA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran- 
skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315. 

DEL ASIC A, /. mjesto u Hercegovini. — U 
nase vrijeme. UJegose uz Babu planinu, a iz 
Babe uprav Delasici, doklem dosli po|u Neve- 
sinu. Ogled, sr. 91. 

DELDI, tur. geldi, dosao je. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Aksam deldi (vece je 
doslo), dragoj pod pengere. Nar. pjes. here. vuk. 
178. 

DELEDEK, turska rijec u narodnoj pjesmi 
nasega vremena: Deledek ti svaku vecer. Nar. 
pjes. hero. vuk. 276. — u istoj knizi na str. 357 
tumacena je: dodi — podi, ali maze biti da treha 
citati delegek, tur. gelegek, koji ce doci, buduci. 



DELEKOVAC, Delekovca, m. selo u Hrvatskoj 
u podzupaniji koprivnickoj (,Gjelekovec'). Pre- 
gled. 72. — moze biti da treba citati Gelekovac. 

DELETOVCI, Deletovaca, m. pi. ime mjestima. 
a) .selo u hrvatsko-slavonskoj krajini ?( okrugu 
brodskom. EazdijeJ. kr. 14. — b) pustara u Sla- 
voniji u podzupaniji vukovarskoj. Pregled. 116. 

DELIBOECI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu 
travnickom. Statist, bosn. 62. 

DELKAPE, /. pi zaselak u Srbiji u okrugu 
uzidkom. K. Jovanovic 151. 

DELOEINA, tur. gel oranyn, dodi Otale. — 
U nase vrijeme. Delorina majko! .sjedi mati me- 
dena! . . . (Govori onaj koji cele zove u kosnicu. 
U Grbju). Nar. posl. vnk. 189. 

DELSAMIN, delsamina, m. vidi fiemin. — Od 
tal. gelsomino (ali bi po tome trebalo da mjeste 
d bude g). — if nase vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku (gclje se dodaje da se govori u primorju). 
Svrnuh joj se u gardin, potrgah joj delsamin i 
tri dune nezdrelc . . . Vrnucu ti delsamin i tri 
dune nezdrele. Nar. pjes. vuk. 1, 287. Daruj 
meni cvetak delsamina. Nar. pjes. here. vuk. 98. 
Delsamin (tal. gelsomino), po|. dziejzamin, gelso- 
mino, jasmiuum officinale L. B. Sulek, im. 68. 

DE^jA, m. ilif. ime musko Hi zensko? — Prije 
nasega vremena. Deja. S. Novakovi6, pom. 119^. 

DEM, m. ono gvozde na uzdi sto stoji konu 
u zubima i oka usta, zvale, tur. gem. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku, ii kom je ovako tu- 
maceno. Pa zauzda demom od celika. Nar. pjes. 
vuk. 2, 270. Zauzda ga demom nemackijem. Nar. 
pjes. petr. 3, 127. Uzeti dem na zub. (osloboditi 
se, uzeti mah, kao kon, kad uzme dem na zub, 
pa no mari sto se usteze). Nar. posl. vuk. 380. 

DEMANT, vidi dijomanat, magar. gyemant. 

— V Bjelostjen6evu rjecniku. 

DEMELIJA, /. vidi jemenija. — U Vukovu 
rjecniku s dodatkom da se govori oko Sina. 

DEMIGIJA, m. ladar, tur. gemigi. — U nase 
vrijeme. Demigiji 'vako govorio. Nar. pjes. petr, 
2, 503. 

DEMIJA, /. lada, brod, tur. gemi. — Akc se mi- 
jena u gen. pi. demija. — Od xvm vijeka i u Vu- 
kovu rjecniku. Vozeci se u velikim demijam. And. 
Kacic, kor. 479. Sagradi tanke demije. Nar. pjes. 
vuk. 1, 419. No mi prati niz more demije. 2, 553. 

DEMILIC, m. selo u Bosni u okrugu bano- 
luckom. Statist, bosn. 41. 

DEMO, m. nekakvo tursko ime musko, uprav 
ipokoristik. — Akc. se mijena u voc. Demo. — 
if narodnoj pjesmi nasega vremena. Kud ces 
tamo, Demo Brdanine? Nar. pjes. vuk. 2, 412. 
Marko pade a Demo dopade. 2, 413. 

DEMOVSKO PO:^E, m. ime mjestu u Crnoj 
Gori. — V nase vrijeme. Ovce pase Zedanine 
Pavle po siroku poju demovskomo. Nar. pjes. 
vuk. 1, 199. Doklen dode Arbaniji |utoj, u si- 
roku poj.u demovskome, pod bijelu varos Pod- 
gorica. Ogled, sr. 84. 

DENA, m. Hi f. hyp. Donadije Hi Denadija? 

— Prije nasega vremena. Dena. S. Novakovic, 
pom. 119. — U nase vrijeme u Dubrovniku, kao 
hyp. Evdenija, ali po dubrovackom govoru s nom. 
Dene i voc. Dene. P. Budniani. 

DENADIJA, /. ime zensko. isporedi Denadije- 

— Prije nasega vremena. Denadija (uionahiiia)- 
S. Novakovic, pom. 119. 

DENADIJE, m. Tavvdiiog, ime musko (kalu- 
dersko). — Od xvi vijeka i u Dauiciccvu rjec- 



DENADIJE 



DEKASIM 



niku. Denadije parajeklisiarbhi.. Vuk, prim. 14. 
(1537j. Denadije (kaludersko). S. Novakovic, pom. 
119. 

DENAR, m. vidi januar, sjecan, novogrc. ye- 
vuQTfi. isporedi dcnvar, genar. — xiv i xv vijeka 
i u Danicicevu rjecniku (denart). Meseca denara. 
Mon. Serb. 90. (13i30). 399. (1439). 

DENA§I, w». pi. selo u Bod kotorskoj. Sem. 
pravosl. boko kot 1875. 20. 

DENDA, m. ime musko. vafa da je hyp. De- 
nadije. — Prije nasega vremena. Denda (musko). 
S. Novakovic, pom. 119. 

DENDAR, denddra, m. vidi derdan. — U nase 
vrijeme u Lici i u Vuknvu rjecniku (gdje se ta- 
koder dodaje da se govori u Lici). Dendar de- 
vojku udaje. Nar. poslov. u Lici. V. Arsenijcvic. 

DENDISA^iIC, m. prezime. — Pomine se xviii 
vijeka. And. Kac.ic, razg. 179. kor. 454. 

DENDER, m. u Vukovu rjecniku u kojem stoji: 
vide custek s dodatkom da .se govori u Criioj 
Gori. — Nejasna postaha, jainacno tiirska rijec. 

DENDIR, adj. bogat, iiioze hiti od titr. gong, 
blago. — U nase vrijeme u dubrovackoj okolici. 
P. Butliiiani. 

1. DENE, interj. obicno se kaze po dvaput: 
deno deno, kad se na sto pri><taje, ne kao na 
dobro, nego kao da je moglo biti i gore, tnr. gene, 
opet. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku 
(,ziemlich' ,fere, sic satis'). Dcvojka pobegla od 
oca; da je otisla onamo kiid je posla, dene done! 
M. D. Milicevic, let. vec. 19G. Ako niogadne bit 
sto u brzo, dene dene; ako li se otcgne, zlo i 
naopako! jur. 35. 

2. DENE, vidi kod Dona. 

DENERAL, donorala, m. vidi generao. — Hi 
od novogrc yn'tnt'drig Hi od nem. general (ne 
moze biti ni talijanska ni lurska rijec). — U 
nase vrijeme (ali vidi adj. doncralov); nijesu 
dosta pouzdani svi primjeri; u kojemu moze biti 
da treba citati g mj. d. Veli nomu Sunog de- 
nerale. Nar. pjes. vuk. 3, 559. Pred vladikom i 
pred denoralom. 4, 10. I od mora tricsfc dene- 
rala. Nar. pjes. juk. 127. Pavle mu je dencral 
pred voj.skom. Nar. pjes. petr. 2, 76. 

DENERALOV, adj. koji pripada dencralu (po- 
glavici crkvenoga reda). — Na jednom mjestu 
XVII vijeka. Fra Evandelista od Gabijana reda 
svetoga Franccska, doneralov komjesar. u M 
Divkovic, bes. xiv. 

DENERAN, m. oidi dencral, novogrc. ytrfoulrjg. 

— XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku (denorani.). 
Vk h'to 1(;92 izide Kaplart, denerant s vojskomi. 
i pade poil Varadint. Vi. loto 1696 izide Saksi, 
i Kaplart denerant podt Tomisvart. Oka/.k. saf 
pam. 87. 

DENIC, m. sclo u Bosni u okrugu travnickom. 
Statist, bosn. 68. — i prezime u nase vrijeme. 
Sem. karlov. 1883. 73. 

DENKA, wj. Hi f. hyp. Denadije Hi DonadijaV 

— Prije nasega vremena. Dontka. S. Novakovio, 
pom. lli». 

DENOVAC, Denovra, m. ime mjcsf.ima u Sr 
hiji. a) selo u okrugu loplidkom. iM. D. Milicovif', 
kraj. srb. 389. — b) mjcsto pod nivama u okrugu 
valevskom. Niva u Dcnovcu Sr. nov. 1875 415. 

DEN0VI(3, m. sclo ti Boci kotorskoj. ^o.n\. 
pravosl. boko-kot. 1875. 23. (grijcskom Donovir. 
Repert 1872. 8). 

DENUAHI.IE. m. vidi donar, imvogrc. ytvuvu- 
Qios. — JSfa jednom mjestu xv vijcku i u Dani- 



cicevu rjecniku. Meseca deunuarija. Mon. serb. 
534. (1485). 

DENVAR, m. vidi denar, novogrc. ytvovuQiog. 
— XIV i XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (dent- 
vart). Meseca denvara Mon. serb. 104. (1333). 
539. (1499). Dentvara. 235. (1399). — na jednom 
mjestu grijeskom denavra. 252. (1404). 

DEONA, /. ytivva (jevrejska rijec), gohonna, 
pakao. — isporedi dejena. — U spomeniku xiv 
vijeka pisanom crkvenijem jezikom i a Danicicevu 
rjecniku. Vt glubiuu deoni. Glasn. 11, 192. (1319). 

DEONISIJE, m. ztiovvoiog {?), musko ime kalu- 
dersko. — Prije nasega vremena. Deonisije (ka- 
ludersko). S. Novakovic, pom. 119. 

DEORDE, m. vidi Doordije. — Prije nasega 
vremena. Deorde. S. Novakovid, pom. 119. 

DEORDIJ, Hi. ime musko i prezime — xiii 
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Deordij). a) vidi 
Doordije. Deortdij (,Deordi') odt kneza Tripuna. 
Mon. serb. 40 (1253). — b) vlasteosko prezime 
mletacko, tal. Zorzi. Martsilij (,Martsili') Deort- 
dij (,Deordi'). Mon. sorb. 35. (1253). 

DEORDIJE, m. FtioQyiog, Georgius, ime musko 
(naj cesce sum svetac). — isporedi Deordij, Dor- 
dije, Dordij, Durde, Durad itd. i Gore. — Od 
prvijeh vremena a izmedu rjecnika u Vukovu 
(u pjesmi mjesto Dordije) i u Danicicevu (Deort- 
dije). Muconice Hristovt Deortdije. Stefan, sim. 
saf. pam. 4. Svety Deordije u Rase. Mon. sei'b. 
14. (1222 — 1228). Monastiru svctago velikomuce- 
nika Deordija. 167. (1358). Gospodint Deordije, 
despott srtbtski. 539. (1495). Go.spodaru Deor- 
dija. 558. (1613). Deordije. S. Novakovic, pom. 
119. Krsno ime, sveti Deordije. Nar. pjes. vuk. 
2, 96. 

DEORDIJEV, adj. koji pripada Beordiju. — 
Izmedu rjecnika u Danicicevu (Deortdijevt). Na 
Deordijovt dtnt. Mon. serb. 98. (1330). 

1. DER, vidi 1. de. 

2. DER, m. ncka vapncna zem^a Sute boje. — 
U nase vrijeme. Motri, pipji, kopaj po onome 
deru. S. Lubisa, prip. 96. Bila zomja tvrdi der. 
236. 

DERA, m. hyp. Derasim. — Od prije nasega 
vremena. Dera. S. Novakovic, pom. 119. Dok 
pogubim do dva iguniana, Agi-Deru i Agi-Ru- 
vima. Nar. pjes. vuk. 4, 139. 

2. DERA, /. smaris vulgaris, neka riba. D. 
Kolombatovic. 

DERACI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu ca- 
canskom. K. Jovanovic 168. 

DERAKAR, m. falconarins, sokolar, novogrc. 
yfocty.uorig. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku 
(derakart). Ni derakara ni psara. Glasn. 15, 307. 
(1348?). Oslobodi krajevtstvo mi sola i inetohije 
ott psara i derakara. 13, 376. (oko polovice .kiv 
vijeka). — / kao da je ime mjestu: Sclu jo Vil- 
skoj isla meda na Jastrobara glavu nad Dera- 
kara. Mon. serb. 141. (1.349). 

DERAM, derma, m. tolleno; vectis, greda na 
drugoj kracoj gredi (sto je zabodcna u zem(u) 
naslonena kojom se kao polugom crpe voda ; po- 
luga kojom se vrata zatvoraju, grc. yt'oarog. — 
I' Vukovu rjecniku. — / mjesto _ pod nivama u 
Srbiji u okrugu pozarevackom. Niva na Dormu. 
Sr. nov. 1863. 42. 

DERA SENO VIC, m. prezime. — U nase vri- 
jeme. Soiii. karlov. 1883. 73. 

DEIJASIM, m. runioiiAiig, ime musko. — Od 
prvijili vremena i a Danicicevu rjecniku (Dora- 



DERASIM \ 

siniE). Jepiskuj.omt t,oplicskymi> Dera«imomb. 
Mon. Serb. 60. (1293—1302). Dcrasima jeromo- 
naha. 195. (1380). Igumen Derasimi,. 543. (1499). 
Derasimi. (kaludersko i svetovno). S. Novakovic. 
pom. 119. i u nase vrijeme. I. Pavlovic. 

DERASIM A, /. ime zensko. vidi Derasim. — 
Prije nasega vremena. Derasima (mouahina). S. 
Novakovic, pom. 119. 

DERASIMOVIC (Derasimovic), m. prezime. — 
V nase vrijeme. I. Pavlovic. 

DERAblMOVSKI, adj. Jcoji pripada Bera- 
simu (?). — Na jednom mjestu xv vijeka i u 
DaniciceVH rjecnikii (,derasimovi.skyj'). Celije de- 
rasimovbske u Svetoj Gori. Mon. serb. 570. (1411). 
moze biti da se misle celije Derasima brata Vuka 
Brankovica. D. Danicic, rjec. 3, 541. 

DERASINCjINICA, /. mjesto u Srhiji u okrugu 
cuprijskom. Kiva kod Dei-asinginice. Sr. nov. 
1873. 508. 

DERCEK, zbija! (kad kome sto padne na urn 
previa onome o cem se govori), titr. gercek, doista. 
— TJ Vukovu rjecnikti: ,eben recht' (,a, propos') 
,quoniam de hac re loquimur', of. zbi)a. 

DERDAN, derdana, m. monile, ogrlica, pcrs. 
tur. gerdan, grlo, ogrlica. — Akc. kaki je u gen. 
sing, taki je u ostalijem padezima, osim nom. i 
ace, sing., i voc. derdane, derdani. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku (s dodatkom : Der- 
dane nose zene i djevoike o vratu; oni su od 
razlicnijeli novaca ili od bisera ili od dinduba 
ltd.). Pa so sagnu, derdan dofatila, pod grlo ga 
mlada zapucila. Nar. pjes. vuk. 1, 201. ^juba 
ne da derdan od bisera. 1, 430. Na vratu joj 
derdan od dukata od cetrest i cetiri struke. 1, f)02. 
Stoji zveka drobnijeh derdana. 3, 99. Pod grlom 
joj tri sitna derdana, jedan derdan od sifcna bi- 
sera, drugi derdan od dragog kamena, treci derdan 
od latinskih ruspi. 3, 439. Tesko zlatu na de- 
belu platnu, i derdanu na garavu vratu! Nar. 
posl. vuk. 314. — U prenesenom smisln: meso i 
slaninica oko vrata u curka. P. J. Markovic. 
DERDANA, /. ime zensko. — Irije nasega 
vremena. Derdana. S. Novakovic, pom. 120. 

DERDANIC, m. dem. derdan. — U Vukovu 
rjecniku. 

DERDAP, derdapa, m. mjesto u rijeci gdje je 
dno jako strmo, te je s toga mala dubina ajaka 
struja (,rapide'), pers. girdap, tur. gerdap, vrtlog. 
— U nase se vrijeme tako zovu neka mjesta u 
Dunavu. — U Vukovu rjecniku: ,eine gogend in 
der Donau (cino klippe)' ,scopulus (in Danubio)'. 
Srbi poznaju dva Derdapa u Dunavu, t. j. .doni' 
i ,gorni'. Doni je izmedu Kladova i Rsave, a 
gorni kod Poreca. Gorni je strasniji, all mane 
drzi, a doni vise drzi, ali je mane strasan. Na 
goriiemu Derdapu slabo se kad villi kamene po- 
sred vode nego samo k}ucevi i klobukovi; ali 
se na donemu preko cijeloga Dunava, kako voda 
raalo opadne, tako vidi da se pripovijeda da je 
nekakav hajduk skacuci s kamena na kamen 
utekao iz Srbije na onu stranu. 

DERDAPSKI, adj. koji pripada Derdapu. Der- 
dapska musica, simialia maculata L., golubacka 
muha, muha branicevka. u Srbiji. V. Arsenijevic. 
DERDATO, u pjesmi mj. derdan (vaja da je 
izmislena rijcc za salu ili rugajuci se bugarskome 
ili ciganskome govoru). Da ti vidim grlato, da 
ti kupim derdato. Nar. pjes. here. vuk. 295. 

DERDEK, »i. soba gdje spavaju prvu noc mla- 
dozena i neijesta, pers. tur. girdek. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku (vide loznica). Kal 



DERKO 

je bilo noci po jaciji, mladijence u derdek sve- 
dose. Nar. pjes. vuk. 2, 43. Podize se l^iubovicu 
bogo, da on ide u derdek devojci. 3, 538. Der- 
dek, odaja (komora ili soba) u kojoj je svo novo, 
de detic i devojka prvu noc legu. V. Vrcevii, 
nar. prip. 224. 

DERDONA, m. ime volu. I. Pavlovic. 

DERDAS, m. ime mrisko, jamacno iz grckoga, 
vidi Dergo. — isporedi Derde i Derdic. — xiv 
i XV vijeka i u Danicicevii rjecniku (DerLdast). 
GospodLstvo vi upisa za Derdasa da je vast clo- 
vekt bilB. Spom. sr. 1, 17. (1399). Ne otfcct Dor- 
dasB. 1, 78. (1406). 

DERDASEV, adj. koji pripada Berctasu. — 
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Dertda- 
sevB). Kata hci Dertdaseva . . . Po Derdasevi 
smrtti. Spom. sr. 1, 78. (1406). 

DERDE, m. kao da je ime musko. — Prije 
nasega vremena. Derde, ace. Derga. moze biti 
da bi se moglo citati i Dergo (koje vidi). S. No- 
vakovic, pom. 120. 

DERDEF, m. okvir na kom se rasteze tkane 
sto se lioce vesti, pers. kargab, tur. gergef. — 
isporedi derdev. — U nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku (,der stickrahmen' ,jagum'). Jedna nosi 
zlatan derdef, oce da veze. Nar. pjes. vuk. 1, 281. 
Pred nome je derdef od mergana, na derdetu 
sarajevsko platno. 1, 452. Za to Fate ni habera 
noma, nego veze za derdefom veza. 1, 563. Na 
derdefu sitan vezak veze. 3, 176. Svilu presti, 
po dordefu ve>ti. 3, 416. 

DERDELEZ, m. prezime tursko, tur. kergens, 
jastreb (?). — isporedi Derzelez. Od Turcina Der- 
delez Alije. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Sestra Der- 
delez Alije. Nar. pjes. here. vuk. 149. 

DERDEV, m. vidi derdef. — U nase vrijeme. 
Pa devojka za derdevom veze. Nar. pjes. vuk. 
2, 491. Vec pobaci i derdev i zlato. 2, 492. 

DERDIC, m. vidi Dcrdicev. 

DERDICEV, adj. u jednom. primjeru xv vijeka 
kao da znaci: koji pripada Berdicu, ali ovome 
muskom imenu nema potvrde; i u Danicicevu rjec- 
niku (Dertdicevt). Vodenica Dertdicova. Glasn. 
11, 133. (1336—1346). 

DEREKARE, /. pi. selo u Srbiji u okrugu to- 
plickom-. M. D. Milicevic, kra}. sib. 391. 

DEREKARUSA, /. voda u Srbiji u okrugu 
toplickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 345. 

DERGO, m. ime musko, mozebiti hyp. grckoga 
imena sto pocine slogom der. — Krnjem xm vijeka 
Hi pocetkom xiv i u Danicicevu rjecniku (Dertgo). 
Dersgo kovact. Mon. serb. 62. (1293—1302). i u 
nase vrijeme ii Srbiji u okrugu vranskom. M. D. 
Milicevic, kra}. srb. 315. 

DERGOVICA,/. ovako sepomine nekakvo zensko 
ccjade krajem xin vijeka Hi pocetkom xiv. / u Da- 
nicicevu rjecniku (Dertgovica). — isporedi Dergo. 
Dertgovica. Mon. serb. 62. (1293—1302). 

DERl6, m. prezime. — IJ nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882 205. I. Pavlovic. 

DERINA, /. augm. 2. der. — U nase vrijeme 
u iJubrovniku. P. Budmaui. — I ime mjestu u 
Sumetu blizu Dubrovnika Archiv fiir slav. philo- 
logie. 2, 582. 

DERKAN, m. ime musko, hyp. Jevrosim. — 
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

DERKO, w. ime musko. isporedi Derkan. — 
Prije nasega vremena. Dertko. S. Novakovi6, 
poll I. 120. 



.--■ ^ 



DERMA I 

DERMA, /. vidi deram. — U Vttkovu rjecniku 
H kom se dodaje da se govori u Srijemu. — I 
tnjesto pod nivama u Srbiji u okrugu kraguje- 
vackom. Niva u Dermi. Sr. nov. 1875. 39. 

DERM AN, m. rtn/javog, ime miisko. — Od pr- 
vijeh vremena a izmeSu rjecnika u Danicicevu 
(Dcrtmani.). Jepisknpomi. budim}i.skimB Dert- 
manorai.. Mon. serb. 60. (1293—1302). Monaha 
Dermana. 182. (1371—1395). Dermant. S. No- 
vakovic^, pom. 120. Papa posla svetoga Dermana 
biskupa. K. Pejkic 17. — U nase vrijeme i kao 
prezime. §cm. srb. 1882. 205. 

DERMANA, /. ime zensko. vidi Derman. — 
iaporedi Dermanka. — Prije nasega vremena. 
Dermana. S. Novakovid, pom. 120. 

DERMANIN, m. Germanus, Nijemac. — plur. 
Dermani. — Na jednom mjestu xvr vijeka i u 
Danicicevu rjecniku (Dertmanini.). Kb Rimu i 
DermanomB (,GermanomB'). Okazk. saf. pam. 55. 
(1503). 

DERMANKA, /. ime zensko. vidi Dermana. — 
Prije nasega vremena. DermanBka. S. Novako- 
vic, pom. 120. 

DERMANOVIC, m.^ prezime po ocu Bermanu. 
— U nase vrijeme. Sem. srb. 1882. 205. Sem. 
karlov. 1883. 73. 

DERMIN, adj. koji pripada dermi. — U Vu- 
kovu rjecniku: dermin, n. p. pretega ,von' derma, 
T^f derma. 

DERMINA, /. mjesto ^pod nivama u Srbiji u 
okrugu kragujevackom. Niva u Dermini. Sr. nov. 
1872. 434. 

DERO, wi. hyp. Derasim. — isporedi Dera. — 
Akc. se mijena u voc. Dero. — Od prije nasega 
vremena. Dero. S. Novakovic, pom. 120. I tu 
A^i -Dera pogubise. Nar. pjes. vuk. 4, 144. Dero, 
hyj). Derasim. I. Pavlovic. 

DERONTIJE, m. rfiwrriog, ime musko. — Prije 
nasega vremena. Derontije (kaludersko). S. No- 
vakovic, pom. 120. 

DEROSIM, m. ime musko, vidi Derasim i Je- 
vrosim. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogdanovi6. 

DEROVICA, /. planina sela Decana. — xiv 
vijeka i u Danicicevu rjecniku. Planine imB 
(Decanima) Derovica i SipB. Mon. serb. 92. 
(1330), A se planine: Ple§B, Derovica, Plocica, 
TurttesB. 97. 

DERS, w. gizdelin, kicos. vidi derz. — U nase 
vrijeme u Slavoniji. F. Hefele. 

DERSa, /. ime zensko, ipokoristik grckoga 
imena Ho pocine slogom der. — Prije nasega vre- 
mena. DerBsa (monahina) S. Novakovid, pom. 120. 

DERUSa, /. ime zensko, vidi Der§a. — Prije 
naSega vremena. S. Novakovi6, pom. 120. 

DERVASIJ, m. vidi Dervasije. — Na jednom 
mjestu xiii vijeka i u Danicicevu rjecniku (DerB- 
vawij). DerBvasij (,DerBvasi') BofiinBcicB. Mon. 
fiorb. 40. (1253). 

DERVASIJE, m. Gervasins, ime musko, grc. 
fujoyuaiog, Itnfiuaiog. — Od XIV vijeka i u Da- 
nicicevu rjeiniku (DerBvasijo). Dorvasijo. Mon. 
sorb. m. (1327 — 1H48), DerBvaaije. 12(5. (1347), 
Dorvaaije. S. Novakovii, pom. 120. 

DERZ, m. u Vukovu rjeiniku gdje je tuma- 
ieno: kao momak ,(lcr bursch' ,adolosccntnlu8' 
s dndalkom da sc govori u Dalmaciji i s pri- 
mjeroin iz nannhic pjcsme: Svo bi dorzc za dva 
diTza (lala. — tur. gorz, golobrad mladic. — 
isporedi ders. 



DIDTJA 

DERZA, m. Uirsko ime musko. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Stade joj se Turcin ka- 
zivati: ,Ja sam glavom Dcrza Bananine'. Nar. 
pjes. petr. 2, 612. 

DERZELEZ, m. prezime tursko, stoji svagda 
pred turskijem imenom Alija i ne mijena se po 
padezima. vidi Derdelez. — U narodnijem pje- 
smama nasega vremena. Od Turcina Derzelez- 
Alije. Nar. pjes. vuk. 2, 585. Sve to gleda Der- 
zelez- Alija. 2, 591. 

DERZIN, adj. koji pripada Derzi. Ona viknu 
dva brata Derzina. Nar. pjes. petr, 2, 615. 

DESA, /. ime zensko, hyp. Andelija. — U nase 
vrijeme u Lid. J. Bogdanovic. 

DEVA, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran- 
skom. M. D. Miliccvic, kra}. srb. 315. 

DEVCINA, /. ime mjestu. — U Danicicevu 
rjecniku : ,DevBcina', Komstici je isia meda ,odB 
DevBcine' (Mon. serb. 96 god. 1330). 3, 539. 

DEVDELIJA, /. na jednom mjestu xiv vijeka 
i u Danicicevu rjecniku (devBdelija). Danicic 
misli da je isto sto zovdelatija koje vidi. S me- 
dami i s pravinami i zb devBdelijami. Glasn. 
15, 274. (1348?). 

DEVDIR, devdira, m. na koritu, u kom se 
ruble pere, zaklopac (od lima) izbusen na mnogo 
mjesta; u kuhini alat (takoder od lima) kroz 
koji se procjeduje juha Hi drugo sto, sup]aka, 
procjedusa, pers. kefgir, tur. kevgir, sup|aka, — 
isporedi cetka. — (J Vukovu rjecniku. Devdir 
je od lima, a cetka je od zemje. Vuk, rjec. 81 1^ 
kod cetka. 

DEVREK, m. nekakav slatki kolac, tur. gevrek. 
U nase vrijeme. Kupiti ili perecu, ili devrek, 
i-eeeeroji^^kromjDir. M. D. Milicevic, des. par. 63. 

DID A, m. i f. hyp. didija. — isporedi dido. 

— Akc. se mijena u voc. sing. dido. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Koliko se dida 
podnosila, on Todoru 'vako govorase. Nar. pjes. 
vuk. 2, 602. 

DIDI, kad se ko kome ili ccmu divi, tur. gidi 
(vidi i didija), cim se pokazuje cudene. — Do- 
lazi u nase vrijeme s uzvikom aj ili haj, te se 
cesto govori pred imenom onoga kome ili cemu 
se divi onaj sto govori. — Izmedu rjecnika u 
Vukovu: ,in der redensart' : aj didi ! ,sch6n, treflf- 
lich' ,pulcer'!: aj didi kou! aj didi momak! aj 
didi djevojka! aj didi kupus! aj didi meso! itd. 
Aj didi, sarum de! Nar. pjes. vuk. 1, 422. Avah, 
rece, didi kaurina! 5, 198. Kad bi god jeli, onda 
bi onaj ciji je kupus, rekao: ,Haj didi kupus!' 
Vuk, nar. posl. 340. 

dIdIBASa, m. (ili f.) naj veei didija (u zlu 
smislu), naj gori didija, slozeno od turskijeh ri- 
jcci gidi (vidi didija) i basa, poglavar. — U na- 
rodnoj poslovici nasega vremena a otale « Vu- 
kovu rjecniku (.oberspitzbube* ,homuncio'). Svaki 
dasa dobar dasa, a nedasa didibasa. Nar. posl. 
vuk. 277. 

DIDIJA, m. (i f.) pers. tur. gidi (lat. curruca, 
franc, cocu, nem. halmrei), psovka muzu kojemu 
je zena nevjerna, u nasem se jeziku takoder upo- 
trebjava kao psovka covjeku (uopce), ali se obicno 
ne shvala u zlu smislu nego kao u nekom dudu 
i divjenu (s cega moze znaciti gotovo sto i junak), 
i to ili od sale ili da se ne urece. isporedi didi. 

— Akc. se mijena u gen. pi. dldijd. — U na§e 
vrijeme (ali vidi i didijinski), a izmedu rjecnika 
u Vukovu : ,dor spitzbube' ,bomuncio' (,in iiblem 
sinne'). U Ilijo, u didijo, lijepa je §6i. Nar. pjos. 
vuk. 1, 357. Nuto didije gdje namigujo ! 1, 385. 



lil 






'</k i^' 



/<LA^Z> 



DIDIJA 



DINDUR 



Jagne mu dati, noza ne dati, neka didija zu- 
bima cupa. 1, 385. Sto je Ture pjano besjedilo, 
to, didija, tr'jezno ucinilo. 3, 255. O didijo, Je- 
rinicu Vufie! 3, 380. Ako si svojoj kuci didija, 
mojoj si cipcija. Nar. posl. vuk. 8. Didija, mu- 
skarac. B. Petranovic, nar. pjes 1, 343. 2, 700. 
Didija, vidi delija. V. Vrcevic, nar. prip 224. 
— «< ovom je primjeru posve u slii smislu: Udala 
se kurva za didiju od veceras do jcsenas. (Kad 
se jednaki sasfcanu). Nar. posl. vuk. 326. 

DIDIJINSKI, adj. koji pripnda didijama. — 
Na jednom vijestu xviii vijelca (u zlu smislu) 
sazeto didinski. Predisukrst, skot didinski pruzit 
se ima. J. Kavanin 558a. 

DIDO, m. hyp. didija. isporedi dida. — Akc. 
se mijena u voc. dido. — U nase vrijeme. Vec 
za dida Jankovic-Stojana. Nar. pjes. vuk. B, 139. 
Taman sino se, dido, natrazili. Nar. posl. vuk. 311. 

DIGrA, /. inie zenslco u Srbiji u okrugu vran- 
skom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 315. 

DUO, vidi kod dijotajka. 

DIJOTA^iKA, /. u Vukovti rjecniku : dijota}ka, 
dijotka, (u Backoj) veliki bic kojim se cetiri 
kona tjeraju (u kojemu se tjeranu cesto vice : 
,dijo!'). 

DIJOTKA, /. vidi dijotajka. 

DIKADIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Mihail Dikadi6. Nar. pjes. petr. 1, 357 (medu 
pre.db rojnicimn) . 

1. DIKAN, m. miiski nadimak. — U Crnoj 
Gori. — U Vukovu rjecniku s primjerom iz na- 
rodne pjesme: A na ime Dikana serdara. 

2. DIKAN, m. rakija od spirita. U Baniji. V. 
Arsenijcvic. 

DIKANDIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. karlov. 1883. 73. 

DIKANE, n. djelo kojijem se dika. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

DIKATI, dikam, impf. a) rasii u visinu. — 
u Vukovu rjecniku s priwjerom iz narodne pjesme : 
Na tavanu nadikala trava; neka dika, pokosice 
dika. — h) skakati, vidi diknuti, b). — u Par- 
cicevu rjecniku (,saltar in alto'). 

DIKELA, m. kaze se za veoma velikog momka. 
B. Musicki. 

DIKNIC, m. prezime. — U narodnoj pjesmi 
naseqa vremena. Pi-ed nima je Diknicu Stevane. 
Nar. pjes. vuk. 5, 213. 

1. DIKNUTI, diknem, pf. a) pasti-. — h) sko- 
citi. — isporedi dipiti, disiti. — V Vukovu rjec- 
niku s dodatkom da se govori u Srijevm. 

2. DIKNUTI, diknem, pf. krasti. — U Vu- 
kovtc rjecniku s dodatkom da se govori u Srijemu. 

DIKO, m. Jiyp. 1. Dikan. — Akc. se mijena 
u voc. Diko. — U nase vrijeme u Crnoj Gori i 
u Vukovu rjecniku (gdje je po crnogorskom go- 
voru akc: Diko). Serdar Diko Martinovic. Nar. 
pjes. vuk. 5, 546. 

DILAS, m. u Vukovu rjecniku: 1. ime neka- 
kvoga hajduka s primjerom iz narodne pjesme: 
Pozvekuju toke na Dilasu. — 2. pop dilas ,von 
einem ausgelassenen geistlichen' ,sacerdos disso- 
lutus' s dodatkom da se govori u vojvodstvu. — 
Nepoznata postana, isporedi dilasnuti. 

DILASANE, TC. djelo kojijem se dilasa. — U 
nase vrijeme ii Lid. J. Bogdanovic. 

DILASATI, diUsam, impf. dilasnuti, trcati, 
skakati (o divjoj zvijeri, n. p. o vuku, srni). — 
U nase vrijeme u Lid. ,Vidi kako vuk preo iiiva 



dilasa'. ,Sve jedno kao i vuk dilasa'. J. Bogda- 
novic. 

DILASNUTI, dllasnem, pf. u Vukovu rjecniku : 
skociti i u jedan mail pobjeci ^entfliehen' ,aufa- 
gere'. — isporedi dilasati 

DILIMA, m. prezime. — U knizi xviii vijeka. 
Aiidrija Diliraa. Andr. Kaci6, kor. 48^. 

DILOVACA, /. zemja u Srbiji u okrugu po- 
drinskom. Sr. nov. 1871. 796. 

DIMBERIKA, /. lepidium (latifolium ?) , ne- 
kakva bi}ka. — Po rukopisii prosloga Hi ovoga 
vijeka. Dimberika, lepidion, piperitis (I. Sabjar), 
lepidium (latifolium?). B. Sulek, im. 69. 

DIMIC, m. prezime. — Z7 nase vrijeme u Lid. 
J. Bogdanovic. 

DIMIDIR, u Vukovu rjecniku gdje stoji: di- 
midir, u igri prstenu, ali kod prsten nema ove 
rijeci. — Jamacno iz turskoga. 

DIMPATOVA DOLTNA, /. mjesto u Srbiji u 
okrugu pozarevackom. Niva u Dimpatovoj Do- 
lini. Sr. nov. 1873. 847. 

DIN, m. ime musko. — Na jednom mjestu xiv 
vijeka, a otale u Danicicevu rjecniku (Dim.). 
,GinL' Rakvoca. Glasn. 15, 271. (1348?). 

DINA, /. mjesto u Srbiji ti okrugu smederev- 
skom. Livada u Dini. Sr. nov. 1875. 667. 

DINDIGI, m. pi. seoce u Bosni u okrugu sa- 
rajevskom. Statist, bosn. 22. 

DINDA, /. ime zensko. — Od prije nasega 
vremena. S. Novakovi6, pom. 120. Zemjak. 1871. 2. 

DINDEFIL, m. nekakva trava. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. A drugi joj trave din- 
defila. Nar. pjes. juk. 220. 

DINDEE, m. nejasna rijec (turska?) u narod- 
nijem pjesmama nasega vremena, i ti Vukovu 
rjecniku (bez tumacena) s primjerima iz narod- 
nijch pjesama: Kaludere dindere, ne dinderi 
brade, ne damo ti Mare, ni u kolu Sare. — • 
Dinder bula izgubila, kaludera potvorila: ,Ti mi, 
kalo, dinder nado' (isporedi dindur). — U ovom 
primjeru moze biti da je prvi diu tur. giin, sunce, 
dan : Dinder pade, sunce zade, o dilberu moj 
(pripjev). Nar. pjes here. vuk. 272. 

DINDERAJLI, ?« pripjevu narodne pjesme na- 
sega vremena (vidi dinder): Za mironi, za mo- 
rajli dinderajli. Nar. pjes. here. vuk. 272. 

DINDERITI, dinderim, impf. u Vukovu rjec- 
niku bez znacena. vidi dinder. 

DINDEROV, adj. vidi dinder od cega postaje. 
— U narodnoj pjesmi nasega vremena, a otale 
u Vukovu rjecniku (bez tumacena a s dodatkom 
da je stajaca rijec). Ovi dvori paunovi, a pen- 
^eri dinderovi. Nar. pjes. vuk. 1, 100. 

DINDIBER, m. vidi dumbir, novogrc. yiyyi- 
ftioiov, a ovo je od arap. pers. zengebil. — U 
nase vrijeme. Dindiber, zinziber (M. Sabjar), zin- 
giber officinale Rose. B. Sulek, im. 69. 

dIndUHA, / stakleno zrnce probuseno sto 
se nize kao nakit kod odijela i drugoga cega ill 
se prisiva kod vezne. isporedi mrdela, grmjelica. 
Akc. se mijena u gen. plur. dinduha. — Va^a 
da postaje od magar. gyoiigy, biserovo zrno (ne 
moze biti od tur. inj^i). isporedi dindur, dindu- 
rica, dunda, duuduva, dundevica. — Kod onoga 
dijela nasega naroda sto ne izgovara h, glasi 
dinduva. — U Vukovu rjecniku (dinduha i din- 
duva). 

DINDUR, m. vidi dordan. — Ne dorAa jasna 
postana, vidi dinder i dinduha. — U narodnoj 



DINBTTR 



DIZDIN 



pjesmi nasega vremena. Stono joj je dindur oko 
vrafca, na dindnru talir <\o talira. Nar. pjes. kras. 
I, 154. 

DINDUEICA, /. vidi dindulia. isporedi i din- 
dur. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. Din- 
duriee zvece, djevojke ga nece. Nar. pjes. petr. 
1, .SOI. 

DINDUSA, /. selo u Srhiji u olcrugu toplickom. 
M. D. Milicevii, kra}. srb. 386. 

DINDUSICA, /. dem. dinduha. — U VuJcovu 
rjecniku. 

DINDUSTE, n. mjesto u Srhiji u okrugu uzic- 
kom. Niva u Dindustti. Sr. nov. 1872. 666. 
DINDUVA, vidi dinduha. 

DINDUVAK, dindnvka, m. lithospenuum offi- 
cinale L. vidi vrapcije sjcme. S. Petrovi6, lok. 
bij. 2.59. 

DINDUVICA, /. dem. dinduva. — U Vukovu 
rjecniku. 

DINIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 205. 

DINOVCI, in. pi. u Danicicevu rjecniku: ,Di- 
novfcci', katun koji jo car Stefan dao crkvi ar- 
handolovoj u Prizronu. ,Ginovi.ci' (Glasn. 15, 278 
god. 1348?). 

DINOVO BRDO, n. hrdo u Crnoj Gori. Kada 
dodi pri Dinovu brdu. P. Petrovic, gor. vijen. 105. 

DINUTI, dinem, per/, vidi 2. diknuti. — U 
Parcicevti rjecniku (,espilare'). 

1. DIP, m. pollinia gryllus Spr., neka hi}ka, 
isporedi dipovina, brkas, razdrobnak. — U Vii- 
kovu rjecniku (,das bartgras' ,andropogon gryl- 
lus') i u Sulekovu imeniku 69. 

2. DIP,,?«. mjesto u Srhiji u okrugu pozare- 
vackom. Niva u Dipu. Sr. nov. 1864. 348. 

3. DIP, in. synaptus Eschsch., nekakav kornas. 
— U jednoga j)isca nasega vremena koji ce hiti 
ovu rijec nacinio od glagola dipiti. J. K. Schlosser, 
faun. korn. 411. Dip vrjikasti, synaptus fili- 
forrais Fab. 414. 

DIPAK,, m. mjesto u Srhiji u okrugu kruse- 
vackom. Niva u Dipaku. Sr. nov. 1874. 443. 

DIPALO, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
karlov. 1883. 73. 

DIPAN, m. amaranthus blitum L., neka bi}ka, 
.stir. — U Vukovu rjecniku i u Sulekovu ime- 
niku. 69. 

DIPANE, n. djelo kojijem se dipa. — JJ Vu- 
kovu rjedniku (,saltatio'). 

DIPATI, dipRm, impf. dipiti. — Akc. kaki je 
u inf. taki je u pracs. 3 phtr dipajij, u aor. 
dipali, u ger. praet. diiav.si, u part, praet. act. 
dipao ; u ostalijem je oblicima onaki kaki je a 
1 sitig. pracs. a) vidi dii)iti, a). — u nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku. Po tri kopja u ne- 
hnsa dipa. Nar. pjes. juk. 232. Dipa kao (i) po- 
inanian. Nar. iio.sl. vuk. 78. U kolu hi (fipali 
kao zgranuti. M. D. Mili^ovic, lot. voc. 234. — 
sa se, rcjleksivno, sa znaccnem aklivnoga gla- 
gola. Aiiio konanici se dipaju na drvene jangiro. 
M. Pavlinovic, rnzl. spis. 412 — b) vidi dijiiti, 
b). — u Stuliccvu rjecniku (samo praes. dipam 
kod dipiti). 

DIPEL, m. u Vukovu rjedniku: rljpol, ,in dor 
rndensart': vozi kon s dipola, t. j. s lijeve strane 
uz rudn ,von dor linkon soito' ,ad laovnin' s do- 
datkom da se govori u Srijen)!!. — Nepoznafa 
})f)sla>'tn. 



DIPIMTCE, adv. sa'.tu, skokom. — Od glagola 
dipiti. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku 
(s pjrimjerom iz naredne pjesme: Iz postele dipi- 
mice skace). Da ste vi videli kad sam ja jednom 
dipimice proskocio mostarsku cupriju. Nar prip. 
vrc. 84. 

DIPITI, dipim, pf. skociti; zgrabiti. impf.: 
dipati. — I'ostaje od dip ! cim bi se pokazuo 
ujedno zvek i brzina skakana Hi grabjena. a) 
skociti. — u nase vrijeme i to Vukovu rjecniku. 
To s' Omeru na ino ne moze, vec on dipi na 
noge lagano, dipio je, ide pred djevojku. Nar. 
pjes. vuk. 1, 254 — 255. Dipi Mujo, kan' da se po- 
mami, on istrca na cardake gorne. 1, 544. Tada 
l^uca dipi sa dorata. 4, 431. Dipila na nega i 
hala i vrana. (Svi ustali na n). Nar. posl. vuk. 
78. Devojka dipi s kreveta. Nar. prip. vuk. 20. 
— sa se, refleksivno ; isto je znacene kao kod 
aktivnoga glagola. Pa se dipi od zemje na noge. 
Nar. pjes. vuk. 3, 144. — b) zgrabiti. — u Stu- 
lieevu rjecniku (,abripere'). 

DIPNUTI, dipuem, pf. vidi dipiti. — U nase 
vrijeme. Vojvode su na noge dipnule. Nar. pjes. 
vuk. 5, 360. 

DIPOVINA, /. vidi 1. dip. — U jednoga pisca 
yiasega vremena a po nemu u Sulekovu imeniku. 
Dipovina, andropogon gryllus L. J. Pancic. lior. 
nkol. boogr. 2.59. B. Sulek, im. 69. 

DIPSA, /. selo u Slavoniji u podzupaniji vu- 
kovarskoj. Preglod. 116. — vidi Divsa. 

DIR, Dira, m. selo u Banatu. V. Arsenijevic. 

DIRAC, Dirca, m. covjek iz J)iro, u Banatu 
V. Arsenijevic. 

DIRISILO, m. u zagoneci: Porucuje karakaca 
dirisilu: dodi, dirisilo, zavicu ti dva zavoja, a 
odviti dva odvoja. (niisli se dete u utrobi maj- 
cinoj). Nar. zag. nov. 42. 

DIRKINA, /. zensko decade iz Bira. V. Arse- 
nijevic. 

DIRSKI, adj. koji pripada selu Biru. V. Ar- 
:>euijevic. 

DIS, m. nekakva igra a kojoj se trci. isporedi 
disiti i disati. — U jednoga pisca nasega vre- 
mena. Igrali se i kide i kli.«a, s mjesta skoka 
i zatrke disa, (dis, subst. od dikati = skakati, 
vrst igre). Osvetn. 4, 1. 

DISATI, disam, impf. disiti, isporedi dikati, 
(tipati. — U nase vrijeme. Kad Novica saslusao 
\lirka, po tri dijke unaprijed disa. Osvetn. 2, 137. 
Neki disa preo fcopa inukla. 6, 51. Diso sam i 
ja tuda negda. M. Vodopic, tuzn. jel. dubr. 1868. 
214. Svaki ,kolap' (val) kako Potka, place proko 
uas s jedne strane na drugu, a brod disa. 216. 

DISITI, disim, pf. skociti. isporedi diknufci, 
dipiti. — U nase vrijeme. Docini aga na dorina 
disi. Osvetn. 1, 31. S kona klisi, pak u nivu 
disi. 4, 20. 

DISNUTI, disTion), /)/. vidi disiti. — U nase 
vrijeme. Kon zoleuko pod prozorom vrisnu, a 
na strazu vjeran vizo disnu. Osvetn. 3, 8. 

DIVAN, m. seoce u Jlrvatskoj u podzupaniji 
krihvackoj. Pregled. 68. 

DIVANTINA, /. mjesto u Srhiji u okrugu ])»- 
zarevaikom. Si-, nov. 1866. 23. 

DIVi^A, /. manastir u Fruskoj Gori. — vidi 
Dipsa. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. 
IV /-o Divsi ili KuvoMinu? Nar. pjos. vuk. 2, 326. 

DIZDIN, m. vidi dizgen. — U na.sc vrijeme i 
II Vukovu rjedniku. Pa uvati za dizdiu" vr.-xnca. 
Nar pjos. vuk. 1, 517. 



DOCA 



9 



DOPUTAN 



DOCA, m. (Hi f.?) ime musko (Hi zensko?), 
vaja da hyp. Dordije. — Prije nasega vremcna. 
Doca. y. Novakovic, pom. 120 

DOGA, ?«. villi (Jogo. — Akc. se mijena u voc. 
dogo. — // nasc vrijeme i u Viikovu rjccniku 
(gdje se dodaje da je po istocnom govoru). I^ iz- 
vede dogu babajiiia. Nar. pjes. vuk. 2, 490. Cica 
Jakov na dogi ntoce. 4, 175. Ter povrsi dogu 
mejdangiju. Nar. pjes. juk. 295. — U ovom je 
primjeru zenskoga roda (vidi dogusa) : On okrenu 
dogu bodeviju. Nar. pjes. kras. 1, 195. 

DOGAT, VI. equus albus, bijeli Icon, bijelac. 
— isporedi dogin. — Sastav}eno od tiirskijeh 
rijeci gog, nebo, modar kao nebo, i afc, koii. — 
U nase vrijeme i u Vitkovu rjecniku. Ona vodi 
vilovna dogata. Nar. pjes. vuk. 1, 543. Vrafci 
Simo pomamua dogata. 2, 08. I pod I'liine pu- 
}ata dogata. 2, 280. Pa uvati debela dogata. 

2, 590. Vec povrati b'jesna dogata. 3, 9. Vec 
odjasi od kona dogata. 3, 125. Skoci Stojan na 
dobra dogata. 3, 128. Jer je brzi dogat od do- 
rata. 3, 208. Dobra kona krilata dogata. 4, 167. 

DOGATA, m. i f. vidi dogat. — U Stulicevu 
rjecniku. — nepouzdano. 

DOGATAST, adj. (equus) albus, bio (saino o 
konu). — Postaje od dogat nastavkum asti,. — 
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. A pod 
I'lima koni dogatasti. Nar. pjes. vuk. 3, 155. Pade 
hoga s hata dogatasta. Ogled, sr. 397. 

DOGATOV, adj. koji pripada Sogatu. — U 
Vukovu rjecniku. 

1. DOGIN, dogina m vidi dogat. — Akc. kaki 
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom. 
sing, i voc. dogine, dogini. — Postaje od dog, 
sto je slivaceno kao osnova u dogat, nastavkom 
ini.. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Pa 
okrenu pomamna dogiua. Nar. pjes. vuk. 2, 176. 
Ode bane na koiiu doginu. 2, 272. On okrenu 
debela dogina. 2, 501. Pa naiera gaziju dogina. 
4, 428. I ti i tvoj pretio dogine. Nar. pjes. 
juk. 101. 

2. DOGIN, adj. koji pripada dogi. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

DOGO, m. hyp. dogat. — isporedi doga. — 
Akc. se mijena u voc- dogo. — U nase vrijeme 
i II Vukovu rjecniku (gdje .se dodaje da je po 
juznom govoru). Vec oprema vilovita doga. Nar. 
pjes. vuk. 1, 54J. Sedlajto mi od megdana doga . . . 
Te sokola doga osedlase. 2, 262. Za liegova hrta 
Karamana koga voli nego dobra doga. 2, 271 
Soko dogo pado na ko}ena. 2, 282. Izvede mu 
doga dobeloga. 3, 113. I b'jeli se iz potaje dogo. 

3, 347. 

DOGUSA, /. dogatasta kobila. — Akc. se mi- 
jena u gen. X)!. dogusa. — U Vukovu rjecniku. 

DOGUSIN, adj. koji pripada dogusi. — U 
Vukovu rjecniku. 

DO.TA, adv. kao da, tohoze, pers. gujija, tur. 
guja. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. 
Srpske se staresine stanu kupiti oko Beograda, 
kao doja da se dogovaraju s Turcima, a upravo 
da ji cuvaju. Vuk, milos. 4. ,1 on se doja oprema'. 
,0n doja misli da mi to ne znamo'. rjec. 150^. 
Neko mu je to iz pizme ukrao jangik i poturio 
da doja zatre nihovu kudu! M. D. Milicevid, 
zim. voc. 309. 

DOKA, m. vidi Doko. — Akc. se mijena u voc. 
Doko. — Od prije nasega vrcmena, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (s dodatkom da je istocna 
rijec). Dnka. S. Novakovic, pom. 120. 



DOKIC, m. prezime. 
srb. 18S2. 205. 



TT nase vrijeme. Som. 



DOKINAC, Dokinca, m. mjesto u Srbiji u 
okrurju va(evskom. Zabraii u Dokincu. .Si-, nov 
1S6;{. 4.30. 

DOKO, m. hyp. Dordijo. — isporedi Doka. — 
Akc. se mijena u voc. Doko. — U nase vrijeme 
i u Vukovu rjecniku (gdje se dodaje da je po 
juznom govoru). Ona zove Petrovica Doka: De 
si, Doko? nido te ne bilo I Nar. pjes. vuk. I, 313. 
Biloj kuli Doka Malovica. 4, 468. 

DOKOV, adj. koji pripada Boku. Na livadu 
pred Dokovu kulu . . . Dogna kona do Dokove 
kule. Nar. pjes. vuk. 4, 491. 

DOKOVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
jagodinskom. Sr. nov. 1867. 503. 

^ DOKO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 206. 

DOL , u narodnoj pjesmi nasega vremena 
dol — dol, kao da znaci: sad -sad. Isporedi da. 
Dol so grle, dol se }ube, dol se gledaju. Nar. 
pjes. kras. 1, 131. 

DOLA , m. Hi f. ? ime musko Hi zensko ? — 
Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 120. 

— vidi i Dole. 

DOLD, m. tanko platno, magar gyolcs. — 
U Bjelostjencevu rjecniku (,gyolgy' ,sindon, tola 
linea mundissima, tonuis.sima, carbasina tela') i 
u Jambresicevu (.gyolgy' ,syDdon'). 

DOLE, m. hyp. Dorde. — isporedi i Dola. — 
Akc. se mijena u voc. Dole. - U nase vrijeme. 
I. Pavlovic. 

DOMBOEI, m. pi. mjesto u Slavoniji u pod- 
zupaniji virovitickoj. Schem. zagr. 1875. 151. 

1. DON, m. ime musko. — Od prije nasega 
vremena (?). Don , ace. Dona (,Gona') ; ali ne 
mogu se odluciti konacno za ovo citane, te ime 
dolazi i pod G. S. Novakovic, pom. 120. I pred 
nima Don-Markova sina. Nar. pjes. vuk. 4, 218. 
Dona Marka i Hota Hasana. Ogled, sr. 195. 

2. DON, dona, m. solea, potplat (na crevji), 
tur. gon, koza. — Akc. kaki je u gen. taki je u 
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. 
done, doui, i gen. pi. dona. — V nase vrijeme i 
u Vukovu rjecniku. Koza mu jo na obrazu kao 
don. Nar. posl. vuk. 138. U moje cizme crn don. 
333. 

DONATI SE, donam se, im})/. plovati se, igrati 
na ploke kad se metnu jaspre na ci}. M. Pavli- 
novic. 

DONE, /. nadimak zenskom smazanom. M. 
Pavlinovic. 

DONLIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 205. — Donlica Grob}e, mjesto u Sr- 
biji u okrugu sabnckom. Zem|a ii Donlica Grobju. 
Sr. nov. 1866. 515. 

DONLIJA, m. Eugouius, ime musko, Eudenije. 

— U Vukovu rjecniku gdje se dodaje da je sta- 
jaca rijec^ i da je uzeta iz neke pjesme (o pa- 
trijarhu (''arnojevicit) s primjerom: Pored moga 
Donlijc principa (Ecdenija savojskoga). 

DONOVIC , m. prezime. — U nase vrijeme. 
Bjose junak Mitar Donovidu. Ogled, sr. 384. 

DOPICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu uzic- 
kom. K. Jovanovid 152. 

DOPUT, m. vidi pamuk, magar. gyapju, vuna. 
- TJ Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku. 

DOPUTAN, doputna, adj. od pamuka (od do- 
puta). — U Jaoibresiceim rjecniku (doputui). 



DORA 



10 



DUBRE 



DORA, m. (Hi f.?) ime musko (Hi zensko?), 
po svoj prilici hyp. Dorde. — Prije nasega vre- 
mena. S. Novakovic, pom. 120. 

DORDA, /. vidi (^orda, pers. tur. kard. — U 
none vrijeme i u Vukovu rjecniku. Bila krepka 
miska moja, a i o§tra dorda raoja, sjeci 6e mi 
sabja Turke. Nar. pjes. vuk. 1, 18B. Britka 
dorda da te ne obriXe. 1, 022. 

DORDA, m. vidi Dordo. — Ake. se mijena u 
voc. Dordo. — U nase vrijeme. Pa pred Dordu 
rusn glavu baci. Nar. pjes. vuk. 4, 309. Kad 
ugleda celebiju Dordu. Nar. pjes. petr. 1, 333. 

DORDE, m. vidi Dordije. — Od prije nasega 
vremena a izmedu rjecnika u Vukovu. Dorde. 
S. Novakovic, pom. 120. Sveti Dorde, krsno 
imo raojp ! Nar. pjes. vuk. 2, 97. Ono jeste od 
Topole Dorde. 4, 177. Da do Crnog Dorda uva- 
titi. 4, 204. 

DORDEPO^iE, n. selo u Bosni u okrugu bi- 
hackom. Statist, bosn. 53. 

DORDEVICA, /. Bordeva zena. — TJ narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Boga moli Kara-Dor- 
devica: ,Da] mi, Bo2e! da rodim devojku'. Nar. 
pjes. vuk. 1, 500. 

d6rdeVi6, m. prezime. — U nase vrijeme. 
§em. karlov. 1883. 73. 

DORDEV izVOR, m. voda u Srbiji u vra- 
carskom srezu (u okrugu biogradskom). Glasn. 
19, 149. 

DORDIC, wt. ime musko, dem. Dorde. — Prije 
nasega vremena (isporedi i Dordifiev). Dordict. 
S. Novakovid, pom. 120. 

DORDICEV, adj. koji pripada Sordicu (moglo 
bi postajati i od Dordi6, ali ovome imenu nema 
potvrde). — xiv vijeka i u Danicicevu rjedniku 
(Dortdicevi. .Goorgii'). Si. DortdicevemE (,Gori.- 
giceveraL') delomi.. Glasn. 11, 133. (1336—1340). 
Bastina Dordiceva (,Gorgi6eva'). 13, 371. 

d6rDi6, m. vlasteosko prezime u Dubrovniku, 
nncineno od tal. Giorgi prema imenu Dorde. 
vidi ^urgovic, Zurkovi6. 

DORDU, m. vidi Dordije. — xiii i xiv vijeka i 
u Daniiicevu rjecniku (Dortdij). Doridij (.Gortgi') 
zlatari.. Mon. serb. 63. (1293—1302). Dortdij 
(,Gorgij'). Glasn. 15, 272. 294. (1348?) 

DORDIJA, m, vidi Dordije. — U nase vrijeme 
i u Vukovu rjedniku. Tad gradani suze proje- 
vahu i Dordiji 'vako govorahu. Nar. pjes. vuk. 
4, Inp. 

DORDIJE, m. vidi Deordije, od cega postaje 
tijcm Sto e ispada izmedu d i o. a) ime musko. 
od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika ii 
Vukovu. Dordije. S. Novakovid, pom. 120. Po- 
moz' boze i sveti Dordije ! Nar. pjes. vuk. 2, 99. 
Eto na to Crnoga Dordija! 4, 224. Slavu slavi 
svetoga Dordija. Nar. pjes. petr. 2, 97. — b) mle- 
taiko prezime, vidi Deordij, b). — xv vijeka i 
u Daniiicevu rjecniku (Dortdije). Nikola Dori.- 
dijo.^Mon. sorb. 146. (1349). 180. (1370). 

DORDIJEV, adj. koji pripada Dordiju. Mi 
ajdcmo kuli Dordijovoj. Nar. pjes. vuk. 5, 26. 
I pjevaju Dordijovoj kuli. 5, 27. 

DORDIJIN, adj. koji pripada Dordiji. I Dor- 
dijno <)i)koliso dvoro. Nar. pjos. vuk. 4, 146. 
T^oidijiiia sina postaviso. 5, 555. 

DORDIJIN GROB, m. brdovito mjesto u Srbiji 
u vrncarskom srezu (u okrugu biogradskom). Glasn. 
19, 150. 

d6rDIJINI(;A, / Dordijhia zena, vidi Dor- 
(lijovica. — r/ narodnoj pji-.^mi naSega vremena. 



Javi im se mlada Dordijnica. Nar. pjes. vuk. 
4, 147. 

DORDILOVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
rudnickom. Votnak u Dordilovini. Sr. nov. 1875. 
347. 

DORDIN, adj. koji pripada Bordi. Kad na 
straze Dordine iidari. Nar. pjes. vuk. 4, 300. 

DORDO, m. hyp. Dordije, Dorde. — Akc. se 
mijena u voc. Dordo. — U nase vrijeme. Jao, 
Dordo, zete nesudeni. Nar. pjes. petr. 1, 333. 

DORDORICE, adv. jedva, tur. gurgur, dugo. 

— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori 
u Backoj. 

DORE, m. ime musko, hyp. Dordo. — Prije 
nasega vremena. Doro, ace. Dora. S. Novakovi6 
pom. 120. 

DORGO, m. ime musko, vidi Dordo. — U Sr- 
biji u okrugu vranskom. M. D. Milidevid, kral. 
srb. 315. 

DORGO VAC, Dorgovca, m. krsteni ciganin (u 
Srbiji u okrugu vranskom). U vranskom okrugu 
Cigani se zovu samo oni koji su turske vere, a 
koji su krsteni, ma i da su soja ciganskoga, zovu 
se ,Dorgovci' a ne Cigani. M. D. Mili6evi6, kral. 
srb. 314. 

DORICIN, m. (uprav adj.) prezime. — U nase 
vrijeme. D. Doricin iz Novog sela (u Banatu). 
Javor. 1880. 344. 

DOR16, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb 1882. 206. 

DORNUTI SE, dornem se, i^f- opiti se. — U 
Vukovu rjecniku s primjerom: Dornuo se malo, 
t. j. opio se. 

DORO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 206. 

DORUSA, ,/. mjesto u Srbiji u okrugu kragu- 
jevackom. Niva u Dorusi. Sr. nov. 1875. 521. 

DO§A, /. ime zensko u Srbiji u okrugu vran- 
skom. M. D. Milidevid, kra). srb. 315. 

DOTLUK, m. strazna strana na dimijama, 
gamma, tur. got (stra£nica) -lik. — isporedi tur. 

— U Vukovu rjectiiku. 

DOZARE, /. 2)1. caksiretine, pantalono. Ovako 
zovu i druge tijesne caksire J^. Stojanovic. — 
pers. tur. koz-ar, crepitum ferens. 

DUBAR, diibra, »h. vidi dubre. — U nase vri- 
jeme u Lid. J. Bogdanovid. V. Arsenijevid. 

DUBRA, /. zensko ce^ade, koje ne drzi kucu ti 
redu. — isporedi dubreska, dubretara. — Postaje 
od dubre. — U nase vrijeme ti lAci. V. Arse- 
nijevid. 

DUBRANICA, /. vrpica gnoja (dubreta). — 
U nase vrijeme u Lici. Kada se u profede ili 
u jesen dubar na nivu izvaza, i iz kola po nivi 
na malene rpe istresa, svaku tu malu rpu zovu 
,diibranica', n. p. ,Ove su dubranice preblizo jedna 
druge'. J. Bogdanovid. 

DUBRANIK, dnbranika, m. fimetum, vrpa 
gnoja (dubreta), mjesto gdje se gnoj zgrce. vidi 
buniste. — isporedi dubronik, dubrenak. — U 
na.sc vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. 

DUBRE, di'ibreta, n. storcus, fimus, gnoj, tur. 
gcibre, giibre (od gri. xonnog). — • Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Bjclostjencevu gdje naj prije 
dolnzi, u Stulicevu (,firaum, storcus, lotamoii'), 
u Vukovu (,der diinger' , storcus'). Da jo slab 
oni bog, koji se dade u dubre baciti. E. Pavid, 
ogl. 126. Niti ode bez novojo da 2ivi u dubretu. 
I). Obradovid, basn. 241. Zario so kao svina u 



DUBRE 



diibre. Nar. posl. vuk. 86. Kola dubreta. (Kaze 
se za veliko^a i lijena covjeka). 144. Neki pre- 
vijaju covGcije dubre. M. £>. Mili6evi6, 2iv. srb. 
2, 5G. 

DUBRENIK, DUBRENAK, m. vidi dubranik. 

— U Parcicevu rjecniku. 
DUBRENE, n. djelo kojijem se dubri. — U 

Vukovu rjecniku. 

DUBRESKA, /. vidi dubra. — U nase vri- 
jeme u Lid. V. Arsenijevid. 

DUBRETARA, /. vidi dubra. — TJ nase vri- 
jeine u Backoj. V. Arsenijevic. B. Musicki. 

DUBREVIT, adj. u kojem je mnogo duhreta 
(o zemji). — U Vukovu rjecniku (,gut gediingt' 
,bene stercoratus'). 

DUBRIS, dubrisa, m. dubre, gnoj. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

DUBRITI, dubrim, impf. gnojiti. — Od osnove 
imena dubre nastavkom i. — Od xviii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu gdje naj prije 
dolazi, u Stulicevu, u Vukovu (dubriti, n. p. 
nivu, vinograd ,dungen' ,stercoro', cf. gnojiti). 
Svojim sanitrora kanoti dubri zemju. A. Tomi- 
kovii, ziv. 3. 

DUGrA, /. drvena zem|ana cupa. B. Musicki. 

— mole biti da postaje od dugum. 

1. DUGUM, m. veliki mjedeni sud za vodu, 
pers. gugum, tur. giigiim. — U nase vrijeme i 
u Vukovu rjecniku. Ko donese vode u dugumu, 
da se nemu po bijel gros dado. Nar. pjes. vuk. 
2, 205. Donesi mi dugura vode. Nar. pjes. here, 
vuk. 254. 

2. DUGUM, m. ime 7nusko. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Za nom trci Dugum 
duvegija. Nar. pjes. here. vuk. 214. 

DUGUMOV, adj. koji pripada Dugumu (vidi 
2. Dugum). Do utece Dugumova mlada. Nar. 
pjes. here. vuk. 214. 

DUKA, m. i f. ime musko i lensko (hyp. Durad 
i Durda). — Akc. se mijena u vac. Duko. — Od 
prije nasega vremena, a izmedu rjecnika u Vol- 
tigijinu (hyp. Duro) i u Vukovu: Duka, 1. f. 
jfrauennamo' ,nomen feminae'. 2. m. vide Duko 
(s dodatkom da je po istocnom govoru). Duka 
(ne zna se, jeli vuisko Hi zensko). S. Novakovic, 
pom. 120. 

DUKAN, m. ime musko, vidi Duka. — U nase 
vrijeme. A na ruke Dukanu serdaru. Nar. pjes. 
vuk. 4, 418. 

DUKA NAG, Dukanca, m. ime musko, Durad 
(augm. Dukan). — U nase vrijeme u Lici. J. 
Bogdanovic. 

DUKANCIC, m. dem. Dukan. — U Vukovu 
rjecniku. 

DUKANDA, m. ime musko, Durad (augm. Du- 
kan). — U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. 
V. Arsenijevic. 

DUKANOV, adj. koji pripada Dukanu. I 
delija Dukanov Ilija. Osvetn. 3, 105. 

DUKANOVIC, m. prezime po ocu Dukanu. — 
U nase vrijeme. Prod nima je Dukanovic Bego. 
Nar. pjes. vuk. 4, 121. ^jubovica za Dukanovi6a. 
Ogled, sr. 56. 

DUKELA, /. ime zensko, augm. Duka. — U 
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

DUKICA, m. ime musko, Duro (dem. Duka). 

— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 
DUK16, m. prezime. — U nase vrijeme. §em. 

srb. 1882. 206. J. Bogdanovid. 



11 DULAVLIJA 

DUKICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu trav- 
niikom. Statist, bosn. 66. 

DIJKINA, wj. augvi. Duko. — U nase vrijeme 
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevid. 

DUKNA, /. ime Sensko. isporedi Dukan, Duka. 

— U Vukovu rjecniku. 

DUKNIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 206. 

DUKO, m. ime musko. isporedi Duka. — Akc. 
se mijena u voc. Duko. — U Vukovu rjecniku 

(hyp. V. Dukan?). 

DUL, m. vidi ruza, ijers. gul, tur. giil, ruza 
(i cyijet uopce). — JJ nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku. a) sa znacenem sprijeda kazanijem. 
Kupajte me dulom rumenijem. Nar. pjes. vuk. 
1, 246. Dul mirise, ide moje drago. 1, 251. Dul se 
kruni, te djevojku budi, djevojka je dulu govorila: 
,A moj dule, ne kruni se na me'. 1, 287 — 288. 
Daj mi, boze, da mi duli rode. Nar. pjes. potr. 
1, 117. i u Sulekovu imeniku. 69. — pridijeva 
se supstantivima sto znace dejade Hi drugo sto 
i ne mtjena se po padezima. znaceneje: kao ruza. 
Dul-kaduna mobu namolila. Nar. pjes. vuk. 1, 566. 
Dul-djevojka pod dulom zaspala, 1, 287. Na tvoje 
mori na tvoje dul-solufe. Nar. pjes. here. vuk. 
296. Kad ja podem u dul-bascu (gdje su du- 
lovi). Nar. pjes. petr. 1, 306. — dul planinski, 
rosa alpina L. (Visiani). B. Sulek, im. 69. — 
b) artemisia annua L., vrsta pelina. isporedi daba. 
Dul, artemisia annua Willd., daba. u Banatu (po 
Vuku je dill). V. Arsenijevid. Dul, artemisia L. 
(Lambl) ; artemisia annua (Vuk, Pancid, Lazid). 
B. Sulek, im. 69. Dul, artemisia annua WK. S. 
Petrovid, lek. bi|. 205. — i u Vukovu rjedniku. 

— c) vrsta jabuke. — u jagodinskom okrugu u 
Srbiji. Od drugih pitomih vodaka ima jabuka: 
petrovaca, . . . dula, ... M. D. Milicevid, srb. 209. 

2. DUL, m. vidi dule. — U nase vrijeme i u 
Vukovu rjecniku. Slijevace u tope dulove. Nar. 
pjes. vuk. 2, 201. 

8. DUL, m. ime musko. stoji samo pred sup- 
stantivima beg, bego, ban i ne mijena se po pa- 
dezima. — U narodnijem pjesmama nasega vre- 
mena. Kad to vide Dul-beg dite iudo. Nar. pjes. 
vuk. 4, 317. I Dul-bego iz Gusina ravnog. 4, 294. 
Kada dode Dulbane, al' govori Dulbane. Nar. 
pjes. marj. 175. 

BJJLA,/. ime mjestima. ajgradu Ugarskoj, ma- 
gar. Gyula. — XVI vijeka i u Danicicevu rjecniku. 
Vb Igto 7075 (1567) priimi Petrant pasa Dulu. 
Okaz. saf. pam. 84. — b) mjesto u Srbiji u okrugu 
pozarevackom. Vinograd u Duli. Sr. nov. 1875. 47. 

DULABIJA, /. vrsta crvene slatke jabuke, pers. 
gulabt, kruska (uprav kao (tulsa, puna dulse, od 
gul, ruza, ab, voda), tur. giilabi. — U nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku. Dulabija, slatka osredria 
tvrda jabuka (u Slavoniji. K. J. Veselid). B. Sulek, 
im. 69. i u Dalmaciji. Gas. cos. muz. 1852. 2, 49. 

DULAKOVIC, ?». prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 206. 

DULASIK, m. lychnis chalcedonica L., neka 
bilka, turska rijei, vidi dul i asik. — isporedi du- 
lasin. — U Vukovu rjecniku (,brennende liebe' 
,lychnis chalcedonia') a iz nega u Sulekovu ime- 
niku. 69.^ 

DULASIN, m. vidi dulasik. — U Vukovu rjec- 
niku a iz nega u Sulekovu imeniku. 69. 

DULAVES, 7n. Hi f. (?) selo u Slavoniji u 
podzupaniji pakrackoj. Pregled. 97. 

DULAVLIJA, /. vidi dulabija. — U Srbiji u 
okrugu sabackom. Od vodaka naj vise je jabuka, 



DULAVLIJA 



12 



DUMRUCINA 



i evo od nih nekoliko vrsta koje su tako naj 
obionije: petrovacc, . . . bele i erne dulavlije. M. 
D. Milidevic, srb. 511. 

DUL-BAKLAVA. /. nekaJcva irita, vidi dul i 
baklava. — isporedi diil-pita. — U 7iase vrijeme 
i u Vukovu rjeniku. Dul-baklavu u zlatnoj tep- 
siji. Nar. pjes. vuk. 1, 569. 

DULBAN, vidi 3. Dul. 

DULBEG, DULBEGO, vidi 3. Dul. 

DULBERHAR, m. tursko ime HDisko. — U 
nnrndnoj njesmi nasega vremena. AH mog:a sina 
Diilbrrliara. Nar. pjos. here. vuk. 57. 

DULE, duleta, n. topovsko zrno, tane, tiir. 
gijlle. — isporedi dunle, 2. dul. — U Vukovu 
rjecniku. 

DULEK, m. tursko ime miisko. — U narodnoj 
pjesini nasega vremena. Dulek bego od Stam- 
bola giaJa. Nar. pjes. vuk. 5, 64. 

DULEK A RI, m. pi selo u Srbiji u okrugn 
toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 38G. 

DULEKOV, adj. koji pripada Buleku. Smrt 
Dulekova. Nar. pjes. vuk. 5, 63. 

DULIBRISIM, m. vidi dulimbrisim. D. Po- 
povic, tur. rec. glasn. 59, 82. 

DULICAN, m. selo u Bosni u okrugu trav- 
nickom. Statist, bosn. 64. 

DULIC, m. prezime. — Od xiv vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Danicicevu (Dulict). Dobrettko 
DulicB.' Mon. Serb. 97. (1330). — U nase je vri- 
jeme prezime tursko. A do nega Dulic Ibrahimc. 
Nar. pjes. juk. 169. Oj Turcine Dulic barjak- 
taru. Nar. pjes. kras. 4, 94. 

DULI-GRAD, m. vidi Dula, a). — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Od Bedrice i od Duli- 
grada, od Budima i od Varadina. Nar. pjes. kras. 
1, 66 

DULIJA, /. ime zensko, dem. Duka. — U nase 
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

DULIM, m. hrdo do Krupna u Banevcu (u 
Srbiji u okrugu podrinskom). 1^. V. Stojanovid. 

DULIMBRISIM, m. mimosa julibrissim Scop. 
neko drvo, pers. gul-abrisem (vidi dul i ibrisim). 
ruzicasta svila (jer je cvijece takovo vidjeti), tur. 
glilibrisim. — isporedi dulibrisim. — U^ nase 
vrijeme u Duhrovniku (M. Vodopic). B. Sulek. 
im. 69. 

DULI MEHAR, m. u narodnoj pjesmi nasega 
vremena, maze biti pers. gul-i bohar, proletnn 
ruza. ,Sta je bjeje (grijeskom ,bo)G') od duli mc- 
hara?' ,Bjeji snijeg od duli mehara'. Nar. pjos. 
here. vuk. 123. 

DULISTAN, m. basca, gradina gdje su po- 
sadene ruie (a i drugo cvijece), pers. gulistan, 
ttir. giilistan. vidi i dul. — U narodtiijem pje- 
smama nasega vremena. Po bostanu i po diili- 
stanu. Nar. i>je3. vuk. 1, 583. 617. 

DULKOVUJ, m. prezime. — U narodnoj pjesmi 
nasega vremena. Za sokola Nike Dulkovica. Nar. 
pjo.s. jnk. 237. 

DULOV, adj. ruzin, koji pripada dulu. — U 
narodnoj ]>jesmi nasega vremena. Da s' napiju 
dul<>v(^ viidioe. Nar. pjos. potr. 1, 117. 

DUL-PITA , /. nekakva pita, isporedi diil- 
baklava. XJ nase vrijeme u Bosni. B. Mar- 

teccliiiii. 

DULS, m. vidi dnlsa. — Od xviii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Vukovu. Uziui ruXiCne vodo 
ill diilsa. Z. Orl'«lin, podr. 410. 



DULSA, /. aqua rosarum, mirisna voda sto se 
vadi iz ruza, tur. giil- (villi dul) su (voda); od 
iste turske rijeci postaje i dais koje vidi. ispo- 
redi i dulsija. Od ruze cu dulsu izvuditi. Nar. 
pjes. pctr. 1, 173. — u ovijem primjerima ne 
zna se, jeli nom. dulsa Hi duls. ,Ta sam lice 
dulsom umivala. Nar. pjes. vuk. 1, 63. Zlatom 
vezen, u dulsu (ace. dulsa Hi loc. duls?) ub'jejen. 
1, 561. 562. Izmijte ga dulsom i sapunom. 4, 299. 

DULSIJA, /. vidi dulsa, tur. gulsuju, rtizina 
voda (vidi kod dulsa). — U nase vrijeme Umij 
mene, neno, dulsijom vodicom. Nar. pjes. vuk. 

1, 260. Dulsijom ga vodom umivala. Nar. pjes. 
petr. 1, 49. 

DULVEZIJA, /. vidi duvezlija. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Nostalo mi jo 
svile tavlije i dulvezije. Nar. pjes. vuk. 1, 21. 

DULVEZLIJA, /. vidi duvezlija. — U Vukovu 
rjecniku. 

DIJLZE, vidi duzel. — U narodnoj pjesmi na- 
sega vremena. Dulze moja sestro od matere. 
Nar. pjes. here. vuk. 82. 

DUMANE, n. djelo kojijem se duma. — U nase 
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

DUMATI, diimam, im})/. jesti oblo i na velike 
zalogaje. — • U nase vrijeme u Lici. ,Jesi li vidio, 
kako slatko duma?' J. Bogdanovic. 

DUMBER, m. vidi duuibir. — U Bjelostjen- 
cevu i u Jambresicevu rjecniku, a iz ovoga u 
Sulekovu imeniku. 

DUMBIR, dumbira, m. zingiber, neka mirodija, 
kao papar, ali mane zestoka, sto se upotreb^ava 
kao zacin u lirani i kao lijek, i bijka s koje se 
dobiva , magar. gj'omber. — isporedi dumber, 
dindiber, dundiber. — U nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku. Dumbir, slovack. d'ambir, madar. 
gyomber, zingiber officinale Rose. B. Sulek, im. 69. 

DUMBIROVAC, dumbirovca, m. lijek u kojem 
ima dumbira. — U Parcicevu rjecniku (,zonze- 
verata'). 

DUME, dumeta (?), n. u zagoneci: Crno dume 
kucu cuva. odgonetlaj : katanac. Nar. zag. nov. 85. 

DUMEZLIJE, /. 2^Z. seoce u Bosni u okrugu 
travnickom. Statist, bosn. 66. 

DUMIC, m. prezime. — U nase vrijeme. §em. 
karlov. 1883. 73. 

DUMI&, m. iisto srebro, tur. giimiis, srebro. 

— U nase vrijeme. Pokriveni limom i dumisom. 
Nar. pjos. vuk. 2, 622. Na nima su kopco od 
dumisa. Nar. pjes. juk. 214. 

DUMIS-BALUK, m. porca cernua L., neka riba, 
tur. gumiis-balj-k, srcbrna riba (vidi dumis i 
baluk). — U jednoga pisca nasega vremena. K. 
Crnogorac, zool. 118. 

DUMiSli, adj. srcbrn (od dumisa), tur. gii- 
miisli; ne mijena se po padezima. — isporedi 
duuii.sli.ja. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku. Stado prasak dumisli ))isto}a. Nar. pjes. 
vuk. 2, 561. Objosio dumisli gadaru. 3, 536. 
Mor-£aksire a kovce dumisli. Nar. pjes. i)etr. 

2, 486. 

DUMisLl.TA, /. n. p. kop^'a, srebrna (od du- 
miHa). vidi duuii.^li. — f' nase vrijeme. Na kojim 
au kopTio dumislije. Nar. pjes. juk. 166. Na 
fiaksirah kov(^n dumiSlijo (itamparskom grijeikom 
,dimislijo'), od duuiisa pa su pozlatito. Nar. pjos. 
marj. 155. 

Dl'jMRLfCINA, /. ono sto sc plaia kao dumruk. 

— U jednom primjeru nasega vremena (meta- 



DUMRUCINA 



13 



DUEA§ 



foridki). Da je cenzura ,dumrucina na Judske 
misli'. M. D. Milicevic, let. vec. 117. 

DIFMEUCKI, adj. koji pripada dJumrucima. 

— U Vukovii rjecniku. 

DUMRUGGIJA, m. vidi dumrukcija — U nase 
vrijeme. Kad ja bijah morski geleboija, a ti bjese 
morski dumruggija. Nar. pjes. vuk. 3, 419. 

DUMEUK, m. portorium, vidi carina, 1, a), 
tur. giimruk (od novogrc. xov/uiaxi, a ovo od lat. 
commercium). — Od xv vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu i u Danicicevu (dumrukt). Za 
toj mi su do stda placali . . . za dumruki. dve 
tisuce i peti. sott dukatt zlatihr.. Mon. serb. 
523. (1180). Kako hai-aci. i cumrukB (,kjumrukb'). 
526. (I-ISI). A ti ne see na moje vclove uzet" 
dinijruk grose ni dukata. Nar. jije-s. vuk. 3, 449 

DUMEUKANA, /. vidi carina, 2, tur. gumriik- 
hane. — U Vukovu rjecniku. 

DUMEUKCIJA, m. portitor, carinik, tur. giim- 
riikci, giimrilkgi (od ovoga dumruggija koje vidi). 

— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. I za- 
vici do dvije dumrukfije. Nar. pjes. juk. 355. 

DUMEUKCIJINSKI, adj. koji pripada dum- 
rukcijama, vidi carinicki. — U Vukovu rjecniku 
(dumrukrijnski) gdje ima i dumrukcijski s isti- 
jem znacenem. 

DUMEUKCijSKl, vidi dumrukcijinski. 

DUNA, /. nijesto u Srbiji u okrugu jagodin- 
skom. Niva u Duni. Sr. nov. 1873. 871. 

DUNAH, m. pers. gunah, tur. giinah, grijeh. 

— U narodnoj pjesini nasega vremena (govori 
Turcin). Ako za to ogrijesim dusu sto dauru 
vjeru pogazimo, nek m' ubije katura kobila, nek 
vidite sta sam uradio, na dauru dunah uhvatio 
Nar. pjesm. petr. 3, 503. 

DUNE), m. margarita, biserovo zrno, magar. 
gyongy. — U Bjelostjencevu rjecniku (,marga- 
rita, margaritum, bacca' v. biser) i u Jambre- 
sicevu (jgemma; unio'). 

DUNDA, rijec bez smisla u narodnoj pjesmi 
u ugarskijeh Hrvato, ipak vidi dunduva, din- 
duha. Hoja dun da hoja a ca vi to delate? — 
Hqja danda hoja mi si moste gradimo. Jacke. 293 

DUNDEN, adj. biserov (od duncta). — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku (dundeni) i u Jambresicevu 
(dunden lane ,mouile'). 

DUNDEVICA, /. vidi dinduha. — U jednoga 
pisca nasega vremena. Nanizano parama i dun- 
devicama. S. il^ubisa, pric. 123. 

DUNDIBER, m. a) libes rubrum L, neka bi{ka, 
vidi grozdico. (u Dubici). B. Sulek, im. 69. — 
b) vrt^ta grozda i loze. Sinoc majka ozenila 
Marka, juUos mu se razbolila |uba, zaiskala 
grozda dundibera. Nar. pjes. zemjak. 1871. 2. 

— c) vidi dindiber i dumbir. — u Bjelostjen- 
cevu rjecniku (kod dumber). 

DUNDUVA, /. vidi dinduha. — U jednoga 
pisca nasega vremena. Kite nacickanc svako- 
jakim dunduvama. S. ;^ubisa, pric. 125. 

DUNICA, /. vidi dunija. — U Parcicevu rjec- 
niku. 

DUNIJA, /. norma, alat u drvodjrja i zidarj, 
kao plosan drveni Hi gvozdeni pravi kut, tur. 
giinie (od grc. ywri'u). isporedi skvadra. — U 
Vukovu rjecniku (,das winkeleisen' ,norma') gdje 
ima primjer u kojem stoji u pretiesenom smislu: 
Dotjerati (sto) na svoju duniju, t j. po svojoj 
vo|i.^ 

DUNIS, m. selo u Srbiji u okrugu krusevackom. 
K. Jovanovic 129. 



DUNISKI, adj. koji pripada mjestu Bunisu. 

— isporedi duniski. Vinograd u brdu duniskom. 
Sr. nov. 1870. 234. Livada blizu duniske reke. 
1873. 99 

DtFNISKI, vidi duniski, Duniska (opstina). 
K. Jovanovic 129. 

DUNLE, dunleta, n. vidi dule. — U Vukovu 
rjecniku. 

DUNUTI, dlinem, pf. udariti turkimice. M. 
Pavlinovic. 

, DUPA. /. mjesto u Srbiji u okrugu cuprijskom. 
Niva na Dupi. Sr. nov. 1875. 794. 

1. DUE, m. ime musko, vidi Durad i Dure. — 
XIV vijeka i it Danicicevu rjecniku (Durt). Durt 
(s) synovi. Mon. serb. 563. (1322). 

2. DUE, Dura, m. Jaurinum, grad u Ugarskoj 
(nem. Eaab). — U nase vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku. 

DUEA, m. augm. Dure. — U poslovici xviii 
vijeka. Svecani je Diiri dan, kadno li je Dura 
san. (Z). Poslov. dauic. 119. 

DUEAC, Durca, m. hyp. Durad. — U Vukovu. 
rjecniku (gdje je akc. po crnogorskom govoru : 
Durac, Durca) s dodatkom da se govori u Crnoj 
Gori. 

DUEACIN, m. mjesto u Srbiji u okrugu kra- 
jinskom. Branik na Duracinu. Sr. nov. 1867. 142. 

DUEAD, Durda, J». rtwoyiog, Georgius, imc 
musko, vidi Deordije. — isporedi i Jaraj. — 
-a- (mj. b) ostaje samo u nom. sing. — Akc. kaki 
je u gen. taki je u ostalijem padezima osim nom. 
sing. — Od xui vijeka sa starijim oblicima no- 
minativa sing. Durtdt, Durdt (do xv vijeka); 
s oblikom Duradt od prve polovice xv; izmedu 
rjecnika u Vukovu i u Danicicevu (Duri-dt). Predt 
knezomi. Durtdemt. Mon. serb. 46. (1254). Durdt 
z bratomt. 564. (1322). Sinove Vltkovi Grtguri. 
i Durtdt i Lazart. 223. (1392). Duradt. Spom. 
sr. 1, 119. (1413). Durtdt CrBnojevicB. Mon. serb. 
538. (1494). Durtdt. S. Novakovic, pom. 121. 
Ovako ti poruci slavnome despotu Durdu. Nar. 
pjes. mikl. beitr. 52. I dva stuba svetite}a Durda. 
(vidi Durdevi Stubovi). Nar. pjes. vuk. 2, 103. 
A kad Marku sveti Durad dode. 2, 433. Kra)u 
Durdu, rodite|u krasni. 2, 484. Pake sede s Dur- 
dem piti vino. 2, 571. — • vidi i Durde. 

DUEAK, m. ime musko, augm. Dure. — Prije 
nasega vremena. Duraki.. S. Novakovic, pom. 121. 

DUEAKA, /. (PJ ime zensko (?), vidi Durak. 

— Prije nasega vremena. S. Novakovic, pom. 121. 

DUEAKOVO, n. selo u Srbiji u okrugu poza- 
revackom. K. Jovanovic 140. 

DUE AN, w«. ime musko, augm. Dure. — U 
nase vrijeme. J. Bogdanovic. Duran Polovina. 
Nar. pjes. kras. 1, x. 

DUEANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Vise kule Duranovic-Sava. Nar. pjes. vuk. 4, 113. 
i medu prenumerantima u Nar. pjes. vuk. 2, 655. 

DUE AS, m. ime musko, augm. Duro. — U 
nase vrijeme. Potra pravi ka Krstacu tvrdu, a 
Durasa niza Dugu pustu Osvetn. 5, 124. 

DUEASOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme 
u Dubrovniku. P. Budraani. — - I mjesto u Crnoj 
Gori. 1 navio preo Martinica, Martinica i Du- 
rasovica. Osvetn. 5, 101. 

DUEAS, m. ime musko, augm. Duro. — xiv 
vijeka i poslije i u Danicicevu rjecniku (Durasb). 
(lolhnikb DurasB. Mon. serb. 85. (1326). Durasb. 
S. Novakovic, pom. 121. 



DUEA§EVl6 

DURASEVk!), m. prezime, po ocu Burasu. — 
XV vijeka i u Danicicevu rjeiniku (DuraSevict). 
Durda i Lesu Dura§evi6emi.. Spom. sr. 1, 49. 
(1403). Kalodurad Dura§evic iz Crvnice. Mon. 
Serb. 463. (1454). — I selo u Dalmaciji u Tiotaru 
kotorskom. Repert. 1872. 9. 

DUEASiN, ni. ime viu§ko, augm. Duro. vidi 
Dura§. — Od prije nasega vremena, a izmedu 
rjecnika u Vukovu. Dura§inB. S. Novakovic, 
pom. 121. 

DlJRA§K0Vl6, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Jos dva brata dva Dura§kovi6a. Nar. pjes. vuk. 
4, 37. Duraskovic Janka i Bogdana. Ogled, sr. 31. 

DUE AT, m. ime musko, augm. Duro. — Frijc 
nasega vremena. Duratt. S. Novakovi6, pom. 121. 

DUEATOVIC, m. prezime po ocu Duratii. — 
U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

DUEDA, /. ime iensko, prema muskome Durad. 
— Od prije nasega vremena, a izmedu rjecnika 
u Vukovu. Durda. S. NovakoviA, pom. 121. Do 
je nasa snaja Durda? V. Vrcevi6, niz. 55. 

DUEDAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kneze- 
vackom. BaSta u Durdacu. Sr. nov. 1869. 447. 

1. DUEDAN, m, ime musko, vidi Durad. — 
U nase vrijeme. Durdan Jovi6. M. D. Milicevi6, 
kra). srb. 69. 

2. DUEDAN, doronicum hungaricum Eclib , 
neka trava. — U Srhiji u niskom okrugu. S. I. 
Pelivanovic. javor. 1881. 122. 

DUEDANCI, m. pi. selo u Slavoniji u podzu- 
paniji dakovackoj. Pregled 104. 

DUEDE, m. vidi Durad. — U nase vrijeme. 
Oude bjese stari despot Durde. Nar. pjes. vuk. 
3, 53. Gleda knigu Senkovidu Durde (moze biti 
i voc. Durad, mj. Durdu). 3, 391. govori se u 
Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevi6, kra|. 
srb. 315. 

DUEDEKOVAC, Durdckovca, m. selo u Hr- 
vatskoj u podzupaniji zagrebackoj. (kajkavski) 
Durdekovec. Pregled. 23. 

DUEDEN, m. vidi Durad. — U Srhiji u okrugu 
vranskom. M. D. Mili6evi6, kra]. srb. 315. 

DUEDE&ILO, m. ime musko, augm. Durad. — 
U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. 

DUEDEV, adj. koji pripada Durdu (Durdev 
dan, danak =^ dan svetoga Durda). — Od xii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (Durdev dan) 
i u Danicicevu (Durtdevt). Odi. vlalib Eadovo 
sudbstvo i Durtdevo. Mon. scrb. 6. (1198—1199). 
DurbdovB (jDurtdevb') dtnt. 7 (xii vijek). Sudi. 
da staje od Mihoj}a dtne do Durtdcva dtno. 4G. 
(1254). Durdeva Jerina. Nar. pjesm. mikl. beitr. 
51. Posetala Durdeva Jerina. Nar. pjes. vuk. 
2, 479. A kad dodo ka Durdevoj kuli. 2, 500. 
A kad brdu Durdovome dode. 4, 123. Do vesola 
dana Durdevoga. Ogled, .sr. 40. Durdev danak 
liajduf'ki sastanak, Mitrov danak hajducki ra- 
stanak. Durdev dan je }otni svetac. Nar. posl. 
vuk. 78. Na Durdev dan svaki gleda da zako]o 
jagno. (vidi durdovilo). Vuk, rjefi. 151a. 

DUEDEVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu ca- 
ianskom. Livada u Durdovu. Sr. nov. 1875. 174. 

DUEDEVAC, durdevca, m. uprav onaj koji 
pripada Durdu, ali dolazi samo s osobitijcm 
znacenima. — Akc. kaki je u gen. sing, taki jc 
u ostalijem padezima, osim nom. sing, i ace. kad 
je jednak nominativu, i gen. pi. durdevaca. a) 
vidi durdovstak. — u Vukovu rjccniku. — b) 
ime mjestima. an) nrln u Srbiji ii okrugu va- 
levskom. K. Jovanovi6 103. — bb) selo u Hrval- 



14 



DUEDEVILO 



skoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled. 81. moze 
biti da je isto mjesto sto se pomine xviii vijeka 
Mate iz Durdevca. Sjbarine. 12, 41. (oko 1719). 

— c) vidi durdica. B. Sulek, im, 69. — d) cheno- 
podium olidum Sm., neka trava, smrdeca loboda. 

— u Parcicevu rjecniku: ,vulvaria, erba'. 
DUEDEVA DEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 

biogradskom. Niva u Durdevoj Dedi. Sr. nov. 
1867;^ 59. 

DUEDEVA GLAVA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
cuprijskom. Branik u Durdevoj Glavi. Sr. nov. 
1873. 855. 

DUEDEVA GEEDA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
vajevskom. Niva u Durdevoj Gredi. Sr. nov. 
1863. 26. 

DUEDEVAK, durdevka, m. ime bi^kama. — U 
t^ulekovu imeniku: Durdevak, 1. vaillantia cru- 
ciata L. (iz Srpskoga arkiva za celokupno lo- 
karstvo 1875); 2. vidi durdevac. 97. Durdevak, 
eonvallaria niajalis L. S. Petrovid, lek. bij. 418. 

DUEDEV CVIJET, m. vidi Durdevo cvijece. 

— U Stulicevu rjecniku (Durdev cvit ,lilium con- 
vallium') a iz nega u Salckovu imeniku. 69. 

DUEDEVCAN, m. blicca argj^roleuca Heck., 
platika, krupatica, krupatka, jayidroga. D. Sebi- 
sanovic. progr. rakovac. real. 1880. 17. zove so 
za to tako, sto se mrijesti o Durdevu. u Kar- 
lovcu, kajkavski: jurjevcan. V. Arsenijevid. 

DUEDEVCE, n. ranunculus millefoliatus Vahl. 

— U Srbiji u niskom okrugu. S I. Pelivanovic. 
javor. 1881. 122. 

DUEDEV GEOB, m. mjesto u Srbiji u okrugu 
vajevskom. Sr. nov. 1872. 419. 

DUEDEVICA, /. Durdeva zena, vidi Dorde- 
vica. — U nase vrijeme. Junaci se iz mora iz- 
voze, brojila ill mlada Durdevica, sve junake na 
broj nabrojila, do tri nena dobra ne nabroji: 
prvo dobro Durda gospodara . . . Nar. pjes. vuk. 
1, 217. 

DUEDEVIC, m. prezime po ocu Durdu. — Od 
XV vijeka (kao ime mjestu od xni), i u Danici- 
cevu rjecniku (Durtdevici. kao ime mjestu i kao 
prezime). Vladimirt Durtdevict. Glasn. 15, 298. 
(1348 ?). i kao vlasteosko prezime u Dubrovniku 
(oidi Znvgovic): Nikolici Durtdevicu. Spom. sr. 
1, 148. (1420). Kneza Nikolu Jurjevica (vidi 
Jurjevic) koji se sam tako pise, dubrovadki lo- 
gofet Rusko, prepisujuci mu ime, zove: knezL 
Nikola Durdovidi.. Spom. sr. 2, 83. (1426). Udri, 
pobre, Durdevica Suja, a ne gledaj Durdevid- 
Murata. Nar. pjes. vuk. 4, 327. Durdevid. §em. 
srb. 1882. 206. Som. karlov. 1883. 73. — I kao 
ime mjestima: ,Duri.devici.', selo kojo je kra} 
Milutin (lao lliiandaru: ,Duri.devidt' (Mon. serb. 
58 god 1293 — 1302). bilo je do Cabida: meda je 
Cabidu i.sla ,zi. Durtdevidomt odi. Iglareva, i gde 
se stajeta oba puti izL DrLsttnika i izt Durt- 
devida' (93 god. 1330). i Stitarici je isla meda 
,zL Duri.devidomt' (93). poslije jo bio zaselak 
Krusovu: ,DurLdevidfc' (140 god. 1318). — Za- 
solak selu ,Jeli.sanici' koje je bilo Durda Neni- 
Sida a car ga Lazar prilozio bolnici hilaudarskoj : 
.Durdevidi.' (Glasn. 11, 139. Mon. serb. 195 god. 
1380). D. Danicid, rjoc. 3, 544. 

DUEDE Vl6l, m. pi. dva seoca u Bosni : jedno 
u okrugu travnickom. Statist, bosn. 68; drugo u 
okrugu zvornickom. 97. 

DUEDEVIK, m. selo u Bosni u okrugu zvor- 
niikom. Statist, bosn. 81. 

DUEDEVILO, ». jagne sto se ko\e na Durdrr 
dan. — U nase vrijeme u busanskoj krajini. U 



DURDEVILO 



15 



DURIC 



bosanskoj krajini na Durdev dan je obi6aj bro- 
jati male jagance i klati jagne durdevilo, koje 
je namijeneno za taj dan. S. Novakovii. star. 
12, 131. 

DURDEVINA, /. ono sto je lilo Burdevo 
(Burda Smederevca). — U Vukovu rjeeniku s do- 
datkom da je stajaca rijec i s primjerom iz na- 
rodne pjesme: Koji mi je sve moje uzeo: Dur- 
devinu i Smederovinu. 

DURDEVI STUBOVI (STUPOVI), m. pi ime 
dvjema manastirima. — Od prije nasega vre- 
mena: Durdevi Stupovi. S. Novakovid, pom. 152. 
i u Vukovu rjeeniku: 1. naraastir u Vasojevicima 
na lijevoj strani Lima s primjerom iz narodne 
pjesme: Da vidite Durdevo Stupove. 2. zidine od 
namastira blizu Novoga Pazara s primjerom iz 
narodne pjesme: Da vidite Lavru Studenicku ne 
daleko od Novog Pazara; da vidite Durdeve Stu- 
pove kod Dezeve starijeh dvorova, zaduzbine cara 
Simeuna. 

DURDEV k;^UC, m. mjesto u Srbiji u okrugu 
valevskom. Niva u Durdevom K}u6u. Sr. nov. 
187L 398. 

DURDEVO, n. ime mjestima. a) grad u Eu- 
muniji. — u Vukovu rjeeniku. — h) vidi Dur- 
devina. u Vukovu rjeeniku s primjerom iz na- 
rodne pjesme: Sve joj mlada u prdiju dala: sve 
Durdevo i sve Smederevo. — c) mjestO u Srbiji 
u okrugu pozareva6kom. Vinograd u Durdevu. 
Sr. nov. 1865. 243. 

DURDEVO BRDO, n. ime mjestima u Srbiji. 
a) u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic. — b) u 
okrugu jaqodinskom. Vinograd u Durdevom Brdu. 
Sr. nov. i871. 2'46. 

DURDEVO CVIJECE, n. vidi durdica. isporedi 
Durdev cvijet. — U nase vrijeme i u Vukovu 
rjeinikti. Cvijece Durdevo , convallaria majalis 
L. (R. Visiani). B. Sulek, im. 47. S. Petrovi6, 
lek. bi|. 418. 

DURDEVSKA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
pozarevackom. Livada u Durdevskoj. Sr. nov. 1875. 
741. 

DURDEVSKI, adj. koji pripada (svetomu) 
Burdu. — U nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku 
(durdevski, n. p. mjesec, kisa ,Georgi' ,S. Georgii*). 
Ja sam, majko, Durdevska kisica. Nar. pjes. petr. 

DURDEVSKO BRDO, n. mjesto ti Srbiji u 
okrugu pozarevackom. Niva u Brdu Durdevskom. 
Sr. nov. 1864. 449. 

DURDEVSKO CVIJECE, n. caltha palustris 
L., neka bi^ka, kopitac. — U nase vrijeme. Dur- 
devsko cvijece, caltha palustris L. (iz Srpskoga 
arkiva za celokupno lekarstvo. 1875). B. Sulek, 
im. 70. S. Petrovic, lek. bi; 13. 

DURDEVSTAK, m. iovjek koji svetkuje sve- 
toga Burda (kao krsno ime). — isporedi dur- 
devac, a). — U Vukovu rjeeniku. 

DURDIC, durdica, m. dem. Durad. a) ime musko. 

— XIII i XIV vijeka, a izmedu rjecnika u Ba- 
nicicevu (Durtdici.). Durtdicb. Mon. serb. 62. 
(1293-1302). DurdicB. Glasn. 15,290.(1348?). 

— b) treci dan novembra kod pravoslavnijeh Jlri- 
scana. — u Vukovu rjeeniku: ,Klein-Georgi (den 
3 nov )'. — c) vidi durdica. — u nase vrijeme i 
n Vukovu rjeeniku. B. Sulek, im. 70. S. Petrovic, 
lek. bi}. 418. 

DURDICA, /. convallaria majalis L., poznata 
bijka i cvijet. — isporedi durdic, durdic, dur- 
devo cvijece, durdeviic, durdevak. — U Vnkoru 
rjeeniku a iz nega u Sulekovu imeniku. 70. 



DURDICI, >»., 1)1 mjesto u Srbiji u okrugu 
kragujevaikom. Niva u Durdicima. Sr. nov. 1861. 
467. 

DURDICINA BARA,/. mjesto u Srbiji u okrugu 
pozarevackom. Livada u Durdifiinoj Bari. Sr. 
nov. 1865. 509. 

1. DURD16, m. a) prezime. — u naSe vrijeme. 
Sem. karlov. 1883. 73. — b) dva sela u Hrvat- 
skoj : aa) u podzupaniji krizevackoj. Pregled. 67. 
— bb) u podzupaniji bjelovarskoj. 79. 

2. DURDIC, ^m. vidi durdica. — U Stulicevu 
rjeeniku i u Sulekovu imeniku. 70. 

DURDI.TA, /. ime zensko, vidi Durda. — Od 
prije nasega vremena i u Vukovu rjedniku. Dur- 
dija. S. Novakovi6, pom. 121. 

DURDIJAN, m. ime musko, Burad. — U nase 
vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

DURDIJANA, /. ime zensko, vidi Durdijan. 
Zemlak. 1871. 2. 

DURDIJE, m. vidi Dordije. — xv vijeka i u 
Danicicevu rjeeniku (Durtdije). Carica Mara, 
dtsti Durdija (,Gjurgija') despota. Mon. serb. 
522. (1497). 

DURDIJ16, m. prezime (Burdijin sin). — U 
nase vrijeme. Durdijd Joko s Komarnico ravno. 
Nar. pjes. vuk. 4, 485. 

DURDIMICE, adv. naletice, mahom, navalice. 
,0n mu rece: a on durdimice na u'. M. Pavli- 
novic. 

1. DURDINA, m. augm. Durad. — U naSe 
vrijeme u Lici. J. Bogdanovi6. 

2. DURDINA, /. ime mjestu (selu). — Prije 
nasega vremena. Durdina (selo) S. Novakovi6, 
pom. 152. 

DURDINKA, /. ime zensko, vidi Durdija. — 
U nase vrijeme. Zaprosio Durdinku devojku . . . 
Da vjencamo Savu i Durdinku. Nar. pjes. petr. 
2, 87. 

DURDITI, diirdim, impf. nakriviti se i cvrsto 
ici, tresimice i6i. ,Vidi kako durdi'. M. Pavli- 
novic. 

DURDO, m. vidi Durad. — U narodnoj pjesmi 
prosloga vijeka. Od tega ti on Durdo nicesa 
ne znadijase. Nar. pjea. mikl. beitr. 53. 

DURE, Dureta, n. ime musko, dem. Duro. — 
Prije nasega vremena. Dure, ace. Dureta. S. No- 
vakovi6, pom. 121. 

DURETA, m. ime musko, vidi Dure. — Prije 
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 121. 

DURETIC, m. prezime vlasteosko u Bubrov- 
niku, vidi Zurgovic. — xv vijeka i u Banicicevu 
rjeeniku (Duretict). Predt kneza flubrovackoga 
i predt negove sudije Zuha Duretica, predb Pavka 
Pucica. Spom. sr. 2, 117. (1462). 
^DUREVAC, Durevca, m. prije mahala sela 
Zitnoga Potoka u Srbiji u okrugu toplickom. M. 
D. Milicevic, kra|. srb. 415. 

DUREVCI, Durevaca, m. pi. selo u Srbiji u 
okrugu toplickom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 389. 

DUREVIC, m. seoce u Bosni u okrugu sara- 
jevskom. Statist, bosu. 30. 

DUREZINO, n. ime mjestu. — xiv vijeka. Se- 
lima u Macvi koja je car Lazar prilozio Rava- 
nici isla je meda ,me^du Vlasenicu i meidu Du- 
rezino' (Sr. letop. 1847. 4, 53 god. 1381). D. Da- 
nicic, rjec. 3, 543. 

DURIC, m mjesto u Srbiji u okrugu pozare- 
vackom. Vinograd u Duricu. Sr. nov. 1866. 161. 



DURICA 



16 



DURMEZLI.IE 



DUEICA, in. iiiie mtislcu, clem. Dura. — Od 
XIV vijeka, a izmeCtu rjecnikd u Vitkovu i u J)a- 
nicicevu. Logofett gospodina Alokf.xendra Du- 
rica. Mon. serb. 179. (1368). Kbdi pride Durica. 
Spom. sr. 1, 8'J. (1407). o istome Surici na str. 
88 itna ace. Durica Petrovi6a, sto je jamacno 
pisarska Hi stamparska pOijreska mj. Duricu. 
Durica. S. Novakovic, pom. 1:^1. Evo danaske 
dovet godina, kako ja tajini bolnog Duricu. Nar. 
pjes. vuk. 1, 491. i u Lici. J. Bogdauovic. 

DUE.ICKA, /. ime rijeci. — Prije naSega vre- 
tnena. Durictka (roka). S. Novakovic, pom. 152. 

DURICIC, m. prezime po ocu Buricl. — U 
nose vyijcme (alt kao ime mje.stu od prije). Sem 
srb. 1882. 206. ftciii. karlov. 1883. 73. — i kao 
ime sclu. prije naieya vremena. Duricici'i. (selo). 
S. Novakovic, pom. 152. 

DURICICI, m. j)l. ime mjestu. — Prije nasega 
vremena. S. Novakovic, j om. 152. 

DURICINA BARA,/. mjesto u Srhiji a okrugii 
ixizarcraikom. Livada u Duricinoj Bari. Sr. ikjv. 
1867. 337. 

DURICINA LIVADA, /. mjeato u Srhiji u 
oknigu sabackom. Niva u Duricinoj Livadi. Sr. 
ncv. J 866. 512. 

^ DURICINA MANDRA, /. brduvito mjesto u 
Srbiji H vracarskom srezu a okrngii biogradskoiii. 
Gla.sii. 10, 150. 

DURICINO, m. wjesto u Srbiji u okriigu kra- 
jinakom. Branik ua Duricinu. Sr. nov. 1867. 688. 

DURIC, m. prezime. — Kao vlasteosko pre- 
zime u knizi stampanoj god. 1519: Bozidart Vu- 
kovici, ot Diirici,. Podgoricaninr.. Vuk, priinj. 12. 
i otitle u DanicicevH rjecniku (Durict). i u nasc 
vrijcme. Dimitrije Duric. M. D. Milicevic, kra}. 
srb. 299. vidi i Sem. srb. 1882. 206. Sem. karlov. 
1883. 73. 

DURICI, m. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni 
u okrug II zvornickom. Stati.st. bosn. 98. — b) selo 
u Dalmaciji a kotarii kotorskom. Sem. pravo.si. 
boko-kof,. 1875. 24. — c) zaselak u Srbiji u okrugu 
itzickom. K. Jovanovic 158. 

DURl^iE, n. mjesto u Srbiji u okrugu poza- 
revackom. Obor u Duriju. Sr. nov. 1875. 741. 

DURIN, adj. koji pripada iJuri. a) uopcc. — 
Od XV vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu 
(During. Sto jo Durino. Spom. sr. 1, 109. (Mil). 
Kad do('cra pod Durinu kulu. Nar. pjcs. petr. 
-. 477. — b) Diirin pctak, kao dan sto nigda 
nc dohodi. — u poslovici i po noj u Vukovu 
rjecniku (,dcn 30. februar- ,ad calen<las graccas'). 
O Durinu potku. (Nikad). Nar. posl. vuk. 236. 

DURIN A BARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
poznrcvackom. Livada u Durinoi Rari. Sr. nov 
1863. 568. 

DURINAC, Durrnca, m. ime mjestima u Srbiji 
a) selo u okrugu hiogrndskom. K. .Tovanovid 9(! 
— b) selo u okrugu knezeouckom. 112. — c) selo 
u okrugu hiprijskom. 180. — d) mjesto u okrugu 
kruseiHiikom. Vinograd ii Durincu. Sr. nov. 1868. 
213. 

DURIN BIJNAR, m. mjesto u Srbiji u okrugu 
smcdcrcrskom. Sr. nov. 18()7. 37<i. 

Dl'KINX'I, Durinrica, «». pi, mjesto a Srbiji u 
okrugu kragujevackom. IS'iva u Durinciina. Sr 
nov. 1H75. 39, 

DUJiLX COT, m. brdasce u Srbiji u vracar- 
skom srezu (u okrugu /'ingr'ahkinii). 'ij.t.sn 19 
150. 



DURING A J, ut. pustara u Slavoniji u podzu- 
paniji dakovackoj. Preglod. 106. 

DURIN161, ?H. pZ. selo u Dalmaciji u kotaru 
dubrovackom. Report. 1872. 23. 

DURIN KUT, , m. mjesto u Srbiji u okrugu 
pozarerackom Niva u Durinom ivutu Sr. uov. 
1875. 741. 

DURINO POJ^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Livada u Durinom Polu. Sr. nov. 
1871. 600. 

DURINO TRLO, n. mjesto u Srbiji u okrugu 
kragujevackom. Sr. nov. 1867. 494. 

DURINO VAC, Durinovca, m. selo u Hrvatikoj 
u podzupaniji krizevackoj. (kajkavski) Durinovcc. 
Preglod. 68. 

DURINOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu po- 
zarevackom. Sr. nov. 1875. 375. 

DURIN VRH, m. brdo u Srbiji. Na samoj 

obali Mlave podize so Darin vrh, koji so sa kosn 
izmed reko osanicke i joaanicke vidi. Glasn. 
43, 304. 

DURISAV, m. ime musko. — U Vukovu rjec- 
niku. 

DURISAVA, /. ime zensko. — Od prije na- 
scga vremena i u Vukovu rjecniku. Durisava. 
S. Novakovic, pom. 121. 

DURI-SELO, n. selo u Srbiji u okrugu kra- 
gujevackom. K. Jovanovi6 118. 

DURISA, m. ime musko, augm. Duro. — Od 
prije nasega vremena. S Novakovic, pom. 121. 
i u iiase vrijcme u Duhrovniku. P. Budmaui. 

DURISIC, m. prezime. — U nase vrijeme. A 
do Petra Mitur Durisicu. Nar. pjes. vuk. 5, 411. 
— 1 selo u Slavoniji a podztipuniji virovitickoj. 
Progled. Ill 

DURISICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu 
uzickom. K. Jovanovic 151. 

DURJ.AN, m. prezime. — U nase vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmani. 

DURJEN, m. ime musko. — Prije nasega vre- 
mena. Dureni.. S. Novakovic, pom. 121. 

DURKA , m. ime musko, vidi Durko. — Od 
prije nasega vremena. Duri.ka (moglo In biti i 
zensko ime). S. Novakovic, pom. 121. S nimo 
piju cetiri adnada: adnad Baja i Rckovic Peja, 
adnad Durka od bijelo Sento . . . Nar. pjes. vuk. 
3, 557. 

DURKAN, m. ime konu. F. Kurclac, dum. 
yAv. 10 

DURK.ANIC, m. prezime. — xvi vijcki. Mon. 
Croat. 290 (1589). 

DURKO, m. ime musko, dem. Duro. — Od 
XIV vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu i u Da- 
nicicevu (Durtko). Durko. Glasn. 15, 309. (1348?). 
Pant Durko. Mon. serb. 542. (1496). Durko. S. 
Novakovic, pom. 121. 

DURKO VAC, di'irkovca, m. iiekakav osobiti 
carak. — U nase vrijcme i u Vukovu rjecniku 
(durkovac carak .art sclilos.-^ an fouergowoliren' 
,igniarium quoddam', cf. vukovac s primjcrom 
iz narodne pjesme: Na nima su dva carka dnr- 
kovca). Mac vukovac, carak durkovac i sabja 
ilimi.skina (va|aju). Nar. posl. vuk. 176. 

DURKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme 
Mila scsUa Durkovii'- serdara. Nar. pji^'^. vuk 
3, 476. A zagna fic Durko vie Hotasu. Oglod' 
sr. 40. 

DURMKZLI.II], /. pi. scoce u IJosni u okrugu 
Iruvnickom. Statist, bosn. 67. 



DURO 



17 



DUVEZLIJA 



DURO, m. iine inusko, hyp. Durad. — isporedi 
Dura. . — Alec, sc mijena u voc. Duro. — Od 
prije na.^ega vremena, a izinedu rjecnika u Vol- 
tigijinu, (u Vukovu je ijrijeskom izostalo; kod 
Dura stoji: vide Duro). Duro. S. Novakovic, 
pom. 121. Jeli s nime Pijanica Duro? Nar pjes. 
vuk. 'A, 448. Beg je dade Pijanici Duru. 2, 449. 
Pita majka Smederevca Dura. 2, 471. Pjan Duro 
kao i sjekira. Nar. posl. vuk. 249. 

DUROJE, m. ime miisko. vidi Duro od cega 
postaje. — XIV vijeka, a izmedic rjecnika u iJa- 
nicicevu. Duroje . . . Duroje Dobrict. Men. serb. 
97. (1330). 

DTJROK, m. ime muiko, SuraCt. — U nase vri- 
jeme u Lici. J. Bogdanovic. 

DUROTA, m. a) ime musko, Surad. — u nase 
vrijenie u Lici. J. Bogdanovic. — b) line volu 
(koji se o Durdevu otelio). F. Kurelac , dom 
ziv. 24. 

DUROV, adj. koji pripada Duru Pravo dode 
do D'lrove kule. Nar. pjes. petr. 2, 476. Zlo ci- 
nila D irova Jerina, zlo cinila, gore docekala. 
Nar. posl. vuk. 92. 

DUROVAC, Durovca, m. selo u Srbiji u okruga 
topUckom. M. D. Miiicevic, kra|. srb. 896. 

DUROVACA, /. a) velika casa drvena. radi 
postnna vidi kod. Duro i Dura primjere o Pija- 
nici Sum iz nnrodnijeh pjesama i poslovica. — 
u Vukovu rjecnika gdje se dodaje poslovica : 
Pjan Duro ka' i sjekira (vidi kod Duro) _ — 
b) mje.'ito u Srbiji a okrugu kragujevackom Niva 
u Durovaci Sr. nov. 1866. 124. 

DURO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa 
dozivje Durovic Hotasa. Ogled, sr. 38. vidi i 
§em. srb. 1882. 206. — Durovica po]e, rnjesto u 
Srbiji u okrugu u£ickom. Livada u Durovic.i 
po}n. Sr. nov. 1871. 27. 

DUROVICI, m. pi. ime mjestima. a) dva za- 
seoka u Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovic 
159. 160. — b) seoce u Dalmaciji u kotaru du- 
brovackom. V. Sabjar 112 

DUROVINA, /. seoce u Bosni u okrugu zvor- 
tiickoin. Statist, bosn. 92. 

DUROVISTA, n. pi. ime vijatu. — xiv vijeka 
Car je Stefan dao crkvi arhaudelovoj u Prizrenu 
nivu ,nize DurovistB' (GJasn. 15, 271 god. 1348?). 
,niva Durovista' (272). D. Danicic, rjec. B, 543-544. 

DUROVO BEDO, n. rnjesto u Srbiji u okrugu 
■uzickom. Livada u Durovu Brdu Sr. nov, 1866. 
372. 

DUSIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Seui. 
srb. 1882. 206. 

DUSKANE, n. djelo kojijem se duska. — U 
Vukovu rjecniku. 

DUSKATI, duskam, impf. raditi sto sa svom 
snagom, n. p. kopati. — Maze biti od tur. kiiski, 
gvozdena poluga. — U Vukovu rjecniku. 

DUSTEBEG, m. jtrezime. — U nase vrijeme. 
Seiri. karlov. 1883. 73. 

DUSTOVIC, m. prezime. — V nase vrijeme. 
Karimaiia starog Dustovica. Nar. pjes. vuk. 4, 48:!. 

DUSINCI, Dusinaca, in. pi. selo u Srbiji a 
okrugu toplickom. M. D. Milidevic, kra|. srb. 896. 

DU&O, m. (^em. Duro. — U nase vrijeme. Duso 
Vulicevic. Vuk, prav. sov. 13. 

DUStRA, /. nekakva riba. Danica. 1870. 352. 

DUTURE, adv. per aversionem, jedno na 
drugo, s jednoga na drugo, osjekom, ^wr. kotiire, 

in 



gotiire, vrpa. — isporedi duturice. — li Vukovu 
rjecniku (,in bausch und bogen'). 

DUTURICA, /. sto se duture radi. — U Vu- 
kovu rjecniku (,die bauschbarkeit' , opera per 
aversionem'). — 1 kao ime mjestu u Srbiji u 
okrugu rudnickom. Livada u Duturici. Sr. nov. 
1869.^ 328. 

DUTURICE, vidi duture. — U Vukovu rjecniku. 
vidi i kod duturicar. 

DUTURICAR, m. covjek koji duturice radi 
(n. p. vinograd). — U Vukovu rjecniku (,der 
bauschpacliter' ,redemtor per aversionem'), gdje 
se dodaje: Mnogi Karlovcani imaju duturicare 
koji im u vinogradima sjede i vinograde dutu- 
rice rade. 

DUTURICAREV, adj. koji pripada duturi- 
caru. — isporedi duturicarov. — U Vukovu 
rjecniku. 

DUTURICARKA , /. duturicareva zena. — 
Akc. se viijena u gen. pi. diituricaraka. — U 
Vukovu rjecniku. 

DUTURICAROV, vidi duturicarev. -- U Vu- 
kovu rjecniku. 

DUTURUM, adj. uzet, klijenit, tur. kiituriim. 

— U nase vrijeme u Ilercegovini. Toliko dutu- 
rumih staraca. V. Vrcevic, niz. 180. Ni jedan 
corav ni dutvirum. 237. Nego me staru i dutu- 
rumu mucis. 301. 

DUVECE, duveceta, n. a) zemjani sud (kao 
zdjela) sto se u nemu pece meso u peci, tur. 
giiveg. — b) ono meso. — I' Vukovu rjecniku. 

DUVEGIJA, in. mladozena, tur. gojegii, gii- 
vegi. — isporedi duveglija. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu. Duvegija il'ti za- 
rucnik. M. Dobretic 569. Jeli lepsa prosena de- 
vqjka nego lepi duvegija Eanko? Nar. pjes. vuk. 
1, 23. Majka oce da ostavi sinu, a devojka svome 
duvegiji. 2, 22. Pa otide mlada kroz svatove 
dokle nade mlada duvegiju. 3, 496. 

DQVEGIJIN, adj. koji pripada duvegiji. — 
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Duvegijnoj 
mermerli avliji. Nar. pjes. here. vuk. 43. Te ajine 
duvegine. Nar. pjes. petr. 1, 300. 

DUVEGLIJA, m. vidi duvegija. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Jedan da je hitar 
duveglija, a dvojica da su dva devera. Nar. pjes. 
vuk. 2, 227. Sina moga hitra duvegliju. 2, 545. 
Obzire se prelijepa Mara, de je nezin mladan 
duveglija. Nar. pjes. kras. 1, 79. 

DUVENDIJA, /. krgalijinska robina, tur gii- 
vendi , meretrix (D. Popovic , tur. rec. glasn. 
59, 81). — U Vukovu rjecniku. 

DUVENDIJINSKI, adj. koji pripada duven- 
dijama. — U Vukovu rjecniku (duvfendijcski) 
gdje ima i duvendijski s istijem znacenem. 

DUVENDIJSKI, vidi duvendijinski. 

DUVESKIJA, /. nejasna rijec u narodnoj 
pjesmi nasega vremena, mozebiti tur. gozgii, 
zrcalo, ogledalo. Pod kucom ti tri dunare: po<i 
jeilnoni ti patka pije, pod drugoni ti peca leda, 
a pod tredom duveskija. Nar. pjes. here. vuk. 251. 

DUVEZ, adj. rumen, ruzicast, tur ska rijec, 
va^a da koz, zerava; ne mijena se po padeziina. 

— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Svrh 
ko§u)e duvez anteriju. Nar. pjes. juk. 257. Duvez- 
vezom grane vezla. Nar. pjes. petr. 1, 68. 

DUVEZLIJA, /. ruiicasta svila kojom se veze. 
isporedi dulvezija. — Ne znam, jeli nacineno od 
duvez turskijem nastavkom li, Hi je stariji oblik 
dulvezija (dul-vezija od osnove glagola v^sti). — 



DtrVEZLIJA 



18 



2. E, c. 



U nase crijeme i u Vukovu rjecniku. Uvezla sam 
tri dukata zlata i cetiri svile duvezlije. Nar. 
pjes vuk. 1, 264. I cetiri svake svile, po naj 
vise duvezlije. 1, 530. 

DUViTA^KA, /. vidi diiota|ka. — U Vukovu 
rjecniku 

DUZEL, adj. lijep, krasan, tur. giizel ; ne ini- 
jena se po padezima. — isporedi duzli, duzeli. 
— JJ tuise vrijeme i u Vukovu rjecniku. Na uemu 
je diizel odijelo. Nar. pjes vuk. 1, 372 I za 
nome dvije mile seje, duzel Ata i lijepa Fata. 
1, 597. Stono do}e u carsiju telal telali? na ko- 
ciji duzel iiioma te se prodava. Nar. pjes. here, 
vuk. 246. 

DUZELANA , /. kao zensko ime (tur. giizel 
ana, lijepa majka'^t, ali samo u pripjevu kod 
narodne pjesme nusega vremena. Posetalo je pet 



devojaka, Siper-peana , Sikom-bojana, i Duze- 
lana, Mimoprosava , peta devojka Vipiruzana. 
Nar. pjes. vuk. 1, 518. 

DUZELI, vidi duzel. — U nase vrijeme. O 
jagluce moj duzeli radno ! Nar. pjes. here. vuk. 
118. Nu poi^ledaj duzeli odijela. Nar. pjes. juk. 59 

DUZLEME, duzlemeta, n. nekakav slatki kolac, 
tur. gozleme (,espece de gateau , beignet' ,eine 
art diinner kuchen, in schmalz oder 61 gebacken'. 
Zenker). — U narodnoj pjesmi nasega vremena. 
Donosi joj svakije ponuda : secer s mora, smokve 
iz Mostara, i aslame u medu kuvane, duzlemeta 
na burmu savita. Nar. pjes. petr. 1, 60. 

DUZLI, vidi duzel. — IJ narodnoj pjesmi na- 
sega vremena. Pak oblaSi duzli deisiju. Nar. pjes. 
petr. 2, 486. 



E 



1. E. .floro: n) odgovara pru.ilavenskoni i tit- 
(tem e. — h) postaje od praslavenskoga *;. — 
cj postaje od prnslavenskoga e, / to svaydd po 
istornom govoru, a po juznom od e hiva je i ije; 
ridi i kod i. — d) u nasem se jeziku dodajc na 
kraju I'lekijeh ohlika, naj cesce onijeh sto se svr- 
suju na m. aa) u instr. ^sing. kod supstantiva. 
od XVI vifjeka : bogome. Gr. Drzic 404 ; babome. 
N. Najeskovif- 1, 2t;(); djelome. D. Ranina 90^ itd. 
vidi D. Danioic, ist. obi. 44 — 45. u nase vrijeme 
tifohinto. — 1>b) u instr. sing, personalnijeh za- 
mjenica: mnome. N. Ranina 191". G. Drzic 448; 
tobome. N. Eanina lo^. G. Drzi6 420; sobome. 
N. Ranina 147'>. M. Vetranic 1, 129. vidi D. Da- 
nicic, obi. 217 — 218. i u nase vrijeme, osobito 
lunome, vidi Vuk, pavl. filib). 1, 26. — cc) u 
instr. sing, kod drugijeh zamjenica. od xiv vijeka. 
nime. Mon. serb. 191. (1379); kime. M. Vetranic 
2. 457; mojime. 2, 482; time. M. Marulic 242; 
nome. 149; mojome. M. Vetranic 2, 395. vidi D. 
Uanicic, obi. 173. 178. i u nase vrijeme, osobito 
nime / nome. — dd) u instr. sing, kod adj. od 
\y vijeka. druzime. M. Marulic 317; di-uzijeme. 
N. Najcskovic 1. 13; vecome. M. Marulic 1H(>; 
drugome. G. Drzic 435. vidi D. Danicic, obi. 45. 
176 — 177. u nase vrijeme rijetko. — ee) u loc. 
sing, kod zamjenica i adjektivn muskoga i sred- 
t'lega roda. od xiv vijeka. tome. Sponi. sr. 1, 9. 
(1397); ovome. Mon. .serb. 370. (14.32); slavnome. 
495. (1466). vidi D. Danicic, obi. 179—180. 184. 
— i u dat. .sing. jav(aiju se oblici s nastavkom 
ome mj. omu vec od xiv vijeka, ali pri)njeri radi 
rjetkoce nijesu dosta ^ouzdani, vidi D. Danicic, 
obi. 165. II nase vrijeme kod vecine stokavaca 
obicniji ./'' ' " dat. sing, i u loc. sing, nastarak 
ome nega onin. — ffj kod zamjenica I adjeldiva 
a dat. pi. sa starijim nastavkom im. i.join i u 
instr. pi. s istijem mladijem iiaslarkom. nd xv 
vijeka. dat.: onemej. Mon. serb. 371. il432;; time. 
M. Maruli(^ .32.3. 325; druzime. N. Na[e§kovic 1, 92; 
nmozijeme. 1.51. vidi D. Dani6ic, obi. 197. 200; 
instr.: .ivime. M. Marulic 13; vaSime. M. Vetranic 
2, 49(»; svijomo. N. Najeskovic I, 99; vlaznimo. 
D. Ranina 77''; zlime. 6'. vidi I). Dani^-ic. ribl. 
207. 210. (/ nase vrijeme neobinw. — gg) kod za- 
mjenica u gen. pi. i a loc. plur. (sa siarijem na- 
fttarkiim ih, eh, ijoh). od xiv vijeka. qen.: tehej. 
.Mon. Morb. 101. (1.332j; oniho. ' M. Marulic .302. 
cidi D. Dani^^icS obi. 191; loc: sihej. Mon. .>^erb. 
470. (1454i: ovihe. S. Budinid, ispr. 164. vidi 
t), Doiiitic, obi. 212. — hh) u praes. 3 sing, gla- 




JoeaHOBiik 




gala jesam: jeste ^ ■ " »w f ^■ "'Vr^>^»^ jot i ami <^ iij a ne 



kijrh adveraba, kao sade, pake itd.. vidi kod oco- 
kovijcf) rijeci napose. 

2. E, interj. ako od ove postaju rijeci evo, eto. 
eno, naj star ije bi znacene bilo ono po kojem sc 
ko opomine da pazi na ono sto ce se kazati. — 
Moze biti i praslavenska rijec, ispmredi rus. » cim 
se pokazuje cudene, sumna, i ces. e cim se poka- 
zuje zefa. — U nasemii se jeziku jav(a od xv /'/- 
jeka (vidi Marulicev primjer kod a) a izmedu 
rjecnika a Mikafinu (e, glas koji se cini kad sto 
nije di-ago ,he, ola, oh' ,hem'), u Stulicevu (e, 
glas, koji cini se, kad nije sto drago ,eh, ola, he' 
.hem'), u Vukovu (,he' ,he'). — Kad se nalazi 
pisano eh (( nekijeh pisaca (n. p. u Banovea, J. 
Filipovica, Lastrica) koji ne poznctju pravoga 
glasa slova h, to je samo ortograficna razlika, te 
nihovi primjer i spadaju amo (ali vidi i eh i he). 
kod nekijeh pisaca koji su htjeli istaknuti du(inu 
u izgouaranu nalazi se pisano i ee. n. p. kod J. 
Filipovica i Obradovica, a kod Banovea jedan 
put i ehe: Ehe vidi bog vase himbe. J. Banovac 
pred. 32. gdjekad se u nase doba vrlo dugo izgo- 
vara, gotovo ovako: 6ee, osobito kad je znacene 
kao kod f. 

a. (cesto pred vokativom) kad se ko pozivfe Hi 
nutka da sto ueini. E, nut poslusajte. J. Bano- 
vac, pred. 130. Eh vrati se, gizdava divojko. F. 
Lastric, test. ad. 85'>. Na jedan i^ut povice jedna 
devojka s cardaka: E carevicu, odja§" kona pa 
odi u avliju. Nar. prip. vuk.'"' 196. — uz to se 
pokazuje i koje dusevno o^ecane (zefa, ialost, 
rado.it itd.). E boze, odnesi jur taj bi6 od naju. 
M. Marulii 245. E za boga, sura tica vrane! ti 
poleti do dvora mojoga. Nar. pjes. \'uk. kovc. 105. 
E bracii, vas kmet X. umro. M. D. Milicevic, ziv. 
srb. 1. 3S. E, Ivo, o svetom ai'andelu, ako bog 
da zdravja, ovde ce igrati tvqji svatovi. let. vec. 
183. E ! nesre(^o, ti ne progledala I Osvetn. 1, 5. 

b. kad se hoce da se u drugome uzbudi cudene 
Hi div^cne. Jedan tali drugoga. a drugi no istakne, 
i govori: o! da ti znas, sto ja znam! .1. Banovac, 
razg. 116. ^to bi bilo, da \m\. ne bude ispunila 
iia zem|i ono, sto je vede odi'edito bilo u no- 
be.sih? E sto bi biloV ... A. Tomikovic, gov. 200. 
E gde sam ja dobio onde ne inoie svak dobiti. 
Xar. prip. vuk. 27. 

c. kad se cudi .sam onaj .sto govori. EI el livaln 
bogii! veil u nekoj dvoumici Cida-Pauu. M. D. 
Milidevid, zim. ve6. 207. E fiudna mi C-udal let. 
ve6. 229. 



E, d. 



19 



4. E 



d. kod pitana istice da cejade ne zna na sto 
ce se odluciti. E sad sta da mu radiin ? Nar. prip. 
vuk. 85. I rece mu : ,E, sinko ! sta cemo '?' Nar. 
prip. vrc. 50. E! brate moj, sta cemo sad? Vuk, 
rjec. 152=1. 

e. Icod premiilana. Eh, nije drugo, va}^a stid 
pod noge metnuti. J. Baiiovac, prip. 38. Eh osta- 
vimo ova! J. Filipovic 1, 40''. E sto cu ti lakr- 
diju dujit"? Ogled, sr. 246. E to je sto drugo! 
Vuk, rjec. 152''. 

f. poTcazuje da se. lut, sto pristaje, ali to pri- 
. stajane maze hiti i tako da- smisao postaje sa- 

svijem protivan. a) uopce, ti pravom smislu (ispo- 
redi i 3. e). E toli vjernomu prijate].u sve rit' 
smim. M. Vetranic 2, 473. Eh, dobro! race Isus. 
J. Baiiovac, prip. 16. Tada rece oiii ispovidnik: 
Eh, mudriji je bio prvi ispovidnik, jer te udi| 
razumio. razg. 122. I tude ? eh i tude . . . pred. 5. 
.Teda ovo nemii ne bi moguce? Eh jest ovo 
liemu bilo moguce. J. Filipovic 1, 82'^. ,Zar na 
ucite|a?' ,E, boza vjera, bas na liega!' M. D. 
Milicevic, zlosel. 102. — b) pokaznje da ce^ade 
koje govori zadovopno je onijem sto je culo, Hi 
da pristaje iia ono sto drugi kaze da se ucini. 
E sad hajte po jedan redom. Nar. prip. vuk." 190. 
.Leh mi kladite lonac na hrbat, pa se ne bojte'. 
,E pak provaj , ako budes mogla'. Nar. prip. 
mikul. 15. Ja cu sam udariti na 500 uskoka; a 
ti Bauce na koliko ces? — Vala ja cu na 300. 

— E tiu'ske mi ■v'jere nece ih vise ni udariti 
od 800. Vuk, nar. pjes. 4, 462. ,Neka Kolakovic 
pripovjedi kako je Bozo Kulic jirevario kaludera'. 
,E, dede Kolakovicu!' rekose nih dva tri umiah. 
M. D. Milice\dc, zim. vec. 218. — moze se tijem 
pokazati da se je culo i razumjelo sto je drur/i 
kazao ako je i hez osohitoga zadovojstva. E lijo, 
sad si dolijala ! Nar. posl. vuk. 78. ,Cuo sana da 
svasto pogadas, jeli istina?' ,Valaj te nijesu pre- 
varili'. ,E, a da kazi mi : ova tica, te mi je pod 
pazuho, jeli ziva ali mrtva?' Nar. prip. vrc. 140. 

— s ovakovljeni znacenem kaze se cesto: e dobro! 
,Tu si, pobratime?' ,Tu sam'. ,E dobro, a ti cini 
svoje'. Nar. prip. vuk. 184. Onda zapita: ,Koliko 
to ■srrijedi?' A oni mu kazu: ,Cetiri pare'. ,E!' 
veli , dobro! cetii'i jaare danas, cetiri sjutra, to je 
osam'. 220. E vala dobro! kad je tako, sjedi.' 190. 
E dobro, kad neces, a ti mi pridigni slaninu da 
idem.- 301. Otac vidi ludost svog sina, pa mu 
rece: ,E dobro!' Nar. prip. vrc. 50. — c) cejade 
koje govori kao da samo pristaje na ono sto je 
prije kazalo, dodajuci jos nesto sto ono dopunuje. 
Eh, zna bog i u paklu vece i maiie muke dati. 
J. Filipovic 1, US'!. Pevaju, sviraju, bacaju puske, 
e — ono ti je radost, ono je sreca ovoga sveta ! 
M. D. Milicevic, /im.. vec. 72. Ona ce biti vec 
na svrsetku svoga skolovaiia. E, to je vec velika 
devojka. zlosel. 122 — 123. Prepirati se — e to mu 
je bilo u dusi. M. P. Sapcauin 1, 27. — d) ce- 
\ade kao da pristaje na ono sto je drugo (a i ono 
samo) kazalo, ali poslije dodaje sto cim ne samo 
ono moze ograniciti nego gdjegdje i sasvijem od- 
haeiti. Eh, oce, dobro ti to govoris, ma da ti je 
samo poznati koliko se stidim. J. Banovac, prip. 
38. E lasno je tebi! Nar. prip. vuk. 16. ,Blago 
tebi kad imas dva vese|a u jedan put!' ,E, moja 
gospodo, jedno mi je vese|e a drugo zalost'. 80. 
Pa mu odgovori : ,E moj sinko ! da ti manka 
kapa na glavi, lako bih ti je kupio'. Nar. prip. 
vrc. 159. ,Popo! zar i ti cuvas goveda?' A on 
mu odgovorio: ,E moj sinko! te jos da su moja!' 
Vuk, ziv. 296. E, ali de ti to kazi nasim se|a- 
cima! M. D. Milicevic, zlosel. 290. 

g. pokaziije da se ni po sto ne jyristaje ili ne 
priznaje Sto je drugi (a i sam onaj koji govori) 



kazao. ovo znacene moze biti da postaje od pre- 
dasnega (kod f, d)). Eh, ne imamo se ovom cu- 
diti. J. Banovac, prip. 128. Ter Isukrst dopusti, 
da ovo negovo tilo otajstveno, koga je on glava, 
razrusi se i pomanka? Eh, neka govore sto jim 
drago, ovo bit ne moze. J. Filipovic 1, 186^. A 
jeda r ces odbaciti primlohave molbe moje? e. 
ne moze tog poduiti primilostno srce tvoje. P. 
Knezevic, pism. 99. ,Nijesam li ja tebi kazao, da 
ti vise ne ides za mnom?' ,E moj pobratime, ne 
idem ja da tebe ceram, vec te trazim da te pitam'. 
Nar. prip. vuk. 185. E, ako ne zna nikakva za- 
nata, ja mu ne dam svoje kceri. 219. Stane se 
dete smejati i rece biku da pogleda kakav mu 
ide megdangija. ,E, te se hale ja bojim', rece bik 
,no poslusaj sta cu ti reci'. Nar. pi'ip. vil. 1866. 
816. — s tijem znacenem kaze se i: e bas! kao 
ironicki. East mu (svincetu) rece : ,Koliko se 
s mojim plodom pitas, a nikada neces na me da 
pogledas ni da mi zafalis!' Svince odgovori: ,E 
bas! kao da ti meni za ].ubav taj plod radas i 
prosiples!' D. Obradovic, basn. 231. — amo mogu 
spadati i ovi primjeri, u kojijem se istice i pri- 
jekor: Eh, oce! da ti znas koja je napast brez- 
obrazna zena, ne bi mi toga govorio. J. Banovac, 
prip. 42. Pak kad vam se sto rece, kao da se 
srdite ter okorno odgovarate : ,Eh, oce, ostav' ine 
stati, lako je tebi!' 142. Eh da se viruje, kako se 
ima virovati, di-ugacije bi se stalo prid onim sa- 
kramentom, a navlastito kad se ima primati! 
razg. 44. Ee, kad bi u srcu bila ona vira, vidila 
bi se i na dvoru. J. Filipovic 3, 103*. Jeda ostali 
lakomci ne sagrisuju u ovom? Eh neka im se 
blago pokaze, izdace vojske i gradove. F. Lastrid, 
ned. 129. Ee moj starce ! D. Obradovic, basn. 283. 
Kad joj muz kaze: ,Bog s tobom zeno! otkuda 
sad bukova mezgra ? Sad bukve pucaju od mraza', 
ona mu odgovori: ,E moj coece! nema bolecega, 
a on bi nalozio vatru oko bukve pa bi se bukva 
otkraATla, i bilo bi mezgre'. Vuk, poslov. 202. ili 
se istice rug : E moj coso, ako ti vise sto ne znas, 
to je sve nista. Nar. prip. vuk. 202. Hi nenta- 
rene : ,E sta je meni stalo ?' odgovori ludi i pusti 
prjenak. Nar. prip. vil. 1867. 704. 

h. pokazuje zadovojnost i divjeile. E takvi se 
hi}adili Srbi! Pjev. crn. 8*. E mislis niko jaci 
od nas danaske! M. D. Milicevic, zlosel. 98. 

i. kao evo. — u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj. 
Dobro dosli, kiceni svatovi! a za Maru gizdavu 
devojku! E se Mare od roda dijeli, ali joj se zao 
od'jeliti. Nar. pjes. vuk. 1, 18. Gospodaru Katic- 
Simeune! E ti jesi gospostvom najstar'ji, uzmi 
drustva, pa ti di-uma cuvaj. 4, 280. Ne predaj se, 
Petre Boskovicu! e ti ide jedna pomoc vruca. 
Ogled, sr. 62. Nemoj vikat, pasja poturice! e ti 
dajem bozu vjeru t\Tdu, ocu tvoju glavu otki- 
nuti. 501. 

k. u jednom primjeru iz Boke kotorske stoji u 
inter ogativnoj recenici, kao zar, ili : E te ze|a obu- 
zela na banove, na dedove? Nar. pjes. vuk. 1, 90. 

1. kao uzvik od zalosti. — n Boci kotorskoj. 
E jaok! Nar. pjes. vuk. 1, 90. 

m. e da, vidi 2. da, b (11, str. 214^). 

n. o da, vidi kod 1. da, 11, 1, a, d) pri kraju 
(II, str. 213-^). 

3. E, interj. glas kojijem se u odgovoru potvr- 
duje cije pitane, isporedi 1. da, 11, 1, a (II, str. 
212b— 213a). vidi 2. e kod i. — U jednoga pisca 
Dubroveanina xvi vijeka. Vila: Ti si iz Dubrov- 
nika? Omakala: E gospo. M. Drzi6 137. Bokfiilo: 
Na ona li vrata? Pomet: E, na ona vrata. 293. 
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

4. E, conj. veze recenice gotovo kao te Hi a. — 



4. E 



20 



EDA 



Od prosUjfia rijeka. Dogadaji. koji ne samo za- 
branuju zenidbu, nego i ucinenu razmicu, e ovi 
su od dvi vrste. J. Banovac, razg. 269. Idite i vi 
u moj vinograd, e sto pravo biidc, dacu vama. 
F. Lastric, od' 184. Kako zbori oar Otmanovicu, 
e se nojzi od bo|e ne moze. Pjev. crn. 32 . Sa 
svijein se svijet dotamaiii, do u Sijemu. u to 
mje.sto zupno; e se kupe srijemski glavari na 
sakupu pred bijelom crkvom. Nar. pjes. vuk. 2, 6. 
Drzi nega uz desiio kojeno. e ga drici kako svoju 
glavn. 2, 610. Kad dodose u ordiju, kado, e su j 
.sjeli, uoge prekrstili. 4, 391. Miiogo rekob, e iie 
iiiogoh od zalosti. Vuk, ziv. 200. i 

'). E, corij. quod, |;o svoj priiici okrneno jc jer 
ili er. — U Crnoj Gori i u Boci kotorskoj od 
xviii vijeka (u primjeru xvi vijeka: Nijedna me 
iiemoj pitati, e cekam tuzan glas. M. Drzio 475 
e je jamacno plsarska pofireska mj. er) ; izmedn 
rjecnika u Vukovii. a) cidi jer. Mono i-ekose da 
noce ni po sto, e se bojahu. (Ilasn. 17, 306. (1707). 
Petro prosi. Ana se ponosi, e je Petra vlahina 
rodila. Nar. pjes. vuk. 1, 3. A ne boj se, moj Jo- 
vane kume ! e se nije voda pomamila, no se voda, 
kume, po.silila. 1, 123. Car hocase izgubiti jubu, 
oar hocase, i nevoja nni je, e mu juba mnogo 
zakrivila. 2, 26. P.rzo zaspa, hitro jjoskocio, e je 
rnzan sanak ugledao. 3. 217. I da raji >izdu po- 
])ritegnem, e je raja ka" ostala marva. P. Pe- 
trovio, gor. vijen. 42. — h) vidi 1. da, I, P. (11. 
tytr. 185*' I dale). Kad pogleda ludoga .Tcnana, 
o su nemu oci izvadene , ami nega vodom Iva- 
lagijnskom. Xar. pjes. vuk. 2, 36. Hi li rek"(), o 
sam zenska glavaV 3, 351. Bib rekao, o si jiiiiak 
(lobar. 3, 351. Jel' istina sto mi jiidi kazu. e ti 
imas u Prizi'en dai'ovo";:' 3, 429. A kad vide Grisao 
Osman-aga e ostade IJrasko Popo^'iou. 4, 63. Kad 
vladika glase razumio e se vezir s vojskom po- 
digao. 4, 81. Strali je mene i lM)jini so }uto e 6e 
utec' ovcar od ovaca. Ogled, sr. 157. Ne bib te 
trpjeo da bib znao e cu sokola izvesti od tebe. 
Nar. posl. w\k. 194. u ovoin primjeru e stoji injeste 
da je (o je) : §to je vajde, e dobra devojka, kad 
je guja jeste zaprosilaV Nar. pjes. vuk. 3, 24. — 
CJ koo sto, zato sto. ])a snio jadni i zalosni e 
se za nas ne sponiinu. Nar. pjes. \uk. 1, 92. No 
ako se jesi jirepauuo e si nirice \'labe uglodao. 
4, 511. Pop popu nije kriv o mu 
Nar. posl. vuk. 255. Hago Mujo I 
Hvala bogu, e ne mogu. 340. 

(). E, C071J. vidi 1. da, I, A (11, sir. 163'' / d(i{r) 
i jeda. — Po.stajr jainarno od oda /// joda. — 
JJ iiasc vrijf'ine. I zamolo ga e bi mu ib svezali 
pri nogama da no jjobjegu. V. Vroevio, igr. 51. 
Vjeiiba se, e bi zdravu uzdrzao glavu. M. Pavli- 
novio, rad. 135. 

EMAN, >n. ob(!num, cnni, Irrdo drro. riili rovau. 
Inl. obano. — Od xvii vijckit, a iziiirdii rjchiiiu 
a Mik(i(i7ni, u Jielinu 2H2'', ii lijrlosljciircvK, ii 
V(ilf.i(jijinii, a Stuiirfiu(. (M , lasti\a orna obana 
s tlo trpoze gladko ustaju. (i. Palmotio 3. 6]''. 

EliA.N'AH, *//. n Shilirmt rjrrniku (.cbanista, 
obi hnoni, d" cbiino' ,(jui ex ebono opoi'ani oon- 
fi<'ifj .:(i koji <-i' hiti i narineno. 

EH.AiNSKI, mlj. nd fhnna. — Sitiiio n Shdi- 
CPini rjrrnikii. 

EhEN, m. ridi clian. - /' Shilirrrit rjn'iiikii. 

KMHF'"..)SKI, itdj. *'(■/// jovroj.ski. — xvii / win 
rijfkd. I'rimati novijeruo, a naj liSe .sinovo cbrej- 
sko iH /udiosko. 15. Ivasio, in. 77. Ne razumivsi 
ebrejski jezik. M. LekuSi6, razm. 124. 

KCANIN, )//. ('ovjek iz Edke. V. Arsenijevii. 



jo porodaii bir. 
dobar ti si ! — 



KCANKA. /■ iensko rejadr i.: E/'kr. V. Arse- 
nijovio. 

IX'ANSKI. ((dj. koji pripada srlii Krkl. V. Ar- 
senijevic. 

ECAR, m. nijesto u Srhiji u ukriniic ritduirkoni. 
Niva u Ecaru. Sr. nov. 1875. 662. 

ECAYSKA MALA, ,/' mjesto h Srblji ii Siiir- 
derevii. Kuca u Eoavskoj Mali. Sr. nov. 1867. 123. 

ECECi , w. ridi jegek. — No jcdnom mjcstii 
xviii vijeka. Eceg ise, ne more se vise, vino 
pise, ne more .-^e lipse. J. Krmpotio, mal. Ki. 

ECISTE, ,)/. mjesto h Srhiji n okrugn l.roiiii- 
jerackom. Niva u Ecistu. Sr. nov. 1867. 400. 

ECKA, /. selo a Benintu. Sera. prav. 1878. 9.S. 

ECIM, ridi becim. 

ErOLIJA, /. Aituu.iu. Aetolia, kraj ii dn'-koj. 
— Samo II Viikiu'ii rjeriiikii x dodnfkom da je 
stajaca rijev. 

EDA, vidi jeda. — Dolazi pouzduno (u sta- 
rijim primjerima pisanijem cirilskijem slovima 
eda moze se citati jeda) od xvi vijeka (vidi kod 
h) aa)), a izmedii rjecnika n VuJcovu. a) ii in- 
teroiiatinioj re('enici (samostalnoj i podloznoj). 
■moze iiiKifi niii .^e i rijeccu li: eda li. aa) kad 
■se zeli da biide o)io Ho se pita ili trazi. Eaztvori 
vandelje sveto, eda li ces mooi, steci ga, odrzat 
se da. na svak oas ne zavapis? I. M. Mattel 21-22. 
Da uijeste degod ugledali. eda liisino sicar sioa- 
rili ? Nar. ]:)jes. vuk. 4, 50. Eda ve je sreoa doni- 
jela od Drobnaka od ])lemena jaka? Ogled, sr. 
394. Zapita ga, eda li ima sto za jelo. Nar. prip. 
vuk. 4. Eda sto, sine ? nije li bog dao da si nasao 
sto si trazio? Nar. prip. vuk.-' 241. Eda je bog 
dao da ste nasli'voduV 242. Obijajuci kroz ka- 
maru tamo amo, eda se nije kakva devojka de 
sakrila. -260. Eda ga nade? Vuk, rjec. 152a. _ 
hh) II pitanii uopce, cesto a cudii, a moze se kod 
toi/a ze(cti i da ne bade ono sto se pita. Eda 
si se krivo zaklinala, de god mone do nevo|e 
bude, da ces mene biti u nevoji ? Nar. pjes. vuk. 
2, 109. Eda moze ko ^'odu zabraniti da se ne 
krsto oviV Vuk. djel. ap. 10, 47. Eda ce zena od 
devedesot godina roditiV D. Danicic, Imojs. 17, 
17. Kuze|u ! ucini oj^et harambasa obrnuvsi se 
Milosu. eda stogod , kad toliko gledas? M. D. 
Milioevio, zim. vec. 215. — b) utinam, na po- 
retkii samostaliie i podlozne recenice kojom se 
pokaziije ze^a. n jednom primjeru uz eda ima i 
driii/o da : Eda degod da zazvoni ! Nar. posl. \uik. 
.327. mil (jlaijol je n iiidikatira. Do konca zivota 
eda jos moni kad ne rajska lipota odnese ovi 
jad. N. Najeskovic 1, 298. Da iunlis boga ti, eda 
mi novoju i tuge prikrati. 1, 300. Eda li se kleti 
Turui spendzioi oblakome. Nar. pjes. mikl. beitr. 
1 . 35. Eda bog da, to nana dodo ! Nar. pjes. vuk. 
I. 17(>. Nega klola lijopa djevojka: ,Eda bog da, 
|fli bolovao!' 1, 286. Eda bog da, da mi i ne 
dude! 1,513. >.'(> bojto so, braoo moja draga ! eda 
bog da kakvagod junaka, koji oo nas junak iz- 
baviti. 3, 358. L'dovioa boga m<ili: ,Eda degod 
da zazvoni, eda kome zona urnro. eda mono niladu 
uzMi(>. (II St(divu). Nar. posl. vuk. 327. — bh) 
illaiiol je 11 koiidii'ijoHiilu. Sto za boga udelite. 
I'da bi vam dobro bilo ovog sveta i onoga. Nar. 
pjos. vuk. 1, 137. Da pustimo Milotu s Miliooiu, 
eda b' kako otisnuli ladu. 1, 557. l^iuto savi i otud 
i otud, oda bi mu glavu osjokao. 2, 283. Eda bi 
me no rodila majka, vt<o kobila, koja koi'ip zdreV)i, 
te ja Turke osvotiti noon. 4. 3(is. — crj tiema 
ijlaijola (ridi kud joda). Eda boga, da ja sestru 
nadem ! Nar. pjes. vuk. 2, 621. Eda boga i bogo- 
rodicol 4, 246. Eda boga i bukova ladal Nar. 



EDA 



21 



EDUPAT 



pjes. horc. ^"ulc. 214. Eda lioj^a i si-ece! Vuk, ijec. 

J. EDE.M. III. :eiiialsl,i nij. jrrnjski (den. (jrc. 
'I'.h'ii. — f n 1 1: op is u xv vljeka pisanoni crkve- 
injciii ji'iikdiii. Vi. Edeiue jiredcdomi. iiasiimi. 
ki. drevu si iiediioiiin jeze sbmrti. ishodatajvi su 
vsemu miru . . . Ulasn'. 24, 289. (1492). 

2. EDEM. ;//. fiirska i'ihp inidln. vidi Adam, 
arap. Adaiu. fur. Ad^in. — F ii/t.ii' vrijeme. Za- 
fali se Edeni inomct' inlndo. Xar. \\\i^^. viik. 1, 262. 

EDEMOY. (idj. kiijl /jripntlu Fi/ntiu. Hxala 
Ederuova. A'nk. imi-. pjos. 1. 2(J2. 

EDIBATA. /. firdil a Arhaiilji. — /' niko- 
pi.sK XVII vijeku , i (ifiilc ii JJaiiirirmi rjecniki(. 
Vi. leto 7001 (149;3) liodi can- iia Arbanase, i 
priini Edibatu i Motnuv. Okaz. saf. pam. S2. fiiko 
1680). 

EDNODTjyi* 'E . (ii]r. (iijirtic jeduodusice; od 
jednofi(( dni<k<i. — T itn.if rrlji'uie ii Lici. .liome 
sam .svp ediiodnsir-e odlpfio ili otrriio'. J. Boijda- 
novic. 

EDEEXA, /'. rill I Ediviif. — f i/aic rrijntic. 
Tek ja ostah starac u Edreni. I'jev. em. 86'. 

EDREXE. Edrerieta, u. vidi .Icdreiie. IspoiadI 
Edrena. — T' Viikorii yjrriiikii. 

EDIPAC, Kdipca. ///. ]•'. liprniiii. ridi Edipat. 
— Dolazi iiaiiio n olillrluiii iimaliiir. te sr iir .vna 
kfikd hi fjlasiii iHiiiiiiiiitir j''diiiitc; po toinr sto 
I'lcki pisii t jii'fd (■ . iiKiic hifi d(t bi (jlasio i 
Edijitac. — ]\Jj. d l.'od r<il,'(triica stoji j. — Od 
XV do xvin vij/d.'a. Ua iic vekn Ejipci (,Egipci'). 
Beniardiii .")4. exod. ':VI. 12. Jijjijici (,Egipci') po- 
to\n. D. Bnrakovif- , jar. 45. ,Iesn ]i .se oiida 
Ediptei ua jtravu vii-ii Dliriinuli? Ne mozemo 
dvoumiti da mlogi od Edijiaca (,Edipatca') . . . 

A. Kanizlic, utoc. 542. — ordjc .sv in' zna, tirha Ii 
citati d ili ^x Kada dodosi' Edipfi. I. Aiicic, 
vrat. 10. 

EDIPACKI, adj. c/iiiatski, vidi Edipat. — xvii 
i xviii rijcka. Od slnzbe edipaeke. M. Divkovic, 
nauk.- 250. — ii orijem primjerinm ne zna se, 
treba Ii ciiaii d /// ;;■: Da .se ue liqje kraja edi- 
packoga. I. Aiicir-. svit. 155. Brasiio edipacko. 
M. Eadiiie 51.-5''. Od snzaintva (■dij)a('ko,2:a. J. Ma- 
tovic 327. 

EDIPAT, Edipta. *//. Acuyi.tus. lu/ipaf. Mi.sir, 
f/rf. .liyi'ino^. — Kod idliiraca i !< j ;/(/. d. — 
Od XV nijelM (ii prm dm priiiijfni iiiniii.iia.fii- je- 
hci a). Bizi u Ejipt i .E.yipt-i. Heiiiardiu 12. mat. 
2. l;3. Iz Ejipta zvab sma mog:a. 12. mat. 2. 15. 
Kad Ejipt ' (,E.2:i]jt') ostavi. M. Marulic 20! U 
Ediptu. M. Vetvaui.- 2, 465. Kraji od Edii^ta ile- 
uandrn .spijevaocu ])oklisare po.slasc . veb'ke mu 
dare obecajuci, da bi htio zi^ot s^oj medu I'lima 
provesti. D. Eanina iv'^K \] Edipat s I'lim biza. 
M. Divkovic, nank. 10(5 '. Koji jes izlizao iz Ejipta. 

B. Kaiif'-, nac. 35. Premda pribiva tako .s toboui 
u Ediptu tudu gi-adu. P. Posilovir', nasL 61 . Da 
bizi u Edipat. S. MargitiA, fab 122. Kako od 
Jozipa rece sveti Arabrozio, da ft-a nije zasinio 
Edipat. A. Kaiii/dir, frau. 177. — ii orijnn pri- 
mjerinia. iw zna se treba Ii I'itafi d ili 4' (jiisci 
ne razlikiijii ora dra .■<lora kod: pisni'iaj: Bos; 
pnk Izraelski iz zpm)e od Edii^ta izvedo. B. (rra- 
dic , djev. 91. Pobis:ose n Edipat. Aii(b Kacic, 
kor. 360. Piik od Alojzosa iz Edi[)ta izliavjfi!. ,7. 
Matovic 29. 

EDIPCIJANI.X. /;/. Kip'jinuiin. ridi Edipat. j'O 
fal. Egiziauo. — p/iir.: Edipcijaiii. — l^ vaka- 
caca s j ////. d. — xvii / xvni vip'l'a. Bi prodaii 
Putifaru Ejipcijaniiiu (,E,!j;'iptiaiiinu'). A. Vitajic, 



ist. 362. Da se i.stih Ejipcijanov (,Egipcianov') 
srca na zlobu obrate. 363. — • a orijem prinije- 
rima ne zna se treba Ii citati d Hi g: Edipcijaiii 
koji jdakahu s Jozefom. M. Radnic 202'. Edipci- 
jaui voc ga ne ciijahu. .T. Banovac. pred. 8. Od 
izopacena obicaja Edi])cijana. J. Matovic 183. 

EDIPCIJANSia, adj. koji pripada Edipcija- 
nima. — xvii i xvin rijeka (nioze se citati g 
mj. d). Krajevstvo edipcijansko. M. Radnic 453'. 
Pokucstvo edipcijansko. L .1. P. Lncic. razg. 93. 

EDIPCKI, vidi edii)tski. 

EDIPKA, ./'. Enipcanka, ridi Edipat. — Uprav 
Ediptka, //// t ispada izniedn \) i k (ii jednom je 
priinjerii pisano). — x\ii / xvjii riji'ka (a soijein 
priinjerima ne zna se, Irrlia Ii iilnti d /// g). Ova 
poganica P'dipka. I. Ancic. \j-.it. 33. Marija 
Ediptka. Blago turl. 2, 270. Svi zahidi'ii jiasi 
trudi pri Edipki jaoli ostase. X. ^larci (13. 

EDIPKIXA. ./■. ridi Edipka. — xvii / xvin ri- 
jeka. Ejipkina vila. D. Harakovic, vil. 87. — ii 
ooijeni priinjerima ne zna s''. jeli d ili g: Zivot 
i pokora .sA'ete Mai'ijc Edijjkine. X. Marci 1. Da- 
vam na svjetlos zivot Marije Edijikine. 5. 

l''.DIPSKI, adj. efjipat.ski, vidi Edipat. — Kod 
cakavaca s j mj. d. — Od xv do xvm rijeka. U 
zemji ejipskoj (,egi])skoj'). Bex'nardin 86. exod. 
12, 1. Ejipski (.ogipski') muzi. M. Marulic 15. — 
H orijem primjerima ne zna se, treba Ii citati d 
Hi g: Od edipskijeh (.egipskijeh') 2)lodnijeh mjesta 
negovi su vitezovi. T. Gundulic 334. Tamnosti 
edijjske. J. Banovac, pred. 91. Sn/,aiistva edip- 
skoga. E. La.stric. nod. 19(». And. Kacic. kor. 315. 
Edipska -vala. X. Marci iH. 

ICDIPTACJ, Kdipca, m. ridi Edipac. 

iODIPTOV, adj. koji pripada I-jtipta. — xv 
rijeka u jedmofja pisra rakarea (s j mj. d). Po- 
koli bihii izlizli iz zcmjo Ejipto\-o ('.Egiplove'j. 
[{ernardin 68. exod. Ki. 32. 

RDIPTSKL adj. eijipatski, ridi Edipat. — xvii 
i XVIII vijeka (a jirimjcrima ne zna se, jeli d 
Hi g. u Vtdeticeva mole liiti i j). Pogledavsi Go- 
spodiu s%Tfhu vojske ediptske. I. Bandulavic 118''. 
exod. 14, 24. Me.sa ediptskoga. M. Radnic 83''. 
hJluzbenici da biidemo ,egiptskomu' poglavici. 1'. 
Vuletic 68. — a orom. je primjcnt c mj. ts: Ko- 
jijeb o.slobodi od .sbizbe edijicke. .). Matovic 16(j. 

EDIT, m. vidi Egit i Edipat. — U jediioiu pri- 
mjerii pisca fakavca xvm rijeka (s j mj. d). Iz 
Ejita (.Egita'). A. A^itajic, ist. 259^'. 

l-'DUPAC, l''.dap(:i. III. ridi .Icdiipac. — Xa 
doa mjesta xvi / xvii rijr],-n: na prrom -s- j mj. d 
fpo rakarskoiii (forornj, na drni/om se ne zna. 
jeli d /// g. (I' prroin primjeru stoji kao iine 
)nnskoj. Cetrtomn bisc imc Ejupac Po.stila. tl». 
Pokarani Edupci za idolatrijn. I. Ancic, ogl. xxiv. 

KDUPACKI, adj. koji pripada Ednpcima. — 
U jednof/a pisca x\'ii vijelut (ne zna se, treba Ii 
citati d Hi g). Bozi edupacki. I. Ancic, ogl. 62. 
Posla putem edupackirn. 149. 

KDUPAK, Kdupka, m. r/>// Edupac. — V jed- 
nof/a pisca cakarca xvii rijeka (s j ///,/. d). Xeka 
se ugasi Ejupkom A'last i moc. F). Barakovic, 
jar. 1-7. 

KDCPASJvi. adj. v'fipatski, ridi Eduijat. — V 
jedno'pi pisca xvm vijeka (ne zna, se, treba Ii 
citati d (7/ gj. Izasasce Izraelsko iz zemje edu- 
paske. A. d. Oosta 1 . 18 1. 

KDUPAT, Edupta, m. E'p'pat, Misir. ijn'. ^ii- 
yi<:n()i. isporedi Edipat. — F j''dno;ia jii.-^-a ca- 
karca XV] rijeki Is j yij. di. Ejupat jest clovik 
a ne bog. Postila. hrv. jjosveta 3''. 



edup6anin 



22 



EGIP^ANKA 



EDUPCANIN, m. Egipcanin, yidi Edupat. — 
U jednoga pisca cakavca xyi vijeka (s j mj. d). 
Za potopom duh sveti je karal i kastigal Ejup- 
cane skrozi Josefa i Mojsea. Postila. X3''. 

EDUPTIJANIN, m. vidi Edupcanin. — V jed- 
noga pisca cakavca xvi vijeka (s j mj. d). Sodo- 
mitijane, Ejuptijani i Izraelicane. 8. Biidinic. 
sum. 118^. 

EFENDI, m. vidi efendija, stoji pred imcitom 
kadija i ne mijeita se po padezima. — V nqse vri- 
jeme i u Vtikovu rjecniku (efendi-kadija). Cujes li 
me, efendi-kadija? Nar. pjes. viik. 2. 359. Posi- 
jece efendi-kadiju. 4, 483. 

EFENDIJA, m. tur. efeudi (od grc. uvd-frTrj^), 
tako se kaze od stovana ucenijem (udivia i cinov- 
nicimci, pa i uopce i drugnme, n nasem jeziku 
kao gospodin, i kaze se sumo Turcima. — Od 
x\u vijeka i u Vukovu rjecniku: ,titel eine.s tiii'- 
kischen gelehrten (kadi oder chodscha)' ,dominus'. 
Od nash efendije. Starine. 11, 81. (1G06). ^Efen- 
dija, eto ti dukata. Nar. pjes. vuk. 2, 359. Sto no 
sjedi kao efendija. 3. 54ij. — I kao utuski nadi- 
niak. u nase vrijeme. Doso k sudu Janko Efen- 
dija Sabcanin. Glasn. ii, 1, 198. (1811). 

EFENDIJEN, adj. koji pripada efendiji. — TJ 
Vukovu rjecniku. 

EFiNDIJINICA, /. efendijina zena. — U Vu- 
kovu rjecniku (efendijnica). 

EFENDUmSKI, adj. vidi efendijski. — U 
Vukovu rjecniku (efendijnski). 

EFENDIJSKI, adj. koji pripada efendijama* 
— isporedi efendijinski. — U Vukovu rjecniku- 

EFENDUM, tur. efendiim, gospodine moj ! vidi 
efendija. — U nase vrijeme. Bogme ja ne znam, 
efendum benum ! odgovori mn sveti Petar. Nar. 
prip. vrc. 55. 

EFIMIJA, /. Ev(f>iuti(, ime zensko. — U nase 
vrijeme. Efimija cura govorila. Nar. pjes. petr. 
2, 493. 

EFTA, /. nedjefa dana, pers. tur. hefte. — U 
nase vrijeme. Efta. nede|a dana. Viik (?), nar. pjes. 
here. 357. vidi i Nar. pjes. petr. 1, .343. 2, 698. 
Nar. prip. vrc. 224. 

EGAE, Egra, m. vidi Egra. — U rukopisu 
XVI II vijeka i u Stulicevu rjecniku. 1552 Egar 
obsedose Turci. Glasn. 20, 5. 

EGARSKI, adj. koji pripada JEgri. — xvii vi- 
jrka. Egarski pasa. Starine. 10, 15. (1652). 

KGATI, egclm, impf. cobani za govedima egaju 
iidarajuei ae palcem u grlo i govoreci: e! e! ega, 
ojja do bubrega itd. u Hercegovini. V. ^eSevic. 

EG AY, adj. kriv (o noyama). — luda rijec, 
po svoj prilici turska. isporedi tur. egmek, kri- 
viti. — fj na^e vrijeme i u Vukovu rjecniku 
(,krumm, fehlerhaft' ,pravus', cf. kriv). Zute cizme 
nn egave noge. Nar. pjes. vuk. 1, 523. 

EG BE, iGl^ETA, vidi hegbe, hegbeta. 

EGE, egeta, n. tur. ege, lima, pila, turpija. — 
U nase vrijetnc. Izvadio ege Iz egbSta. Nar. pjos. 
juk. 412. I trideset morskijeh egeta. 397. 

EriED, u zagovrri. Egod -red, krajev zet, u 
Ntrani sidi, likom so opnso. (idfiitni'l{(ij : loza. Nar. 
zag. iiov. 239. 

EGEHAST, ntlj. kao telniirka rijec a botanici 
a jednoga pisca nasega vrtmnm. Egodast (list) 
nn sredi a oba bnka tia i)nlikn egede izrezan. J. 
Panfcid, flor. beogr." IH. Ef^eilnsto, pandnraefonne. 
479. 

EGEDAS, m. vidi egeduS. — U nase vrijeme. 



Najme si uiomci gajdasa ili ogedasa te iiii s\ai'a. 
V. Bogisic, zbor. 485. 

EGEDE, egeda, /. pL rrsta. gusala, nuj glav- 
niji instrumenat u dunasnoj (evropejskoj) muzici 
CtaL violino, franc, violon, nem. ^doline, geige). 

— Od ma gar. hegedli. — Od xvii vijeka a iz- 
medu rjecnika u 3Iikajinu (egede, gusle ,violino, 
rebecliino' .pandura' 94" ; udarati u gusle , u 
egede ,cano, fidibus canere' 710^) gdje naj prije 
doJazi, u BjeJostjencevu (v. gusle), u Stulicevu 
(,lyra, iides'; u egede udarati ,lyra pulsare'), u 
Vukovu (,die deutsche geige' ,fides germanicae'). 
Tu su dipli, tambre, egede, tamberliooi. J. Ka- 
vanin 498''. 

EGEDUS, m. cuijek koji (po svojem. zanatuj 
gudi u egede, luagnr. begediis. — isporedi egodas. 

— U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku gdje sr 
dodaje da se govori u vojvodstvu. Kad egedus 
pravdu svira, gudilo ga po nosu bije. Nar. posl. 
Aaik. IIB, .30. 

EGELA, iu. preziuie /< Lici. J. Bogdanovic. 

EGEN, M(. tursko ime musko. — xvii vijeka i 
u Danicicevu rjecniku (Egenh). Posla carb Suli- 
mani. Egeni. pasu podh Biogradi.. Okaz. saf. pom. 
8(). (1099). Prod vratima zenske crkve (u niana- 
stira u selu Temskoj) ^noko je zabelezio: ,Va leto 
7186 (1678) i)leni se C'iparovci od hajdukh, Egen- 
pasiiio vrome . . .' M. D. Milicovir, kra|. srb. 178. 

EGERIC, m. prezime. — TJ nase crijnne. Lazar 
Egeric. Eat. 408. 

EGIC, m. prezime u Lici. J. Bogdanovic. 

^GIJE, /. pi. rebra u lade, tur. ejegii, egi, 
rebro. — Akc. se mijena u gen. egija. — JT Vu- 
kovu rjecniku. , 

EGIPACKI, adj. vidi egipatski. — Najednom 
m,jestu XVI vijeka. Iz zemje egipacke. F. Vrancic, 
rjec. 123. 

EGIPAT, Egipta, w. Aeg3'ptns, neki kraj u 
Africi, Misir, od latinske rijeci s nemackijem iz- 
gocorom. isporedi Edipat, Edupat, Egipat, Egit. 

— Od xviii vijeka (ali vidi i egipatski), a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (Egipat / Egipt) ;' u 
Voltigijinu (Egipt). Tako hiti'o da dotece od 
Egipta. V. Dosen 261". Povrati se iz Egipta. I). E. 
Bogdanic 14. i u Sulekovu rjecniku (Agypten). 

EGIPATSKI, adi). koji pripada Egiptu. — Od 
xvii vijeka. Vladase egipatskim kraJest\om Fila- 
delf. F. Glavinio, cvit. 43''. i u Sulekovu rjecniku 
(agyptiscli) /( kojem su i adverhi: egipatski, na 
egipatsku, po egipatski. 

EGIPCIJANAC, Egipcijanca, //(. Egipcanin. — 
U jednoga pisca xmii vijeka. Ustrasen Faraun i 
Egipcijanci. A. Kiinizlio, kam. 502. Episkopi Egip- 
cijanci. 698. 

EGII'CUANIN, vidi Egipcanin. — U dvojice 
pisaca XVII / xviii i^i-jeka. Faraona z Egipcijani 
(,E«iptiani') jiotopi. F. Glavinic, cvit. 323l>. Ni 
Egipcijani ni Fenicijani. A. Kanizlic, kam. 561. 

EGIPCTJANSKT, adj. koji pripada Egipcija- 
ninia, egipatski. — U jednoga pisca xvin rijeka. 
Od suzanstva ogipcijanskoga. B. Leakovir, iiauk. 
272. 

EGIl't'ANlN, ni. Aegyptius, covjek iz Egipta. 
— plur. Egipcaiii. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u lijriosljenceru (Egipcan) i u Voltigi- 
jinu (grijeskinn Egipcanj. E^ipoani vola za boga 
iiiiaso. V. Ddsen iv. Egipcani hidi bise. 37''. i u 
Suhkoru rjecniku (A;;yjitier). 

EGIPCANKA, /. zena iz Egipta. — U Sule- 
kovu rjecniku (Agyptierin). 



EGIPSKI 



23 



1. EJ 



EGIPSKI. a(lj. egipatski. — xvm vijeka a iz- 
ivrdu rjecnika u Bjelostjenceoii. Sinod od di-zave 
egipske. A. Kanizlii. kam. 184. Da egipski po- 
giavari s^e cinise. Y. Doseu 148''. 

EGIPTAC. Egipca. //(. Egqjcaniu. — Xa dva 
mjesta xvii rijeka. Da Egiptci ovim porugati se 
budu. F. Glaviiiic. cvit. 44^. Egiptce i Persijance 
podbudi. P. Vitezovic, kron. 14ti. 

EGIPTOM, m. vidi Egipat, niaijur. Egs'ptom- 

— U Bjelostjenceiui rjecnika. 
EGIPTOMAC, Egij)tomca , //(. Eyipcanin. — 

Fostaje od Egiptom. — U Bjelostjencevu rjecniku 
(kajkavski Egiptomec). 

EGIPTOMSKI, adj. eyipatski. — Fosiaje od 
Egiptom. — U Bjelostjencevu rjecniku. 

EGLEN. ni. razyovor, hesjeda. ridi jeglen. — 
Od tnr. ejleninek, zahavlati hc. — Od xviii oi- 
jeka. Egleii cine, sobed sobedvaju. J. Krmpotic, 
mal. 16. U egleiiu o svacem govore. Pje^•. crn. 
38". A rakija egleii otvorila. Xar. pjes. jnk. 69. 
.Ajmo veceras u tu i tu kucu na eglen'. ,De si ti 
do.sad vec bio? — Bio .sam amo ii egleiiii". k 
Lici. J. Bogdanovic. 

EGLENA, /'. vidi eglen. — Na jednoni mjestit 
XVIII vijeka. Mnogo bise drago kra|ii od ove 
eglene. N. Palikuca Bfl. 

EGLEXDISATI, eglendisein, itiijjf. rasyorarati 
.sr, tui'. ejlendirmek, zahavlati, vidi i eglen, egle- 
nisati. — U nase vrijente. Vi sjedite, pak eglen- 
disite. Nar. pjes. juk. 175. Mi smo dosli, da eglen- 
disemo. Nar. pjes. kras. 1, 197. 

EGLENIISATI, eglenisem, imjjf. razyocarati ne, 
ridi eglen. — isporedi i jeglenisati. — U nase 
rrijenie. Hvalimo se i eglenisenio. Xar. pjes. petr. 
2, 539. .Ocemo li eglenisati '?• .Ajmo egleiiisati". 
y Lici. J. Bogdanovic. 

EGEA. /. Agria, raros n Uyarskoj , niagar. 
Eger, fi'iem. Erlau). — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecruka ii 3Iikajinit, u Belinu 54'\ ;/ Bjelosijen- 
cern , It ^ Voltigijinit. Egra. Ostragon, Biograd 
stojni. G. Palmotic 2. 316. Kaniza i Egra. Sta- 
rine. 10, 17. (1652). 

EGEELIC, m. seoce u Bosni ii okricyu sara- 
jerskom. Statist, bosn.''' 62. 

EGEES, m. kiselo, nezrelo yrozde, tai. agresto. 

— isporedi ogresta. — U Mikajimi rjecniku 
(egres. ogresta ,uva acris vel acerba') a iz neya 
u Stidicevu (,uva omphacia'). 

EGEIBOZ, m. vidi Negriponit. .Egribozh'. grad 
koji drugi jetopisac pise ,Negriponiti.' koje vidi: 
,Primi cart. Melimedb Egribozb na more' (Okaz. 
saf. pam. 81 yod. 1«99). D. Danific, rjec. 1, 329-3.30. 

EGEIDEEI, vidi Krivaja. 

EGEIJA . /'. vidi Egi-a. — U jcdtioya pisca 
XVII vijeka. Djed moj Mehmet dize Ugrom grad 
pritvrdi od Kanize i Avarin i Egiiju. I. Gun- 
dniic 567. 

EGEIS, iri. Hi f. (?) ime mjestu. ■ — Prije na- 
seya vremena. Egrisb. S. Novakovic, pom. 132. 

EGEIST, vidi jegi-ist. 

EGUCALO, in. ('(jvjfk koji eyuca. — f Va- 
kovit rjecniku. 

EGUCANE. n. djelo kojijeni se eyuca. — U 
Vukova rjecniku. 

EGUCATI. egncam, inipf. polayahno hoditi. 

— Akc. kaki je u praes. taki je u impf. egiicHh 
i H impt. egiicaj ; u ostalijem je ohlicinia onaki 
kaki je u inf. — Nepoznata postana; maze bifi 
srodno s egav (hoditi kao covjek eyavijeh noguj. 



j — U Vukovu rjecnikti (,Iangsam, trage gehen' 
,lento pede incedo'). 

I EGZAMINATI, egzaminam, pf. ispitati (n. p. 

i svjedoke na sudu), lat. examinare. — Na dva 
mjesta xv / xvi vijeka, i u Danicieevu rjecniku 
(ekLzamiiiati). Svedoctba ekzaminana. Spom. sr. 

2, IIU. (1444). Kada ekzaminah plemenitih ],udi. 
Mon. Serb. 19U. (1506j. 

EGEL, in. sto je kome sudeno, arap. tnr. egel, 
rok, sinrtni cas. — U na§e vrijente ii Lici. ,0n 
mora onaj svoj egel opasati ili proci'. .J. Bogda- 
novic. 

EGICIJANSKI, titlj. cidi egipatski, taJ. egi- 
ziano. — xvm vijeka. Egicijanskoj samosilnosti. 
I. Dordic, salt. 143. Iz pod jarma egicijanske 
samosilnosti. 354. 

EGIP-, vidi edip-. 

EGIPAT, Egipta. tn. LJyiptif. ud lat. Aegyptus 
6- talijanskijrnt izyocortnn. — xvii / xvm vijeka, 
a izniedti rjei'nika n Mika(inu i a Belinu 285a. 
Kleta Egipta (,Egipta') samosije. G. Palmotic 

3, 62a. Slatka milostnice. ti si oni oblak po kom 
doc imaSe u Egipat. .T. E. Gucetic 23. Bjez" u 
Egipat. S. Eosa 37-'. 

EGIPCIJANIN. ///. Eyipcanin. ridi Edipci- 
janin. — TJ Belinn rjriniktt 285^. 

EGIPSKI, adj. ridi egipatski / edip.ski. — xvii 
i xvm vijeka a izmedu rjei-nika u, Belinu 285". 
Sva eg-ipska (,egipska') \'ojska. G. Palmotic 3. 62^. 
Egij^iske iz ki-ajine. I. Dordic , uzd. 24. Kipim 
egipskijem. S. Eosa 187'>. 

EGIT, m. vidi Egipat / Egii)at, tal. Egitto. — 
XVII i xvm vijeka, a izntrdtt rjecnika ti Belinu 
285^'. Doj6i ce poshuiici iz Egita. B. Kasic. rit. 
286. 

EH, vidi 2. e. — xvi / xvui vijeka a nekijeh 
pisaca Dnhrovt'ana, a izmedit rjei'nika u Belinu 
(,he. ola' .hem' 367''). Eh. spotas sa mnom ti. F. 
Lukarevic 204. Eli kada stari stramputuo hode. 
svi ostali imaju opako hoditi. A. d. Bella, razg. 
67^*. Eh poiiizite se. ponizite! 177". Eh oce, ali mi 
nijesmo taki. B. Zuzeri 210". Eh I'adi boga snze 
sadar ostavite. 377". Eh Jabav kaze se djelima. 
I. M. Mattei 10. 

1. EJ, interj. villi 2. o (im>hitu kod a) od ceya 
postaje tijem .sto se dodaje j radi dujena i vece 
sile. — vidi i hej. — Oil x\-iii vijeka, a iznteda 
rjecnika u StidicetHt (.ai, o, heus, ah, proh, vah, 
ohi, papae'; ej dobro .jjapae') / u Vukovu (,ei' 
,hei. hens' cf. hej) x /iriinjiriina: ,Ej ti, (ubav- 
nice!' ,Ej stai-osti !' — Ej. ki-stjani. pristnpa li se 
s ovakoni pripravom . . V .1. Filipovic 3, 7sh. Ej 
Pilate jadan bio, sto si sada ucinio? P. Knezevic, 
muk. 31. Ej Vrbasu, ne bilo ti vrila! S. Stefanac 
19. Ej tako je. S. Eosa 133''. Ej ! pak takvom 
gospodinu svit li daje main cinn. V. Dosen 225*. 
,Jeli, dico, na krivo toranV' Eekose: ,Jest.' .Ej 
dobro!' slidi dunderin. M. A. Eepiovic, sat. Al^. 
Ej Tnrcine pogan nekrstena! C5». Te kako ja 
ne bi mogla jediin nialu ,'stetu podnitiV ej, indi 
hocn u napridak nastojati, da se one jame vic- 
liega ucvijena izbavim. D. Eapic 143. Ej ! se- 
strice. u kolo se amo ! M. Katancic 70. Ej me- 
sece, carev nevernice ! Xar. pjes. vuk. 1, 163. Ej ! 
suze roni, tijo besjedi. 1, 490. Ej Curcija, da te 
bog nbije! 4. 175. Boian pasa na gradu sedase, 
ej, jadi moji, na gradu sedase, ej, Jevro jadi, na 
gradu sedase. Xar. pjes. vil. 1868. 544. Cai-e 
grede majci na divane: ,Ej .starice mila majko 
moja! pok je inoja korta sagradena ni ovaka 
dofiila delija'. Xar. pjes. istr. 1, 11. ,Ej', govori 



1. EJ 



24 



EKSIKLirK 



on, ja za .stakleni breg- ne znam'. JVar. i>ri]). 
mikul. 52. Ej domacine ! M. D. Milicevic. zlosel. 
252. Ej moj gosi:)aru ■\laho ! M. Pavlinovic, razg-. 
15. Ej, ter ni prese, jos su Tnrci za ^Thon I nu 
Rijeci. F. Pilepic. 

2. EJ, u jednoya pisca xviii vijel-u kao da 
znaci: dcikako. — Vrlo je nepouzdann rijec, jer 
je Icniga nagrdena nwogijem stampari^l-ijevi po- 
fjreskama. Ja ej vas vodom krstim. 8. Rosa 45''. 
Daj da i ti bijase razumio i ej u ovi tvoj dan 
one stvari. 130''. Vjerujemo mi u boga rodena i 
ej od djevice i ej imtna. 184". — vidi i 3. ej. 

3. EJ, u StuUcevit rjecniku: ,cosi' ,ita\ — m- 
pouzdano. 

1. EJA, /. mica grabezliva ptica. ridi jej. — Od 
xviii vijeka a izmedu rjecnika u Viikovu: vide 
sova (cf. jeina). Eja kad gdi zavice poplaise se 
bake. D. Obradovic , basn. 22. Skupise .'^e eje, 
sovu]age, vrane. Nar. prip. vuk. 179. Eja, der 
taubenfalke, die weihe, der stossvogol, falco mil- 
vus. G. Lazic 50. Eja, circus Lacep. J. Pancic, 
ptice u srb. 27. Sedmi rod. eje. Strnarka eja 
(strnarica), circus cyaiieus, die kornweihe. J. Et- 
tinger 75. Pepe|uga eja (livadarka eja), circus 
cineraceus, die ivieseinveilie. 7fi. Eitska eja, ]>iju- 
|aca, circus aerugrinosus, die sumpfweihe. 77. 

2. EJA, vidi 2. e. — U BJelostjencevu rjehiikn 
(,ita, qui ergo; omnino': ,Jesi li boga molil?' 
,Eja') i n Vukovii (,ja' ,ita', cf. da .s dodalkoiti da 
se govori u Jadriij. 

3. EJA, interj. glas kojijem se ko odzio^e iz 
daleka, n. p. ,0 liija!' ,Eja!'. — IT nase vrijeme 
It dubrovackoj okolici. P. Budmani. 

4. EJA, interj. vidi 2. e i 1. ej. — V poslovici 
XVIII vijeka. Eja brace, kako je to, ako ja sam 
strane spo? (Z). Poslov. danic. 21. 

5. EJA, gloti kojini se goveda rastav^aju kad 
se hodu. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic. 

(j. EJA, vidi eda i jeda. — TJ nase vrijeme u 
Crnoj Gori, i u Vitkomi rjecniku (s dodatkoni 
da se gorori u Crnnj Gori). Eja bi se kako obra- 
tili. Nar. pjes. vuk. 5, 244. Da bismo ga josto 
iimojeli, eja bi ni hatar ucinio, eja bi ni kako 
dopustio. Pjev. crn. ](i-i. 

EJVALA, interj. nzvik kojijem se ko hvali Hi 
mu .sr ('estita. fmoze biti s dativom), tnr. ej vallah! ! 
dobro, boga mi ! — isporedi evala, evalaj. — Od i 
x\'iii vijeka i u Vukovit rjecniku (,gehorsamer 
diener' ,salve servo tuo!'). Daj recimo Fermeru 
ejvala, casni brce, desnica ti cvala ! I. Zanicic 
156. Svakoj susi ejvala, osta glava celava. Nar. \ 
pcsl. vuk. 278. Vuk, rjec. 152''. Ejvala ti meni! i 
(govore djeca kao u sali kad se poslije svade 
mire mjesto: ejvala ja tebi !). Vuk, rjec. 1,52''. i 

EKAKE, //. djehi kojijem se ere. — TJ Vnkovii ' 
rjei'-nikK. 

EKATl, ccem, impf. govoriti e. — isporedi 
fknuti. — Akc. kaki je u jiracs. taki je n impf. 
ekah; u ostalijem je oblicima onaki kaki je u 
inf. — IJ Vukovu rjecniku (,eh ! sagen' ,dico he !'). 

EKLESIJASTIK, /;/. vidi eklozijastik. — xvi 
I XVII vijeka iu drugani firiiiijeru s uomi)iativoni 
eklcsijnstiko). Eklesijiistik velo inudro iici. S. Bu- 
dinic. sum. Kil". Josuo Sir.ik, ki upi.sa kAige 
eklesijiistiko. V. (Ilaviiiic, cvit. 2''. 

EKLEZI.IAST, /». ixxlifiiuan]^ , ecclesiastes, 
jednu od kiiiga stnroga zarjefti i tniaj koji je 
napisao, it Danicicem /irijinulu pro|io\ jfMlnik. 
— isporedi ekloiijast, eklozijustos. — (J jednoga 
pisca xvn vijeka (s nominativom eklezijaste). I 



Eece eklezijaste. V. Andrijasevic, put. r2i>. ^'eli 
pklozijaste. 291. 

EIvLEZIJASTIK. //(. ecclesiasticus, jedini nd 
kniga starogn zarjeta (grc. ao<fiu ^.'nod/) knje 
iiema u jerrejskow tekstu. — isporedi eklesijastik 
7 eklezijastik. — Od xvi do xvm rijeka, a iz- 
medu rjecnika ii Bel in u 288''. Eklezijastik veli: . .. 
B. (iradic, djev. 24. U eklezijastiku upisano jest... 
.T. Mato-\4c 349. — DoJazi i s nomiriatirom ekle- 
zijastiko. Govori eklezijastiko. I. Drzic 15. 

EKLEZIJAST. m. ridi eklezijast. — U jed- 
uoi/a [Asca xvn rijeka s- nominativom eklezijaste. 
I Ki'iii/ej koje se zovu eklezijaste. M. Divkovic, 
nauk. 9''. 

EKLEZIJASTES, m. ridi eklezijast. — U jed- 
noga pisca XVII vijeka. Joste eklezijastes . .'. M. 
DiA'kovic, nauk. 6''. 

EKLEZIJASTIK, m. vidi eklezijastik. — T' 
dtjojicr pisaca xvn i xvm rijeka. (Ki'iigeJ kojt^ 
se zovu eklezijastik. M. Divkovic. nauk. 5'\ Go- 
vori u eklezijastiku. J. Banovac, pred. 41. 

EKMECir. m. prezime. — U nase vrijeme. T. 
Boca 1(). 

EKMEGIJA, m. pekar, tur. etniekgi, ekmeksi 
(od etiuek, ekmek, h^eb). — isporedi ekmescija. 

— XVIII vijeka. Vuk Ekmegija fmoze biti prezime 
Hi nadimak). Glasn. ii, 3, 74. (1706—1707). 

EKMEGIJIC. m. prezime. — X'' nase vrijeme. 

— Pise se Ekmegic / Ekmegijc. Ekmegid. u Sla- 
voniji. V. Arsenijevic. Ekmegijc. D. Popovic, 
tru'. rec. glasn. 59, 84. 

EKMEGILUK, ni. zanat u ekmegijc, tnr. ek- 
megilik. D. PopoAdc, tur. rec. glasn. 59. 84. 

EKMEK, m. h\eb, tur. etmek, ekmek. — V 
nase vrijeme. D. Popo^'ic, tur. rec. glasn. 59, 84. 

EKMlilSCIJA , m. vidi ekmegija. — U nase 
rrijeme. Ekmescije bijele pogace. Nar. pjes. petr. 
1, '221. 

EKNUTI, cknem, pf. jedan put kazati c. — 
imj)f. : ekati. — U Vukovu rjecniku gdjr gri- 
jeskom stoji da je imperfektivni glagol. 

EKSEMPAL, eksempla, m. primjer, izglcd, /at. 
excinplum. — U pisaca cakavaca xv i xvi vijeka. 
.Jeli tuj ekseinpal potriVjan tebi ki. M. Marulic 
140. Vas eksempal jest dosta nili zbudil. Anton 
Dalm., nov. test. 2, 56''. paul. 2 cor. 9. 2. Primi 
eksempal (.exempal') ove grlice. Nauk brn. 13''. 

EKSER, m. clavu.s, gvozdeni klin. tur. ekser. 

— Od xvm vijeka, a iznudu rjecnika u Stuli- 
cevu i H Vukuvu. Oni ekser aliti klinac. 8. Mar- 
gitic, fal. 1()9. Ekser i 6ekic uze u ruke svoje. 
A. J. Knezovic 116. Cavli aliti .liekseri'. And. 
Kacic, kor. 225. 

EKSERriC, m. vidi ekseric. F. Ivancic. 

EKSEKGI.JA, m. roijek koji po srojem zanatu 
eksere pravi, kuje, tur. eksergi. F. Ivancic. 

EKSERIC, »//. dem. ekser. F. Ivancid. 

i^KSirAN, eksiona, adj. kojije eksik, koji nije 
do injere. — Postaje od eksik nastnrkoiii i.m. 
preil kojijem sr k mijena na c. — f^ Vukovu 
rjecniku: eksicim. n. ]i. diikat. mjera .iiiclit vol!' 
,(lciiiiniil US'. 

KKSlK. adr. miii'ir (kad I'l/u ucma dost a po 
mjrri), tur. <>ksik. iiedostalak. — l' ]'ukoru rjci- 
niku: nk.silv, inune .wenigi-r .miiiiis': dvije oko 
podfset ilramii eksik (t. j. mane): ovaj je dukat 
eksik (^.iiiiht vollwichtig'). 

KK8IKIjUK. in. nedastalak, ridi eksik. tur. 
eksiklik. — U Vukovu rjecniku: 1. ,der abgaug, 



EKSIKLUK 



25 



ELEFAN 



7,. h. an gewichte' : da odbijemo eksikluk. 2. 
,schleelite wendung luisrer saclien (als strafe des 
himmels wegen einer siinde)': ubio ga eksikluk, 
cf. iiazadak. 

ElvSOD, m. f^ofhig, exodus, ki'iif/a u starom 
zavjetit, dnuja Mic/a Mojsijeva. — U pisaca xvi 
i xviii vijeka. U eksodu staroga zakona. A. Gii- 
cetic, roz. mar. 5. Kako tomaci Liran ii eksodu 
(,exodu') na pogl. 12. J. Banovac, razg. 222. 

EKTOE, vidi Hektor. 
EKTOEOVIC, vidi Hektorovir. 

1. EL, ime slovu 1. — xvii i xvni vijeka. El, 
em, en . . . I. Ancic, vrat. xii. Na di'ugi se naciii 
,Jubav' pise, jer za elom ima jota vise. Nadod. 116. 

2. EL, vidi hele. 

3. EL, vidi jer od cexja postaje. — U nase 
vrijeme i ii Vukovu rjecnikn (s dodatkoiv da sc 
(fovori po jugozapadmijem krajcvima). Jasi doga, 
bjeli iz Kosova, el ces. bane, poginuti ludo. Nar. 
pjes. vuk. 2, 277. Ne smijahu kireni svatoA'i, el 
je Maksim krvnicko koleno. 2, 546. Pak se starcu 
sade razalilo, el je sprema preko mora siiia. 2, 551. 
Ne mo's, care, zemlu poturciti, el te zemja po- 
slusati nece. 3, 57. — u orijeoi priinjcriuta znaci 
sto i da. vidi 1. da, I, B, 1, b, c) hh) (II, str. I89'i). 
Kad to vide Komnen barjaktare, el od drusta 
uista vajde nema. Nar. pjes. A-uk. 3, 178. Ugleda 
ga s kule karaxde, el pogubi stara (;ej\an-agu. 
3, 185. 

ELA, interj. nzvik kojijeni .sr ko inttka da sto 
iicivi, isptoredi de, dela. deder iid. — Moze biti 
luda rijec, Hi arap. tar. ela, Hi ifrc. t).(c (Archiv 
fiir Slav, philol. 9, 324), a moze biti da postaje 
od 2. e onako kao sto dela postaje od de i ala 
Hi ala od a (ala Hi ala nema ii rjecviku,, ali 
k ovoj rijeci pripada. primjer koji (/rijeskom stoji 
kod &lk, c) i po svoj priliei druffi kod d)). — 
Shvata se i kao impt. te za 1 i 2 j)Iiir. moze pri- 
mati nastavke mo, te: elamo, elate. — isporedi 
i elaj. - — Od XVI vijeka, a izniedu rjehiika u 
Vukovu : ela (plur. elate, elamo) vide dela (s pri- 
iiijerima : ,Ela bogati!' i iz narodnijeh pjesama: 
,Ela podi, dragi gospodaru !' ,Svi rekose : El;i ka- 
petane!'). .Ela. duso kokoruso, operi mi m.oj te- 
i^temej'. ,Ela momce kokoravce, lie imam ti ga u 
cem oprat'. Nar. pjes. star. pis. 2, 512. Ela da 
bude, TJgljesa brate. M. Drzir' 413. Ako Ii ti iz- 
gibose Turci, ela javi ovce uz planinu. Nar. pjes. 
vuk. 4, 425. Ela pravo, take bio zdravo ! Pjev. 
crn. lis''. Ela, ako ti basta. Nar. prip. vuk.' 215. 

ELAJ. vidi ela. moze imati, kao ela, i nastavke i 
iiinoziiie: elajmo. elPijte. — T' tiase vrijeme. Elaj i 
m.ati bozja, za slavu tvoga sina ue pusti me 
jadnu. S. ^^ubisa, pi-io. 66. A mi elajmo u ce- 
tvrtak. Nar. prip. A'uk.'- 284. 

ELAVAOKA EIJEKA, ,/•. mjesto a Sfbiji ii 
okruf/u va(erskoni. Livada u reci Elavackoj. Sr. 
uov. 1868. 645. 

ELBE, vidi hegbe. 

ELBET, vidi elbetena. — V nase vrijeme a 
Bosni. I). PojDOvic, tur. rer. glasii. 59, 84. 

ELBETENA, u Vukovu rjecniku: vide da ako 
rvidi ako, 8, k u prvom dijelu str. 57''); Vuk do- 
daje (jrijeskom cf. helbetena. — Od arap. tur. 
elbette, svakako. 

ELCI-BASA, m. ii((j prvi elcija (?), vid,i elcija 

i basa. — U narodnoj j)jesmi nasega vremena. 

. Elci-basu Lojcetica Vuka. Nar. pjes. vuk. 2, 482. 

ELCIJA, III, legatus, orator, vidi poklisar, tur. 
.ilci, elci. — Ud xvii vijeka , a izmedit rjeenika 
u Vukovu. Ako veliki elcija Moskovije cara si'ete 



s ovu straiiu Turle vode, bice luir. Starine. 11, 
114. (1678). I'oklisari aliti elcije iz Babilonije. 
S. Margitic, fal. 124. Andeo oce reci elcija iliti 
namisnik. F. Lastric , svet. 157''. Dosao jeste 
k tebi nebeski elcija noseci u sebi: ,zdrava budi 
Marija!' E. Pavic, jezgr. 155. Sto se stije u hi- 
storija svita ovoga od tatarski elcija. D. Kapic 
306. Po zlo ne vaja elcije slati. Nar. posl. vuk. 
252. 

ELCIJSKI, adj. koji pripada elcijama. — xvni 
vijeka. Svi se dvorovi elcijski pozatvaraju. D. 
Obradovic, basn. 385. 

ELCEN, m. jedro, tur. jelken. — U Vukovu 
rjecniku. — U jednom. prim jer u nasega vremena 
kao da bi nominativ bio elcena, /. ; Ladari se 
mucili s dvama elcenama ubvatiti vetar. S. Te- 
kelija. letop. 119, 56. 

ELD A, vidi hej^da. 

ELDI8TE, 11. nijesto u Srt/iji u ukrugu .sabae- 
kom. Zemja u Eldistu. Sr. nov. 1871. 580. 

ELDOPITA, vidi heldopita. 

ELE, vidi liele. 

ELECNUTI SE, elecnem se, 2^f- uavratiti se, 
n. p. .Kad podes, elecni se i tamo', i^. Stojanovic. 

ELECE, kao da je praes. 3 sing, nekakva gla- 
gola eletati kojemu nema druge potvrde. — TJ 
zagoneci. Ele tele elece, na kanienu blebece . . . 
Nar. zag. nov. 133. 

ELEFANAT, elefanta, m. elepbaiitus, vidi slou, 
tal. elefante, nem. elefant. — Drugo -a- umece 
se u nom. sing, i u gen. pi. elefauata; rdi dolazi 
nom. sing, i bez a: Kad elefant ugleda vrucu 
krv prolivenu. J. Banovac, pred. 103. vidi i u 
rjecnicima. — u starijetn rukopisu pisanom crkve- 
nijem jezikom dolazi s d mj. t po novogrc. izgo- 
voru: Elefandu. Stefan, star. 2, 269. Elefani.di,. 
293. — na jednom injestu xviii vijeka dolazi s v 
mj. f: Jedan put elevant opazi jednoga slugu 
s gospodaricom cineci ovi smradni grili. J. Ba- 
novac, imj). 186. — Od XVI vijeka, a izinedu 
rjeenika u Bjelostjeneevu (elefant), u Jambresi- 
ceim (elefant), n Voltigijinii (elefant), u Vukovu 
(elefant s dodatkom da se govori u vojvodstvu). 
I)aju te dubrave di^-je elefante. M. Yetranic 1, 160. 
Prilican k jednoj zivini, koja se elefanat zove. 
M. Divkovic, bes. 518». Elefanat prigiba sastavke 
od riogu sprijed i o tragu. M. Badnie 17615. >fe 
brojeci mnostAo koi'iika ni bojnili elefanata aliti 
fija. And. Kacic, kor. 3.34. Od muhe pi^avi ele- 
fanta. (U vojvodstvu). Nar. posl. vuk. 234. 

ELEFANCI, adj. uprav koji pripada elefantu 
Hi elefantinia, ali u jedinom primjeru (xviii vi- 
jeka) ukojem dolazi znacene je : od slonove kosti, 
od fildiisa, eburneus. Pod kom andeo razkre|uten 
elefancim (,elefantjim') lukom strija duse. J. Ka- 
vanin 481''. 

ELEFANTOV, adj. koji pripada elefantu, ele- 
fantinia. — XVI vijeka, a izmedu rjeenika u Bje- 
lostjeneevu, H Janibresicevu, u Voltigijinu. Od 
elefantovih kosti. Anton Dalm., nov. test. 2, 200''. 
act. a}). 18, 12. ElefantoA^ zub ,ebur'. I. Bjelo- 
stjenac, rjec. 2, 92^. Elefantova kost ,ebur'. A. 
Jambresic, rjec. Elefantov zub ,avorio' ,eleplian- 
tenzalm'. J. Voltiggi, rjec. 56. — u ovom pri- 
mjeru znaci: od slotiove kosti, od fiklisa: Iz- 
nesose nemu kopje elefantovo. Aleks. jag. star. 
3, 244. 

ELEFAN, m. vidi elefanat. — Samo u Miku- 
linu rjecniku: mast bijela ka]<n Jiost od elefana 
, color eburneus' 245''. 



ELEFAJSn 



26 



ELIZEJ 



ELEFANI, aclj. vidi elefantov. — Samo u Mi- 
kalinu rjecniku: zub elefani ,dens ebiirneus' 860^. 

ELEG0"\T:(^, m. prezime. — V vase vrijeme. 
Schein. bosn. 1864. xi. xxvji. 

feLEKNTJTI SE, eleknem se, pf. brzu »r okru- 
nati i pohjetinuti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 
;j sinf/. eleknu. — Nepoznata postuna {tin: ylga- 
mak. brzo jahati? jelmek, trcati?). — U nase 
rrijeme. ,Ali se ti brzo eleknu!" ii h prenvsenom 
fwisJa) ,Ti ako sto i ruzno u drustvu refies. ne- 
kud se znas brzo eleknuti'. a Lici. J. Bog-da- 
novic. Eleknuti se, kao zee, kad vrcne ua strauu. 
a sjevernoj Dahiiuciji. J. Grupkovic. 

feLEKTEICAN. ^lektricua, adj. (phi/s.j olectri- 
cus, u kojem se javla osohita fizuna sila (kojoin 
postaje muiutj, Hi koji uopce /iripada orioj silt. 
— isporedi muBevit, muiievau. — Postaje od la- 
tivske rijcci nastavkom kui.. — U tiase rrijeme. 

ELEKTRirXOST, /. (pjJii/s.J eleetricitas, stai'ie 
0)1 uga sto je elektrinto. — isporedi munevnost, 
Tiiuiievitost. — U Siilekuru rjecniku (.oloktricitat, 
als eiKenschaft'). 

ELEKTROSKOP. m. (phys.j electroscopus. 
sprara kojoin se poznaje jeli neko tijelo elek- 
fricvo. — U SnJekovu rjecniku (,elektroskop'). 

ELEMENAT, elfemeuta, ni. elemeutum, vidi 
stihija, od latinske rijeci Hi od tal. clenioiito. — 
-a- ostaje u nam. i ac<-. siiifi.. i ii (jev. jjfur. ele- 
nienata. u jednunt priiiijeru xvm rijeka iina nam. 
sing, hez a : Element ovi zraka jest >)io opoganit. 
A. Tomikovic, gov. 237. vidi i n rjei'nicima. — 
V jednoga pisca xvm vijeka dolazi nom. plur. 
elementa srednega roda po fatinskumc: Evo ouoga 
imas neprijatela, ua kojega zaj^ovid poslusua 
stoje elementa. D. Eajjic 76. — Od xv oijeka, a 
izniedu rjefnika u 3Iilia(inu (element), n Belinu 
•286a, u lijelostjencevu (element, elemenat), u Vol- 
figijinit (element). Pod stvorenjem elomenti sega- 
svitnih. Bornardin 12. paul. gal. 4, ;i. Elementi 
budu sf razta jali od vrucine. Postila. J3 1=^. Sa- 
ki-ament stoji u lijeci i u stihiji to jest n ele- 
iiieiitu. S. Pudinif'-. sum. 23^. To ne bi drugo, 
nego cetiri nadsloznosti ili elementi. F. (rlavinic, 
cvit. 2^. Cetiri se elementi nahode, t. j. ogajn, 
aer, voda i zemja. 68''. I zaisto je (vutra) ple- 
menit elemenat. S. Margiti^, fal. 27. Pridruzi se 
ric i elemenat i uSini se sakramenat. J. Fili- 
jiovic^ 3, 2". Moze Isus ozdravit i o^istit oA-i 
elemenat. A. Tomikovic. gov. 237. 

ELEMIR. Elemira. in. ime nijesin n Bcniatu 
Sem. prav. 1H78. 98. — Poniine se ()rije nasega 
rrrmemi. Elemin,. S. Xovakovic, pom. 132. 

RLEMIKAC, Elemirca. ni. rovjek iz Eleinira. 
V. Arsenijevio. 

ELEMIRKINA. f. zensko re(ade iz Klewlni. 
\. Arseiiijevic. 

ELKMFRSKI. adj. koji jiri/iada sc/u F.lcwini. 
V. Arsonijevio. 

ELIOMDZINA, /. stips, eloemo.syna. nrilostina, 
tal. eh.niosiiia. — f jrisaca od xv do xviij ri- 
jeka. Nnka da bude eleniozina tvoja u sakriveni. 
Mornardiii 26. mat. 6, 4. Molitva, post, elemozinu. 
Azhiikv. Hi'.in. 13. I. Griirir 24."^. Djecu pomnivu 
(Inrnviiti ('•(> ptirok kojomgodi stvari bogo}ubnom 
kiipleiiom f)d elomo/.iue. f. A. Nenadic, nauk. 22. 

RLEMr)/|NAK, eleiuozinara, m. e/eemosyna- 
rin.'<, eorjek koji ilijrii tiiilostinii (elemozinu), tal. 
floniosiiiiiro - Na dra nijesta xvm rijeka kao 
nadiuiak nekowr sreeii. A gdi jo s. Ivan, refeni 
elomctzin.ir? J. Han«)Vaf, lazg. .")."•. .7. Filiimvic 
1, 468«. 



ELEMOZINA, /. tv'rf/ elemozina. — Najednoni 
injestu XVII vijeka. Elemozinu ubozim davase. F. 
Vrancic, ziv. 83. 

ELENA. /. 'E).fri„ Helena, ime zensko iz grcke 
initologije. — isporedi Helena. — Od xvi rijeka 
kod pisaca. Uzrok bi Elena. M. Vetranic 1. 112. 
Elenn kad uze Pariz mu himbeni. D. Raninn 18^'. 
Enija, ki pobjegnu cijec Elene. J. Kavanin 116'^ 
Elena je Troji kriva . er je bijedna ona ziva: 
Elene nu da ne bi, Troje se znalo ne bi. fZ). 
Eleni lele a Troji jaoh. (Z). Poslov. danic. 21. 
— I kao .Zensko ime krseansko foidi Jelena), u 
nase vrijeme a Dubrornikn. P. Budmani. 

ELEXAK, w, injesto a Srbiji a okruga kra- 
gujevackom. Livada u Elenaku. Sr. nov, 1869. 649. 

ELENIN, adj. koji pripada Eleni. Akile da 
se okosi cijeca grabSe Elenine na Parida. .T. Ka- 
vaiiin 117='. 

ELENKUS, ///. injeslo n Srbiji u okragu .«/- 
backom. U mestu Elcnkusu. Sr. nov. 1863. 220. 

ELENO, m. "E).evog, Helenus, ime musko. — 
isporedi Elenus. — xvi / xvii vijeka. Da j' Eleno 
gdi moj blizu. M. A'etranic 2, 40-5. Umri opat 
klostra onoga Eleno. F. Glavinic, cvit. 306''. 

ELENUL, m. nijesto a Srbiji u okrugu xmedc- 
revskom. Niva na Elenulu. Sr. nov. 1870. 324. 

ELENUS, m. vidi Eleno. — U rukopisu xv 
vijeka. Elenusa Pviiarausevica. Pril. jag. ark. 
9, 127. (1468). 

ELES, vidi Elez. 

ELESAGIC, vidi Elezagir. 

ELESEVIC, m. selo «. Boxni u oknign sara- 
jevskom. Statist, bosn.^ 56. 

ELETATI, ridi ele6e. 

ELEZ, m. ime nut.ikn. — xvi rijeka (po ruko- 
pisima ne zna se jeli Elez Hi Eles) kao ime ri- 
gansko: A Elesa moju diku za brodidbu podah 
tuzna. A. Cubranovic 142. (A Eleza moju diku. 
M. Pelegrinovie 168). Jeda brizna jur odkupim 
il' Daucula il' Elesa. A. Cubranovic 1()2. — u 
nase vrijeme u igri deda Eleza. vidi V. Vrcevic, 
igr. 60—61. i kao prezime ili nadimak: Scepana 
Eleza. B. Petranovic, nar. pjes. 3, vm. 

ELEZA<rIC m. selo a Bosni u okruga bar'to- 
luckom. Statist, bosn.' 76. — U prvom izdana 
pisano je Elesagic. Statist, bosn.* 38. 

ELEZOVK,', ///. prezime. — • U na.se rrijeme. 
Sem. srb. 1882. 20(). 

ELI, conj. vidi 3. el. — T' nase vrijeme i a 
Vukovu rjerniku. Ne svjerovah, eli uemah otkuil. 
Nar. pjes. \ iik. 2. 277. Xemoj vikat' dijeto Mak- 
sima, eli smo mu zao ncinili. 2. 557. 

ELK'IC, //(. j/rezime. — U Lici. J. Bogdanovir. 

ELIFANKA, f. ridi ilifauka. — H .'^ulekovu 
imeniku : elifauka . suv?-st jabuke (u jiozeskom 
p(>lu). v. ilifanka. SI. 

ELIZABF/IW . /•. vidi .Telisaveta. — Od xvi 
rijeka. I'ozdravi Klizabetu. N. Ranina 16l>. hic. 
1, 40. Elizabota biso neplodna, ¥. Glavinic, cvit. 
19.5''. Svetu Elizabetu. P. Posilovic, nasi. (5H''. 
Ode k rodici svojoj Elizabeti. F. Lastric , test. 
353". i u na.ie rrijeme u Dubrornikn. P. Hudraani. 

ELIZA HETIX. adj. koji /iri/nnla l-:il:ahrti. 
Eliziibotinu dusu. S. Rosa ISl-'. 

ELIZE.r, //(. villi .lelisije. — Od xv do xvii 
vijeka. I kako to slisn Elizej sluga bozji. Ber- 
nardin 44. Ireg. 5, 8. IJcini proroke, kako ouo 
hi Amas i Elizej. F. Glaviiii(^,, cvit. ^VJb. Elizojii 
Uid kriposti ne odno^e toj svetosti. V. Ilektoro- 
vi6(?) 94. 



ELIZEJA 



27 



EMPLASTAE, 



ELIZEJA, m. vidi Elizej / Jelisije. — Na 
jednom mjestii xv vijel'a. Eadi tu uhvatit Elizeju 
tvoga. M. Marulic 247. 

ELIZEO, m. vidi Jelisije. — Od xvi vijeka, 
Elizeo. A. Gucetic, roz. mar. 238. B. Gradic, djev. 
160. D. Eaiiina vi''. Dosao k Elizeu jji-oroku. F. 
Lastric, ned. 41-5. Unesen u grob Elizea oziv|e. 
J. Matovic 333. 

ELIZEOV, adj. kuji pripada Elizeu. Veselje 
Elizeovo. A. Gucetic, roz. mar. 238. 

ELIZABETA, vidi Jelisaveta. — Od xv vijeka. 
Elizabeta. M. Marulic 168. L. Terzic xx. Sveti 
Zakarija s Elizabetom. J. Banovac, pred. 34. 

ELIZEJ, in,, vidi Jelisije. — xv vijeka. Uceiiik 
Elizeja j^roroka. M. Martilic 96. 

ELIZEO, in. vidi Jelisije. — xviii vijeka. Eli- 
zeo. F. Lastric, ned. 41-5. J. Filipovic 3, 262t'. 

ELOVCIC, m. preziuie. — xv vijeka. Stat. poj. 
ark. 5, 290. (1490). 

ELSA, /. vidi hejda. — U Sulekovu imeniku: 
elsa (elda?), frumento saraceno (I. Kiizmic), po- 
lygonum fagopyrum L. 81. 

ELVAiSTIJA, /. u Sulekovu inuniiku: elvanija, 
suvrst jabuke (u pozeskoni polul. 81. — isporedi 
elifanka. 

E;^, irne slovu \ (jh). — U jednoga pisca na- 
sega vremena. Ko ni e|a to li ena tvoga. S. Mi- 
lutiiiovic u Pjev. crn. 330'i. 

E^A, vidi he}a. 

E^AR, m. niali novae, neni. heller. — TJ naie 
vrijemr. .IN'emam nide iii jeduog ejara'. Ij. Sto- 
janovid. 

E^ATI, e|am, iiiipf. Koji se skupe posle sva- 
tova, kad s^d odu po devojku, te jedu ono jelo 
koje je iza zuba ostalo, oui ejaju. Podunavka. 
1848. .54. 

E:^DA, E^DOVAN, vidi hejda, hejdo\au. 

1. EM, inie slovu m. — xvn vijeka. El, em, 
on . . . I. Aucic, vrat. xii. 

2. EM, conj. vidi hem. 

EMA, conj. vidi am.a. — Od x\n vijeka, a iz- 
medu rjernika u Vnkovu (s dodatkont da sc go- 
vori po jugozapadnijem krajevima). Sto hocete 
od nega moi-ete ciniti, ema, vira moja turska, 
ovako je. Starine. 10, 140. (oko 1681). Ostere smo 
razumili da su nas osvadili gospodi da mi ni- 
jesmo jjokorni; ema tko je govorio nije istine 
govoi'io. 12, h. (1697). Hocase se natrag povrnuti, 
ema Turci kavgu ucinise. Nar. pjes. vuk. 2, 607. 
Sretose se cetiri junaka, ema Janko ide prije- 
varno. 4, 109. IV ua popa ogaii nalozise, ema 
popu dobri bog pomaga. 4, 400. 

EMALNLK, m. zemla u Srbiji ii (ikriK/n kra- 
jinskom. Sr. nov. 1873. 223. 383. 

EMAN, emana, m. vidi aman. — U nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku (vide hem.an). Od Mo- 
skova eman zaiskase. Pjev. crn. 94^. 

EMANOVIC, m. pjrezime. — U nase vrijeiiie. 
Schem. diac. 1877. 67. 

EMANUEL , m. Emmanuel , ime hihlicko , je- 
vrejski 'Immanuel, s natna hog. — isporedi Ema- 
nuilo, Manojlo. — Od xv vijeka. I zvati ce se 
jime riegovo Emanuel. ^ Bernardin 4. isai. 7, 14. 
Ov jest nas Emanuel. S. Budinic, sum. 6''. I na- 
recet se nemu Emanuel. F. Glavinic, cvit. 418*1. 
Emanuel, to jest s nama bog. F. Lastric, test. 36''. 
I zvati ce se ime negoA'o Emanuel. J. Matovic 37. 

EMANUILO, m. vidi Emanuel. — U dvojice 



jjisaca nasega vremena. I nadjenuce mu ime Ema- 
nuilo. Vuk, mat. 1, 23. D. Danicic, isai. 7, 14. 

EMBLASTEO, n. emplastrum, melem, ohlix, 
grc. SfjTrXaoroov. — U rukopisii xv vijeka piso,- 
nom crkvenijeni jezikom-. Salomt jelenymi. i jun- 
cijiinb sbtvori emblastro i polozi na jetru. Sx-edovj. 
Jek. jag. star. 10, 113. 

EME, ime slovu m (po talijanskom emme). 
isporedi 1. em. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. 
Da se zove u napridak prvim slovom imena Ma- 
rina to jest ,em6' iliti .misjete'. F. Lastric, svet. 
179a. 

ElVIENDATI , emendam , pf. popraviti , tal. 
emendare. — U jednoga pisca Dubrovcanina xn 
vijeka. Nut zivot pogledaj sve tvoje dru^ine, tare 
tvoj emendaj. N. Na|eskovic 1, 292. 

EMEE, ///. zapovijed, arap. tur. emi-. — Od 
XVII vijeka. (Cehaija) za vas konat njeki emer 
izvadio te im je uzo za li bio pecat arslanija; 
paka reku gospoda poklisari: ,Ovaki emer mogli 
bismo imat za dvijesti aspri'. Starine. 11, 115. 
(1678). Emer, zapovijed starije vlasti. V. Vrcevi6, 
nar. prip. 224. 

EMEEIK, m. Emericus, i»te iiuisko. — ispo- 
redi Mii-ko. — U Suleko'Ou rjecniku (,Emerich'). 

EMIL, //(. nejasna rijec (jamacno turska) u 
narodnoj pjjesmi nasega vremena, maze biti od 
turskoga emin, jamacno, te hi emil uciniti moglo 
znaiiti kao potvrditi. Mi smo bogu emil ucinili, 
da otmemo barjak i topove. Nar. pjes. A'uk. 5, 370. 

EMIN, m. tursku ime musko. — vidi i jemin. 
— Od XVIII vijeka. Emina Begzadica. Norini 84. 

EMINA, /'. tursko ime zensko. — TJ nase vri- 
jeme. Vet je ono Emina djevojka. Nar. pjes. vuk. 
1, 478. 

EMINOVA KUTINA, ./'. selu a Srbiji u ukrugu 
niskotn. M. I). Milice-sdc, kra|. srb. 12.5. 

EMINOVCI, Eminovaca, m. pi. ime mjestima. 
a) selo u Bosni u okrugu bihackom. Statist, bosn.'' 
114. — h) dva sela u Slavoniji u podzupaniji 
pozeskoj. Pregled. 90. 91. 

EMINOVO SELO, //. selo a Bosni u okrugu 
travnickoni. Statist, bosn.^ 214. 

1. EMIE, m. Emericus, ime musko. — isporedi 
Mrrko. — xviii vijeka u Slavoniji. Danijel Emir 
Bogdanic. D. E. Bogdanic viii. 

2. EMIR, emira. ni. pers. tur. emir, poglavicu, 
vladalac , knez. — isporedi emirin. — TJ nase 
vrijeme. Jedan od poglavitijeh gospodara, kakono 
na jjriliku pasa medu Turcima, od Persijanaca 
nazivan je ,emir'. Emir dakle ili poglavar Sidon- 
ske drzave ... A. Markovic u I. Gundulic, osm. 
1826. 1, 48. 

EMIEIN, //(. vidi emir. — TJ jednoga pisca 
XVII vijeka. A od tole put krajina Sidonskoga 
emirina s ocbnetnicim da posijece. I. Gunduli6 
296. Da emiiina odmetnika u istoku smaknut' 
mogu. .568. 

EMISGIJA, w. muski nadimak Hi prezime, 
rijec turska. — xviii vijeka. Jovan Emiscija. 
Glasn. u, 3, 79. (1706). 

EMKA, /. hyp. Emina. — TJ nase vrijeme A 
nece se Emka da prekrsti. Nar. pjes. vuk. 1, 478. 
Dok su Emki kose obagnile. 1, 480. 

EMOVCI, m. pi. selo u Slavoniji u /wzeskoj 
pjodzupaniji. Pregled. 89. 

EMPLASTAE, emplastra, m. melem, obliz, lat. 
emplastrum. — isporedi emblastro. — TJ Mika- 
}inu rjecniku i u Bjelostjencevu (kajkavski em- 
plaster). 



EMEBNISATI SE 



28 



ENO 



EMKENISATI SE, emrenisem se, pf. zaliihitl 
xe Ci( sfo), tur. einrenmek, imrenmek. — U Bostii. 
D. Popovic, tur. rec. fflasn. 59, 85. 

EMRIH, m. vidi Emerik. — xvji Dijeka. Rodil 
je siiia blazenoga Emriha. P. Vitezovic, ki-oii. 74. 

EMRIHOVK", /". prezimc, po oca Etnrihu. — 

XV iMjckci. Kuse Erarihovic. Mon. croat. 86. (1450'). 
EMSERIJA, EMSO, t^idi hemsei-ija, hemso. 
EN. imc slovu ii. — xvn i xvm vijcka. El, 

em. en . . . I. Ancic, vrat. xii. T^ euu so to isto 
nahodi. Nadod. 11(3. 

ENDECICA, vidi jendecica. 

1. feNDEK, vidi hendek. 

2. ilNDEK, vidi jendek. 
ENDEKATI SE, vidi jendekati se. 
ENDELE 15ENDELE, adv. ii Vulcova rji'hdkn : 

indole, l)endele, ii. p. ide, t. j. hore Ii ]]('Co Ii 
.zaudernd' .cuiictan.s'. 

ENDEZE, endezeta, ii. iicl^d nijrrri z(t da{inu, 
pcrs. tur. eudaze. — V nase vrkjeine i u Viikovii 
rjeinikn fvide arsin). U dubinu trista endezeta. 
Nar. pje.s. vuk. 3, 121. Nar. pjes. petr. 2, 257. 
Iskojjase trista endezeta (sta)np(trxkoni ffvije.'ikoHi 
.endeceta'i. Nar. jijes. petr. 2, 85. — (irijcskoiii 
sfoji kdu num. jcdn. endezet: Endezet, arSiii. B. 
Petranovir. nar. jijes. 1. 343. 2, 098. 

EXDIVIJA, f. eii-lioiiiini endivia L. / intii- 
hus L., rrzanica , zita'nica, fitl. endivia. t'lnii. 
endivien. — U JijeloHfjenrepii (v. cikorija) / // 
1 'oltigijin k rjei'niku. 

ENDROP, M. vekdkvo iznii.sfeiio zivince, Jn- 
iiuKvo ffvika rijer {triooTTo^-?). ■ — U rukopisii 

XVI Hi x\n vijcka jiisavom C'rkvcnijcin jfzihuii. 
Eni.di'opi. jestii vi. mori vojevoda libanib vaseini.. 
jestt, vi.zori. je^jo jako i koni., i hoditi. po dnu i 
imatt koi'i.skii f^idvu i opaisb, a po grbl)U jako i 
inba i jestb. Phj'.s. nov. star. 11, 195. 

ENDA, ENDEBULA. ENDT.IA. ENDILUK. 
ridi jeiida, jendibula, jeridija, jendilnk. 

ENP^, vidi eno. — JJ nase vrijenir (u srijem 
privijcrittia kau da znaei eutfcnr i r>ezadi)iui{n(i.<^f) 

I a Yakdvii rjprniku (s dadafkani da s<r. r/ovori 
It Be.snvi i n JJjcvrnj. ,Ja za Lazareva Maiiojla 
iiecu ni ziva ni uiitva!" .Ene sad." reoi 6e pre- 
iiiiour. M. D. Milicevic, let. vee. 28. Eiie sta 
eiiii! narnece se siloin! 234. 

ENEDE. nidi ene. — J' ji'diint/a /n'sra iiast'ija 
rrrnii'iia. Karadorde kad sve .sa.slusa reee: ,Ene-do 
sad I zar vi luislite tako da se nniirite?" P. M. 
-N'enadovir. mem. 99. 

EN(;ErA. /. vidi sk(dKi, hir. jenf^ee, rak (t). 
I'opovir. tiir. roe. j^lasn. .59, 85). — Akc. .sr iid- 
jn'io II fin). /;/. <"no:oc.a. — U Viikovu rji'cpik^t 
s doihilkam da .sr fitivari ii rojrtiihfrit. 

EN(J EDOVAXE, //. djt'lu kojijnii sc rnt/rdiuc. 
■— Sfnriji jf ohlik engedovanje. — f^ Mika(iiiu 
rjrrniku '"engedovanjo) , a Jfjeliisljrnf'ciut (kaj- 
kar.ski eiiijediivai'ie), u Janilin.iirrra (eM;^edn\aue), 
// Stiilif'rru C.s- dadalkuni da jv iizi-fa i' llahdr- 
lirrra). 

EN(iEI»n\A'l'I, .n^-ediijem, ///'. pi>i>aslill. ulpa- 
.'<lili, niafjar. en;,'e(lni. - (hi xvi oijcka a iztia-da 
rjfivika u Mikalinii ^-n^^edovjiti, popiistiti. ol)- 
Inksnti .demitto, Inxo, relaxo, allevo, mitigo'i, il 
hjrlostjnirrni {(Mi^'oiiiiom Hi enicndiijem, odjni- 
srnm, popiis/'avmii n<'odo, remitto' v. prasenm), 

II .laiidtiesiiVpii (.concedo- .s iladatkoiii da Jr I iida 
I'lJiiJ, II Stiiliri:vii (.iillevan', reliixure; coiicedere, 
permittere' *■ doilalkom da jr. iizHo ig Uahdeli- 



cevu). Da biste nam dali i engedovali jodan kus 
zemje vase. Mon. croat. 287. fL'ySlii. Da nui stu 
engedujete. Star. 12. 32. <nkn ]7()3i. 

ENdLESKA. ,/■ Anglia. iiprar je ailj. zciiskniia 
ruda, a iitia xe u misli zem^a. — isporedi Auglija. 

— U Vukoni rjerniku i a i^iilekuni. (.England'). 
ENGLESKI, adj. angliois, koji prijiada En- 

(flezinia Hi Kiifile.skuj. — ispuredi angli-ski. — 
Postaje od Englez nastaokom i.ski; s podije z 
(zr> u jednoiH priiujeru jtrn.Ho /a rijeka inijei'ia ■■^e 
Ha z, vidi engleski) i.spada, a z prrd k niijn'ia 
se na s. — J^ na.ie crijeiiie i it ]'iik<)Vii rje nikii. 
(Jrnogorc-i Hajlenderi nisii, da engleska I'lih se 
hvati \-ai'ka. Osvetn. 3. 1()3. / a Siilekdvii rjer- 
niku (,englisch') ii kiijnii iiim I adv. engleski. 

ENGrLESKI, ridi engleski. — U jednoin pri- 
mjeru xvm vijeka. Ovee spanske naj taneg su 
vlasa, -skoro jednog engleske su <i-lasa. .1. S. Re[- 
kovic 57. 

.l^NGLEZ, Engleza. *//. Anglus, postaje ud tal. 
Inglese, ali je jirra sloro prerita I'leiii. England, 
Engliinder. — isporedi Anglez. AngUjanac. — Ake. 
kaki je II (ji'ii. siiiij. fiiki jr i a iistah'jein pade- 
ziiiia, (isiin tintii. siiiij. i rnr.: Englezu, Englozi. 

— U nai^e vrijeme i u Vakova rjerniku. ^F,ng\ey. 
kaze a Omere pi5e. Osvetn. 3, 163. i a Sulekoiui 
rjerniku (,Englander'). — u ovom prinijeru znaci 
pusku )iacinenu a Eufjleskoj : Dva engleza i dva 
venedika. Nar. pjes. juk. 241. 

ENGLITERSKI, adj. nujleski, oil hil. In.uhil- 
terra, Eniileska. — Na jrdiiDin nijestn xvi rijeka. 
Aleksandar jioda Laoineudusu englitersko go- 
spoctvo. Aleks. jag. star. 3. .312. 

ENGIJE, a narodnoj jijesmi uasripi rremeua, 
i iz tie u Viikovu rjeciiikii iplje stuji : ,enge" 
(uprav ingi, ingii) tui'ski znaci ,biser', tako va|a, 
da jo pjevac, misUo : ,engG i' dukate. S\'e na nima 
engije dukate. ISTai". pjes. vuk. 4, 211. 

ENI, vidi eno. -- U Vukirvu rjecnika s do- 
datkaiit da sr (pimri ii ('rimj (Inri i s jtriiiijer<nu : 
Eni ga! 

ENINSALA, ridi insala. - J' iiaradiiaj pjesmi 
na.ief/a vreniena. En-insala Alahu so mnlam. Fje\'. 
crn.'lOOa. 

ENO, eci-e, on, rijee kujniii se pakaziije nesto 
sio iiije hlizu ni onnija kuji i/uvori ni aniiipi ku- 
jeiiiu (joiJori. vidi evo. — isporedi ano. ani, ene, 
eni. ono, nuti. — Pi.stane vidi kod evo. — Od xvi 
vijeka, i a svijeni rjr'iiieiina asiin Vranciceva, 
Jaiid/resireva, Dani' inra. — f7 pjes-mi maze biti 
i ukri'irjio: en'. En" ono je Alii celebija. Nar. 
pjes. \iik. I. til"). En' uteco gradska poglavica. 
4, 255. Ill s iioiiiimitiraiii. Eno t' sinak, majci 
rece. .\I. Divkovic, [jlac. 20. Eno ti prijiovidaoci 
koji muceci \'apiju svakomu covikn. F. Lastric, 
ned. 36(i. Eno I)avid, stt) ces trazit daleV M. A. 
Rojkovic, .Silt. (»■«•'. Eno ti moja I'liva, eno ti moj 
plug i \diovi. H. Leakovic, gov. 59. Eno Gospod 
ua istocna v rata I Nar. pjes. \ nk. 1. 123. Eno 
Lal>ud ludo^-a .lovanii. 2, 31. - l>) s ip'tielivoiii. 
A liogme eno ga, rek' bi je zaspao. N. Xajeskovic 
1, 212. Eno , na I'loj ('aj>tislave, eno s l.,ausom 
(fradimira. (J. I'ahuotic 2, 239. Eno i negovo 
nnijke. eno i svefcijeli ajiostolal D. IJasic 17()''. 
FCno I'lega na bijeloj kuli. Nar. )>jes. vuk. 3, 2(13. 

Eto sabjc no A'oina. 3, 317. Eno vama vranca 

i doraui. .3, KK.). Eno za to jepote ilevojke. ){, .')]5. 
r) sto se ka:e jarla se ci^jelaiii rerniivuni. aa) 
knd l.aipi .•<e isliri: iiijisfit i/dje atiit hiiui Hi suhjr- 
kat. Eno ki)ji smrt atrasase. 1'. Km-iievic, pi.siii. 9. 
Hajde liajdo, cihi miiiiin ide, hajde ! E. Lastric, 
tost. 179''. lOno onaj me je uvridio. .\. Kaiii^lic- 



ENO 



29 



EEAZAM 



kam. 141. Eno im se vide jos rane raztvorene. 
D. Basic 137t>. Eno ti moja kci, vodi ju kako 
znades. M. Dobretic 573. Eno idu tri Turcina 
mlada. jSTar. pjes. vuk. 3, 35. — hh) uopce se 
obraca pomnc shisauca na ono sto se kaze re'^e- 
iiiconi. Eno tuiski car sioni nas cesarski Bee 
podstujia. J. Kavanin 264''. A razbojiiik , koji 
ti'case za nama. eno iipade i umrije, ali se sarani. 
F. Lastric, ned. 329. Porad ovakvih griha veoma 
l)og' kara. kakono eno vas koliki svit izvan osam 
dnsa \odom potopi. B. Leakovic, naiik. 33(i. Eno 
(Tinja i vpzan popeva. Nar. pjes. vuk. B, 42. amo 
sjifKhf I (iraj iiriiiijer u kujein je isostav^en ylagul 
(suj: .Jei' sto Idjahu obedvije lijepe, eno sada obe- 
dvijo slijepe. Osvetu. 1, 4. 

HXRIK, m. Henricus, itne inusko, tat. Enrico. 

— (}(1 XVII vijeka. Kusa opet uzeti ono kra]estvo 
za Enrika. B. Kasio, in. 8. Cara Enrika. P. Ka- 
navelic. iv. 378. Enrik Dandol. J. Kavanin 206=^. 
/ ,s iKijiiinativom Enriko: Kx'a| Enriko od Ingil- 
tovo. F. G-la^;nic, cvit. 428''. i ii SiiJfkoim rjei- 
riikii lEnrik, Enriko ,Heinrich-). 

ENRIKO. ridi Enrik. 

EN. iiiic sUiCd i\(ii.). — T' iiii.ir crijoiie. Ko ni 
c'|a ro li ena t\'Ofi-a. S. Arilutiiinvir- ii Pjev. cni. 

;;;!()■'. 

K.XATI. enam. pf. snMati, luiioriti se. isporedi 
anati. jenati, venafci se. — Akc. .se mijei<a n praes. 
1 / 2 pi. : en:imo, enate, I u aor. 2 i 3 sinr/. eiia. 

— f^ Vukovif rjrciiikii s (lofhitkoiu da se f/ovnri 
u Sr/jenrii. 

EPAKTA. /'. epHcta. nizlika izinedn suiicfine i 
iiijese ne (pidine, yrr. tTtuxnl. — isporedi ejjata. 

— U Stulicerii rje'iiiku (.intercalatio' s dodatkom 
dtt Je uzeto iz hrevijeira). 

EPAEHIJ.V. /. dioecesis, podruje biskupovo, 
hiskupiju, (jV' . in((o/i'ii. — isporedi jejiarhija. — 
U vase vrijenie i u Vukovu rjecniku. U Karlov- 
cima je jos odavno bila bogoslo-^ija a prije ne- 
koliko godina postala je i u drngijom nekojijeni 
pparliijama. Tnk, ziv. 301. 

EPATA, /. vidi ejiakta, tal. epatba. — 0(Z xvn 
i-ijeka. Cetvrto kaze koliko je epate. M. Divkovic, 
nauk. xiv. Lpata ill pata nije nistar ino nego 
broj dana kojiiui godiste suncano godiste mi- 
secno pridobiva. E. Kasic, rit. 4'''. IT pr-vi sam 
stavio godiste, eiaatu, kalendar. I. Ancic, vrat. xi i . 

EPATAN, ejjatna. ad/j. koji pripada epati. — 
U jediioga pisca xvi vijeka. Nac svece koji se 
gibaju po epatnoj pogodbi. I. Ancic, vrat. xii . 

EPIE, Epira, )//. Epirus, jiizna Arhanija. — 
Od XVI 1 1 vijeka. Epir recen Molosija. J. Kavanin 
287''. I da branim JLroju u Epiru. And. Kacic, 
razg. 134''. Da ih cera Kruji u Epiru. Pjev. 
crn. 80''. 

EPIEANIN, in. covjek iz Epira. — phir.: Epi- 
rani. — U Sidekovu rjerniku (,Epirot'). 

MPIEKINA. /. zensko cejade iz Epira. — U 
Sulekovn rje'i)iku (,Epirotiii'j. 

EPIESKA BAEAj /. injesto u Srbiji u okruyu 
pozarevackoiii. Sr. nov. 1870. 288. 

EPIESKI. (idj. koji pripada E[iiri(. — U Su- 
lekovu rjecniku. 

EPISKOP, m. vidi jepiskop / biskup. — U\ 
dvojice pisaca xvm vijeka. Franceski i nimacki 
episkopi. A. Kanizlic, kam. 567. Episkopi aliti | 
vladike slideua grckoga. And. Kacic, razg. 206. 

KPISKOPA(J, episkopca. ui. dciii. episkop. — \ 
U jednoga pisca xvm vijeka. Jedan covicac, jedan I 
episkopac. A. Kaniilic, kam. 79. i 



EPISKOP AT, m. vidi episkopstvo, lat. episco- 
patus. — U jednoga pisca xvm vijeka. Obeca 
episkopom, da ce im se episkopat povratiti. A. 
Kanizlic, kam. 367. 

EPISKOPSKI, adj. koji pripada episkopinui. 

— U jednoga pisca xvm vijeka. Na stolicu epi- 
skopsku jest uzvisen. A. Kanizlic, kam. 23. 

EPISKOPSTVO, It. stall e onof/a kojije episkop . 

— isporedi episkopat. — U jediioija pisca xvn' 
vijeka. Brime episkopstva imadem primiti. A. 
Kanizlic, kam. 70. 

EPISKUP, ni: vidi jepiskup i biskup. — xvn 
vijeka. Isaija Dijakovic episkup jenopo|ski. (Tlasn. 
n, 3, .3. (1698). ' 

EPISTOLA, /. t7iirno).ii. epistola, poslanica, 
ali saiiio kaze se o kuigaiiia novoga zavjeta fcesto 
se kaze uopce o koinadu staroga Hi novoga za- 
vjeta sto se I'ita preko inise prije jevancte^a). — 
Od XVI vijeka. Epistola k Eimjanom. Anton Dalm., 
nov. test. 2, 1. Stije epistolu iz svetoga pis ma. A. 
Kanizlic, bogojubii. 71. Podaje nemu libro od 
epistola. J. Matovic 294. Kadkad dvostruka epi- 
stola stije se, jedna iz staroga testamenta. di'uga 
iz novoga. I. VelikanoAac, uput. 3, 393. 

EPISTOLAE, epistolara, //;. cejade petoga iiia- 
loga reda crkovnoga, lat. epistolarius. — xvm 
vijeka. (Ovi redovij jesu sedam kojijeh imeua 
jesu ova: vratar, stioc, zaklinaoc, akolit, podjakon 
iliti ejjistolar, djakon iliti evandelistar. i redovnik. 
.T. Matovic 290'. 

EPISTOLIJA, /". vidi epistola. — U jednoga 
pisca XV. vijeka. Kako veliku epistoliju pisali 
vam. Anton Dalm., nov. test. 2, 76. paul. gal. 6, 11. 

EPISTOLAE, epistolara, m. ki'iiga u kojoj sii 
epistole. — Na jednoin iiijesta xv\i\ vijeka. Komu 
biskup dajuci epistolar ovako govori. B. Lea- 
ko\dc, nauk. 227. 

EPKALO, n. zalistak na dulcu, zar grc. tut- 
xd/.vuiitc, poklopac'? (vidi A. Matzenauer, cizi 
slova. 152). — JT Vukovu rjerniku s dodatknin 
da se govori u ravnoiiie Srijeinu. 

EPEATES, in. Euphrates, rijeka u Aziji, vidi 
Eufrat. — r' rukopisu xvi vijeka. Oison, Pison, 
Tigrat, Eprates. Aleks. jag. star. 3, 285. 

EPTA, vidi efta. — U narodnoj pjesmi nasega 
vremena. A Nikola odvede divojku, pa piruje 
jednu eptu dana. A. Ostojic iz nar. pjes. 

1. EE, inie slova r. — xvn vijeka. Pe, er, es... 
I. Ancic, ^Tat. xii. 

2. EE, conj. vidi jere i jer. 

EE-, vidi her-. 

EEAC, Erca, m. preziine. — U nase vrijeme. 
Lazar Erac. Eat. 185. 

1. EEAK, III. ime inusko. — isporedi Herak. 

— xvn: vijeka. Zaradi Eraka^moga suzna. Sta- 
rine. 12, .33. (1703—1706). Erak ,Eraclio'. S. 
Budmani 422«. 

2. EEAK, erka. in. nejasna turska rijec (moze- 
biti jarak, oruzje, vidi jarak) u rukopisu xvm 
vijeka. Princ Evgenije razbi Turke pod Varadi- 
nom, i mnogi doilnuk dobise Nemci, i osvojise 
oruzja bojna . . . i svakog adidara (,adicara'), po 
naj vise erka i arara. G-lasnik. 20, 10 — 11. 

EEASMO, m. vidi Erazam. — U Sulekovu 
rjecniku (,Erasmus')- 

EEATI, eram. pf. pogrijesiti, lat. tal. errare. 

— U jednoga pisca xv vijeka. Ter ^■as cine u 
torn erat. M. Marulic 301. 

EEAZAM, Erazma, in. Erasmus, inie musko, 



EEAZAM 



30 



ERENDISATI 



— Od XIII vijeka. Gospodin Erazam. Mon. croat. 
4. (1275). Marceliii, Petar i Erazam. F. Glavinic, 
ovit. XXIII. — isporedi Erasmo. 

EKBAB, 1)1. arap. tur. erbab, vjestak. — ispo- 
redi ervapan. — U Bosni. D. Popovic, tin*, rec. 
glasn. 59, 86. 

EBB ATI, erbam, impf. heieditate accipere, 
naslijediti, bastinovati, vein, erben. — U Bjelo- 
sijen cec u rjecniku. 

EEBIC, ))i. heres, bastinik, djedic, item. erbe. 

— U Bjelostjencevu rjecniku (v. dedio). 
EEBO, vidi jer i jerbo. 

ERCEG i EECEG-, vidi herce^ I herceg-. 

ERCIN, m.^selo u Ugarskoj u protopresviteratu 
budiniskotn. Sem. prav. 1878. 35. — Pomirte se 
[irosloyu vijeka. Stanko iz Ercina Jabanlija. Luka 
['/. Erciiia. Glasn. ii, 3, 78. (1706). 

ERCEK, m. turska rec, musko, u kom sniislu 
iipotrebjava se u Bosni, a u Srbiji uziniaju je u 
smislu muzjaka kod ptice. D. Popo%'ic, tur. rec. 
glasn. 59, 86. — tur. erkek, muskarac. 

ERCELIJE, /. pi. tokama u narodnoj pjesmi 
nuSeya vremena; ne zna se znacehe ni postaiie. 

— isporedi erdelije. — U Vukovu rjecniku (bez 
znacena) s primjerom iz narodtu' pjesme: Vrh 
ilolame toke ercelije. 

ERDEC, m. selo a Srbiji it oknum krdf/iijr- 
ritekottt. K. Jovanovic 118. 

ERDEC'ICA, /. injesto a ilriv'koin liafani. L. 
Dor de vie. 

ERDEGINAC, Erdeginoa. iti. vrelo u Lici. J. 
Hogdanovic. 

ERDELIJE, /. pi. o gaciuna u ttarodnoj pjesmi 
nasega vremena; ne zna se znacehe ni postaiie, 
maze biti da znaci: erdejske. — isjjoredi ercelije. 

— U Vukovu rjecniku (bez znacena) s primjerom. 
iz narudne pjesme: Ev' obuce gace erdelije. 

ERDE^, Erdeja, m. aj Transilvania, magar. 
Erd(51y. — akc. kaki je u gen. taki je u ostali- 
jem padezima, os'im noni. i ace. sing. — na 
mjesta je pisano s h, vidi Herde}. — isporedi i 
Jerdel. — od xvi vijeka, a izmedu rjeinika u 
Mikalinu gdje naj prije dolazi, u Belinu 740i>, 
a Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu, 
u Vukovu, u Danicicevu (Erbdejb). Vrati vojsku 
ka Erde}u. Okaz. .saf. pom. 87. (1699). Nije 1' 
koga porodila majka, da otide do Erdo|a ravna? 
And. Kacic, razg. 138a. Slusao je od Erdeja bane. 
Nar. pjes. vuk. 1, 442. Magar-Janka od Erde|- 
krajine. 2, 485. Ode pravo i)od Erdeja grada (!). 
2, 639. — b) is drugijem akcentom: Erdej) selo 
u hrvatskoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. 
Razdije}. kr. 8. 

ERDE^AC, Erdejca, m. Transilvanus, covjek 
iz Ei-deja. — isporedi Ardejac. Jcrdelac. — Od 
XV M vijeka, a izmedu rjecniku u Bjelostjencevu, 
u Jambresicevu, u Voltigijinu (u sva tri kaj- 
kavski Erdelec;. Transilvani aliti .Eiilolci'. P. 
Vitoz()vi6, kroii. 72. Erdejci primise sv. viru. 
And. Kafic, kor. 418. — Kao prezime jos xvi vi- 
jeka. Selo Grgo ,Erdelca'. Mon. croat. 271. (1572). 

ERpfcj^ANIN, m. vidi Erdejac — plur.: Er- 
dejani. — Od xviii vijeka. Erdo}ani, Maurovlasi. 
J. Kavnnin 238b. Osobito Erdojuni. S. Tokolijn. 
lotoj). 120, 45. — / s nom. sing. Erdejan: Nais 
Erdojiin voli. D. Obrndovi('', basn. 44. 

fcRDEI^SK? (^rdelHki), adJ. koji pripada Er- 
deln. -- isporedi ardojski. lit>ido|ski, jcnlolski. - 
Od XVI 1 vijeka, a izmedu rjecniku u lijelostjen- 
vtvu (kajkuvski erdeAvki) i u Vukovu. Zdol ma- 



garske gore i ,erdelske' tice. I. T. Mrnavic, osm. 
38. Jelu sadi erde|ska banica. Nar. pjes. vuk. 
1, 442. Da' bog dobro, gospodo erde|ska. 2, 640. 
Kao erde|ski tanii'. (Kaze se dvolicnu coeku koji 
se pretvara svakojako — kao sto je i erde|ski 
taiiii' s obje strane). Nar. jjosl. vuk. 131. 

ERDEViCANIN, m. covjek iz Erdevika. — pi. 
Erde-s-icani. Petar Erde^'icanin (ovdje kao nadi- 
mak Hi prezime) i Mihajlo Ristic. Glasn. ii, 1. 192. 

ERDEVICKI. adj. koji pripada Erderiku. \. 
Arsenije\ac. 

ERDEViCKINA, /. iensko cejade iz Erdeolka. 
V. Arsenijevic. 

ERDEVIK, Erdevika, ///. trguviste u Slaroniji 
u vukovarskoj podzupaniji. Pregled. 117. 

ERDOGLICA, //;. prezime. — U nase orijeme. 
Jefrem Erdoglica. Rat. 181. 

ERDOGLIJSKI, adj. koji pripada EJrdogliji ('■! 
mjestu? cejadetu?). isporedi Erdoglica. — (Jz 
itnencc mjesta u Srbiji u okrugu kragujevackom. 
Zabran u Erdogliskoj Mali. Sr. nov. 1863. 302. 
Niva u Erdogliskom Potoku. 1861. 328. Livada 
u Erdoglijskom Potoku. 1861. 434. 

ERDOVAO, Erdovca, m. selo u Hrral^ikoj n 
podzupamji krlzevackoj. Pregled. 65. 

ERDUT, //(. selo u Slavoniji u osijeckoj pod- 
zupaiiiji. Pregled. 99. Srecan mu put kao Pucku 
u Erdut! (Isli svatovi pa udarila mecava te ni- 
jesu mogli stici na vrijome. V Vako\ani). Xai-. 
posl. vuk. 293. 

ERDAVCI, Erdavaca, ///. pi. selo u Hercego- 
inni u okrugu sarajevskom. Statist, bosn.'* 24. 

ERDELA, vidi hergela. 

ERE, vidi jere i jer. 

ERED, m. heres, bastinik, tal. erede. — Od 
XVI vijeka pjo zapadnijem krajevima. Isukrstu 
kako nasledniku ili eredu vsih. S. Budinic, ispi'. 
105. ,Bastiniek' i ered jur nebeski. B. Kasic. nac. 
25. A rosi blagoslov vrh krune ereda. M. Kulia- 
cevic 165. 

EREDTTAD, /. bastina, hit. hereditas. — Na 
jcdnom mjestu xv vijeka. Da joj se ima moja 
ereditad dati. Mon. croat. 87. (1460"). — U Du- 
brovnikn se i sad govori ereditat, / s nominativom 
sing, eredita prema tal. eredita, te dolazi u pi- 
saca Dubrovcana od xvi vijeka. Imajuci bog 
Abramu dati bastinu to jest eredita od zemje. 
A. Gucetic, roz. mar. 117. Posjesti eredita tudu. 
I. Drzic 299. 

EREGA, m. prezime. — U nase rrijeme u Lici. 
J. Bogdanovic. 

ERE J, ERE J SKI, EREJSTVO, vidi jerej, je- 
rejski, jerejstvo. 

EREK, W(. u zagoneci ■ Cetiii cetii-ka i dva 
lopirka, i nad liima erek, i nadigo pex"ek. odgo- 
nefla,): kola, volovi i cavjek. Nar. zag. nov. 94. 

ERKMITT, ///. kapak sto poki'iva taban na dugqj 
pnsci. ^. Stojanovic. — jamacno turska rijec. 

ERENDA, /. blatava i nio^varna zemja. — U 
sjevernoj Dalmaciji. J. Grupko\'ic. 

ERIONDE, orendeta, //. /«r. rendo: a) vidi tro- 
nica; b) strug. — U nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku. To ti rotkva a erende zubi (,accinunt 
ei qui pepedit'). Vuk, rjeo. 1818. 164. 

ERli]NDISA>iE, n. djelo kajijcm sr errndise. 
— U \'^ukovu rjecniku. 

EEfeNDISATT. or^ndifeein, imp/, strugati ira- 
dili erendetomj. — U \'ukovu rjecniku. 



ERENXI.JA 



31 



EEYACE 



ERENLIJA, ni. prezime ftiirskn). — U narod- 
noj pjesmi nase(ja vremena. A od Prafe dvije 
Erenlije. Xar. pjes. vuk. 3, 565. 

EEESIJA, /. haeresis, vjera koja se u cem ne 
slaze s pravo'iir vjerom, tal. eresija. — isporedi 
erezija, jeres, eretinstvo, poluvjerje, poluvjerstvo. 
— Od XVI do xviii vijeka. Kadi pobija eresiju 
ill poluverje eretika. 8. Budiuic, sum. 150''. Isko- 
ripiti pelagijaiisku eresiju ili poluvijei'stvo. B. 
Kasic , per. 8. Iznasao je eresije. A. Kani^lic, 
kam. V. 

EEESIV, III. nehakvo skodjivu zivince, rijec 
(jrcka. — f'^ riikopisu xv vijeka pisanom crkve- 
nijeiii jezikum. Psalitis, kavlokopos, eresivi, pltzi. 
Sredovj. lek. jag-, star. 10, 115. 

EEETICASIvI, adj. vidi ereticki. — U jednoga 
pisca XVI vijeka u kojeyaje jezik mijesan s crkve- 
nijem. Vira ereticaska. S. Budinic, sum. 2^. 

ERETICASTVIJE, vidi ereticastvo. 

ERETICASTVO, n. vidi eresija. — Postaje od 
eretik nastavkom tstvo _pred kojijem se k mijena 
na c a za ovijem se umece a. — U jednoga pisca 
XVI vijeka u kojeya je mijesan jezik s crkvenijem. 
Upal bi u sumnu od ereticastva. S. Budiuic, ispr. 
121. Radi ereticastva. 160. — U drugoj knizi 
istoga pisca gdje je jns jace mijesan jezik ima 
oblik ereticastvije. Uzrok vsakogo odstup|enja i 
eretecastvija. sum. 49*'. 

ERETICKI, adj. koji pripada ereticima ili 
cresiji. — Postaje od eretik nastavkom. tsk^. jjred 
kojijem se k mijena na c a za ovijem s ispada; 
ako se poslije c umetne a, s ostaje (vidi ^ereti- 
caskij. — Od xvi vijeka. Libri ereticki. y. Bu- 
dinic, ispr. 145. Iduci priko ereticke zem|e. M. 
Divkovic, zlam. 28*. Miioga su suprotivstva ere- 
ticka suprot ovom sakramentu. J. Baiiovac, razg. 
235. — U jednoga pisca iz Bosne xvn vijeka. c 
pred k mijena se na s: Stvar eretiska. P. Posi- 
lo\dc, nasi. d^. Reci kojugodir stvar eretisku. 120^. 

ERETIK, m. haereticus, covjek koji ne vjeruje 
sve onako kako je po pravoj vjeri, tal. eretico. 

— isporedi iioluvjerac, poluvjernik, a i eretnik. 

— Od XVI vijeka. Ki bi bil nevirnik, eretik ili 
poluvernik. 8. Budinic, ispr. 52. Oprijeti snazno 
('•e se eretikom. P. Kanavelic, iv. 475. Parok ne 
va}a da pusta kumovati eretike. J. Banovac, razg. 
219. Od poluvii-ca oliti eretika. M. Dobretic 32. 

ERETINSTVO, n. vidi eresija. — U Bjelo- 
stjencevu i Voltigijinu rjecniku. 

ERETNIK, w(. vidi eretik. — Na jednom 
mjestu xvij vijeka i u Bjelostjencevu rjecniku. 
Za obracenje svih pogana i eretnika. Azbukv. 
1690. 18. 

EREZA, /. gvozdena poluga na vratima na 
kojoj visi katanac, tur. reze, stozer. — isporedi 
reza. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Poce 
ereza od vrata zveketati. Nar. prip. bos. 1, 109. 

EREZIJA, vidi eresija. — Od xvi oijeka. Bjehu 
se erezije aliti pomankanja od prave yjere kx'stjan- 
ske rasirila. A. Gucetic, roz. mar. 17. I drzim za 
opake sve erezije od svete matere crkve odmet- 
nute. I. Akvilini 823. 

EREZIJA, ^lidi eresija. — Od xvn vijeka. Oni 
posijase erezije i nevijerstva. M. Divkovii, bes. 
698'!. Moze se zena i covik rastaviti, kad jedno 
od lii upane u ereziju. J. Banovac, razg. 267. 
Poluvirstvo oliti ereziju. M. Dobretii 50. 

ERGELA, vidi hergela. 

ERGOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. diac. 1877. G7. 



' ERGO VAC, Ergovca. w-. prezime. — U nase 
vrijeme u Dalmaeiji. 

ERGO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. prav. 1878. 36. 

I ERGUD, vidi Ergut. 

ERGUT, m. selo u Hercegovini u okrug ii mo- 
star skom. Statist, bosn.-' 250. — U prvom je iz- 

j danu pisano Ergud. Statist, bosn.* 122. 

! ERIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Petar 
Eric iz Zvecke. M. B. Milicevic, srb. 13. — U 

j narodnoj pjesmi zove se Petar Eridev kao da mu 
je ocu hilo ime Eric : A kod dvora Petra Ei-ieeva. 

I Nar. pjes. vuk. 4, 178. 

! ERICEV, vidi Eric. 

ERICI, m. pi. zaselak u Srhiji u okrugu azic- 
kom. T^. Stojauovic. 
I ERIR, vidi herir. 

ERISTE, n. vidi jeriste. 

ERLAV, adj. kriv, moze biti od tur. ejii, kriv. 

— U Vukovu rjecniku s primjerom iz narodne 
pjesme: Zute cizme na erlave noge. 

ERLIJA, m. gradanin, tur. jerlii. D. PopoWc, 
tur. rec. glasn. 59, 86. 

ERLUDANE, n. djelo kojijem se erluda. — U 
Vukovu rjecniku. 

ERLUDATI, erludam, impf. vidi vrludati. — 
// Vukovu rjecniku. 

ERMAFRODIT, m. hermaphroditus, vidi dvo- 
spolnik. — Na jednom mjestu xvn vijeka. Erma- 
froditi to jest oni ki su bili i muski i zenski. 
M. Orbin 216. 

ERMENIN, vidi Jermenin. — xviu vijeka. Ko- 
niesija biva u svakoj nedi|i po 2 po 3 puta, i 
dosta ].ude zaklinu, i Racova i Ermena. Glasn. u, 
3, 146. (1709). Leon Ermenin. K. Pejkii 20. S. 
Badric, ukaz. 22. 

ERMENINO PO^E, n. mjesto u Srhiji u okrugu 
pozarevackom. Niva u Ermeninom po}u. Sr. no%^ 
1861. 426. 

ERMOTINE, /. pi. selo u hrvatskoj krajini 
blizu Sena. Schem. segn. 1871. 23. 

ERNESTINOVO, /*. selo u Slavonian u podzu- 
paniji osijeckoj. Pregled. 99. 

EROKAST, vidi herokast. 

EROR, er6ra, m. error, pogreska, tal. errore. 

— U pisaca xvn vijeka. I ako ki zahod ili eror 
najdes. F. Glavinic, cvit. xx. Erori koji se na- 
hode u ovoj stampi. I. Drzic 416. Ne razumjeti 
jezika vele erora meni je cinilo u ovemu libru. 
V. Andrijasevic, put. 444. 

ERPENA, /. dva sela u Hrvatskoj u podzu- 
paniji krapinsko-toplickoj. Erpena mala. Pregled. 
53. Erpena velika. 55. 

ERSAK, m. noz. — Bijec nepoznata postana. 

— U jednoga pisca cakavca xvi i vijeka. Hanga- 
rom aliti ersakom ubode ga. P. Vitezovic, kron. 
73. Amata hangarom aliti ersakom svojim umori. 
111. 

ERSEK, m. arhibiskup, magar. ^rsek. — U 
jednoga pisca cakavca xvn vijeka a izmedu rjei- 
nika u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Volti- 
gijinu u kojem, jamacno grijeskom, stoji ersek. 
Tri arkibiskupa aliti erieka. P. Vitezovic, ki'on. 71. 

ERSEKIJA, /. archiepiscopatus, arhibiskupija, 
vidi ersek. — // Bjelostjencevu rjecniku, u Jam- 
breHcevu, u Voltigijinu (grijeskom ersekija). 

ERVACE, /. pi. selo u Dalmaciji u sinskom 
kotaru. Repert. 1872. 28. 



ERVAPAN 



32 



ESKUCIJA 



EEVAPAN, ervapna, adj. ridi erbab. — f^ 
riase vrijeme. Ervap, kader ,capace' (,capax') ii. p. 
ako si em-apan, uciiii. V. Vrcevie, nar. prip. "i'ii. 

ERVATI SE, vidi rvati se. 

KRVENICKI, adj. kojl prlpada Erveniku. 
Sindelija paroha ervenickog Save Koncare^dca. 
Ma^'az.' 1868. 163. 

ERVENIK, m. ime mjestima. a) dca i^ela u 
Dnimaciji n benkovackom kotaru. Ervenik doi'ii 
/' gorni. Repert. 1872. 6. — h) selo ii Hrmtskoj 
II 2iodzu})a)ii/}i zlaturskoj. Pregled. r)9. 

ERZAK, m. arap. tur. erzak, hranci. — I' lioxni. 
I). Poijovic, tur. rec. glasn. 59, 86. 

ES, ime slovu s. — xvn vijeka. Pe. er, es . . . 
T. Ancic, vrat. xii. 

ESAB, ESABITI, vidi hesap, hesapiti. 

ESAIJA, vidi Isaija. — xvi i xvii vijeka. 
Esaija (maze se citati i Ezaija) prorok. B. Gradic. 
djev. 65. Tako rece Esaija. F. Glavinic, cvit. 7''. 

I'^SAN, m. prezivie. — f' na.se rrijeme n lAci. 
■]. Bogdanovic. 

E.SAP-, cidi hesap-. 

ESER, m. u Vukovu rjecnikti (s dnddtkorii da 
sr iiorori It Crnoj (iorij: ,iii dei- redeiisart': iia 
I'x-i- (/HI irtiof/orskom (jovoru akuzafiv mj. loka- 
lini). II. p. sve pare sto si mi dao, iia eser sn, 
t. j. iiijosu potrosene ni propale, nego stoje go- 
tove. — ((rap. tur. eser, hilef/a, znak. 

ESKIJA, /. It Harodnoj pjesmi na.iefia rroncita 
kai) da zriaH: stara ploca (potkov), tur. eski, 
utar. Ostala iiii sa kona eskija. (,Eskija' ovdje 
znaci stara ploca, i moze biti da je ovdje stiha 
radi nacinena ova lijec (od turskoga eski = star), 
jer je ja nigdje prije nijesam cuo, a i ovdje evo 
u drugom stihu: Te iz kala plocn izvadio. Vuk). 
Nar. pjes. \Tik. 3, 336. 

ESNAF, m. collegium, coi-pus, rIdi ceh, b), tur. 
esiiaf ((trap, sanf, pi. asnaf, vrstaj. — U na.se 
vrijeme. Kao sto pojedini }udi imaju i slave krsna 
imoiia tako esnafi ili ceho-\d slave pirove. Vuk, 
ziv. 8."). 

ESPAP, espdpa, m. merces, oiio I'ini se trfmje, 
roba, fur. esvab (arap. thaub, plur. athwab, ha- 
(iiiaj, lia\i)ie, koje (jlasi i esbab (araji. sabab, 
plur. asbab, uzrok, alat). — Akc. kaki je it (/en. 
tdki je a o.stalijeni padeziina, osim riotii. i, ace. 
simj. — Od xviii vijeka a izmedu rjeenika a 
Vukovu (u kojem stoji (jrijeskom vide hespap). 
On ti ne da novce nego ti da espap. A. Bacic 
121. Jer iiitko vise nece I'liov espaji kupovati. 
E. Pavic, ogl. 686. Dobar espap lasno kupca iiade. 
Nar. posl. vuk. 59. 

E8PEDIT0RIJA, /. na jednotn injestn xv vi- 
jeka sa znat'eiiem : otpravno pisnia, srlat. expedi- 
toria. — I ti Danit icevu rjeinikn. Kako su pri- 
niili svo kako so uzi.dr?,i u espeditoriju uciriena(!) 
za v(m'u tvrf,davii. Spom. sr. 2, 130. i I 470). (tre- 
balu bi d(i stoji it lac., te maze biti d(t je nam. 
espoditorij muHuifa roda). 

p]STSTJP, villi dnigivi]) i suj). 

ES, interj. (jlas kajijem se kakn.ii Ijn'ajii, ridi ik. 
— ff Bjelostjenievu rjeenika. 

ESAK, eska, vi. exsta.sis, staiic kad je I'efade 
kai) izran sebe od jakoija diisevnDi/a osjecaiia, 
arap. tur. ask, (ubav. - U nase vrijeme i u \'u- 
kiivii rjeniiku (,das aus.ser.sicliseiii, sei es vor oiit- 
zii<kuiig oder sclmitM-z' .oxstasis'). Pak u esku 
Tiu-6iii povikau. Nar. pjcs. vuk. .'{. 280. Od ii.ska 
luu zudrktala nika. 4, IHd, 



ESCI, adj. st(tr. ne iiiijena se po ])adpziynn, 
tur. eski. — U lutse rrijeme. Lshodio ua osci 
Kladusu. Nar. i)jps. julv. 127. Esci. sfc.ir. His. 

ESEIv, //*. tur. esek, lua jarnc. — U Hosiii. \). 
Popovic, tur. rec. glasii. "jil. S7. 

ESEKLUK, m. magareci posao; od turskoga 
,eseklik'. D. Popovic, tur. rec. glasu. 59, 87. 

ESIKOVAC, Esikovca. m. izvor kod' Karloraca 
It Srijeniii, od tur. esek, maf/arac. — U nase 
vrijeme i it Vukovu rjeiiiiku. Blizu Magarcevn 
brda ima onde (kod Karlovnca) jedan izvor koji 
se zove ,Esikovac', a .esek' u turskom jeziku 
znaci magarac: daklem je Esikovac rod s Magar- 
cevim brdom. Vuk, rjee. 340*'. 

ESKERAC, vidi eskerice. — Na jedmnit lujcxlii 
u pisca ('akavca xvm vijeka (pisajio eskerac. a/i 
treba jamanio citati eskerac). Oesto kad Iiog 
jedan po drugomu gazi, eskerac drugi btjg na 
pomoc dolazi. M. Kuliace%'ic 60. 

ESKERICA, m. i f. mano, maleuica, krsfftivac, 
zaprtak, kaze se o ce}adetu i o zivin'etu, tur. 
esek arisi, fmnf/arecn p''ela) .sti'k, obad. — Od 
XVI II vijeka, a izinedu rjehiika u Vukovu: sxuka 
mala zivotiria ,der zworg- ,pumilio' .s^ dodatkoiii 
da se (jovori u Srijeinu. I on kipom jest malacak, 
brate, . . . eskerica gorji neg' je osa. S. Stofanac 4H. 

ESKERICE, adv. odmah. isj)nredi eskerac, cskc- 
riski. — Ttijee je tiida, po piscimtt a kojijeli do- 
lazi prije magarska fzar mafjar. egyszer, ji'dau 
put, egyszeriben. odmah '^) nejfo tur.sket. — Xa 
nijesta dolttzi sa s mjeste s, ali je to jaiuu no 
kao i kod eskerac, eskerski, eskile pisarska jio- 
greska. — U dvojice pisaca ('(tkavaca xvn i xvm 
vijeka, a izme&u i jer nika a Bjelostjencevu (,eon- 
festim, statim')' i u Stulicevu (eskerice, v. odmah: 
Stiilli je zlo proeitao rijec u Bjelostjencevu gdjc 
se glas s pise slovom s). Jednim mahom dva po- 
sice eskerice (,escherice') tad na lice. J. Ai'mo- 
lusic 48. Videc pricijen i)riloznice, zasto od i'u> 
nijesi uteko (s) Demosfceiioni eskerice (, Eskerice : 
Kavai'iiiiovo je djelo i tako vrlu zlo nastampano) 
ki takovoj bjese reko, da on taleiiit svoj ne mece 
i s I'lim pokaj kupit nece? J. Ivavanin 38''. — 
U ovom prinijerit kao da znari .^to i eskero: 
Redovnici i domaci i inostrani rekli su nam eske- 
rice nase krivine i opacine. B. Zuzeri 184''. 

ESKERISKI, vidi eskerice. — Na jediioni 
mjestu XVIII vijeka. Veselili b' eskeriski divan 
spljetski i trogirski. J. Kavai'iin 128''. 

ESKERO, adj. otvoreno, jasno (o govoruj, tur. 
asikar, ocito. — xvm vijeka, a izmertu rjeenika 
It Belinii (.spiatellatamente , cioe chiararaente* 
,dilucide' ()99a) i it Stulicevu (,clare, apertis ver- 
bis'). Lijecnici joj oblo i eskero navjestivaju, da 
za dusu pocne mislit. B. Zuzeri 67*^. Eto eskero 
besjedi. S. Rosa 119*. 

ESKILE, adv. valde. jako, mnogo, zdravo. fur. 
ask (arap. iisk, (ubav) ile, .v {ubavi. — ispondi 
oskij. — Od xvm vijeka it ijehiicima: it Bjilo- 
stjeni'cvu (.fortiter'' v. jako), it Stulicevu {grijc.ikoiu 
eskile, vidi kod eskerice), u Vukovu i.tuchtig. 
stark' , valde', c.f. zdravo, podobro n dodatkoiii da 
.se osobito gooori u Sentandriji). 

E^KIl^, /)(/// eskile. — U jednoga pisca xvm 
vijeka. Ne bojte se, moji domorodci, eSkij na ne, 
bas nisu jiroroci. S. Stefanac 9. 

ESKO, III. titrsko ime iiiuSko. — U narodnoj 
pjesmi na.sega vremena. Esko Meho na cefenkii. 
Nar. pjes. vuk. 1, 51.3. 



ESKIJCIJA, /'. (silovito) rr.st'ir pravde. - Od 
at. c.x.M'ciitio, all ne Lod toga iniali mi oskut, — ■ 



ESKUCIJA 



33 



ETO 



U Vukoni rjefiuJac ,die exekution' ,execaitio vio- 
lenta' s dodatJcom da se (jovori u rojrudstvu. 

ESKUT, //(. seoslci sitdija, magar. eskiidt, eskiitt, 
jjorotnik. — U Vitkovii rjeiniku: ,der dorfschiilz' 
Judex pagi' s dodatkom da se govori ii vojvodstcit. 

ESKUTOY, adj. koji pripada eskutu. — U 
VukovH rjecnikii. 

ESNIC, m. jtreziine. — U nase frijeme. On po- 
vika Esnica Miliju. Ogled, sr. 182. 

ESPE, m. kao da je ime mmko Hi nadimak. 
— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Otud ide 
Espe Jovo. Nar. pjes. viik. 1, 513. 

ETAJ, vidi taj. — U jednoga pisca cakarca 
XVM vijeka. Kili imena eta sama }ude strase. P. 
Vitezo-\dc, odil. 46. 

ETAKAV, vidi etaki. 

ETAKI, ridi taki (isporedi ruski sTaKife). — 
U narodnijem pjesmama crnogorskijem nasega 
vremena, u kojima ima i etakav s istijem znace- 
vem i etako ftako) , ali treba dodati da ove 
pjesme nijt'sa dosta pouzdano nastampane. Xo 
etaka donese vintura. Pjev. cm. 36''. On etakve 
spravja za govedma. 196''. Etako se svakome 
slucalo ! 51''. 

ETAKO, vidi kod etaki. 

ETAE, etra, m. vidi etir, b). — Eijec je naci- 
nena prema vemackoj ather, prema grrkoj ui(h\n 
glasila bi eter Hi etii-, a eter prema latinskoj 
aether. — U Snhkovu rjecnikii (,scliwefelathei''). 

ETAT, /. dob, hit. aetas. — U pisaca dubrov- 
eana xvi i xvii vijeka (i u nase vrijeme a Dii- 
brovniku. P. Budmanij. Dokle dode na etat od 
dvanajste godista. Zboni. 90^. Da se izpo\djedajn 
od ove etati i bremena. I. Drzic 187. — i s no- 
minativom eta prema tal. eta: Odovle i^oce prva 
eta ali ti prvo vrijeme od svijeta. M. Orbin 78. 

ETE, vidi eto. — U Viikovu rjecnikii s dodat- 
kom da se govori u Besavi i u Lijevcii. 

ETEM, m. prezime tursko. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. A drugoga bega Etem- 
bega. Nar. pjes. vuk. 4, 214. 

ETER, m. vidi etar i etir. 

ETICAN, eticna, adj. (philos.) etlucus, koji 
prijiada etici. — U §ulekovii rjeiniku (,etliisch'). 

ETIJOP, m. Aethiops, covjek iz Etijopije, od 
latinske rijei'i Hi od taJ. Etiope. — Od xvii vi- 
jeka, a izmedii rjeniika a Bel in u 297^. Hadumu 
Etijopii gospodin svoga aiaostola posla. B. Gradic, 
djev. 146. Indijanom i Etijopom. B. Kasic, fran. n. 
I Etijopi tad se, boze, teb' podloze. A. Vitajic, 
ist. 200a. 

ETIJOPENSKI, adj. vidi etijopski. — U jed- 
7ioga pisca xvui vijeka. Nahode se jos niki jja- 
trijarki, kakono toletanski, indijanski i etijopenski. 
A. d. Costa 1, 27. 

ETIJOPIJA, /. Aethiopia, kraj ii Africi. — 
Od XVI vijeka a izmedu rjecnika u Belinii 297". 
Ki kosti zavode u Etijopiju. M. Vetranic 1, 160. 
Dopade Mateu Etijopija. F. Glavinic, cvit. 316''. 
Od Etijopije iliti Arapske. A. Kanizlic, kam. 798. 

ETIJOPKA, f. zena iz Etijopije. — U Belinii 
rjecnikii 297^. 

ETIJ0P:^ANIN, m. covjek iz Etijopije, ridi 
Etijop. — ^j/»r. Etijopjani. — Ka jcdnuni injestu 
XVII vijeka (Etijopjanin) i u Belinu rjeniika (Eti- 
jopjanin 297"). Evo covik Etijopjanin hadum. I. 
Bandulavic 141''. act. ap. 8, 27. 

ETIJOPSKI, adj. aethiopicus, koji pripada 
Etijopiji. — U jednoga pisca xvn vijeka. Puk 
etijopski. B. Kasic. rit. 277. 

ni 



ETIK, in. (philos.) ethicus, covjek koji se bavi 
etikom, koji pise o etici. — U t^idekovu rjecniku 
(,etliiker'). 

ETIKA, /. (jjJiilos.) ethica, naiika o cudored- 
nosti , moralna filosojija. — isporedi cudorede. 
cudorednost. — U Siilekovu rjecniku (,etliik'i. 

ETIMOLOG-IJA, /. (philol.) etymologia, po- 
stahe rijeci, isporedi rjecoslov|e. — U nase vri- 
jeme. Jedni u pisanu rijeci gledaju na korijen ili 
etimologijn. Vuk, pism. 28. 

ETIMOLOGICKI, adj. koji pripada etimolo- 
giji. — U nase vrijeme. Grci koji su bill sa 
svijem cisti od etimologicke pedanterije. Vuk. 
2)ism. 29. 

ETIE, m. aether, grc. uid-ijo. a) (phys.) neiz- 
mijerno tanka i laka tvar kojom se misli da je 
najjuiten vasioni prostor. — u Sulekovii rjecniku 
(,ather'). — b) (chem.) aether sulphuriciis. — 
u Sulekovii rjecniku (,schwefelather') i u Dez ma- 
no vu. — Isporedi etar i eter. 

ETNA, /. Aetna, gora u Siciliji. — Od xvi 
vijeka a izmedu rjecnika u Belinu 495''. Etna 
gora velik plamen ogiieni izmitase. F. Vrancic, 
ziv. 46. U visokoj Etni gori vatra gori. V. Dosen 
88''. i u Sulekovu rjecniku (,Atna'). 

ETNIK, m. (theol.J ethnicus, poganin, nezna- 
bozac. — Kod pisaca xvi i xvm vijeka. Etnici 
to jest inoverci. S. Budinic, sum. 117''. Kako 
etnici cinu. J. Matovic 447. 

ETO, ecce, rijec kojom se pokazuje nesto sto 
je blizu onome s kojijem se govori Hi sto se k iiemu. 
primice fpo tome sto pokazuje stvar koja od onoga 
sto govori primice se k onome s kojijem govori, 
stoji cesto, kao na, kad prvi daje sto drugomej, 
vidi i evo i eno. cesto stoji s dativom zamjenice 
drugoga lica: eto ti. — isporedi ete, oto. — Po- 
staiie vidi kod evo. — Od xm vijeka (vidi kod 
cj aa)) i u svijem rjecnicima osim Vranciceva i 
Jambresiceva. — Dolazi u poeziji i oknieno et" : 
Sjed', muci; et" ide. N. Xajeskovic 1, 261. Et" 
tako je ludo poginulo. Xar. lyes. vuk. 4, 191. 
nj ono sto se pokazuje stoji u nominativu. Eto 
sin tvoj ! . . . eto mati tvoja! N. Eaiiina 224:i. 
joann. 19, 26. 27. Eto ti tuj sudi novi i stari. 
N. Najeskovic 1, 243. 8\dtla kruno, eto ti Juda. 
F. Glavinic, cvit. 124''. Eto t' pecat moje vjere. 
J. Kavanin 494''. Eto s trub|am bojna vika. I. 
Dordic, uzd. 81. Evo dakle, reci ce sudac, evo 
moj zakon, koga vam dado, eto vasa dila. J. Fi- 
lipovic 1, 150^. Eto ti kar i smutna u kuci. F. 
Lastric, ned. 307. Eto ti jedna za'vica. Nar. pjes. 
vuk. 1, 75. Eto kniga, bogom pobratimel 3, 230. 
Eto mati moja i braca moja. Vuk, mat. 12, 49. 
— b) ono sto se pokazuje stoji n genet ivu. Se- 
strice, eto je. N. Na|eskovic 1, 206. Eto drace 
u jasleh. A. Gucetic, roz. jez. 18. Eto ti ga na 
dar. J. Filipovic 3, 68''. AV jadovnog eto kvara 
od linoga gos^Jodara. V. Dosen 216''. Za svako 
naj maiie dobro djelo, eto I'lima udi} priobilne 
plate. A. Kalic 514. ^jubili ste proklestvo, eto 
vam ga. D. Eapic 18. Eto sab|e, evo nase glave. 
Nar. pjes. vuk. 1, 160. Eto ti brata, idi s nim. 
1, 180. Eto mene moga sina Marka. 2, 194. Blago 
mene, eto moga kuma. 2, 195. Eto ti ga, care, 
u tavnici. 2, 321. Eto tebe koiia i devojke. 2, 334. 
Ako s" zedan, eto vina hladna. 2, 434. Eto mene 
do petnaest dana. 2, 594. I eto ga do petnaest 
dana. 2, 595. Cekaj sadc. eto mene na te. 4, 408. 
Eto mene s vojskom u Drobnake. 4, 490. Eto 
po|a, a eto koha. (Da se ogledamo ko je jaci). 
Nar. posl. vuk. 79. Ako je tA'oj, eto ti ga. Nar. 
prip. vuk. 203. — cj ono sto se pokazujr i:ri''c 

15 



ETO 



34 



EVAN©E]^E 



se cijelom recetncom. aa) iiopce: rijecju eto po- 
zivje se puzoriiost Hi na sre ono sto se Icaze re- 
cenicom, Hi na nesto u t'luj sto se osohito istice. 
Eto ti grede otrokf> kneza Ozora kb kuezu va- 
semu. Moil. serb. 54. (1240 — 1272). Eto smo ciili 
da je nasemt trtgovceinb zabava odL Turcina. 
Spom. sr. 1, 10. (1397). Da eto povedaruF> vasemu 
gospodtstvu da znate. 2, 61. (1414). Eto dim sad 
ovo. S. Mencetic 99. Eto ide k tebi kra| tvoj. 
A. Gucetic, roz. jez. 93. Djelo koje si iiaredio, 
eto ga sam izvrsio. 283. Eto, eto, slatki oce, ja 
se kajem od svijeh zloba. I. Gundulic 2.50. Tko 
bi gori, eto je doli, a tko doli, gori ustaje. 285. 
Eto je vece ukazala zora svijetu Ijejjos svoju. 
G. Palmotic 2, 332. Xeprijate|i moji eto zivu. L. 
Terzic 93. Eto te grih istocni pogrdiio naruzio 
i |uto obranio. F. Lastric, ned. 259. Eto u ime 
tvoje i djavli podlazu se nami ! A. Kaiiizlic, fraii. 
55. Eto oiii znadu sto sam im govorio. S. Rosa 
154'>. Eto ti, moj dragi stioce, davam ua svjetlos 
2ivot Marije Egipkine. N. Marci 5. No eto ste 
ti'i brata rodena. Xar. pjes. vuk. 2, 117. Eto, 
care, pod bijelom kiilom izisla su dva krajeva 
sina. 2, 149. Eto sam mu dao vjeru tvrdu. 2, 609. 
— bb) rijcrju eto istice se ono sto se Icaze Icao 
t'lesto nenadno preina onome sto se prije kazalo; 
eto je tad cesto na pocetku drurjoffu dijela (jra- 
matikalne perijode. Tad iizagno ja bjeli stada 
na dalece mjestii ovomu, kad eto ti iziienadi 
poda miiom se zcmja ustrese. I. Gundulic 80. Xe 
dobro bijahu izisli iz grada, eto opeta objav|a 
im se zvijezda istocna. B. Zuzeri 28^. Otide, uze 
sud, da donese vode, eto ti mu se proli. F. La- 
stric, ned. 219. Vec prinesavsi ju k ustma da ju 
popije, eto zena negova dotrka. M. A. Ee|kovic, 
sabr. 1. — cc) ovakovi primjeri u kojinia a re- 
ceniei ima relativna zanijenica Hi relativni ad- 
verab uprav spadaju pod a) Hi b). aaa) prema 
sto u ovijem primjerima ima se u misli ono Hi 
onoga : Eto, bratice moja, sto \i imate promisjati. 
F. Lastric, od' 77. Eto sto od nas iste. A. Ka- 
nizlic, uzr. 42. Eto jako sto se od nas gradi. 
Nar. pjes. vuk. 4, 270. — bbb) subjekat je rece- 
nici isti sto je (je}ietio kod eto: ovakovi primjeri 
spadaju pjod b) : AV eto starca gde ide. Nar. pjes. 
vuk. 1, 289. Eto cara de ide. Vuk, jjoslov. 4. — 
dd) s imperativom. Eekose mu: ,Eto gledaj!- P. 
Vuletic 13. Eto ti sin tvoj odsela nek bude Ivan. 
F. Lastric, od' 128. Eto mama neka znade. V. 
Dosen 207a. — d) ono sto se pokazuje sfoji u 
infinitivu (dosta rijetko). Eto im ne ktiti se 
sluziti vrimonom od pokore ! F. Lastric, ned. 17. 
Ladne vode donijeti, bele dvore pocistiti, eto joj 
se udvoriti. Nar. pjes. vil. 1867. 830. - e) ne 
izrice se sto se pokazuje, jcr se to po samoni 
djelii (kazivaua Hi davanuj zna sto je. Reco im: 
,Tko je taj'r" ,Eto ti', rekose. N. Najeskovic 1, 129. 
Eto dao sam vam sve. S. Rosa 2". Eto vania, 
bozjaci. Nar. pjes. vuk. 1, 130. 

ETOLIJA, /. Aetolia, kraj u (irikoj. — ispo- 

redi KcoUja. — U ^ulvkovu rjecniku (,Atolien'). 

ETOLIKI, vidi toliki. — V narodnoj pjesmi 

ernofjorskoj nasef/a rremena. — vidi etaki. Da 

glodaju ^udo etoliko. Pjev. fin. 140l>. 

ETOLSKI, adj. koji pripada Etoliji. — V Sii- 
lekovH rjecniku (,iitolisch'). 
ETOR, vidi }[oktor. 
EU-, vidi 0V-. 

EUFEMI.IA, f. Kii|ilH'inifi, i„ic zvnsko. — vidi 
Jefimija. — Od xvii vijrka. Eut'emija sveta bi 
rojeiitt u Kalci'doniji. F. (iluvinic, cvit. 3101'. Gnat 
Eufemije, laidoru. J. Kavunin 329''. C'esarici Eufo- 
miji. S. Badric, ukaz. 17. 



EUFRAT, //(. Euphrates, rijeka n Aziji. — Od 
XV vijrka a iznicda rjccitika u Mikajinii, it lie- 
Una 297'', H Bjelosfjenceva, n Voltifjijinu. Od 
rike veliko Eiifrata dari do mora od zajiada. Ber- 
nardiii 33. deuteron. 11, 24. i u SiHrkovn rjecniku 
(.Euphrates'). 

EUFRATES. m. vidi Eufrat. — U jednoga 
pisca xvi vijeka. Tigris, Eufrates. M. Vetranic 
1, 263. 

ELTRATSKI, adj. koji pripada rijeei Eufrata. 
— U Sulekovu rjecnika. 

EVA. /'. vidi Jeva. — Od xvi vijeka. Gospu 
Evu od Rozemberga macehu nasu. Mon. croat. 
263. (1568). Prvu zenu E^ai. F. Glavinic, cvit. 81b. 
K tebi vapijemo izagiiani sinovi Eve (.Heve'). F. 
Lastric, od' 396. Evu majku kad vai'ase (vrag). 
V. Dosen 141b. j u Sulekovu rjecniku. 

EVA J, vidi ovaj. — Na jednom mjestu xvi 
vijeka u j^isca cakavca. Ni v dubravi evoj. P. 
Vitezovic, odil. 50. 

EVALA, evalaj, vidi ejvala. — U nase vrijeme. 
Evalaj , caru i taste moj. Nar. prip. vuk. 129. 
EA-ala, dobro kad je tako, sjedi. -190. Evalaj, kao 
aferim. Nar. pjes. here. vuk. 357. 

EVANDELICA, /. govor o jevandelu. — U 
jednoga pisca xvm vijeka. U evandelicu, oliti 
razgovoru svrhu evandelija prid pukom Antijo- 
kije. J. Mato\dc 107. Uceci ovu istiiiu u evan- 
delicu sestdesetu. 205. 

EVANDELIST, m. vidi jevandelist. — Od xv 
vijeka. Po blagdanu sv. Matije evanjelista. Mon. 
Croat. 150. (1492). Po svojih svetih evanjelisti^^; 
vajjije. F. Vrancio, ziv. 16. Na svetoga Luku 
evandelista. $. Mai'gitic, fal. 88. Svi evaiutelisti 
pristaju. J. Matovic 45. 

EVANDELISTA, m. vidi jevandelist. — Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika u ]\Iika(inu. Sveti 
Luka evandelista. A. Gucetic, roz. jez. 150. Sveti 
Ivan evanjelista. Kateh. 1561. 94. Sto nisu ostale 
evandeliste upisali. S. Margitic, fal. 89. Evan- 
delista Mateo. A. Ivanizlic, kam. 490. Sv. Ivan, 
aj^ostoa i evandelista. I. J. P. Lucie, razg. 85. 

EVAXDELLSTAR, evandelistara, ni. dakon. 
ixporcdi ovandelistar. — Od xvii vijeka. Evan- 
delistar ali isti misnik reco evandelje. I. Bandu- 
lavic 275". Djakona, iliti evandelistara. J. Ma- 
tovic 293. 

EVANDELIST, vidi evandelist. — Od xvi 
vijeka. Evandelisti po stvarma postenijem Isu- 
krstovijem podose u kratko. M. Raduic 252". 
Sveti evandelisti ostavise nam oiia, koja mi sad 
imamo. J. Filipovic 1, 162^. 

EVANDKLISTA, vidi evandelista. — Od xvii 
vijeka. Sveti Ivan evandelista. M. Divkovic, nauk. 
57". Mozes biti prorok i evandelista. M. Radnic 
381*. Kako ukazuju ss. evandeliste. J. Banovac, 
i-azg. 222. Ivan sveti evandelista. M. Dobretic 319. 

EVANDELISTAR, vidi evandelistar. — Od 
xvm vijeka. Ovi s. patrijarka znaduci da liegov 
jedan evandelistar zivjase u srcbi s drugim. J. 
Banovac, razg. .55. Sesti (red) sluzite], dijakonat 
ili evandelistar. J. FilipoA^d 3, 225". 

EVANDE^K, II. vidi jevaudoje. — Dolazi od 
XVI rijeka, a izmedu rjecnika n Mikalinu u'van- 
delje;, u lielinu (cvandeljo 297»). u Bjelustjrn- 
cevu (evandoljo kixl ovangelijum), u Vukovu. 
S liaj starijim oblikom evandelije: Na vece mista 
od s. evandelija bog obe6aje. J. Banovac, razg. 17. 
Po .svitu idu sveto ovandolijo pripovidati. (>7. — 
8a sturijim oblikom evandeljo: Kakouo se cti u 
ovanjolju. §. Budinic, sum. ll". Iviiige svetoga 



EVANDEl^E 



35 



EVLAD 



evandelja. P. Posilo^dc, nasi. 5^. Donice na sud 
sudac Isukrst s. evandelje. J. Banovac, razg. 5. 

— evandeje: Cuti epistolu i evandeje. I. A. Ne- 
nadic, nauk. 121. U komu evandeju kaze Isukrst, 
da je to slobodno. A. Ivanizlic, kam. 28. Koje 
piva molitve kor prid stijene evandeja? I. Veli- 
kanovic, uput. 3, 393. I velike kt'iige evandeja. 
Nar. pjes. vuk. 3, 71. 

EVANDEOSKI, adj. evaiigelicns, koji pripada 
ecandelu. — Isprva evandelski koje postcije od 
osnove ey&ndel nastavJconi Lsk'i,; 1 tia krajn sJoga 
moze sc mijei'iati na o. — Od xvi vijeka, a izinedu 
rjecnika u BeUnu (evandelski 297a). g ohlikum 
evandelski: Da zberu tri zakni evanjelski. Kapt. 
sen. ark. 2, 80. Evanjelskoga nauka. A. Vitajic, 
ist. 529. S onijem evandelskijem izgledom^ sina 
od rasuca. J. Matovic 468. — evandeoski: Ceka- 
juci oni evandeoski glas koji mene zove. P. Po- 
silovic, nasi. 42^. PripoAadaoce evandeoske istine. 
A. Kanizlic, fran. 135. S lakomim evandeoskim 
bogatcem. I. J. P. Lucie, razg. 31. Eazum na- 
ravski slova evandeoskoga. Grgur iz Varesa 13. 

— Kao siipstantiv iuuskoga roda znaci sto i 
evandelistar , vidi i naj prvi primjer. Sto jest 
dilo evandelskoga ? I. Zanotti, upit. 9. 

EVANCtELIJ, m. vidi jevande^e. — U jednoga 
p)isca xvii vijeka. Crikva inia cetiri evangelije. 
F. Glavinic, cvit. 443a. 

EVANGE^E, n. vidi jevandeje. — U jednoga 
pisca XVII vijeka sa starijim oblikotn evangelje, 
a izinedu rjecnika u Stulicevu. Misnik evangelje 
na glas stati pocne. F. Glavinic, cvit. 171a. 

EVANGELIJUM, m. vidi jevande|e. — U jed- 
noga pisca (iz Slavonije) xvui vijeka a izinedu 
rjecnika u Bjelostjencevu. Isukrst kaze u svomu 
evangelijumu. M. A. Ee|kovic, sabr. 69. 

EVANGELIJUMSKI, adj. vidi evandeoski. — 
U jednoga pisca (is Slavonije) xviii vijeka, a 
izmectu rjecnika u Bjelostjencevu (gclje ima i adv. 
evangelijumski , na vandelsku ,evangelice'). U 
evangelijumskom zakonu. M. A. Ke|kovic, sabr. 64. 

EVANGEI^ISTA, m. vidi jevandelist. — U Vol- 
tigijinu i u Stulicevu rjecniku. 

EVANGELISTAE, evangelistara, m. kiiiga u 
kojoj su jevande^a. — isporedi evangelistar. — 
U Stulicevu rjeaiiku (,evangelioruni liber'). 

EVANGELISTA, m. vidi jevandelist. — U 
Bjelostjencevu rjecniku. 

EVANGELISTAE, m. vidi evangelistar. — U 
Bjelostjencevu rjecniku (,liber, 1. volumen evan- 
geliorum' kod evangelijum). 

EVANGELSKI, adj. vidi evandeoski. — U 
dvojice 2>isaca xvu i xvm vijeka, a izinedu rjec- 
nika u Stulicevu (s clodatkom da je uzeto iz mi- 
sala). Ako uzcuva zakon iiegov evangelski. M. 
A. Eejkovic, sabr. 56. — Stoji i kao supstantiv, 
vidi evandeoski na kraju: Zapovida sedam redov 
u crikvi: ostijarijat, . . . dijakonat, t. j. vratara, . . . 
evangelskoga. F. Glavinic, cvit. 99a. 

EVANGE^E, n. yjVZt jevande}e. — U jednoga 
pisca Slavonca xviii vijeka, a izmedu rjecnika a 
Stulicevu (s dodatkom da je uzeto iz ntisala). A 
po podne stijii evange|e. M. A. Eejkovic, sat. C8b. 

EVANIS, ni. vidi eban, grc. ij^tvo^: — U ruko- 
pisu XVI vijeka. Polaca bise dilana od driva eva- 
nisa. Aleks. jag. star. 3, 307. 

feVDENIJO, m. vidi Evgenij, grc. Evyivioi. — 
U jednoga pisca -syni vijeka (s u mj. v). Princip 
Eudenijo ovdi razbi vojsku. F. Lastric, svet. 151a. 

EVE, vidi evo. — V nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku (.s dodatkom da se govori n Besavi i u 



Lijeocu). Eve li ti dva sina Amzina. Nar. pjes. 
vuk. 4, 43. Eve li ti Eoganovic Tura. 4, 44. 

EVEDEA, /. ograda od trske. — Tuda rijec. 
Hi magar. lieveder, pojas (A. Matzenauer, cizi 
slov. 152), Hi grc. iifidoa (medu znaceniina ima 
i: opkojene grada). — U Vukovu rjecniku s do- 
datkom. da se govori u vojvodstvu i s primjerom 
iz narodne pjesme: Do ponoci pod evedrom predu. 

EVENDIJA, vidi efendija. Ev' pogodi Mulu 
evendiju. Nar. pjes. ^mk. 4, 283. 

EVENKA, vidi evenka. Eoj se uvati za onu 
kitu koja visi kao evenka. F. Dordevic, pcelar. 54. 

EVENIvIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Ogiian Evenkic. Eat. 316. 

EVENCICA, /. clem, eveiika. B. Musicki. 

EVENKA, /. kao kita od lozova pruca s gro- 
zdem. — isporedi evenka. — Tuda rijec, pers. 
lievenk, avenk, aveng, ohjeseno grozde (D. Po- 
povic, tur. rec. glasn. 59, 83). — U Vukovu rjec- 
niku (,ein Strauss von weiiu'eisern, mit trauben' 
, fasciculus sarmentorum'). 

EVGENIJ, m. Eugenius, ime musko. — ispo- 
redi Evgenijo, Evgenija, Evgenije, Evdenijo. — 
U jednoga pisca xvii vijeka (pisano s u mj. v). 
Stater na nirve, a Eugenij na jjol i-azsiceni bihu. 
F. Glavinic, cvit. 226^. i u Sulekovu rjecniku 
(,Eugen'). 

1. EVGENIJA, ;/(. vidi Evgenij. — U Sule- 
kovu rjeiniku. 

2. EVGENIJA, /. Eugenia, ime zensko. — U 
jednoga pisca xvu vijeka (pisano s u mj. v). 
Eugenije, kcere vicnika rimskoga. F. Glavinic, 
cvit. 306a. i u Sulekovu rjecniku (,Eugenie'). 

EVGENIJE, vidi Evgenij. — U rukopisu xviii 
vijeka. Princ Evgenije razbi Turke. Glasn. 20, 10. 
— I u Sulekovu rjecniku. 

EVGENIJO, m. vidi Evgenij. — U jednoga 
pisca XVI 1 vijeka (pisano s u mj. v). Eugenijo 
.sudac rimski. F. Glavinic, cvit. 96''. — I u Su- 
lekovu rjecniku. 

EVICA, /. straznica. — Moze biti nacineno u 
sali od imena Eva. — U narodnoj pjesmi ugar- 
skijeh Hrvata. Vzanii vreda palicu, ter mi udri 
evicu. F. Kurelac tumaci: zadnicu (mandicu). 
Jacke. 260. 

EVIN, adj. koji pripada Evi. — Od xvi vi- 
jeka. Pedepsiju Eviuu vrhu sebe uzim}e. B. Gra- 
dic, djev. 42. Prokletstvo Evino obrati se u bla- 
gosov Mai-ijin. M. Divkovic, nauk. 109*. K tebi 
vapijemo izagnani sinovi Evini. J. Banovac, razg. 
143. 

EVKAEISTIJA, /. eucliaristia , sakramenat 
pricesceiia, po latinskoj rijeci. — iJolcizi i s u 
mj. V. — Od XVI vijeka a izmedu rjecnika u 
Belinu (eukaristija 297'^) i u Stulicevu (s dodat- 
kom daje uzeto iz misala). IT svetokrovju evka- 
ristije. S. Budinic, sum. 3^. Eukaristija aliti tilo 
Isukrstovo. I. T. Mrnavic, ist. 116. Krizma, euka- 
ristija, pokora. J. Banovac, razg. 199. Na otaru, 
na kojemu jest sveta eukaristija. I. J. P. Lucie, 
doct. 30. — I sa s mj. s. Evkaristijom pitamo 
se. S. Budinic, sum. 62''. Sto djeluje eukaristija ^ 
M. Divkovic, nauk. 1871^. 

EVKAEiSTIJINSKI, adj. koji pripada ecka- 
ristiji. — r jednoga pisca xvi a vijeka. U gostbi 
eukaristinskoj. Blago turl. 2, 231. Imamo cesto 
jist kruh eukaristinski. 2, 265. 

EVKAEISTIJA, vidi evkaristija. 

EVLAD, evlada, m. proles, porod, djeca, arap. 
walad, jtl. aulad. dijcte. tur. evlad. — U ntise 



EVLAD 



36 



EVO 



vrijeme i u ViiJconi rjecniku (s dodatkom da se 
fjovori u Bosni). Ne |ubili od srca evlada. Nar. 
pies. vuk. 1, 276. Od evlada ne imao liajra. Xar. 
pjes. juk. 155. 

EVLOGIJ, EVLOGIJE, EVLOGIJO, m. Eulo- 
gius, ime musko. — U ^idekovii rjecniku. 

EVNUK, m. eunuchus, uskop}enik, hadum, po 
latinskoj rijeci. — Dolazi i s u mj. v. — Od 
XVI vijeka, a izmedu rjecnika n Stidicevn (eunuk). 
Abdemelek evnuk. B. Gradic, djev. 145. Pokaz- 
nici ili eviiiici iliti liadumi. S. Budinic, stim. 111''. 
Ovo govori bog euniikom. B. Kasic , jyer. vii. 
Kada je jirvi (FiUp) krstio euiiuka oliti liaduma. 
J. Mato^•ic 160. 

EVO, ecce, rijec kojom se pokazuje nesto sto 
je hlizu OHijtja kuji (jovori (isporedi i eve, ovo), 
kao sto se rijeija eto pokazuje nesto sto je hlizu 
onoga s kojijem se (jovori, a rije<^ju eno vesto sto 
nije blizu ni jednocja ni druijoya. od mjesta se 
prenosi znaeehe % na vrijeme, s cega evo vwze 
■znaciti i sad je, eto, tad je, eno, onda je; i na 
druge se nacine moze prenijeti znaveiie, tako 
n. jj. ovijem rijecima istice se cesto sto u govoru 
da bi na ono boje pazio onaj koji slusa. — 6esto 
uz evo (kao i uz eto i eno) stoji dativ imena 
onoga kojemu se pokazuje, naj cesce zamjenice 
osobito drugoga lica. evo ti se tad resto shvata 
kao jedna rijec, te moze se i okn'iiti: evo t'. — 
Evo, eto, eno rijeci su p)raslavenske , isporedi 
stslov. jevo (moze se citati i evo), rus. bot'b, sbb, 
9B0Ha, ;-)BOCH, ana, shtott., stotT), ces. hen, lienka, 
hevka, po]. hen. — Evo, eto, ono postaju od e 
sto bi vec u indoevropejskom jeziku (isporedi grc. 
i'jV, lat. en, ecce, snskrt. a u ajam, asau, taj, onaj) 
hila interjekcija kojom se iiesto piokazuje, i od 
osnova zanijenica ovaj, taj, onaj. — U naseui je- 
ziku evo dolazi od kraja xiv ili od ^yocetka xv 
vijeka (vidi kod c) ccj), a u svijem je rjecnicima 
osim Jamhresiceva. — Evo u poeziji moze biti i 
okrnenoj ev'. Pozri ^ sad ev' moje gizdave vil' 
Ijepos. S. Mencetic — G. Drzic 500. Ev' mi jesmo 
tri brata rodena. Nar. pjes. vuk. 2, 118. Ev' u 
vodi niesecine sjajne. 2, 325. Ev' sedoise piti me- 
dovinu. 3, 40. Ev' boga mi! nij' nmro Eade. 
3, 359. Sva ordija turska ev' ustahx. 4, 307. u 
jednom primjeru xvi vijeka evo je sprijeda okr- 
neno: Da 'vo gre Derencin s skigami od zgara. 
H. Lucie 228. a) ono sto se pokazuje stoji u no- 
minal iru (evo se shrat(( kao da zna&i: ovdje je). 
Evo kra} vas. N. Eanina llO". joann. 19, 14. 
Evo ti ma mlados, moj ures i dike. N. Najesko- 
vic 1, 197. Zeno, evo sin tvoj. M. Divkovic, nauk. 
220''. Evo jai'iac bozji, evo ki uzim|o giiho svita. 
M. Alborti 217. Evo lijoi)a, ovo draga, ku moj 
Xivot skizit" obra. I. Gumlulic 173. Evo ti tuzna 
svrha onizijo, koji, doklo jesu zdravi i zivi, nece 
ciniti pokore. P. Posilovic, na.sh ll^^. Aj Jurisa 
Senanino, evo Turci! P. Vitezovic, kron. 202. 
Ecce homo! evo covik, koga vi drzite, da nije 
covik. J. Banovac, razg. 160. Evo ja, saji mene. 
J. Banovac, pred. 25. Neka stojis iatinita, ovo ti 
u zulog niojo sx-ce. J. Filipovi6 1, 155a. Pnsta- 
nimo od ovoga govoriti, evo bo Bornardin. P. 
Kiif>?,(<vi('-, osin. ()3. Evo cota poslana od poghv- 
vica popovski. V. Lastric, nod. 214. Evo sluzbo- 
iiica giispodinova. A. Kanizlic, bogo|ubn. 6. Evo 
ra?.nn, kamo poconicaV (Z). Po.slov. danic. 22. Evo 
tobi ogledalo! V. Doison 257'-. Ako si zodan, ovo 
lazlndjoi'iG ; ako si gol, ovo ti odira; ako si za- 
lo.stan, ovo ti yosojc; koji jo u tiiiinali, ovo nni 
HviMosf ; koji jo ostiidonio, ovo mu vatra; koji 
jo sirota, ovo niu otac. A. Toniikovic, gov. 147. 
Blago rueno, evo mojo zlato! Xar. pjos. vuk. 1, 248. 



Evo tebi vezena kosuja. 1, 620. No evo ti poklon 
i pozdravjo. 2, 381. Evo nemu Zeta zem|a ra^nia. 
4, 76. Evo mlogi ogi'ieni caiisi. 4, 77. Aga dvagi, 
sto si me zvao? evo ja. Nar. l^rip. bos. 1, 51. — 
b) ono .ito se pokazuje stoji u genetiou (isporedi 
genetic kojijem se jav^a cudei'iej. Evo boga oca. 
Zborn. 83''. Evo vam dake blaga cudnoga. A. 
Gucetic, roz. mar. 13. Evo me, tko zove? I. Gun- 
dulic 101. Evo ti onoga velikoga bogaca, evo ti 
onoga drugoga lipoga mlaca. P. Posilovic, nasi. 
12''. Evo ga gola. 1491^. Evo t' pvita, hod' po 
riemu. I. Dordic, uzd. 56. Evo vam odgovora na 
vas protigovor. A. Kanizlic, kam. 9. Evo bastoca^ 
a daj bic. (Z). Evo k)uca, kamo brava? (Z). Evo 
sjekire, kamo mod? (Z). Poslov. danic. 22. Evo 
zalosti! tome se on ne viruje. M. Zoricic, aritm. 
29. Ali evo lieziue srice ! And. Kacic, kor. 277. 
Evo ga, jurve ide. D. Kapic 15. Evo me, javore. 
Nar. pjes. vuk. 1, 110. Eto sabje, evo nase glave. 

1, 160. Vec evo ti sitne ki'.ige male. 1, 256. Evo 
vuka pred tvoj dvor. 1, 502. Evo tebe srece iz- 
nenada. 1, 576. Evo, more, Kra|evica Marka. 

2, 413. Nego evo i voce nevoje. 2, 419. I evo ga 
s hijadu svatova, moj Ivane, u nedeju prvu. 

3, 247. Ali evo muke i nevoje. 3, 345. Evo nama 
lijepe devojke. 3, 486. Evo zgode, moji vitezovi. 

4, 68. Evo moje glave! (Kad ko sto dokazuje ili 
se pravda za sto, i znaci: ako ne bude tako, 
ubij me). Nar. jjosl. vuk. 78. Svekrva se miloj 
snasi svojoj raduje : blago mene, evo snahe, evo 
odmjene ! 280. Sad, gospodo, eto vas, a evo mene. 
Pravdonosa. 1852. 1. — c) ono sto se pokazuje 
izrice se cijelom rei'enicom. aa) uopce: istice se 
ono sto se recenicom kaze ili kao da bira u vri- 
jeme kad se govori (kao sad), ili poziv^uci slu- 
saoca da na ono pazi. Stdi evo namt prave da 
je bilo nesto iinanija Eatkova ix vaseht. ruku. 
Spom. sr. 1, 49. (1404). Evo ga mi cekamo da 
se vrati. 1, 87. (1407). Evo te uprasam. D. Zla- 
taric 8a. Evo Juda ide s oruznici. A. Komulovic 
62. Evo ona, ka odaA'na sluzbenica tva bila je, 
zejna stoji i j^i'ipravna, da ti u svem posluh daje. 
I. G'indulic 189. Evo ja sam s mnogom dikom 
Captislavu k vam dovela. G. Palmotic 2, 2(j9. 
Evo smo mi ostavili svaka i jesmo to slijedili. 
M. Radnic 510''. Evo ste mi pridali mladica da 
ga umorim. S. Margitic, fal. 25. Dilite se otlen, 
ovo je nas, a ne vas, i evo cemo ga sad ponit' 
u jjakao. J. Banovac, razg. 103. Sedam godina 
prija nego bise pokaraui, ukaziva se s\'rhu grada 
jedna zvizda kako mac. Evo pak dodose cesari 
rimski, grad oni osvojise. J. Filipovic 1, 137'''. 
Evo, evo ojjacine tvoje ukazuju, da si po tmina 
odio a ne u svitlosti. F. Lastric, ned. 380. Evo 
trubja glas uzdizo, na svo strano nek odlize. V. 
Uosen l"". Evo sam te izlicio. M. A. Eelko\a6, 
sabr. 28. Evo su ti gosti dosli. Nar. pjes. vuk. 

1, 116. Ev' umrijeh, evo dusa skoci. 1, 237. A 
ovo ti tvrdu vjeru dajom. 1, 443. Evo ide sva 
carova vojska. 1, 600. Vec me evo toska bolost 
nasla. 2, 358. Evo sjedi pred bijolom kulom. 

2, 500. Evo cemo preko mora sina. 2, 543. Evo 
nomam nikoga od roda. 3, 364. Evo bana doma 
no bijase. 3, 414. Evo svati i vodo devojku. 3, 525. 
No ga pozna srpsko momce mlado, ovo zom)i na 
ko|ona i)ado, govordanu zivu vatru dado. 4, 348. 
— bh) istice se nesto nenadno prcma nnome .^to 
se prije kazalo; ovo tad Cesto stoji na pocetku 
drugoga dijcla gramatikulne perijode. I tako sto- 
joci tVatri na kolinijo naokolo posto|o nioloci boga 
za I'lega, ovo ti, da on po6o volikim glasom va- 
piti. P. Posilovic, nasi. 10". Buduci ovako sva- 
kolika sazgana, evo co sudac poslat svojo andele. 
J. Filipovii 1, 144^. Ali ako so po sridi nobesa 



EVO 



37 



EVEOPEJSKI 



smiluju te joj puste kisu i obilatom ju rosoni 
natope, evo se odma utisi, obveseli i razg-ovori. 
F. Lastric, ned. 251. Sto videci Isus, otje ga 
utisiti i dok idase s nim k domu negovu, evo 
jedna zena pristupi s traga i samo se ■ dotakuu 
skuta odice. od' 287. Pi'omisjavajuci sta bi ja 
mojoj otacbini donio. evo pade mi na pamet . . . 
M. A. Rejkovic, sat. AS*. Najde se jedan covik, 
jedna zena, koji radi put s. kriza cine, i evo ti 
udij najdu se majstori koji pocmu ovo sveto dilo 
nenaviditi. D. Eapic 32. LoAdli su ribu apostoli 
na moru tiberijadskoniu, kada evo ukaza im se 
' na brigu uskrsnuti gospodin. A. Tomikovic, gov. 
101. Kaskopaju sapania grob, i evo ! odista nadu 
ga ziva. Nar. prip. vil. 1867. 7.52. — cc) lead je 
u recenici relatiuna zamjenica Hi relativni adve- 
rab, ova se rijec sama istice. Evo kto bise sta- 
rinnici. Mon. serb. 263. (1389—1405). Evo kako 
ga jubjase. Anton Dalm., nov. test. 150''. joann. 
11, 36. Evo koliko je zlo. S. Margitic, fal. 181. 
Evo kako brzo svijet projde. 194. Evo kakva je 
snaga molitve. J. Banovac, pred. 52. Evo zasto 
mloge ispovidi nisu nista korisne. A. Ivanizlic, 
bogojubn. 114. Evo gdi covik prav pravcat uniii'a! 
M. A. Eelkovic, sabr. 1. — d) kad je evo s ko- 
2)tdom, znaci gotovo sto i ovdje; tako evo sam 
(koje dosta cesto dolazi) znaci: ovdje sam, evo 
me. Iskusi bog Habrama i rekao je I'lemii: ,Ha- 
brame'! a on odgovoii: ,Evo sam!' N. Ranina 
116''. gen. 22, 2. Evo sam, al' ovi da podu bez 
stete. N. Na|eskovic 1, 1.30. Evo ti je sinak, 
vazmi ga ter zadoj. Oliva. 51. Evo su one, ke 
se kozom prij' dicahu. J. Kavai'iin 563''^. Vapiti 
ces, i rijeti ce: ,Evo sam'. J. Matovic 430. — 
e) izostav^a se ono sto se pokazuje Hi jer se izriee 
rijec ima koje poslije dolaze Hi jer se iiprav tje- 
lesno (n. p. prstom) pokazuje. Ako vi mene iscete, 
ja sam, evo. M. Jerkovic 45. Evo nu! P. Kne- 
zevic, osm. 92. 

E\TiEJ, m. vidi Jevrejin. — U dvojice pisaca 
XVI i XVI 11 rijeka i u StuUceva rjecniku (s do- 
datkom da je uzeto iz misalq). u nase vrijeme u 
SulekovH rjecniku (,Jude'). Sto^sveta crkva . . . 
pomrzovala jest va Evrejeh. S. Budinic, sum. 
1491^. Da bi se spominali Evi-eji velikoga onoga 
cuda. I. Velikanovic, uput. 1, 487. (moze hiti da 
ohadva primjera spadaju pod Evrejin). 

EVEE.JIN, vidi Jevrejin. — isporedi i Evrej. 
— U St ulicevu ^rjecniku s dodatkom da je uzeto 
iz misala, i u Sulekovu (Evrein ,.Jude'). 

EVEEJINESr, vidi Jevrejin. — U Stidicevu 
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz misala. 

EVEEJINKA, /. vidi Jevrejka. — U StuUcevu 
rjecniku s dodatkom da je uzeto iz misala. 

EVEEJINKINA, /. vidi Jevrejka. — U StuU- 
cevu rjeaiiku. 

EVEEJINSKI, adj. vidi .jevrejski. — U StuU- 
cevu rjecniku (s dodatkom da je uzeto iz misala) 
cfdje ima i adv. evrejinski ,.Judaeoi'um more', u 
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (evreinski .jil- 
disch'). 

EVEEJSKI, adj. vidi jevrejski. — U dvojice 
pisaca xvni rijeka, a izmedu rjernika u StuU- 
cevu (s dodatkom da je uzeto iz misala) r/dje ima 
i adv. evrejski .Judaeorum more'. Polak tomacena 
Gvrejskoga pisma. I. A^elikanovic , uput. 1, 20. 
Amen ric evrejska jest. 3, 285. ^ Zlobu evrejske 
skupstine. I. M. Mattei 54. i a Sulekovu rjecniku 
(,judisch'). 

EVEEN, vidi Jevrejin / Evi'ijon. — U jednoga 
pisca xviii vijeka. Pavo pisuc Evrenim. S. Eosa 
175a. 



EVEENSIvI, adj. r/f?< jevi-ejski. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. Puk evrenski, jerbo uzdrzasc 
evrenski jezik. 8. Eosa 5''. U evrenskijem stra- 
nama. 183^. 

EVEIJEN, m. vidi Jevrejin. — U jednoga 
j)isca XVI n vijeka i u StuUcevu rjecniku s dodat- 
kom da je uzeto iz misala. To je zemja plodna 
i laka, ku bog prida Evrijenima. N. Marci 39. 
— u istoga pisca dolazi i s ohlikom Evrin. Gdje 
ga skrise hudi Evrini. 42. 

EVEIJENAC, Evrijenca, m. vidi Jevrejin. — 
U jednoga pisca ^Y\i\ vijeka (s \\ mj.v) a izmedu 
rjernika u Bel in u (Eurijenac 367'') i u StuUcevu. 
Eurijenci s vremenom veoma se razj^lodise u 
Egiptu. D. E. Bogdanic 18. Eurijenci bjeze iz 
Egipta. 19. 

EVEIJEiSTAK, E\Tijenka, m. vidi Jevrejin. — 
U StuUcevu rjecniku. — nepouzdano. 

EVEIJENKA, /. vidi Jevrejka. — TI jednoga 
pisca XVIII rijeka, a izmedu rjernika u Bel in u 
(Eurijenka 367'') i u StuUcevu. Ali Evrijenka ma 
juvena. I. Dordic, uzd. 92. 

EVEIJEXKIXA, f. vidi Jevrejka. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka i u BeUnu rjenuku (Eurijen- 
kina 3671^). Evrijenkiiia mlada. I. Dordic, uzd. 35. 
Evrijenkirie diklice. salt. ix. 

EVEIJENSKI, adj. vidi jevrejski. — Dolazi i 
s u mj. V. — Od xvi do xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Belinu (puk eurijenski 348^) u kojem 
ima i adv. eiunjenski, na eurijensku ,judaice' i 
u StuUcevu. Evrijenske djevice dojde sin. M. Ve- 
tranic 2, 203. Glas letijase negov svuda preko 
evrijenskijeli svijeli gradova. G. Palmotic 3, 13^. 
Egipat poce se bojati mloztva eurijenskoga. D. 
E. Bogdanic 18. Ta bi zem|a dana narodu evri- 
jenskomu. N. Marci 39. — a ovoga pisca dolazi 
i s ohlikom evrinski. Kako negda puk evrinski 
iz robstva je slobodio. X. Marci 36. 

EVEOPA, /. Europa, dio svijeta. — Od xvii 
vijeka a izmedu rjecnika u Mik((^inu, a Belinu 
297'', u Bjelostjencevu, u Voltigijinu. — U rjec- 
nicima kao i u pisaca prije nasega vijeka pisano 
je s u mj. V. Aziju od Europe razdijuje. F. Gla- 
vinic, cvit. xiv. Otisavsi pod zapad do kraj Eu- 
rope. F. Lastric, svet. 114^'. Europa Jafetu do- 
pade. M. A. Eejkovic, sat. K6^ U ucenoj Evropi. 
Vuk, nar. pjes. 3, 527. i u Sulekovu rjecniku 
(Europa, Evrojja). 

EVEOPEJ, m. vidi Evropejac, lat. Europaeus, 
t(d. Europeo. — U Mikajinu rjeaiiku (Europej) 
i u Belinu (Europej 297''). 

EVEOPEJAC, Evropejca, m. Europaeus, covjek 
iz Evrope. — isporedi Evroj^ej, Evropjanin. — 
Postaje od Evropej nastavkom tci.. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. Gdi Evropejci prebivaju. D. 
Obradovic, basn. 339. Da nisu se Evropejci usu- 
dili. ziv. 13. i u Sulekovu rjehiika (Europjanin, 
Evropejac ,Europaer'). 

EVEOPEJKA, ./". zensko cejade iz Evrope. ^— 
isporedi Evrop|anka. — V nase vrijeme i u Su- 
lekovu rjecniku (Europlanka, Evropejka ,Em-o- 
paerin'). 

EVEOPEJSKI, adj. europaeus, koji pripada 
Evropi. — isporedi evropski. — Od Evroi^ej na- 
stavkom Bskt. — U jednoga pisca xvii vijeka i 
u nase vrijeme. S judmi europejskijemi. B. Kasic. 
frau. 33. On opot i na yijecu evropejsknni. 31. 
Pavlinovic, razg. 9. i u Sulekovu rjecinku (euro- 
pejski, evropejski ,europaiscli') gdje ima i adv. 
evropejski, po europejski, na eiu'opejsku. 



EVEOP^iANIN 

EVR6P:^ANI]Sr, ridi Evropejac. — plar. Ev- 
ropjani. 

EYEOPVANKA. vidi Evropejka. 

EVEOPSKI, ridi evropejski. — U Jediio(//( 
pisca xvjii vijeka. Brz bi dosle straiie europske 
se iitisilp. J. Kavanin 87b. 

EVEOSIMA, vidi Jevrosima. — U narodnoj 
pjesmi iia.iega vremena. Govori mu Evrosima 
iiiajka. iSTar. pjes. vil. IHBG. 98. 
^ EVEOSINA, /. Eii])hrosyna. ime fensJiO. — /- 
l^ulejiovu rjeciiikit. 

EVSEBIJ, )n. Eusebius, ime iiiusko. — isj)oredi 
Evsebijo. — U Sulekovu rjecnilcii. 

EVSEBIJO, ridi Evsebij. — Od xvi rijelta 
(prije naset/a rreinend s n inj. v). Eusebijo it 
svojoj istoriji veli. B. Gradic, djev. 69. Kako 
pise Eusebijo. F. Glavinic, cvit. 130^. Eiisebijo 
(Jesarijenski. J. Matnvic 178. / ii Siilel'orit rjfC- 
itikit (Evsebio). 

EVSTAK, vidi Evstakij. — U drojice pisaca 
XVII i xvm vijeka (i s \i )nj- v). Eu.stak z dru- 
zbom mucpiiik. F. GlavinicS cvit. xxv. Evstaka 
i Kornplija. J. Kavanin ;};51''. 

EVSTAKIJ, ///. Eustachiusi, iiin' ii/n.ikd. — i'a^jo- 
redi Evslak. — Od xvn vijeka li s n mj. v / 
.s- iioiti. sin(j. na o: Eustakijo, Evstakijoj. A sebi 
promiiiivsi ime narece si Eustakijo. F. Glavinic, 
cvit. 314i'. Paroka svetoga Eustakija. I. A. Ne- 
nadic, nauk. 1. i u SiiJekorn rjec)iikit (Evstakij, 
Eustakio ,Eustachius'). 

EVTA, vidi efta. 

EVTIMIJ, EVTIMIJE, EVTIMIJO, m. Eutliy- 
mius, ime mmko. — isporedi Jevto. — U Sule- 
kovii rjecnikii. 

EVTIX, ///. I><i<i (III jc pre.: line. — x\'iii vijeka. 
Stanko Evtin. Glasu. ii, H, 75. (170t)). 

KVZEB, vidi Evsobij. — U jednoga pisca xvn 
rijeka. Euzeb ispovidnik. F. Glavinic, cvit. xxiv. 

EVZEBIJO, vidi Evsebij. — xvi i xvii vijeka. 
Euzobijo. A. Gucetic, roz. mar. 202. Kako Euze- 
T)ijo ])ise. F. Glavinic, cvit. 109'>. 

EYZEBLJO, vidi Evsebij. — l' jednoga pisca 
xvm rijeka. Euzebijo Emison. P. Knezevic, osm. 

i:a. 

EZAJS', oziina, hi. pozir 'J'nnika iia iiiolitvu 
(.ito niKJezin rice .s munare), arap. azan, tur. ezan. 
— isporedi jezan. — U nase vrijeme. A zauci 
ozan na gamiji. Nar. pjes. juk. -il 1. 

EZAl', EZAUiSr, ;;/. Esau, hihlicko iiiie iinisko, 
is/joredi Ezaun, E/.aiil. — (' jedxnga 




38 F, c. 

l>ise(( (JJeniardiiiaj xv rijeka sfoji ii prroin iz- 
daiiH j)rri ohlik te se ne inijei'ia pu padesima, a 
n driigoni i treceiu izdanit drngi ohlik koji se 
iiiijeiia. Z bi'atom tvojim Ezau (Ezaunom 1543. 
15S(i). Bernardin 40. g-en. 27, fi. Ezau (Ezaun) 
brat moj. 40. gen. 27, 11. U svite brata negova 
Ezau (Ezaima). 41. gen. 27, 15. — oblik Ezau 
dolazi i u jednoga pisca xvm vijeka. Kukav 
Ezau zdilom lece proda bratu prvorodstvo. J. 
Kavanin 2f5". 

EZATJNOV. EZAUOV, adj. koji pripada 
Kzaunu, vidi Ezau, Ezaun. Euke .su Ezauove 
(Ezaunove). Bernardin 41. gen. 27, 22. 

EZEMPIJO, n. primjer, tdl. esempio. — U pi- 
saea primoraca xvn vijeka. .Prielika' ili ezem- 
pijo. B. Kasic, nac. 11. Ezempijo ali ti nauk. 
M. Orbin 87. Vele ezempija. I. Drzic 92. 

EZEMPLO, n. primjer, kit. exemplum. — U 
jiisaea primoraca xvii vijeka. Kazuci ezemi^lom 
od zacetja. B. Kasic, nac. 21. Ukazati po ezemplu 
i izgledu veliku koris. I. Drzic 41. 

EZAUL, in. vidi Ezau, Ezaun. — U jednoga 
pisca xvn vijeka koji pise i Ezaun. S bratom 
tvojim Ezaulom. T. Bandulavic 47^. gen. 27, 6. 

EZAULOV. adj. knji pripada Ehtnlu. — U 
istoga pisca a kojega itna i Ezaui. Euke su Ezau- 
love. I. Bandulavic 47^. gen. 27, 22. 

EZAUN, m. vidi Ezau, Ezaun. — xvn / xvm 
vijeka. Ezaun proplace. D. Barakovic, jar. 4i. 
Ezaun brat moj. I. Bandulavic 471". gen. 27, 11. 
Svitami Ezauna. 47''. gen. 27, 15. Ezaun prodao 
jo .Jakovu prvorodjenstvo. A. d. Costa 2, 130. 

EZAUNOV, adj. koji pripada Ezaunu. — U 
jednoga pisca xvn vijeka. Ezaunovu sricu pri- 
obrati. D. Barakovic, vil. 44. 

EZDEE, //(. vidi azder /' azdaha, pers. tar. 
ezder. — f^ narodnoj pjesmi nasega vremena (o 
pasii naeinenu popnt zmijej. O^iasala jaasa ezder- 
pasa, ezder joj se po srdascu plaza. Xar. pjes. 
petr. 1, 242. 

EZDIELIJA, /. kao da znaci: slican eMera 
Hi hazdaji, fiacii'ieno od tur. ezder (vidi ezder) 
i od tur. nastarka li. — U narodnoj pjesmi na- 
seqa vremena. Na caksire kovce ezdirlije. Pjev. 
crn. 214b. 

EZEVINA, EZIXA. ,/'. rubus tVuricosus L., 
kupina. — U Htuliceru rjecniku i ii Sulekoru 
imoiiku 81. — Jamacno je obje rijcci StuUi nn- 
cinio po raskom oKeHnwa, a iz Stulicera su rjec- 
nika opet )yrosJe u rnkopise u kojijem ill jc namo 
Siiiek: s tiiga su n/ije rijrri ne/muzdane. 



^sr-ifnasijem rijet'ima : a) sfoji u ufati (gdje 
je jtostalo od negdasnega \)\] i a drugijem rije- 
'■'.".'"..'"^ '>><c o.snore. — h) upotreh^ava se kad se 
rijeejn lioce pokazati kakav osohiti zrek, glas 
In. p. a frk, frcati). — c) ne rijetko zumjei'ruje 
liv (tnln. fat itd). — d) u I'lekijem rijecima po 
juznijem krajerima zamjemije \\ (rijetko) : Foca, 
litHii ild. i \ (rijelkoj: frijes, fnga (jn) Ionic mole 
liiti da .^liiji It I'lizda -= uzda, ;///. viizda). 

b. u ludijnii rijenma ii.sliijr nrimimijei'ieno. ili 
se gdjegdje mijniii nil !> (iJilip, Osil., ild. osohilii 
kod cakarara), na \> fpriguti, Stjojian Hd.}, na v 
(vnjda ild.l. (treha dodali da gdjegdje sum narod 
koji orijem slorlma :iiiiijiniijr hide f, tijul izgo- 



rara f ti liidoj rijeci gdje je jeilim od or i jell 
slora, tako u Konarlima hiizu Duhrornika go- 
vori se ])ratar, iiuiiostra, a opet fasta prema tah 
l)asta, tijesto). rjede se mijena na liv: Hvar. hvjola. 
c. sto se u starijim knigaiiia pisanijem latin- 
skijem slocima (pocecfii od Bernardina) nalazi f 
(gdjegdje i vf, uf) mjeste v a rijecima kao st'ak, 
jioslatsi, ofca. zdraf itd. nioze se poinisliti da ono 
slovo znaci iiprar glas f, ali opet u islijem ki'ii- 
gaiiia iierijetko stnje s f / rijeri kao prafda, krf'ju. 
iliilinfiii itd. kod kojijeh liez sumiic i glasi v (ridi 

I \). Hanicic. glasn. 9. 12—13). moie liiti da su 

II ono dolia ikad su u latinskom alj'aftetii sloru 
ti / A' islo rrijedllii) pisei slorima t'. nl'. vf liljeli 
islaknuli da se cifa v a ne u. 



FABIJAN 



39 



FAJDA 



FABIJAN, Fabijana, m. Fabiauus, iiiie inaHko. 
■ — Od -ax vijclia, a izmeda rjecvilca u Bdinu 
297''. Zeua Fabijana Cehovica. Mon. croat. 111. 
(1472). Bise u Eimu di'ugi sudac Fabijan. F. 
Glavinic, cvit. 26''. Kako svjedoci Fabijan pajia 
rimski. J. Matovic 180. i u Sitlelwini rjecniku 
(,Fabian'). 

FABIJANCIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. zagr. 1875. 227. Schem. diac. 1877. 63. 

FABIJANIC, m. prezime. — Od xv vijekn. 
Jvire Fabijanic z bratiju. Mon. croat. .57. (1433). 
Mavar Fabijanic. 188. (1505). Fabijanic. Schem. 
jadert. 1876. 52. 

FABIJANOV, adj. koji pripada Fabijan it. 
(GoJubica) na Fabijanovu side giavn. F. Glavinic, 
cvit. 23a. 

FABLTANOVIC, m. prezime. — U nak' vri- 
jeme. Schem. diac. 1877. 67. 

FABINO SELO, n. selo hlizu Rihnika a Hrvat- 
skoj. ■ — XVI vijeka. Drugo selo jedno kmetsko 
ko SB zove Fabino selo. Mon. croat. 277. (1576). 

FABEICIJ, FABEICIJE, FABEICIJO, m. Fa- 
bricius, ime viusko. — Od xvn vijeka (po pri- 
injerii ne zna se kako je nominativ). Sveti Martin 
papa rodi se od Fabricija krijjostnoga. F. Gla- 
vinic, cvit. 371". i H SidekovH rjecniku (Fabricij, 
Fabricio, Fabricie ,Fabricius'). 

FABEIIvA, /. tal. fabbrica, vem. fabrik. aj </ra- 
deue (kucej. — xvi vijeka. Ki tice fabriku crikve. 
Kapt. sen. ark. 2, 80. — hj vidi tvorionica, tvor- 
nica. — od xviii vijeka. Za fabrike jal' manu- 
fakture. I. Jablanci 61. i u ^Sulekovu rjc'niku 
(.fabrik'). — c) selo u Banatu. Sem. jirav. 1878. 89. 

FABEIKANAT, fabrikanta, ;//. vidi tvornik. 

— U SalekovH rjecniku (s noni. fabrikant ,fa- 
brikanf). 

FABEOVIC. m. prezime, od tal. fabln-o, korac. 

— U iidse vrijeme u Dalmaeiji. P. Budmani. 
FABULA, /. hasna, lat. fabnla. — U dvojice 

pisaca xvm vijelca. Kakono je (pisao) fabule za 
dicn Esopus i Fedro. M. A. Eejkovic, sat. A 2''. 
Fabula iliti pripovidka. D. Eapic 249. 

FAC,, m. mjesto a Srbiji u okritifn pozarevuc- 
kom. Niva n Facu. Sr. nov. 1871. 314. 

FACA, /'. lice, od lat. facies, ali preko mlet. 
fazza Hi preko rumunskoga fact (vidi P. Budmani, 
dubrov. dijal. rad. 65, 162). — U nase vrijeme it 
TJubrovniku a izmedu rjecnika u Vnkovu. Nije 
ta faca od umrca. Nar. posl. vnk. 218. 

FA CAN, m. vidi fazan. — U Bjelostjenrevu 
rjecniku. 

FACOL, m. id)riisac, rubac, tal. inlet, fazziol. 

— Od XVI vijeka 2^0 zapadiujem krajevima. Vazda 
2)lakase i facol vazda drzase. Narucn. 52''. Nima 
se napokom ni facol na oltaru drzati. I. Krajic 
55. Gori ga zovite, da mn ja darujem facol ra- 
kamani. Nar. pjes. istr. 2, 106. Ca cemo tim 
svatom darovat? fantima te bile stumaiie, dive- 
rom te svilne facole. 2, 149. 

FACOLIC, m. dem. facol. — Od xvi vijeka po 
zapadnijem krajevima. Vze jedan facolic. Korizm. 
27^1. Kalez jima biti vaskolik pokriven z facoli- 
cem. I. Krajic 69. Ona mn da pol svoga facolica 
na uspomenu. Nar. prip. mikul. 83. 

FACULET, m. ubrusac, rubac, tal. fazzoletto. 

— 0(Zxvni vijeka p)o zapadnijem krajevima. Sti- 
dili bi se onakim faculetom nos otrti. F. Lastric, 
od' 6. Faculet ii kome su zice zrake suncane a 
potka zvijezde i mjesec. Nar. prip. vuk. 128. O 
fesu straga visi faculet. V. Bogisic, zborn. 130. 



FACOL, )n. vidi facol. — U nase vrijeme u 
Istri. Ako ce facole, ja mu ih posijam. Nar. pjes. 
istr. 2, 44. 

FACEL, ;«. koprend, macjar. fatyol. — isporedi 
i facol. — U dvojice pisaca cakavaca xv i xvii 
vijeka. Na giavi ^Ji'iviti plavi tere beli i perja 
naditi stojahu faceli. M. Marulic 12. Sultanskim 
facelom glavu ti kruzimo. I. T. Mrnavic, osm. 184. 

FACUK, m. kopilan , ma gar. fattyii. — Od 
XVI II vijeka it Hrvatskoj, a izmedu rjecnika u 
Bjelostjencevii gdje naj prije dolazi, u Jambre- 
sicevit. It Voltigijinu fgrijeskom facuk). To je 
fot, ,facukS kopije. V. Bogisic, zborn. 317. Facuk, 
kopile, nezakonito dijete. u Prigorju i Zagorju. 
F. Hefele. 

FAENCA, /. vidi Fajenca. — U Mika}inu rjec- 
nika i u Belinu 300a. 

FAETON, m. otvorene dvokolice, titda rijec. — 
U Sttlekova rjecniku (,pliaeton'). 

FAFAEIKULA, /. biikov zir, bukvica. — Zna- 
cehe je sumi'rivo, jer ocito rijec postaje od tal. 
mlet. fanfarigola (vidi fafarinka i fanfarika). — 
U Sulekovu imeniku po ritkopisu xv vijeka. Fa- 
farikula (fafaricule) , fagus , fagus silvatica L. 
fructus, cf. fafarinka. 81. 

FAFAEINKA, /. kostjela, tal. mlet^ fanfarigola. 

— I! nase vrijeme ti Dalmaeiji. B. Sulek, im. 81. 
FAFO^AK, fafojka, m. vidi fafujak. 
FAFONIC, m. prezime, tal. Fanfogna. — U 

sjevernoj Dalmaeiji. — xvn vijeka. Krnaruti, Pe- 

careli, Fafonici, Ga]ardini. D. Barakovic, vil. 194. 

FAFUJAK, fafujka, m. floccus, palia],, kunadra. 

— U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fafujek, 
favojak) , ii Jamhresicevu (fafu|ek) , u Stulicevu 
(v. pahalic; uz faftijak imn i fafojak). 

FAG, faga, m. pagellus erythrinns Cuv. (':'), 
neka morska riba. — isporedi arbun. — Od xvi 
vijeka, a, izmedu rjecnika ti Stulicevu (,fravolino, 
jDesce'). Cipoli i fazi pritili. M. Vetranic 2, 388. 
,Pago' fag. Progr. karlov. 1878. 41. Fag (medu 
ribama od vogej. L. Zore, rib. ark. 10, 339. Fag 
jfragoletto (pesce)'. D. A. Parcic, rjec. 

FAGANIO, faganela, m. cannabina linota J. 
F. Gm., iieka pti&ica, tal. mlet. faganello. — ispo- 
redi paganio. — -ne- stoji mjeste I'legdah'iega 
-nje- (ne). — Od xvi vijeka u Dubrovniku. Ptice 
staglici i faganjeli. M. Vetranic 2, 268. Faganio, 
fringilla canabina. Slovinac. 1880. 31a. 

FAGCJT, m. velika svirajka^nizokoga glasa, 
tal. fagotto, Yiem. fagot. — U Sulekovu rjecniku 
(,fagot'). 

FAGOTISTA, m. covjek koji svira u fagot, tal. 
fagottista. — U Sulekovu rjecniku (.fagotisf). 

FAGAN, fagana, m. vidi fazan. tal. fagiano. 

— Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iika(inu 
i It Voltigijinu. Fagani i golubi. M. Vetranic 
2, 279. 3-^upi par fagana. M. Drzic 261. Gladan 
sam kako fagan. u nase vrijeme u Dubrovniku. 
P. Bniimani. 

FAGOLA, /. grah , tal. fagiuolo. — V nase 
vrijeme u Hercegovini. Vazda bi u gep sta^ao 
onoliko zrna fagole koliko je dana posta. Nar. 
prip. vrc. 62. 

FAGUO, fagula, m. jihaseolus vulgaris L., grqh, 
tal. fagiuolo. — isporedi fagola, fazol. — U Su- 
lekovu imeniku fgrijeM-am faduo) iz dubrovaekijeh 
rukopisa. Hi. 

FAJDA, /. kurist, arap. iur. fajda. — isporedi 
vajda. — Akc. se mijena u dat. sing, fajdi, u 
ace. sing, fajdu, ii nam., ace., voc. pi. fSjde. — 



FAJDA 



40 



FALAS 



Oil XVII rijrkd (losta cesfo (osohito a recenicama: 
iiije fajile, nema fajde koje viof/u i znaciti: nema 
(IriK/r, lie maze biti inako), a izmectu rjehiika u 
BJehsfJencerK, a Htidicecu, u Vukoru. Ka fajda 
jest da takmeni trudi za mnom cinis sada? I. 
Zanotti, en. 50. Vrh glavnice kad zajmene htise 
fajde zabraneiie. J. Kavai'iin 4.51a. Ukravsi stvar 
od male fajde. J. Banovac. uboj. 36. Sto mi 'e 
fajda zivitV A. J. Knezovic 17. Da nejma diiigo 
oct fajde u kuci svojoj izvan malo ii|a u sudicn. 
And. Kacic, koi\ 252. Sad mi kazi koju imas 
fajdii kad ti ]udma ne ispunis kajdu. M. A. EoJ- 
kovic, sat. A 6''. Koja fajda tuda ruba? Xar. pjes. 
vuk. 1, 374. Nije fajde, otvori mi dvore. 1, 539. 
Kema fajde ici za Alijom. 3, 249. Ko se fajdi 
nada onaj vaja i statu da trpi. Xar. posl. vuk. 
156. Od te kajde nema fajde. 236. Kamata se 
zove interes, dobit, fajda, . . . uzeo sam novae 
na fajdu. V. Bogisic, zborn. 473. — U Crnoj Gori 
za fajdu znaci zaluclu, hez plate, nije jnsno koko 
je posttdo 01^0 znarei'ie. I povrati na torinu ovce, 
al" za fajdu, dragi pobratime, e je juto Petar 
obolio. Nar. pjes. vuk. 4, 365. Obecavao polovinu 
carstva, ako ga koji izlijeci, ali sve za fajdu. 
Nar. prip. vuk.'^ 262. 

FA.TDICA, /. detii. fajda. — isporedi vajdica. 

— U nnse vrijeme (h Vnkitrn rjeciiikii ima samo 
vajdica). 

FA.JJJ»ir, in. jn-eziine. — Gorori se i Vajdic. 

— U iiase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 
FA.JDI.SANE , n. djelo kojijem se fajdise. — 

U Vukoru rjecnUxK. 
FA.JDISATI, fajdisem, pf. postaje od fajda. 

— isporedi vajdisati. — Akc. se mijei'ia ii aor. 
2 i 3 siiKj. fajdisa. — Od xviii rijeka a izmedii 
rjeciiikd II Vukorii (jdje stoji: fajdisati, (jainacno 
(/rijeskoiii I imi)f. vide vajdisati. vajdisati, pi. 
1. .niitzen' .prodesse': to ti nece vajdisati, of. 
pomoci. 2. neces vajdisati ,nutzen haben' ,lucror'. 
vajdisati se, pf 1. vide vajdisati, 2. skupo je 
kupio, nece se vajdisati kad proda. 

a. iieprelazno. 

a) biti koristan, koristiti, pomoci. Ovakve pu- 
stare bas onako dobro mogu fajdisati kano da 
su bile s zitom posjejane. I. Jablanci 39. Ali 
uista fajdisalo nije. Xar. prip. vuk.- 212. 

b) okoristiti se, imafi korisfi. n Vukoru rjecnikii. 

b. prelazno. 

11) upotrebiti iia korist, uaci u cem (objektiij 
korisfi. — U jednoin primjerii xviii vijekn, gdje 
stoji s(i so, /jfisinio: Kako se mogu ovakve zemje 
fajdisati. T. .Jablanci 42. 

hj sa so, rejieksirno. riili a, b). ii Vnhurn rjec- 
iiikii. 

FA.IDJKTI. fajdim, jij'.l':'} okoristiti se. riili 
fajdisati. — Xii jnhioin itijestii xviii rijrkd ijio 
islix'iiom i/ororu fajdeti). Stf) smo fajdoli . . .y ,1. 
Rajic. ])()Uf'. 1, 92. 

FA.IDONOSAN. fajdono.sna. udj. koji iiosi 
fdjflii, korisinn. — U jedvofia pisca xviii rijeka 
koji re bili sam uaciuio. Uzdam se da cos ovo 
fajdoiiosiK) npuceiio di)lii()V(i]ii(i piiniiti. I. .hi- 
blanci 1S2. 

FA.JE\(;A, /. Faoiiza. <irdd ii Itidiji. — ispo- 
redi Faoncn. — U Sulekora rjecniku. 

FA.IRXCIXA, /. zemla od koje se (jradi skiipfe 
posiide (iiiai'ie skupo ueijo porculan). — isporedi 
iiiajolika. — Naeiiicno od franc, faience (a oro 
od imrud (jrada Fajeure u ttdliji u koiii sr ouako 
j)osude f/radilo). — F Sulrkoru rjrniikii (.fajonco. 
fiiyaiico'). 

F.\.IKIvr)V.\(', Fajcrovca. m. seln ti llrrdlskoj 



u podzupauiji krizerackoj. Pregled. 68. — Hijec 
I'lemackoga postai'ia. 

FAJGOLICA, /. pibica, vein, veilchen. — U 
nnroduoj pjesmi lUfarskijeh Hrvata. Ar kot jedna 
fajgolica rastem na sami kitica. Jacke. 82. 

FAJTA, f. a) fucus, cersa; b) rlnrja. — Tud:a 
rijec nepoziidtd postana. — U Bjelostjeiiceru rjec- 
niku: fajta, farba ili rumenilo kojem zene lica 
mazu, da beleje i rumeneje postane. 2. v. vlaga. 

FAJTATI, fajtam, impf. vidi fajta, od ceya po- 
stdje. a) fucare, cersati. — ic Bjelostjenceru rjec- 
niku. — b) u istoiii rjecniku: fajtam, v. vlagam. 

FAJTIL, III. vidi facel (V). — U ki'iizi xvi ri- 
jeka. O zene ohole s kudami i s penelami, s faj- 
tili! Korizm. 24a. 

FAJTNOCA, /. vlaya. — vidi fajta. — U Bje- 
lostjenrerii rjecniku (v. vlaga). 

FAJTOVCI, Fajtovaca, m. pJ. selo u Bosni u 
okriifiH bihackom. Statist, bosn.^ 116. 

FAKICI, m. pi. seoce u Bosiii u okrug ii trar- 
nickom. Statist, bosn.'-^ 186. 

1. FAKl^A, /. vidi vakja. 

2. FAK^A, /. nejasna rijec (nekakdr ndkit na 
kdlpaku). — [/ narodnijem pjesmuma nasega vre- 
mena, i a Vukovii rjecniku (bez znaceiia) s do- 
ddtkom da je stajaca rijec i s primjerom : Jedan 
kal[)ak, devet celenaka, i deseta fak|a okovana, 
iz iie su mu do tri jDora zlatna sto junaka biju 
po plecima. Nar. pjes. vuk. 3, 96. Jos na glavu 
kalpak od dvije kune, oko I'lega sedam celenaka, 
krilo osmo, a fakja deveta, a deseto direk vas 
od zlata. Nar. pjes. juk. 215. 

FAKOVIC, m. opcina u Bosni u okrug n Done 
Tuzle. Statist, bosn.- 152. 

FAKULTET, fakulteta, m. zbor ucitela jediie 
iiauke na sveiicilistu, vein, facultat. — U Side- 
kovti rjecnikii (,facultat'). 

FAL-, ridi hval-. 

FALACAC, falacca, m. dem. falatac. — U Bje- 
lostjenceru i u Jambresicevu rjehiika (a objema 
kajkavski .falacec'). 

FALAGE, ridi falake. — IJ Vukovii rjecniku. 

FALAK, III. samo u Bjelostjenceru rjecniku: 
V. testo. 

FALAKE, falilka, /. pi. I'leka sjtrara kojom 
(Turei) rehi noge oiiome koga hoce tabaniti, arap. 
tiir. falaga. — isporedi falage, valake. — Od 
XVIII rijeka a izmedu rjecnika u Vukoru. Kad 
Vjogovi turski razumise, iieg dozvavsi prid sobom 
siidiso, u falake nega postavivsi i nemilo ondi 
nagrdixsi. Xadod. 74. Sve im metn'o noge u fa- 
lake, svakf)iii dao ))o tridoset sta])a. Xar. ]'jes. 
juk. .5(59. 

FALAXOYO BEDO, n. seoce a Herregnrini a 
kotitrit koi'tirkom. Scliem. bo.sn. 1864. 57. 

FALAS, falsa (fiiosa), adj. lazan, lat. falsus 
ili tal. falso. — -a- umece se samo u nom. sing. 
III. iiomiiidlnogd obliku i ti dec. kad je jednak 
iinminatirit (u prrom priiiijrni nije umetnuto). — 
11 jediiogd pisca Diibrorcdiiina (Vetranica) xvi 
rijeka 1 na kraju sloga inijeiia se na o, ali sad 
u Diibrorniku oslaje nepromijeiieno. — Od prije 
XVI rijeka po ziipudnijeiii knijerima. Ako so ki 
najde fals svedok. Zak. vinod. 73. O falsi od ve- 
likoga boga neprijateji. Korizm. l.^-"*. Xoka . . . 
od faosa skrivana no gubi razlogn. M. Vetrani6 
1. 17<>. Falaa si kako dzar (grijeskow car). (D). 
l'()slo\-. daiiic. 22. Za I'loga bi ucinio falsu rau- 
iiitii. iDi. l.")3. Menied-aga falsi prijatejn, sto uii 



FALA.S 



41 



FALITI, a. 



opali bijele dvorovey Nar. pjes. bog. KW. Falas 
(falsa, falso) kako cvancika. h iinie vrijeme a 
Duhrovniku. P. Budmani. 

FALASCAK, //(. seoce n Hrcatskoj it podzu- 
paniji zaf/rehackoj. Pregled. 20. 

FALAT, m. komad, magar. falat, zalogaj. — 
XVII i XVI 1 1 vijeka, a izmedit rjei'nika u Mika- 
linn (falat kriiha, fi}a krulia, landa kruha ,bii- 
cella panis'), u BJelosfjencevii (.frustum, particula, 
bnccella, crustum'), u JauibreSiceru (,frustum'), h 
Voltigijinu (,pezzo, boccone, fetta' ,stiick, bissen'). 
Siikna koga smo Sivi dali falat za jeduu siibu. 
Starine. 11, 127. (1679). Nadosmo u Sivinu medu 
dva tri velika falata zemle. 128. (1679). Usred 
onih reda bijase jedan falat kriza Isusova. K. 
Pejkic .S3. Stavise prid nega falat ribe pecene i 
sat meda. F. Lastric, od' 319. 

FALATAC, falaca, m. dem. falat. — U BjeJo- 
stjenceiHi rjecniku (kajkavski falatec). 

FALATAST, adj. pun komada (falata). — U 
Jamhresicevu rjecniku (,frustulentus'). 

FALATATI, falatam, impf. komadati. — vidi 
falat. — U jednoga pisca xvm rijeka. Jere po- 
tlam casti hoce on toprva tvoje jegeke zubi gristi 
i falatati. D. Eapic 404. Zao izgled iliti zla pri- 
lika jest kopov iliti hrt jjakleni, koji pravedne 
duse falata (stawpan^kom f/njeskoin falta) i lovi. 
422. 

FALATIV, adj. stoji samo na jednom mjestu 
XVI njeka i kao da znaci: koji se maze preva- 
riti. — isporedi faliti. Zakon govori da je jedan 
falativ po ustijeh, od dviju istina se moze znati, 
210 dva svjedoka istina se nahodi. Zborn. <d^^. 

FALE, /. pi. arap. tur. fal, gatane, vracane. — 
U narodnijein pijeswaina nasega vremena. Jesi 1', 
Tale, proucio fale, bolan Tale, sto ti fale kazn? 
stono grcu crni gavranovi? sto svijaju orli mrci- 
liasi ? a sto klicu znti jastrebovi V Nar. jijes. jiik. 
147. Fale, mudrolije, dosjetke. 618. 

FALEM, m. ime iiekakvii mjestii. — U )tarod- 
noj pjesmi nasega vremena. Od Falema maloga 
dizdara. Nar. pjes. vuk. 3, 274. 

FALESICI, m. pi. selo u Bo-wl h okniga iJoue 
Tuzle. Statist, bosn.' 120. 

FALE T ATI, faletam, iuq)/. gat at i. vidi fale. 

— U jednoga pisca nasega vremena. U vrbane 
pokraj vode hladne, gdje ciganke faletaju gladne. 
OsA'Ctn. 4, 44. 

FALICAN, falicna, adj. vidi falisan. — U jed- 
noga pisca xv in rijeka (isporedi i falicnost). Pra- 
vicnost pisaca i fai'izea sva bijase himbena, fa- 
licna i lazjiva. B. Lpakovic, gov. 160. Cija six 
pak i falicna i zla dila, oni se falican i zao sudi. 
169. — U istoga pisca ima i adv. falicno. Ivada 
tko dvoumi od griha ili kad falicno viruje da 
grisi. nauk. 458. 

FALICNOST, /. osobina, staiie onoga koji je 
f alii' an, lazivost, laznost. — U dvojice pisaca 
XVIII vijeka. Nit' jiokrivam s ovim koje falicnosti. 
A. J. Knezovic 1.53. Promotrite izvrstitost slave 
nebeske i falicnost slave svitovne. B. Leakovic, 
gov. 145. 

FALIC, m. prczimc. — U nase vrijeme. Seliem. 
diac. 1877. 67. 

FALINGA, /. vitium, defectus; error, mtdiana; 
pogreska. — isporedi falinka, valinka. — Radi 
postana vidi faliti, ali je nejasan nastavak inga. 

— Od XVI II vijeka, a izmedu rjeinika n Bjelo- 
stjencevu (falinga, greska, uzmakane ,error, erra- 
tum, vitium, menda, mendum') i a Voltigijinu 



(,errore. sbaglio, sproposito' ,fehler'). Tko u onu 
falingu ujiade. A. Bacic 122. Da se nakazno rodi, 
zove se grili ili falinga nai-aAi. 207. Jedna ima 
jos falinga tvoja. M. A. Eejkovic, sat. HS^. A 
ne mozes na sebi viditi sta falingi i na tebi ima. 
06*1. Jezikom nije mogao govoriti, ali lezanem 
na zemji jest svoju falingu ispovidao. D. Eapic 
184. Ja vidim da se mloga zla i falinga doga- 
daju i prvo vincana i posli vincana. B. Leakovic, 
gov. 31. 

FALINIC-BRIJEG, m. selo u Hrvatskoj u pod- 
znpaniji vara^dinskoj. Falinicbreg. Pregled. 47. 

FALINKA, vidi falinga. — xviii vijeka i u 
Vitkovn rjecniku (vide valinka). Da podnasas lie- 
gove falinke. M. A. Ee|ko\T.c, sat. FG^. Znam 
da ces najti falinke u jirilagai'iu slova. B. Lea- 
kovic, gov. vi. 

FALISAG, m. kao da znaci nedostatak, nepuna 
mjera, a vidi t falinga. — Postaje od faliti ma- 
garskijem nastavkom sag. — Na jednom mjestu 
ovoga vijeka. Vizitirali ekmecije i nasli falisaga, 
koji su falili dobili su po 12 batina. Glasn. ii, 
1, 17. (1808). 

FALISAN, falisna, adj. laliv, lakni, nem. 
falsch. — Od XVIII vijeka. — Kompar.: falisniji. 
Ali zmija falisnija bise neg sve zvirje. M. A. 
Eejkovic, sat. F5». Ako li i poznajemo za dvo- 
struke, falisne. D. Obradovic, basn. 82. 

FALISIJA, /. vidi falisnost. — U narodnoj 
pjesmi ugarskijeh Hrvata. Volim uciniti vsoj ju- 
bavi konac, neg' da b' pogubila moj zeleni venae : 
nioj zeleni venae z ciste rozmarije, a taj mladi 
junak pmi je falisije. Jacke. 24. 

FALISNOST, /. osohina, stane onoga koji je 
f(disan. — isporedi falisija, falicnost. — U jed- 
noga pisca xvm rijeka. Zensku falisnost Jahel 
kti kazati. A. J. Knezovic 116. 

FALITI, falim, pf. i inqjf. tuda rije'\ po juz- 
nijem krajevima od tal. fallire, po sjevernijem 
od iiem. fehlen (po havarskom govoru falen, vidi 
F. Miklosic, etymol. worterb. 57a). — isporedi 
valiti. — Kod cctkavaca i kajkavaca dolazi i 
s ohlikom faleti, kao prema negdasnemu faleti. 
— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu 
(faliti, ob sve priti, izgubiti sve svoje' ,fallire' 
jdecoquo'), u Bjelostjencevu (falim. faleti, gresim 
,erro, aberro'. 2. falim, t. j. mei'ikam, uzmankam 
,desum, absum'. fali ,abest, deest'), » Jamhresi- 
cevu (falim ,erro'), u Voltigijinu (faliti, falim 
,fallare, mancare' ,fehlen'), u Vukovu (faliti, A'ide 
valiti, a kod ovoga stoji: valiti, pf. ,fehlen' , labor, 
desum' s dodatkom da se govori u vojvodstvu). 
a. jj/. aj prvo je znacene: ne pogoditi u ono 
u sto se gada, te sa sirijem znacenem: uopce ne 
pogoditi (u prenesenom smislu), pa ohicno: (hez 
zle namjerej ne uciniti sto je pravo Hi dohro, ili 
uciniti sto je ncpravo ili nedohro, vidi pogrije- 
siti. Kad bi u cem fali". M. Marulic 110. Ve- 
rujte da ne more ihog) faliti. Transit. 46. Kada 
majstor fali u zanatu. A. Bacic 207. Sabori ne 
mogu faliti. 250. Oprostite, ako sam falio. A. J. 
Knezovic ii. Tezko fali koji cini tako. M. A. 
Re|kovic, sat. Gl-i. Istina bog rad bib da jos 
dug|e zive niti bi falil rec da me i 2>i'ezive. M. 
Kuhacevic 76. U torn mlogi bas kucnici fale. 
•T. S. Eejkovic 14. Onda cemo pogoditi, niti cemp 
faliti. B. Leakovic, nauk. 96. I pop u knigu fali. 
Nar. posl. vuk. 104. Svak moze faliti. 278. Falel 
san, kad san ti tako sal obecivat. Nar. prip. mikul. 
121. Ko nije falio, ko li neccV V. Bogisic, zborn. 
263. — kao iito se vidi po primjerima, sto je 
pogreska naznacuje se lokativom (u jednom pri- 



FALITI, a. 



42 



1. FAN AT 



vijrrii akuzatironi po cruofjorskDiti fjovoni) s pri- 
jcdloyom u; a akuzativom samoliad jc oiuij koja 
z(nvje))ica srednega roda: sto, to, ovo itd.; prema 
ovome moze biti i pasivno: Fajena (kod stam- 
jKiua). Naprav]ena. M. Zoricic, ai'itm. 118. — 
h) II ovijem p)rimjerima znacei'ic je kao predasne 
ali se misli: sa ziom namjerom. Vizitirali su 
ekmecije i nasli falisaga; koji su falili, dobili su 
po 12 batina. Glasn. ii, 1, 17. (1808). — c) da]i- 
jem sirenem znacena moze znaciti (i kao izdati 
u prenesenom smislu): ne ispuniti I'lesto cemu se 
ko mogao nadati, pa po tome i: nehiti koristan, 
■vrijedcm. Pokora docne more faliti (poenitentia 
sera raro est vera). I. Ancic, vrat. 165. Falila ti 
je kostula. (D). Poslov. danic. 22. Obecanje ne- 
govo nigda ne fali. F. Lastric, test. 22". S tog 
XI riima svako sime fali. J. S. Eejkovic 26. Za sto 
gdi koje voce u rodivu fali. 269. Loza nikad 
faliti lie moze. Nar. pjes. vuk. 5, 473. — amo spa- 
da ju i ovi primjeri ii kojima datwom se ^joAra- 
zuje sto je ko diizan isjmniti, te ne ispiini: I iie- 
cemo svojoj viri faliti. Starine. 11, 86. (oko 1648). 

— d) izgubiti stw svoje, propasti. samo u Mi- 
kajinii rjccnikii (vidi sprijeda). — jamacno po 
tal. fallire, propasti, ne isplatitl dngove. 

b. imj)f. (ii Viikovii je rjecniku zahilezeno pf ) 
deesse, ne hiti, nedostati, mai'ikati, po nem. fehlen 
/ samo po sjevernijem krajevima. Ivako timun u 
iiaA-i fali. F. Gla-\dnic, c\at. 444a. Pak nam ste 
odpisali da nike rici fale. Starine. 11, 89. (oko 
1650). Malo je falilo da srcba bozja ne posmica 
vas puk. E. Pavic, ogl. 157. Ja naliodim naj 
bo] eg terziju jer on radi i na A^eresiju, a iiikoga 
privariti nece, neg kad fali, jos svoj komad mece. 
M. A. Rejkovic, sat. El'j. Najdose da jim fali 
pet ovaea. sabr. 59. Eoditeji, kada se dile od 
knee svoje u druga iiiista i vilaete, obicaju lijepu 
naredbu u kuci uciniti porad dice svoje, da im 
nista lie fali, dok se oni ne povrate. B. Leakovic, 
gov. 120. Kil eel covik, leli ca mu je glava falela. 
Nar. prip. luikul. 13. Ni ticjega mleka ni iiin 
falilo. 28. — u jednom ptrimjeru stoji s istijem 
znacei'iem refieksivni glagol faliti se: Imam sva 
])()tribita, niis mi se ne fali. M. Kuhacevic 28. 

FALIZAN, falizna, adj. vidi falisan. — U jed- 
iioga pisca xvni rijrka. Ako so ova ovako iiiiajn, 
tko bi indi svitu faliziiome sluzio? D. Ea^iic 171. 

FALIZ^IV, adj. vidi falizan. — H jediioga 
pisca XVIII vijeka. Medu istom faliz|iv()m bracom. 
D. Rapic 105. Kada bismo falizjive i liamiine 
oci imali. 258. — U istoga pisca inia i adv. fa- 
liz|ivo. Sada })oznajem, da sam .se falizjivo ispo- 
vidao. 277. 

FALIZNOST, f. vidi fulisnost. - T istoga 
jtisca XVI M vijeka a kojcga iina i falizan. Sto 
vise krajuje na svitu ovome, nego i)rivara, laz, 
faliznost i novirnost? R. Ea])ic 180. Od faliznosti 
svita ovoga. 805. 

FALKON, m. tal. falcone. soko. — iVrf jcdiioin 
wjestii 11 ruko))isu xvii vijeka. Ptisti. zo narica- 
jeriii falkoni. na carhskyliF. rukalii. seditr. di drii- 
gom riikopisu xvi rijrka stoji falknni.i. Stofniiit. 
ntar. 2, 270. 

FALKHX. ri,li talkon. 

KALO^'I('[. ;/(. j,l, srocr ii Jlirrtgnr'iii n oknign 
sariijirskoni. Statist, bosn. ' ;«». 

FA LSI.) A, /. laz. — Od osiiorr adjrklira i'tihin. 

— V pisiKii vakiiraca xvi vijrka. Spovid govori 
.se prez sinrSenja niko falsijo. Nariicii. 80''. S ful- 
siju i s lazi. Koriziii. 9''. 

FALSIV. adj. ridi fiila.s. — V /lisacti nika- 
caca xvi rijrka. Doklo .se ne lulri i.stinii ni se 



sme^uje ca koli falsivo. Narucn. 80''. Falsivi i 
bolznivi odgovorniei. Korizm. 81=i. 

FALSIVOST, /". osohina onoga sto je fidsiro, 
lazivost, i u konkretnom smislu : stvar lazna, laz. 

— U pisca cakarca xvi vijeka. Predajstvo, fal- 
sivost, hinba. Narucn. 85''. Jesi Ii kada uciiiil 
falsivost ili hinbu? 86''. 

FALSIV, adj. vidi fal.siv / falas. — Na jednom 
mjestii XVI vijeka. I pravda listom nijedno iiioci 
ne da nego da su listi falsivi. Mon. croat. 284. 
(1581). 

FALS^IV, adj. falsus, lazan, nem. falsch. — 
U Bjelostjencevu rjecniku k kojrm ima i adv. 
fals}ivo. 

FALS:^IVOST, /. osohina onoga koji je fali jiv. 

— U Bjelostjencevu rjccnikn. 

FAl^A, /. prasnik,^ mozebiti tal. faglia, skrip. 

— U nase vrijeme. Sta 1' je pustim naspilo to- 
povma kod tolikog pralia nesazgana, da ne daju 
iz svog zdiia glasa? Ili su im faje poizdale? 
Osvetii. 2, 131. i u Parcicevu rjecniku. 

FA^ATI, fajam, kao da je impcrfektivni glagol 
pyrema faliti, a. vidi fajivati. — U duhrocackoj 
poslovici XVII vijeka. Njegda sam va]ao, a sad 
sam fa|ao. (D). PosloA'. danic. 85. 

FAl^IOA, /'. orlaya grandiflora Hoftm., neka 
bijka, stidak. — TJ nase vrijeme u Dalmaciji. 
B. Sulek, im. 81. 

FALIVATI, fa|ivam, impf. faliti, a. — Od xvi 
vijeka. Ako ja ne fajivam, put ki vodi u zivot 
je tesan. Transit. 257. Ko ne cini ne fa|iva. N. 
Palikuca 61. i u na.ie vrijeme it Dubrorniku. P. 
Budmani. 

FAMFULA, ,/'. poterium sanguisorba L.. ridi 
diiiica, oskorusica. — U Sulekoru imrniku po 
rukopisu iz pocetka oroga vijeka. 81. 

FAMILIJA, /. porodica, obite}, lat. familia. 
isporedi fami|a, vamilija. — Od xvi vijeka, a 
izmedu rjecndca a Vukovu (s dodatkom da se 
govori u vojvodstvu). Obed za vsu svoju familiju. 
Kajit. sen. ark. 2, 82. Od one slavne familije 
Frangepanov. F. Griavinic, cvit. 141'i. Uze zenu, 
sina i ostalu familiju, pak jiobize. And. Kacic, 
razg. 57. Metnut u broj medu crkovnu familiju 
oliti obitio. M. Dobretic 284. Samoga sebe i fa- 
miliju svoju u siromastvo i skudost oborio i iiiz- 
riiiuo. D. Obradovic, sav. 114. Dogada so cesto, 
da su u jednoj kuci i u jodnoj familiji iiiki dobri 
a niki oj)aki. D. Rapic 7. T povodo svoju fami- 
liju. Nar. pjes. petr. 2. 361. 

FAMTLIJAZ, familijaza, m. dak koji pomale 
uciteju II opcenii s dragijem dacima, od lat. fa- 
mulus ,s' nejasnijem >iastarkom. — I' )iase vri- 
jrmr i ii Viikorii rjecniku (s dodatkom da .s'P 
gornri u rojrodslni). S\i su bili daci i zustriji 
oil uas iprirajii fainilijazi). ^I. 1). Milicovic, 
zlosol. 61. 

FAMILTJAZINA. f. /aimlijaiora plara. — U 
Viikoru rjecniku. 

FAIMI^iA, /. ndi fauiilija, oil tal. liiniiglia. — 
Od xvi 1 1 vijeka po idjiaihiijriii krajrvima. Da 
gi'odo saiii kraj od Kasti|o sa svimi vitozi I'logovo 
I'aiiiijo. Oliva. .54. Od dvi famije ucini .so jodiia. 
Xoriiii 4;?. (riijala se ziini jiokraj vatre cigaiiska 
faiiiija. Nar. Jirip. vr^. 33. 

FANAK. //(. prezitne. — xvi rijrka. lUaz Faiiak. 
Mdii. croat. .328. (|5(i3i. 

I. l'"AX.\'i'. rriiita. ///. iiioiiiak. djrlir. iiiladic, 
item. I po lianirskoiii ijonaui) laiit. - (hi xviii 
vijeka kod kajkaraca (s num. sing, fant) i po 



1. FAN AT 



43 



FAEAUNSKI 



lirrafsl.'nm jiriiinirjii (s nam. sin;j. fauatj, a iz- 
ntcdn rjccnil'a u BjeJostjencerii (faiit, marit. fauat, 
V. dete). Ne beri, Jele, jabuke, ac te te fanti vi- 
deti, pak te te majki praviti, da si jih £antom 
delila. Nar. pjes. istr. 2, 45. Ca cemo tim svatom 
darovatV fantima te bile stumane, diverom te 
svihie facole. Nar. pjes. istr. 2, 149. Fanat obukal 
medvedov tabar. Nar. prip. mikul. 39. Uz vese|e 
i go.^cene prsteiiiije fanat devojku. V. Bogisic, 
zborn. 158. — Neka licirta hod iffre, vidi donak, b, 
tal. fante. u nase rrijeme u Duhrovniku. P. 
Budmani. 

2. FANAT, fanta. vi. vIdi faiita. — T Bjelo- 
stjen cevu rjecn iku. 

FANATICAN, fanaticna, adj. koji se preko 
mjere mami za ono sto misli da je lyravo i dobro, 
a kod toga ne razmisla. — Postaje od osnove 
fanatik vastavkom Lii'b ^jred kojijem se k mijena 
na c. — U Sulekovu rjecniku (,fanatisch'). 

FANATIK, m. fanatican covjek. — Od hit. 
fanaticus, alt preko mladijeh evropejskijeli jezika. 
■ — U ^ulelcovu rjecniku (,fanatiker'). 

FANATIZAM, fanatizma, m. osohina ono(ja 
koji je fanatican. — Od lat. fanatismus jxreko 
mladijeh evropejskijeh jezika. — U Sulekovu rjec- 
niku (,fanatisrQus'). 

FANCAGA, /. vidi vancaga. — T^ nane vrijeme 
u Slavoniji. I. Krsiiavi, list. 21. 

FANCENE, n. djelo kojijem se ko fanti. — U 
Bjelostjencevu rjecniku, u Jamhresicevu, u Volti- 
gijinu (u svijem s ohlikom fantene). 

FANCUK, vidi facuk. — TJ knizi nasega vre- 
niena (pisano kajkavski fancuk). Fancuk = fot = 
nezakonito dijete. V. Bogisic, zborn. 315. 

FANFAN, m. vidi fanfar. G. L. Faber 278. 

FANFAE, m. naucrates ductor L., neka riba, 
tal. fanfano. — isporedi fanfara, fanfan. — [/ 
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani. 

FANFAEA, f. vidi fanfar. Cas. ces. muz. 1854. 
185. 

FANFAEIKA, /. r«// fafarinka. — V nase 
vrijeme u Dahnaciji. B. Sulek. im. 81. 

FANFONIC, ridi Fafonic. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Zadar ima Fanfoi'iica i Kalcinu uci- 
te|e. J. Kavanin loT**. 

FANTA, /. ultio, osveta, ridi fantiti se. — U 
Bjelostjencevu rjecniku i u Stuliccru (s dodatkom 
da je uzeto iz Hcdnleliccvaj. 

FANTAZIJA, /. phantasia, vidi masta. — Od 
latinske rijeci (upjrav grcke) preko mladijeh evro- 
pejskijeli jezika. — Od xvi vijeka (vidi h)). a) u 
pravom smislu. Imdjn vlast za ucinit i stvorit u 
fantaziji razlike prilike. M. Orbin 90. Zapovidam 
momu zamis|enju ali fantaziji. P. Eadovcic, ist. 
165. i u tiulekovu rjecniku (,fantasie'). — ^ b) u 
pasivnom smislu, izmisjotina, sanarija. Sto tej 
fantazije k vragu ne udaris? N. Na|eskovic 1, 182. 

FANTITE^, m. covjek koji se osvecuje (fanti). 
— U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fantitel) 
i u Jambresicevu (fantitel). 

FANTITI SE, fantim se, impf. ulcisci, osveci- 
vati se. — Tuda rijec, moze hiti od nem. pfand, 
zaklad. — U rjecnicima: u Bjelostjencevu , u 
Jambresicevu, u Voltigijinu, u Stulicevu (s do- 
datkom da je uzeto iz Bjelostjenceva), i u nase 
rrijeme u Hrratskoj. M. Bogovic. 

FANAK, fanka, ///. ustipak; tijesto kojijem se 
kopuni tore, magar. fauk, ustipak. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku (kajkavski fanek, fritol ,scri- 
blita, pastillus ex massa farinacea'. 2. , turunda, 



massa seu buccella (^ua saginautur altilia, pani- 
ficia et buccae quibus farcinantur altilia') i u 
Jamhresicevu (fanek ,scriblita'). 

FAPKOVIC, m. jyrezime. — U nase vrijeme. 
(pisano) Fabkovic. Schem. zagr. 1875. 218. 

1. FAE, m. neka vrsta psenice, po svoj xwilici 
triticum spelta L., vidi p'ir. — Od tal. farro, tri- 
ticum spelta L., triticum monococcum L. — TJ 
Mikalinu rjecniku: far, vrsta zita ,spineto (zar 
spelta?)' ,far'. 

2. FAE, vidi Hvar. 

FAEA, /. puppis, krma (na brodu), magar. far, 
straznica. — isporedi varka. — TJ Vukovu rjec- 
niku: fara, strazi'ii kraj od lade gdje se dumenise. 

FAEAGUVACA, /. klupa na kojoj opancar 
kozu struze. u Hrvatskoj i Slavoniji. F. Hefele. 

— magarskcc rijec, isporedi magar. farag6, drvo- 
djeja, bradva. 

FAEAEXiEISATI, vidi varakleisati. 
FAEANOVIC, m. prezime. — TI nase vrijeme. 
Sem. prav. 1878. 97. 

FAEAO, n. neka igra na karte, nem. pharao. 

— isporedi 2. faraun. — TJ Sulekovu rjecniku 
(,pharao, pharaobank, pharaosjjiel'). 

FAEAON, m. Pharao, ime egipatskijeh kra^eva 
(po svetomu jjismu). — isporedi 1. Faraun. — 
Od xiii vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu 
(Faraonb). Faraona moremf, potopivb. Domen- 
tijan'' 102. KraJ Faraon. Korizm. 32*. Faraona 
z Egiirtijani potopi. F. Glavinic, cvit. 323''. I 
Faraon se razgnevi na ta dva dvoranina. D. Da- 
nicic, Imojs. 40, 2. 

FAEAONOV, adj. koji pripada Faraona. — 
Od XIII vijeka a izmedu rjecnika u Danicicevu 
(Faraonovb). Postavi gospodina domu Faraonovu. 
Stefan, sim. saf. 4. Izbavju te ot ruk Faraonovih. 
Korizm. 7<i. Od sua Faraonova. A. Kanizlic, kam. 
140. Petefiije dvoranin Faraonov. D. Danicic. 
Imojs. 39. 1. 

1. FAEAUN, m. vidi Faraon. — Od xv vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu 302''. Ne liteci pu- 
stiti Faraun puk bozji. M. Marulic 67. Pak mno- 
zijela pedepses kako Farauna. N. Dimitrovic 49. 
Kako jesi oslobodio Mojsija od ruke Farauna. 
P. Posilovic, nasi. 157^. Farauna razbojnika strati. 
I. Dordic, uzd. 203. Ide Faraun protiva liegovu 
puku obranomu. J. Banovac, razg. 24. Od ovoga 
])omora ustrasen Faraun. A. Kanizlic, kam. 502. 
Ovo su Farauni i Faraunove prilike. A. Kalic 
378. 

2. FAEAUN, ni. vidi farao, tal. faraone. — TJ 
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani. 

FAEAUNICA (kokos), /. numida meleagris L., 
neka pitoma pAica, slicna kokosi, tal. faraona. — 
U nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani. 

FAEAUNOV, adj. koji pripada Faraunu. Kad 
ih bog od zem]e Egipta i od ruk Faraunovih 
izbavi. F. Glavinic. cvit. 161''. Koji te izvede iz 
suzanstva Faraunova. J. Banovac, prij). 81. Ovo 
su Farauni i Faraunove prilike. A. Kalic 378. 

FAEAUNOVICA , /. Faraunova zena. — ^7 
jednoga pisca xviii vijeka (u kojega ova rijec 
grijeskom stoji mjeste: Petefrijeva, Putifarova 
zena). Stijem u kniga od naroda, da Jozip bi 
vise puta napastovan od svoje gospoje Farauno- 
vice. D. Eapic 357. 

FAEAUNSKI. adj. knji jirijjiida Faniunimu. 

— TJ jednoga pisca xviii vijeka (u prcnesenom 
smislu). Ona faraunska, srca jesu otvrdla. A. Ka- 
nizlic. kam. 834. 



FAEBA 



44 



FAEKAZDINAC 



FARBA, ./'. color, pigmentum, boja, mast, s(ira, 
ncm. farbe. — Od xvi rijeJi:a a izmectu rjecnika 
u VranHcecu (,color, pigmentum') (jdje naj prije 
dolazi, u Mikajinn (mast, farba, boja ,color, pig- 
mentnm' 245''), u BjelostjencevH, u Jandj reside ru, 
u Voltigijinu. Mast ali farba. I. T. Mrnavic, ist. 
127. U 'ediiom bitju kola tri 'esii i tri farbe u 
polozu. J. Kavanin 532a. Kermezinske farbe u 
nem srce bise. M. Kuhacevic 74. Ako bi i ru- 
zicnu farbu imali. D. Rapic 237. — IT nase vri- 
jeme moze znaciti i jednu od cetiri vrste hod ka- 
rata od iyre. vidi i fela pri krnju. Istu farbu 
dati ,die farbe bekennen'. B. Sulek, rjec. 452^^. 
FAEBAA'^ICA, /. nijesfo [jdje se mastc (farhaju) 
tkana, mastionica. — U Bjelostjencevu rjecniku 
i u StuUcevu. 

FAEBANE, n. djelo kojijem se farba. — U 
BjclostjencevH rjecniku. 

FAEBAE, m. mastilac. — U jedmxja pisca 
xviii rijeka. Mastilac (bojar, farbar). A. T. Bla- 
gojevic, khin. 47. i u Sulekovu rjecniku (,farber'). 
FAEBATI, farbam, impf. mastiti, hojadisati, 
sarati. — vidi farba. ^ tl Vrancicccu rjecniku 
(,colorai'e, imbuere'), u Belinu 201'>, u Bjelosfjen- 
cevu, u Jamhresicecu, ti Voltigijinu, ti Stuliceru 
(s dodatkom da je uzeto iz Hahdeliceva). 

FAEBAVAC, farbavca, m. mastilac, vidi farba 
i farbati. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski 
farbavec). 

FAEBITEL, m. vidi farbar. — Sanio u Jam- 
hresicevu rjecniku (kajkavski farbitel ,colorator'). 
FAET^OVNIK, m. isatis tinctoria L., vidi silina, 
silina. — I'ostaje od farba. — Od xvii rijeka, a 
izineda rjecnika u Mikajinu (farbovnik, trava 
,guado, erba' ,glastum') e/dje naj prije dolazi, u 
Belinu (,glastruiii' 3()0''), ii Bjelostjencevu, ii Stu- 
Ucevu, i u Sulekovu imeniku. HI. 
FAECICA, vidi hvarcica. 
FAEEXID, vidi frenir. 

FAEGAN, VI. prezime. — xiv rijeka. Sto je 
kupili. odi, Eadoslava Fargana. (Hasn. 24, 269. 
(138H). 

FAEIN, tn. jjre^tme. — xiii vijeka. Koraea 
Farin. Men. croat. 6. (1275 prepis. 1546). 

FAEISAJSKI, vidi farisojski. — U jcdnoija 
pisca XVI rijeka. Od predavanjij farisajskeh. S. Bu- 
dinic, sum. 46'>. Delo oholosti farisajske. 148''. 

FAEISEJ, hi. 'l^aoinaioi;, Pharisaeus, ovako su 
se zvali Jevreji koji su ucili da sveto pismo treha 
razumjeti od rijeci do rijeci. — isporedi farizej, 
farisr»o, farizoo, farizeo. — See ove rijeci dolaze 
od latinske (farisoj i uprav od fjrckc) prrku mla- 
(iijeh evropejskijeh jezika. — Od xv rijeka. Fa- 
risqji uovi liudi. "Si. Marulic 285. Mitar uslisan 
bi, a no farisi'-j. Koriziii. (>''. Fariseji idu k Isusu 
i govoro mu. J. Hanovac, razg. 71. Tada pristu- 
piso k Isusu ki'iizovuici i fariseji. Vuk, mat. 15, 1. 

I'"AEISEJSKI, adj. koji pripada farisejima. 
(aivajto so kvas(;a farisojskoga i sadukojskoga. 
Vuk, mat. Ki, (!. 

FAIUSEO, vidi farisej. — xvii i xviii vijeka. 
Ona, ku ])rid farisoom isprica. F. Glavinic, cvit. 
231''. Cud Karisoa. A. Kaiiizlic. kam. 118. Eoco 
farisoo prid s. Lukoui. .1. Matovic 358. 

FAEISKOSKI, ridi (ari.sojski. — Na jcilnoiii 
nijcstu XVIII vijeka. II|<>zo u'kuci I'lokoga |>(.i;hi- 
vico furisooskoga. .). Matovic ls<). 

FARIZ, ni. kon, srdiirc. (pun^g. — isporedi fari/,. 
— I J jed»i,;/n /lisia xv rijeka. Zadaka za koli 
grodilui farizi, a na I'lih do l.oli pcjkrovci grimizi. 



M. Marulic 14. U svet grad ulize na tovarcu 
jasuc, ne iska farize. 198. 

FAEIZA.JINSIvI , adj. vidi farizejski. — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Ne marivsi za mrmjane 
farizajinsko cesto k sebi ocitnike i grisuike pri- 
zivase. B. Leakovic, gov. 147. 

FAEIZAJSKI, vidi farizejski. — U jednoga 
pisca XVII vijeka. Kadi nece pruditi himbena fa- 
rizajska ukazanja svetine. Michelangelo. 12. 

FAEIZEJ, m. vidi farisej. — Od xv vijeka. 
Pristupise k Isusu mudraci i farizeji. Bernardin 
30. mat. 12, 38. Tako i farizeji. J. Banovac, 
razg. 71. Jedan farizej na ime Simun. S. Eosa 
83a. Farizeji i pisma naucite|i. D. Eajjic 5. i u 
Sulekovu rjecniku (jjiharisaer' j. 

FAEIZEJIN, m. vidi farizej. — U jednoga 
pisca XVII vijeka. Farizejin bi izmetnut. M. Ead- 
nic 219a. 

FAEIZEJSKI, adj. koji piripada farizejima. 
Nikoga jioglavice fai'izejskoga. Bernardin 133. I. 
Bandulavic 173^'. luc. 14, 1. i u Sulekovu rjec- 
niku (,pharisaisch'). 

FAEIZEO, m. vidi farizej. — Od xvi vijeka. 
Jedan bjese farizeo, a drugi publikan. N. Ea- 
I'lina 154a. luc. 18, 10. Mojase Isusa niki Farizeo. 
I. Bandulavic 74a. inc. 7, 36. Farizeo iTzade ci- 
niti molitvu. M. Eadnic 35a. Qvo i nas Isus rece 
farizeom i drugim. J. Banovac, razg. 75. Ne bi 
za tobom farizeo murmurao. D. Eapic 425. 

FAEIZEOV, adj. koji pripada farizeu. Ova bi 
ispovid bila farizeova. And. Kadcio 195. 

FAEIZEOVAC, farizeovca, m. corjek koji zivi 
poput farizeja. ■ — U jednoga pisca xvii vijeka. 
Zato se dobro cuvati od ovizi farizeovaca. I. 
Ancic, ogl. 58. ' 

FAEIZ, m. vidi fariz. — U prici o Aleksandru 
vrlo cesto. Fariza bila nemu izvedose osedlana 
sedlom od kamena adamanta. Aleks. jag. star. 
3, 244. Dvanadeste tisuc veucanih vitezi na fa- 
rizih sritose ga. 244. 

FAEIZEO, m. ridi farizej. — xvii i xviii vi- 
jeka. On odgovori pisaocem i farizeom. P. Posi- 
lovic, nasi. 122a. Govori Isukrst Farizeom. J. 
Banovac, razg. 190. 
FAEKA, vidi varka. 

FAEKAS, m. ime niusko i prczi))ir , itiagar. 
farkas, vuk. — Od xvi vijeka. Knoz Farkas I)ru- 
skoci. Mon. croat. 306. (159S). Prisvitlomu gospo- 
dinu Farkasu Kristofa INfrnavica. I. 'J\ IMrnavic, 
osm. 3. 

FARKASEVAG, Farkasovca, m. ime selima u 
Hrv<itskoj, od magarskoga jirezimena Farkas (vidi 
Farkas). a) selo u i>odzu))aniji krizevackoj. Pre- 
glod. ()9. — b) selo u podzupaniji zagrcbackoj. 
(kajkavski) Farkasovec. 20. 

lARKASU', m. vidi Farkas. aj prezime. — 
od XVI vijeka. Ivanu Farkasicu. Mon. croat. 213. 
(1525). Grgur Farkasic. 257. (1556). Petra Far- 
kasica. P. Vitezovic, odil. 81. — b) ime mjcstima. 
aa) (Farkasic stari. M. Sabjar 102) selo u llrrat- 
skoj u podzupaniji sisackoj. l*rcgled. .39. — bb) 
(Farkasic novi. M. Sab)ar 102) selo u hrvaiskoj 
krajini u okrugu baiiskom. Razdije). kr. 12. 

I' A i\lv.\ZI), m. Slid It Ugarskoj u protopresvi- 
Icralu budimskoiii. Scni. |)rav. 1S78. 3(). — rijec 
iiiagarska. 

I''AI\KA/I >l .\, I'arka/.diua. //(. selo ii Banalu. 
Si'Mi. |irav. ls7H. 56. rijeC mogarska. 

I' "A Ii K'AZI >I.\AC', Farkazdinca. m. Hovjek iz 
l-'arkalilina. V. Ai'sonijevic. 



FAEKAZDESTKA 



45 



FATIGA 



FAEKAZDINKA, /. zenslw cejade iz Farkaz- 
dina. V. Arsenijevic. — isporcdi Farkazdiiikii'ifi. 

FAEKAZDINKINA , /. vidi Farkazdinka. V. 
Arsonijevic. 

FAKKAZDIXSKI, adj. Itojl pripada sehi Far- 
kazdinu. V. Arsenijevic. 

FAEKES, vidl farkis. F. Hefele. 

FAEKIS, m. drvena sprava u slici lezeceg ,s' 
cim opancar gladi opanak. u Hrvatskoj i Slavo- 
niji. F. Hefele. — isporedl farkes. — m agar ska 
rijec (fark, rep). 

FAEMACE VTIKA , /. bavjene lijecima, vidi 
jekarnistvo, rijec grcka u mladijem evropejskijem 
jezicima. — U Sulekovu rjecniku (,pharmaceutik, 
pharmacie'). 

FAEMAKOLOGrIJA, /. nauka o lijecima, ispo- 
redi ]ekoslovle, rijec (jrj'ka u mladijem evropej- 
skijem jezicima. — U Sulekoru rjecniku (,phar- 
makologie'). 

FAEMAEIvE (Farmarci ?), /. (Hi m.?) pi. selo 
u Crnoj Gori. — U narodnoj pjesmi nasega vre- 
mena. A mi cemo dici Podgoricu, da na vlasko 
pleme udarimo , na Farmarke na selo krvavo, 
ne bi li nam bog i sreca dala i nafaka Mulia- 
meda sveca, da Farmarke selo izgorimo, i Kokote 
hasir uciuimo. Nar. pjes. viik. 5, 420. 

FAEO, vidi farao. — U piisca xviii vijeka (u 
kojega je muskoga roda). Jos da se ni faro uki- 
nuo, mlogi bi s neg i poginuo. M. A. Ee|kovic, 
sat. EBa. 

FAEUGl^ATI, farug|am, impf. svirati u fa- 
ruglc. — U ugarskijeh Hrvata. Pocela je lipo 
guslat, farug|at i igrat. Jacke. 141. — na dru- 
gom vijestii ima oblik farujati. Jedan angel fa- 
ru}a, a onaj di'ugi duda. 237. 

FAEUG^E, /. 2)1. svirala, magar. furuglya, 
furulya, vidi frula. — U ugarskijeh Hrvata. Gusle 
svoje i farugje. Jacke. 141. 

FAEU:^ATI, vidi farug]ati. 

FASKA-, vidi hvasta-. 

FASOL, FASO^, m. vidi fazol i pasu|. — TJ 
vase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 81. 

FAST-, vidi hvast-. 

FASTIDIJO, 11. tal. fastidio, dosada. — U dvo- 
jice pisaca Dubrovcana xvi i xvii vijeka. Svako 
odvece vraca se u fastidijo. Zborn. 20<i. Uklonit 
se od dijine i fastidija. I. Drzic 77. 

FASU^, m. grah, novogrc. ifuaovXtov. — ispo- 
redi pasu}. — U rukopisu xvii vijeka. Fasuja 
(pisano fasula a u drugom rukopisu fasuja) mle- 
kopistna crbnooka. Star. 2, 311. — I u 3Iika(inu 
rjecniku ima fasu} (462-1) s takovijem znacenem 
a fasuo na drugom mjestu (4601'). — j u nase 
vrijeme « Dalmaciji. B. Sulek, im. 81. 

FASUO, fasula, m. vidi fasuj. 

FASCUEICA, /. mala daska na kojoj se i:)ere 
platno. na Bracu. A. Ostojic. 

FA8ENAK, fasenka, vidi fasinak. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku (fasenk). 

FASENKOVANE, n. djelo kojijem se fasen- 
kuje. — U Bjelostjencevu rjecniku (kajkavski fa- 
senkuvane). 

FASENKOVATI, fasenkiijem, impf. veseliti se 
u poklade (fasenak). — U Bjelostjencevu rjecniku 
(kajkavski fa^enkuvati, pokladovati ,bacclianalia 
ago, bacchanalia -vdvo, carnis privium celebro, 
debacchor, dies baechanalicos colo'). 

FASENSKI, adj. koji pripada pokladima (fa- 



senku). — • U Bjelostjencevu rjectiiku: Dan fa- 
sonski. 2, 64'>. 

FASENAK, fasei'ika, m-. vidi fasinak. — U 
Jambresiccvu rjecniku (fasenk). 

FASEIs'SKI, vidi fasenski i fasenak. — U Jam- 
hresicevu rjecniku: fasenski dnevi ,brunimalia'. 

FASINA, /. svezan sirova grana, nem. faschine, 
tal. fascina. — • isporedi vasina. — Od xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (kod va-ina, 
graiie sirovo ,fascliinen' ,fascis virgultorum' stoji 
cf. fa'-ina, ali ove rijeci nema napose). Moskovi 
noseci fasine bacali su u samce. A. Tomikovic, 
ziv. 208. 

FASESTAK, fasinka, m. pokladi, nem. fasching. 
— U jednoga pisca xviii vijeka. I ako s jjocetka 
i ne imenuju, koja je, sa svim tim govore toliko, 
da joj postave pogrdni obraz od fasinka na lice. 
D. Eapio 94. 

FASINGAE, m. covjek koji se preoblaci Hi se 
drake ije veseli u poklade (nem. fasching). — U 
jednoga pisca xviii vijeka. Ja mislim da bi covik 
ove nocne fasiugare prije batinom nego ricma 
iikuiuo. M. A. Ee)kovic, sat. A 7b. i u Sulekovu 
rjecniku (,faschingsnarr'). 

FASKO, m. ime musko, tuda rijec. — • xin vi- 
jeka. Zupan Fasko. Mon. croat. 22. (1275 prepis. 
1546). 

FASO, m. vidi paso, pasenog. — U nase vri- 
jeme. Paso, fa?o ,schwager, mann der schwester 
des weibes' (u gradiskoj i brodskoj pukovniji). 
V. Bogi^ic, zborn. 383. 

FASTIDIJ, m. vidi fastidijo. — Na jednom 
mjestu XVI vijeka. Preobraca kruli s velikim fa- 
stidijem. Korizm. 8^. 

FAT, m.. vidi hvat. 

FAT-, vidi hvat-. 

FATA, /. hyp. Fatima. — Akc. se mijena u 
roc. Fato. — Od xviii vijeka. Jal' kod Muje jal' 
I'legove Fate. M. A. Eejko^ac, sat. B7b. Jos je 
Fata od roda bogata. Nar. pjes. vuk. 1, 245. Krpi 
kao Fata pitu. Nar. posl. vuk. 161. — Moze biti 
i s nominativom Fate i s vokativom Fate. Medu 
I'lima od Cengijca Fate. Nar. pjes. vuk. 1, 38'J. 
Duso moja od Cengijca Fate! 1, 390. 

FATACICA, vidi hvatacica. 

FATAGIN, m. manis macroura, Erxleb., neka 
zivotii'ia, tuda rijec. — U Sulekovu rjecniku (,pha- 
tagin' manis brachyura). — vidi i pangolin. 

FATALISTA, m. vidi kod fatalizam, tal. fata- 
lista. — U Sulekovu rjecniku (,fatalist'). 

FATALIZAM, fatalizma, m. nauka (n. p. u 
Turaka) po kojoj se misli da sve sto biva onako 
hiva kako je bilo osudeno (od hoga) i da ne maze 
biti^ drukcije, tal. fatalismo, nem. fatalismus. — 
U Sulekovu rjecniku (,fatalismus'). — Covjek koji 
onako misli zove se fatalista. 

FATA MOEGANA, /. (meteorol.) kad se vidi 
u vazduJtu, kao u zrcalu, nesto stoje vrlo daleko 
Hi cega nema, talijanska je rijec, koja je isprva 
bila ime neke kao vile (? fata), ali se s ovijem 
znacenem govori i u ostalijem evropejskijem jezi- 
cima. — U Sulekovu rjecniku (,fata morgana'). 

FATA VAC, vidi hvatavac. 

FATE, vidi Fata. 

FATIG, m. vidi fatiga. — U jednoga pisca 
cakavca xvi vijeka. Od tvojega pota i fatiga. 
Korizm. 9''. 

FATIGA, /. trud, tal. nilet. t&tiga. — Po 
zapadnijem krajevima od xvi vijeka. Jednomu 



FATIGA 



46 



FEBRA 



starcu mleduu oce biti veliia fatiga. Korizm. 51a. 
Bog ce vratiti pravednijemi fatigu. N. Rai'iina 
190^. sap. 10, 17. Koje molitve, fatige, trudi . . . 
B. Kasic, nac. 85. 

FATIGAISE, n. djelo kojijetn se fatuja. — 
Stariji je oblik fatiganje. Iniaju se zabavit u 
predenje i fatiganje. I. Drzic 289. 

FATIGATI, fatigam, impf. raditi, truditi, tal. 
mlet. fatigai'. — Od xvi vijeka po zapadnijem 
krajevima. Razlicnimi se zakoiii fatigaju. Koriziu. 
39''. Da do Ijeta rodi voce gdi fatigat' mi pocuemo. 
N. Naje-kovic 1, 163. Tko posluje i fatiga u svece 
zapovjediie. I. Drzic 58. 

FATIJA, vidi Fatiiiia. Kad to cula Fatija dc- 
vojka. Nar. pjes. vuk. 3, 98. 

FATIMA, /. tursko ime zensko. — isporcdi 
Fatija, Fata. — U nase vrijeme (all vidi i Fata) 
i u Vukovu rjecniku. Al" besedi Fatima devojka. 
Nar. pjes. vuk. 1, 246. 

FATIMIN. adj. koji pripada Fatimi. AX go- 
vori Fatiiuina majka. ]^ax'. pjes. vuk. 1, 614. 

FA TINA C, Fatinca, m. mjesto u Srhiji u okruyu 
jayodinskom. Niva u Fatiiicu. Sr. iiov. 1864. 42. 

FATIZAN, fatizna, adj. radjiv. — Postaje od 
fatiga nastavkom mi. j^red' kojijem se g mijei'ia 
iia z. — Od XVII vijeka. Prijatejice od lualo 2)0- 
sjeda i fatiziie. I. Drzic 285. i u nase vrijeme a 
JDuhrovnikii, ydje se kaze i dan fatizui, radni, 
posleni dan. P. Budmani. 

FATKIC, m. prezime (tursko). — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Predado ga Fatkic TTseinu. 
Nar. pjes. inarj. 167. 

FATNICA, /. selo u Herceyovini u okniyu inu- 
starskom. Statist, bosn.- 224. — isporedi Vatnica. 

FATOVI, m. pi. mjesto u Srhiji u okruyu sme- 
derevskom. Niva u Fatovima. Sr. nov. 1868. 412. 

FAUN, m. faunus, jedan od rimskijeh sum- 
skijeh hoyova koji su svayda imali I'lesto zivinsko 
na svo)n tijelu. — Od xvii vijeka. Al" faun al' 
§atir. D. Barakovic, vil. 133. I satire i faune, 
gdje se zivijem kitjeni krune. J. Kavanin 80'^. 
Faun inace satir jest sumski bozok. J. Eajic, 
boj. 110. i u Sulekovu rjecniku (,faun'). 

FAUST, m. Faustus, ime musko. — Nominativ 
maze biti i Fausto. — Od xvi vijeka. Po Faustu 
Vrancicu. F. Vrancic, ziv. 1. Sudcu nikomu po 
imenu Fausto. F. Gla^dnic, cvit. 397. Faust Vran- 
ci6. J. Kavanin 126*>. 

FAUSTIN, m. Faustinus, ime musko. — N'o- 
minativ moze biti i Faustino. — Od xvii vijeka. 
Faustin i Jovita mucenici. F. (Jlavinic, cvit. xxi. 
Siiuplicijo i Faustino, brati. 244''. Faustin Yale, 
skup na boemski slan od sbora crkvenoga. J. 
Kavanin 114". 

FAUSTINA, /. Faustina, ime zensko. — Od 
XVI vijeka. Faustina oeiner zal ucini patiti Marku. 
D. Kai'iina 12''. Faustina cesarica. F. Lastric, tost. 
ad. 86''. u istoya pisca na druyom nijestu pisano 
je Faustina. Na desno ima cesai'icu Faustinu. 
ad. 88b. 

FAUSTINO, vidi Faustin. 

FAUSTO, vidi Faust. 

FAUSTINA, vidi Faustina. 

FAVKOVIC, m. prezime. — I'omine se xviii 
vijeka. And. Kacid, kor. 454. 

FAVOI^AK, favojka, m. vidi fafujak. 

1. KAZAN, Mi. vidi gViotoo, fiem. f'asan. — U 
Vrancica-u rjecniku (.phaaiaims'), n it ua.ie rri- 
jeme u ^ulekovu (jfaaan; fasanhahu;. 



2. FAZAN, m. selo u Istri. — U Sulekovu 
rjecniku (,Fasana'). 

FAZAXIC, m. prezime. — xvii vijeka. Jero- 
nimii Fazanica naucite|u od obiju zakoni. M. Ga- 
zarovic 135''. Antoniju Fazanicu vlastelinu hvar- 
skomu. I. Ivanisevic 270. 

FAZLI, m. prezime tursko, ne mijeiia se po 
padezima. — U narodnijem pjesmania naseya 
vremena. A od Bisca Fazli-haraclija. Nar. pjes. 
A'uk. 3, 301. O kaduna Fazlipasinice. 3, 542. 

FAZLICI, m. pi. seoce u Bosni u okruyu trar- 
nickom. Statist, bosn.'-' 172. — vidi Fazli. 

FAZOLI, m. pi. vidi fazol. — U Sulekovu ime- 
niku po rukopisu xv vijeka. 81. 

FAZUO (fazul), m. vidi fazol. — U Mika}inu 
rjec)iiku. 

FAZIC, )it. dem. fag. — Samo u Stulicevu 
rjecniku. 

FAZIJAN, m. vidi gneteo. od I at. j^hasianus. 

— U Bjelosfjoicevu rjecniku i u Jamhresicevu. 
FAZIJANOV, adj. koji pripada fazijanu Hi 

fazijanima. — U Jambresicevu rjecniku (fazijanov 
sluga .phasianarius'). 

FAZIJANSIil, adj. koji pripada fazijanima. 

— U Jamhresicevu rjecniku (,pliasianinus'). 
FAZOL, in. phaseolus vulgaris L., yrah, tal. 

fagiuolo, mlet. fasol, fasiol. — Od xv vijeka, a 
izmedu rjecniku, u Bjelostjencevu. Najde na sebe 
jednoga senca, ki j' bil velik kodi fazol. Nar. 
prip. mikul. 97. Fazol, faseollus (u rukopisu xv 
vijeka), fagiuoli (u mhutem rukopisu), phaseolus 
vulgaris L. B. Sulek, im. 82. — I za neke druye 
vrste (u Dalmaciji) : Fazol mali mletacki, doU- 
chos melanoplitlialmos Dec. (yrah spcima). Fazol 
mali zuti, dolichos luteolus L. B. Sulek, im. 82. 
FAZONCI, Fazonaca, m. pi. seoce u Hrvatskoj 
It podhipaniji dionickoj. Pregled. 15. 

FEB, m. vidi Febo. — U jednoga pisca xvi 
vijeka, Iz daleka strijajuci mocni Febe. F. Vran- 
cic, ziv. 10. 

FEbO, m. '■I'oii^og, Phoebus, sunce kao hoy u 
yrckoj mitoloyiji, tal. Febo. — U pisaca od xvi 
do xviii vijeka. Jer, kom te zadosti Febo je uz- 
visil, spivanja milosti mene jo ulisil. H. Lucie 
266. Febo u Elikoni. D. Zlataric 58''. Kad na 
nelni razvedrenu jedno jutro Febo sjede. P. Ka- 
navelic, iv. 61. Jove |ubi i na nebo svoju Kan- 
diju, Dela Febo. J. Kavanin 163''. 

FEBOV, adj. koji pripada Febu. L'im Febov 
dub ima zelen lis na sobi. D. Zlataric 95'^. Fe- 
bova sestrica. D. Barakovic, vil. 281. 

FEBEA, /. febris, yroznica, ognica, vrucica, 
tal. febbre. — Od xvi vijeka po zapadnijem kra- 
jevima. Kasa}, febra, tisika. Narucn. 58'''. Za sto 
me ovi jod u febru sad \-rze. N. Najeskovic 
1, 269—270. Pusti ju febra. Anton Dalm., nov. 
tost. 88'i. luc. 4, 39. Nonavidnost, da bi febra 
l)ila, nialo ki je no bi imal. F. Ulavinic, cvit. 372''. 
Nado ga u jutru likar brez febre. .L Hanovac, 
23red. 152. Kada ga side fatati febra. J. Vladmi- 
rovic, lik. l(j. i u nase vrijeme u Duhrovniku. 
P. Budmani. — Hod cakavaca shvata se i kao 
da bi oblik bio febra: Pusti ju febra. Anton 
Dalm., nov. tost. 50". s toga kod cakavaca za- 
}>adnoga yovora (vec a jednoya pisca xv vijeka) 
ima i ohlik libra. Od guto skucaso, od fibre, od 
bocih. M. Marulic 152. Razboli se od fibre, a 
libra po malo rastucH poco mu vas zivot g(n-iti. 
Ivan trog. 18''. Nomoc libro ali ognice zale. P. 
Radovfeic^, naf. 57. BoJ;e koji si bla2enoga Petra 
punicu od Hbre ozdravio. L. Terzid 188. 



FEBEAR 



47 



FELELOYATI 



FEBEAR, febrara, m. vidi februar, tal. feb- 
braro. — Od xiv vijeka, a izmedu rjecnika u 
3Iika(inn (kod vejaca) i u Danicicevu (febrart.). 
Meseca febrara. Spom. sr. 1, 8. (1397). Mon. serb. 
392. (1438). Miseca febrara. Mon. croat. 243. 
(1.543). Tacla febrar ima 29 dana. M. Divkovic, 
nauk. III. (Sveti Blaz) umri leta Isusova 289 dan 
treti febrara. F. Glavinic, cvit. 46^'. Na sedmi 
febrara. S. Badric, ukaz. 69. Si' kozuh. agosta a 
pleti klobiik febrara. (Z). Poslov. danic. 121. 
i u nase vrijeme u Duhrovniku. P. Biidmani. 

FEBEEN, adj. koji pripada fehri. — U jed- 
nof/a pisca xvi vijeka. Febrena smrtna nemoc. 
S. Budinic, snm. 11.5'\ 

FEBEONI.JA, /. Febronia, ime zensko. — ispo- 
redi Fevronija. — U jednocja pisca xvi vijeka. 
Zivot s. Febronije. F. Vrancic, ziv. .52. 

FEBEIJAE, februara, ni. drugi wjesec u go- 
dini, vejaca, lat. febrnarius. — isporedi febrnarij, 
febrar, fevruar, fevrar, fervar, frevar. — Od xiii 
vijeka, a. izmedii rjecnika u Danicicevu (februart). 
Meseea februara. Mon. serb. 31. (1247). Na dva- 
deset i prvi dan februai'a. Mon. croat. 273. (1573). 
Mjesec februar, ve^auoc. M. Divkovic, naiik. in. 
Februar, vej.aca. P. Posilovic, nasi. iv. 

FEBEUARIJ, m. vidi februar, Jat. februarius. 
— ZT jednof/a pisca xvi vijeka. To cudo se zgodi 
peti dan februarija. F. Vrancic, ziv. 46. 

FECA, /. talog (osohito od vina), tal. feccia, 
miet. fezza. — Od xvi vijeka. Ako vidis (u snu) 
da fecu od vina pijes, toj prilikuje nemoc. Zborn. 
130^'. Da za ovi kal i fecu stvarih ovoga svita 
ostane uMjen gospodarscine od mnogo plodne 
zem]e. P. Eadovcic, nac. 330. Ostajes kako feca 
na dim. (D). Poslov. danic. 91. i u nase vrijeme 
u Duhrovniku. P. Budmani. 

FECOE, m. rum. fecor, djetic, u sponienika 
XIV vijeka kao muski nadimak Hi prezime, a otale 
u Danicicevu rjecniku (Fecort). Marko Fecort. 
Glasn. 15, 272. (1348?). 

FEDA, /. vjera (jamstvo), tal. fede, vjera. — 
U jednoga 2}isca xvm vijeka. Ovi za ni -viru oli 
fedu cine. Si. Dobretic 332. Iniaju li taku fedu 
il'ti ^dru od svoga staiia i uzimana. 576. 

FEDAMENAT, fedamenta, m. temej, tal. fon- 
damento. — U jednoga pisca cakavca xvi vijeka. 
Ocu razsijjati Jerusolim do fedamenta. Korizm. 30". 

FEDEEIG (Fedk-igo), vidi Federik, tal. Fede- 
rigo. — U dvojice pisaca xvii i xvm vijeka. Fe- 
derigo stare hize . . . D. Barakovic, vil. 179. Tje- 
ran od cesara Federiga brade rije. J. Kavariin 
211b. 

FEDEEIK, m. vidi Friderik, tal. Federico. — 
Dolazi i s nominativom Federiko. — Od xv vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu (Federikb). 
Federikb G-undulict. Mon. serb. 320. (1423). Pri- 
cem Federika imperatura. A. Gucetic, roz. mar. 
76. Cesar Federiko Barbarosa. F. Glavinic, cvit. B'^. 

FEDEIG (Fedrigo), m. vidi Federig. — Od xiv 
vijeka do xvm. Vreme kneza Fedriga Easpla. 
Mon. Croat. 1. (1309). Fedrig Easpla. 2. Prvo 
Jm-i, 2. Fedrig. 51. (1422). Prid Fedrigom zlotvor 
preda. D. Barakovic, vil. 180. Otun i Fediigo. 
J. Kavaiiin 218". Tu Erig, Fedrig s Konradinom. 
453a. 

FEDEO, m. 'Puid'()oc, Phaedrus, grcko ime 
musko. — U dvojice pisaca xvi i xvm vijeka. 
U Fedi-u jos za tim rijeci tej veli (Platon). D. 
Eanina vma. Kakono je (pisao) fabule za dicu 
Esopus i Fedro. M. A. Ee}kovic, sat. A 2b. 



FEGANE, n. djelo kojijem se fega. — U Bjelo- 
stjencevu i u Jambresicecu rjecniku. 

FEGATI, fegam, impf. koriti, magar. fegyni. 

— TJ Bjelostjencevu rjecniku (fegam, karam, po- 
svestivam, napomenujem ,objurgo, acriter arguo, 
reijrehendo'), ii Jamhresicevu, u Stulicevu (s do- 
datkoin da je uzeto iz Bjelostjenceva). 

FEGA VAC, fegavca, m. covjek koji fega. — 
U Jambresicevu rjecniku (kajkavshi fegavec ,ob- 
jurgator'). 

FEHTATI SE, febtam se, vidi fektati se. — 
U Jainhresicevu rjecniku (,digladior'). 

FEJA, vidi Kriva Feja. 

FEKETIC, w. selo, od magar. fekete, cm. — 
Prije nasega vremena. Feketict. S. Novakovic, 
pom. 149. 

FEKTAS, m. covjek koji se fekta. — TJ Bjelo- 
stjencevu rjecniku (fektas, zatocnik, megdangija 
,digladiator, pugil') i iz nega u Stulicevu (v. za- 
tocnik). 

FEKTATI SE, fektam se, imj)/. biti se (s kim 
na megdanu), nem. fecbten. — isporedi fehtati 
se. — TJ Bjelostjencevu rjecniku (ratim se, zate- 
cem se mecem, sab}um etc., udaram se na mej- 
danu ,digladior' v. secem se) i iz nega u Stulicevu. 

I'ELA, /. genus, species, vista, magar. fel, po- 
lo vica, sokfel, mnogovrstan. — isporedi vela. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u 3Iikajinu, 
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu, 
u Stulicevu, u Vukovu (vide vela, a kod ovoga 
stoji: ,die art, gattung' ,genus' s dodatkom da 
se govori u vojvodstvu). Ona (smrt) bane i her- 
cege i knezove i vlastele pova}uje pod betege, 
stare, mlade svake fele. P. B. Baksic 219. Ovo 
je jedna fela privelika nemilosrdja. M. Eadnic 
385b. J^a izpovidi vaj^a kazati ne samo grib nego 
broj i felu griha. Pisanica. 28. Uzme dva kuceta 
od jedne fele. D. Obradovic, basn. 58. Fela — spe- 
cies. J. Paiicic, zoolog. 14. Fela, vela, \'Tsta, rod, 
od kojega je sto. u Bosni. G. Martic. — TJ Du- 
hrovniku u nase vrijeme fela je jedna od cetiri 
vrste kod karata od igre (nem. farbe, tal. seme, 
franc, couleur). isporedi farba. P. Budmani. 

FELAN, adj. (kao da je part, pass.) nejasna 
znacena. — TJ rukopisima xv vijeka i u Dani- 
cicevu rjecniku (felant, ne znani sto je). 2 ro- 
mence felane, 2 romence fruske. Mon. serb. 408. 
Spom. sr. 2, 98. (1441). 

FELCUT, m. selo u TJgarskoj u protopresvite- 
ratu budimskom, rijec nemacka (?). (pisano Feld- 
cut). Sem. prav. 1878. 35. 

FELCEE, m. nem. feldscherer, vojnicki vidar. 

— isporedi velcer. — TJ dvojice pisaca iz Sla- 
vonije XVIII vijeka (u jednoga pisano feldcer). 
U torn feldcer ponudi ga likom. M. A. Ee|kovic, 
sat. K2a. Naodase se jedan felcer iliti brijac. 
D. Eapic 278. 

FELDVAE, m. varosica u TJgarskoj u proto- 
presviteratu budimskom, rijec nemacka Hi ma- 
garska. Sem. prav. 1878. 38. — isporedi Feldvarac. 

FELDVAEAC, Feldvarca, m. selo u Backoj. 
vidi Feldvar. Sem. prav. 1878. 27. 

FELEDOVATI, feledujem, vidi felelovati. — 
TJ Bjelostjencevu rjecniku: feledujem, (kajkavski) 
feleduvati, segurnoga cinim, utemolivam, cinim 
stauo\dta, ut^n'divam ,assecuro, seciu'um reddo, 
secui'uni facio'. 

FELELOVATI, felelujem, pf. (?), ohrabriti, smi- 
riti, magarska rijec, isporedi magar. felelni, od- 
govoriti, jamciti, felelevenitni, oziviti, ohrabriti. 



FELELOVATI 



48 



FENICA 



— isporedi feledovati. — Na jednom mjestit xvii 
vijeka, a izmedii rjecnika u Mika^iriK (,redflere 
securuin, cavere aliciii') gdje naj prije dolazi, i 
iz iieija a Stidicevu (,tutum ac securum aliquein 
reddere, efficere'). (Sinun) felelovan ricju sladkoiu 
obazri se k kraju i rece. I. Zanotti, en. 9. 

FELETAE, m. kocijasev pomocnih (?), magar. 
feletars, dionik. — U Bjelostjencevii rjehiiku 
(subauriga, super] umentarius') i rt Jai)d>rc.iicevu 
(jsubauriga'). 

FELIC, m. vidi Folic. — Od xvi do xviii vi- 
jeka. Felic III. S. Kozicic 12''. Naborijo i Felic 
mucenici. F. Glavinic, cvit. xxiv. Bi ijostavjen 
na I'legovo misto Felic drugi ovog imena papa. 
S. Badric, ukaz. 12. — is nominativom Felice. 
Sveti Felice papa. M. Divkovic, nauk. vi. Dva- 
nadeste mucenikov, t. j. Donato, Felice. F. Gla- 
vinic, cvit. 301''. 

FELIGIJA, /. Felicia, ime zemko. — U ^ide- 
kovu rjecnikii. 

FELICITA, /. Fclicitas, me zensko. — U jed- 
noga pisca xvii vijeka. Zivot svete Felicite. F. 
Gla^-inic, cvit. 382'". u nase vrijeme u Sidekovu 
rjecniku. 

FELIC, m. Felix, ime musko, tal. Felice. — 
isporedi Felic i Feliks. — Od xiv vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Belimi 308'j i u Danicicevu 
(Felici.). Felici. Mating Pelieevica (vlastelin du- 
hrovackij. Mon. serb. 102. (1332). Felic m. S. 
Kozicic 12''. Felic papa. B. Kasic, rit. 59^1. Pri- 
povijedajuci sud Felicu, Felic vas se strese. V. 
M. Gucetic 177. i u nase vrijeme u T)id)rov)iikn. 
P. Budmani. 

FELIC, m. selo. — Prije nasega vremena. FelicL. 
S. Novakovic, pom. 149. 

FELIJA, /. komadic, kriska, novogrc. if tit, 
iftliov. — vidi hvjela. — U rukopisu xv vijeka. 
Ilezi felije cista hleba (novogrcki (ptlt tumaci 
Somavera: fotta, to ce reci: komadic, ein schnitt 
itd. V. Jagic). Sredovj. |ek. stai-. 10, 84. 

FELIKS, m. Felix, ime musko. — isporedi 
Feliks i Felic. — xvii i xviii vijeka. Sveti Feliks 
(,Felix') papa bi rojen ii Kimu. F. Glavinic, cvit. 
154''. Feliks biskup. J. Kavaiiin 30(ja. u nase 
vrijeme it Sidekovu rjecniku. 

FELIKS, vidi Feliks. — U jednoga pisca x\iii 
vijeka. Stise se ki'iige Feliksa i Siniaka. K. I'ej- 
ki6 Ki. 

FELON, 1)1. neka crkvena halina, grc. tptlnviii;, 
(ft).ort()v. — Od XIV vijeka a izmedu rjecnika u 
JJanicicevu (f'oloni.). I zavesi i felony i diplanji i 
vsakimi krasotami. Mon. serb. 92. (1330). Odezd(a) 
dosetF,, felona deveth. Ead. 1, 182. (1849). 

FELSATA, /. vuneni pokrivac na posteji, iai. 
felzata. — isporedi fjersata. — U 3Iika{iiiu rjec- 
niku (felsata, velenca, bi| od odra ,lodex') / iz 
y'lega u Stulicevu (,lodix'). 

FELUN, feluna, m. heka tnorska rihtt. — 1' 
naSe vrijeme n Duhrovniku. P. Budniuiii. 

FEM_A, /. ime zensko, jamacno /igjt. l-'tMiiija. 
— Frijc nasega rmiictia. Fema, cf. Hvoiiia. S. 
Novakovic, pom. loH. 

FEMENA, /. feiuina, zensko, tal. femmiiia, 
vdet. I'oniona. — U ditbrovackoni rukopisu xvi 
vijeka o (ilcima. MaSaJ s masjem a fomona s fe- 
menom kako so nahodi , tako so staju zajodno. 
Zborn. 18*. i u nase vrijeme it Dithrovnikit (sumo 
o pticama). P. Budmani. 

FEMIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre- 
mena. a. Novakovid-, pom. 109. — vidi Eufemija. 



FEN, m. neka igra. — U Vukovu rjecniku 
(s dodatkom da je u Crnoj Gori) : igra u kojoj 
igraci sjednuvsi unaokolo biju turom jednoga 
koji je na srijedi krijuci turu i dodajuci je jedan 
drugome ispod kojena i vicuci : ,fen ! fon !' kod 
koga onaj koga biju turu uhvati onaj vaja da 
ustane i da ide u kolo, a on sjedo na negovo 
mjesto. Ovako so u Backoj mjesto tnre biju pa- 
pucom ali no znani kako se igra zo^■c. 

FENDIK, VI. vidi 2. fenek. — f7 Duhrovniku 
(P. Budmani) i u Boci kotorskoj^. — IJ Vukovu 
rjecuikii s dodatkom da se govori u Boci. 

FENDUM, vidi efendum. — U narodnoj pjesmi 
nasega vremena. Fendum benum bas si ugodio. 
Nar. pjes. vuk. 5, 513. 

FENECANIN, m. covjek iz (1.) Feneka. — 
pJur. Fenecani. — U Vukovu rjecniku. 

FENECKI, adj. koji pripada (1.) Feneku. — 
U Vukovu rjecniku. 

FENEG, m. vidi 1. Fenek. — Prije nasega 
vremena. Fonogt. S. Novakovic, pom. 149. 

1. FENEK, m. manastir u Srijemii. — isporedi 
Feneg. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 
Vukovu. Vt meste glago|emem Fenek vt pod- 
krilije Srema blizt Savy reky vi> 7082 = 1574. 
Glasn. 23, 245. Feneki.. S. Novakovic, pom. 149. 
Fenek (monastir). Razdije}. kr. 15. 

2. FENEK, m. mali mjedeni novae, nem. pfen- 
nig. — isporedi fendik. — U Vukovu rjecniku 
s dodatkom da se govori a vojvodstvu. 

FENEE, ni. vidi fener. — Od xviii vijeka, a 
iznirdu rjecnika u Belinu 4:2b'^, u Bjelostjencevu, 
u tStulicevu. Svijece casti svo'e nijesu htile pro- 
nositi u fenere. J. Kavaiiin 368''. Mnogi fener 
svoj nosase. P. Knezevic, muk. 11. 

FENEZIJA, /. vidi fenica. — Samo u Bjelo- 
stjencevu rjecniku: pisac je po svoj prilici krivo 
procitao rijec feniza (.fenisgja') u Mikalitiu rjec- 
niku. 

FENIC, m. vidi fenica. — T' jednoga pisca 
XVIII vijeka. Tako i fenic ptica mila. A. Vita|ic, 
ost. 51. 

FENICA, /. vidi fenica. cesto s nominativom 
fenice. — xvii i xviii vijeka, a izmedu rjeniika 
u Stulicevu (fenice). More se prilikovati kripost 
od temejistva jednoj ptici, koja se zove fenice. 
P. Posilovic, cvijet. 150. Skupjas kakono fenica 
drvja s kojijem cos biti sazezen. ]\L Eadnic 35G''. 
Prilikujo s. Agustin nenavidnika jednoj ptici, 
koja se zove fenice. J. Banovac, prip. 2.31. Vla- 
stitost nike ptice foiiice. prod. 28. 

FENICIJA, /. Phoenicia, j^^'imorje u Aziji, sad 
Sirija, Surija. — U jednoga pisca xvii vijeka: 
Da u Feniciji jos narodi idolom so klanaju. F. 
Glavinic, cvit. 39^. u na.se vrijeme u Sulekovu 
rjet'niku (,Phonizien'). 

FENICIJAN (Hi Fenicijanin), m. vidi Feuica- 
nin. — IJ jednoga pisca xviu vijeka. Ni Egipci- 
jani ni Fenicijani. A. Kanizlic, kam. 5t!l. 

FENICA, /. 2)hoenix, izmi§(ena (u Grkaj ptica, 
jedina od svoje vrste, tal. fenice. — Dolazi 
s nominativom fenice. — isporedi fenica, fenic, 
feniks, feniza. — Od xvi vijeka a izmedu rjec- 
nika u Belinu 30H''. Eazum tvoj jes dosti kojim 
so prikladas k nebeskoj nuidrosti i k onim na- 
ravom jedine fenice. S. Mencetic 89. Ko fenice 
iz popola. P. Kanavelic , iv. 521. Koja (vo}a) 
kakono druga fenica no uiiie so u vatri od bo- 
zanstveno jubavi. M. Eadnic 413". Ko fonice 
modu jiticam. I. Dordi6, ben. 115. 



FENICAN 



49 



FERFAR 



FENICAN, fenicna, adj. koji prvpada feniku. 

— U Stulicevu rjecniku (jpalmeus'). 
FENICANEST, m. Phoenicius, covjek iz Fenicije. 

— pliir. Fenicaui. — isporedi Fenicijanin. — U 
Sulekovu rjecniku (,Ph6mcier'). 

FENICKI, adj. phoenicius, koji pripada Fe- 
niciji Hi Fenicanima. — U Sulekovu rjecniku 
(,phonizisch'). 

FENICKINA, /. zensko cefade iz Fenicije. — 
F Sulekovu rjecniku (,Plionizierin'). 

FENIHTIJA, /. ime zensko. — Prije nasega 
vremena. S. Novakovic, pom. 109. 

FENIK, m. vidi finik. — U Stulicevu rjecniku 
gdje stoji da je tizeto iz brevijara i u Sulekovu 
imeniku. 82. 

FENIKS, m. vidi fenica, lat. phoenix. — U 
dvojice pisaca xvi i xviii vijeka. Ivako no feniks 
(,fenix') hoce uzkrsnuti. F. Vrancic, ziv. 27. Fe- 
niks ptica. J. Kavaiiin 253"^. 

FENIZA, /. vidi fenica. — U 3Iikafinu rjecniku. 

FENLAIv, m. mjesto u Ugarskoj u protojjresvi- 
teratu aradskom, rijee magarska (?). Sem. prav. 
1878. 91. 

FEN, Feha, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 
89. — Pomine se prije nasega vremena. Feni.. 
S. Novakovic, pom. 149. 

FENA, /. juniperus communis L., smrijek, 
snireka, magar. fenyo, fenyii, bor, jela. — ispio- 
redi vena. — U na.se vrijeme. Jimiporus com- 
munis L. srpsko ime kleka, fena kao i dve sle- 
dujuce fele (J. nana AVilld. i J. oxycedrus L.). 
J. Pancic. glasn. 30, 286. Fena (^l Slavonijij, v. 
vena. Feha crna, juniperus communis L. (J. 
Pancic). Feha crvena , juniperus oxycedi'us L. 
(J. Pancic). B. Sulek, im. 82. 

FENAC, Fdhca, in. covjek iz Fena. V. Arse- 
nije'vic. 

FENER, m. laterna, sprava zatvorena naokolo 
staklom. Hi hartijom u kojoj se hrani napa^ena 
svijcca da je vjetar ne ugasi, tar. feuer. — ispo- 
redi fener. — Od xviii vijeka a izmedu rjecnika 
u Vukoru. Zazegose fehere. A. T. Blagojevic, 
khin. 69. Feher iliti svithak. D. Rapic 122. Za- 
palila feher i svijecu. Nar. pjes. vuk. 2, 109. 

FENKINA, /. zensko cefade iz Fena. V. Arse- 
nijevic. 

FENSKI, adj. koji pjripada selu Fenu. V. Ar- 
senijevic. 

FERAX, M narodnoj pjesmi iz Crne Gore inia 
uhvatiti cemu ferak sa znacenem : poznati sto, 
postati cemu vjest, r.ioze biti od arap. tur. fikr, 
misao, mnijene. ,Jesi 1' po}u ferak ufatila? jeli 
vazda po|e maglovito?' ,Ja sam po|u ferak ufa- 
tila, kad je susa vazda prahovito, kad je kisa 
vazda maglovito'. Pjev. crn. 145*^. 

FERAO, ferala, m. vidi feher, tal. ferale. — 
Od XVIII vijeka. Ferale naciiiati za moc u hima 
slobodno od vitra svice nositi. J. Banovac, prip. 
66. u nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani. 

FERARA, /. grad u Italiji, tal. Ferrara. — 
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu, 
u Belinu 310^, u Voltigijinu. Milan na pomoc 
tvu i Ferara ce doc. M. Marulic 242. i u Sule- 
kovu rjecniku (,Ferrara'). 

FERARSKI, adj. koji pripada Ferari. — U 
Sulekovu rjecniku (,aus Ferrara'). 

FERAS, m. tursko ime musko. — U jednoga 
pisca XVI 1 vijeka. Tuj iz dalek Feras pazi, i iz 
sup|a gvozdja tiste zrno ogheno. I. Gundulic. 544. 

in 



FERAT, m. tursko ime musko. — isporedi 
Ferhat. — U nase vrijeme. Bu|ubasa Kucevic 
Ferate. Ogled, sr. 40. Pred hima je Begovic Fe- 
rate. 431. 

FERAUO, feraula, m. kabanica, tal. ferrajuolo. 

— U pisca Dubrovcanina xvii vijeka. Ogrnuvsi 
ga svojijem feraulom . . . bez feraula na nogah 
pode . . I. Drzic 19.5^. i u nase vrijeme u Du- 
brovniku. P. Budmani. 

FERDESr, m. selo u Banatu. Sem. prav. 1878. 49. 

FERDINANDO (Ferduiand), m. Ferdinandus, 
ime musko. — Od xvii vijeka. Ferdinandu ii. 
knezu Toskanskomu. I. Gundulic 27.5. Ferdinando 
kneze okruhen. 276. Vladajuci Urban V., Ferdi- 
nand cesar. F. Glavinic, c\dt. xx. A Ferdinand 
pak veseU djela uzvisi Antonova. J. Kavahin 
121t'. On ogrustan Ferdinando i cesar vrustan. 
238b. Ferdinando kra} oft ^Aragone. V. M. Gu- 
cetic 176. u nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (Fer- 
dinando ,Ferdinand'). 

FERDINANDOVAC, Ferdinandovca, m. selo u 
Hrvatskoj u podzupaniji bjelovarskoj. Pregled. 81. 

FERDO, m. hyp. Ferdinando. — Akc. se mi- 
jena u voc. Ferdo. • — U Parcicevu rjecniku. 

FEREGA, /. tur. ferege, gorna hajina u Tur- 
kina, gdjegdje znaci: kabanica Hi ha^na uopce. 

— isporedi verega. — - Od xvi do xviii vijeka 
dolazi jnsano fereza; a od xviii ferega; izmedu 
rjecnika u Vukovu (ferega). Ja cijenim, rosa je; 
dajte mi ferezu. N. Na|eskovic 1, 259. Zamota u 
svoju ferezu. F. Vrancic, ziv. 65. Svlacise s hega 
ferezu. M. Alberti 462. Nad kosujom bilom fe- 
reza vlaci se. I. T. Mrnavic, osm. 32. Muliamed 
nesto malo fereze na pleca navukao. J. Rajic, 
boj. 8. Ruku desnu u feregu mece i iz zejDa tri 
dukata vadi. Nar. pjes. bog. 299. A kakva je 
(biza), jad je zadesio ! okovana u feregu (sumnivo, 
veriguV) zlatnu. Nar. pjes. vuk. 3, 218. Pripe 
pecu, prigrnu feregu. Nar. pjes. here. vuk. 158. 
Ferega, ha|iua cim se bule zagrnu kad de idu. 
359. — U l)ubrovniku u nase vrijeme kao prezime. 
P. Budmani. 

FERENAC, Ferenca, m. Franciscus, magar. 
Ferencz. — xvi * xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu (Ferenc, Ferenac) i u Danici- 
cevu (Ferenbct). Ferenac Nelepeci. Mon. croat. 
207. (1518). Va vrime kneza Ferenca Berislava. 
251. (1552). Zasto je Ferenac poruk. Staiiue. 
11, 124. (1678). Tozde leto (1697) svezase Tokaj 
Ferenca u Becb. Okaz. pam. saf. 88. (1699). 

FERENCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podhi- 
paniji jastrebarskoj. Pregled. 35. 

FERENCEV, adj. koji pripada Ferencu. One 
di-uzine Ferenceve. Stariue. 11, 108. (1662). 

FERENCIC, m. prezime. — xvii vijeka. U smrt 
gosp. Mare Ferencica, rojene Markiali. I. Ivani- 
sevic 326. 

FERETA, /. kao male gvozdene vile sto se drze 
u kosama da se ne raspletu, tal. ferretto, dem. 
ferro, gvozde. — isporedi gabrla, subocka. — 
Akc. se mijena u gen. pi. fereta. — U nase vri- 
jeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

FEREZA, /. vidi ferega. 

FEREZANI, m. pi. selo u Hrvatskoj a pod- 
zupaniji krizevackoj. Pregled. 65. 

FERFAR, m. vidi februar i fervar. — xvii i 
xviii vijeka. Na 16 ferfara mjeseca, dan nedjeja 
1632 u Pastrovice. Pravdonosa. 1852. 30. Na 
1706. meseca ferfara 1. dan. Glasn. ii, 3, 48. 



FERHAT 



50 



FESAK 



FEEHAT, m. tursko ime musko. — isporedi 
Ferat. — xvi vijeka i u iJanicicevu rjecnikic 
(Ferthati.). Ferhath. Mon. serb. 555. (1537). na 
driKjom mjestu u istom spomeniku pisanoje Ferha. 

FERICANCI, Fericanaca, m. pi. trgoviste u 
Slavoniji ii pocUupaniji dakovackoj. Pregled. 106. 

FERIC, m. lirezime. — xviii vijeka (F. M. 
Appendini, not. 2, 181) i u nase vrijeme. Schein. 
zagr. 1875. 222. 260. 

FEEICI, m. pi. selo u Bosni u okrugu haiio- 
luckom. Statist, bosn."'' 88. 

FEEIJA, /. praznik, lat. feriae. — U dvojice 
pisaca xvi vijeka i u StuUcevu rjecniku (s do- 
datkom da je uzeto iz hrevijara). Va vrime fe- 
I'ije i preijovid crikve. Narucii. 621'. Odredjena 
(su) vreniena i ferijam dnevnim. S. Budiiiic, sum. 

150a. 

* 

FEEIJAL, adj. vidi ferijalski, lat. ferialis. — 
U jednoga jjisca xvii vijeka. Glasom ferijalim. 
B. Kasic, rit. 416. 

FEEIJALSKI, adj. koji j^ripada ferijama, od 
lat. ferialis. — isporedi ferijal. — IJ StuUcevu 
rjecniku (,feriali.s' s dodatkom da je uzeto iz hre- 
vijara). 

FEEIK, m. tur. ferik-pasa, zapovjednik jednoga 
dijela vojske. — U jednoga pisca nasega vremena. 
Pa sto hvalis pase i ferike? Osvetn. 2, 81. 

FEEIM, vidi aferim. — TJ narodnijem pje- 
sruama nasega vremena. Al je Jovan govorio 
svojoj gosi)odi: ,Ferini tebe, )ubi moja, kao go- 
spodi!' Nar. I>jes. vnk, ziv. 92. Ferim tebe, snaho 
nasa! 93. 

FEEIZ, m. tursko ime musko. — xiv vijeka i 
u Danicicevu rjecniku (ForizL). Ferizt cefalija 
vecanski. Spom. sr. 1, 25. (1399). 

FERIZAGIC, m. tursko prezime. vidi Feriz. — 
U narodnoj jyjesmi nasega vreniena. Sam go^'ol•i 
Ferizagic Ibro. Nar. pjes. juk. 510. 

FEEIZBEGOVIC, m. prezime tursko. vidi Feriz. 

— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (Feriz bbe- 
govict). Vt leto 6963 (= 1454) oktomvrija 2 
uhvati Jani.kulb Feriz bbegovica ii KrusevLoi. 
Okaz. pam. saf. 78. Glasn. 10, 272. 

FEEIZOVIC, m. prezime tursko. vidi Foriz. — 
U nase vrijeme. Barijoca i Ferizovica. Oglod. sr. 
404. 

FEEKIC , m. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. zagr. 1875. 260. 

FEEKO, w. hyx>. Ferdinando. — Akc. se mi- 
jena u voc. Ferko. — U Parcicevu rjecniku. 

FEEKUJ^EVAC, Ferku^evca, m. dva sela u Hr- 
vatskoj ti podzupaniji zlatarskoj. Pregled. 59. 60. 

FEELA, vidi ferula. — U Bjelostjencevu rjec- 
niku (v. packa). 

FEEMAN, fermana, m. pisana naredha lur- 
skoga cara, pers. ferman, zapoirijed, tur. fermaii. 

— isjwredi vorman. — Akc. kaki je u genvtivu 
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace. 
sing., i voc. fermane, fermaiii. — Od xviii vijeka 
a izmedu rjecnika u Vukovu. Va)a mi se caru 
potuXiti, i prija sam k I'lomu odlazio i od I'loga 
fermaii donosio. And. Kaeic', razg. 29(;». Dodo 
fennaii od t-ara turskoga. Nar. pjes. vuk. 2, 342. 
Kad jo care r'jeci lazumio, brze pise sicana foi-- 
mana. 2, .390. A od nioga vozona formuna. Nar. 
l)jo.4. j)otr. 1, 1()4. 

FEJtMATT, f^rinfuii, jif. ustariti, tal. tonuaio. 

— I.' iiK.se vrijeme po zapadnijem krajevima. 
Zumbre ferma koi'iu vivoricu. Nar. pjes. istr. 2, 90. 



— Nejasno je znacene u ovom primjcru, isporedi 
vormati. ,Brze da si mene na Niksice, da mi 
fermas grada Onogosta' . . . ,Ajde k mene, pope 
Juskovicu. da mi sretnu vermas gradevinu'. Pjev. 
cm. 37 '\ 

FEEMEN, m. I'leka muska kratka hajina hez 
rukara (kod Turaka i nasega narodci) , rijec 
tur ska (D. PoiDOvic, tur. rec. glasn. 59, 230). — 
isporedi fermene. — U nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku (,art mannlicher weste ohne armel, su- 
bnculae genus'). Mirko s nega snimi odijelo, dva 
fermena zlatom izvezena. Osvetn. 3, 139. 

FEEMENE, fermeneta, n. vidi fermen. — U 
Vukovu rjecniku. 

FEEMENTUN, fermentima, m. ktikuruz, tal. 
formentone. — U Vukovu rjecniku (s dodatkom 
da se govori u Boci). i ii §ulekoru imeniku 82. 

FEENAC, )n. ime musko. — Prije nasega vre- 
mena. Fernac Desic. Mon. croat. 292. (1590). 
FernacB. S. Novakovic, pom. 109. 

FEENIE, vidi frenir. 

FEEPOT, m. sequestratio, vidi sekvestar, za- 
ustava, nem. verbot, zahrana. — U rukopisu na- 
sega vremena. Tim nacinom poloziti 1426 gr. 10 
para jesu u magistratu ostali pod ferpotom dok 
se ne pomire. Glasn. ii, 1, 77. (1808). malo dale 
pisano je ferj^od: Gligorija Mladenovic javi se 
za radi 1426 gr. 10 para ferpoda. 78. 

FEESATI, fersam, p/. vidi fjersati. 

FEETA, /. educatio, odgajane, turska rijec. — 
T^ narodnoj pjesmi nasega vremena. U liega su 
do cetiri sina, jedan jase koiia pored liega, drugi 
mu je fertu izucio . . . Nar. pjes. here. vuk. 71. 
Ferta, vas}5itari'e. 359. 

FEETUH, m. opregai-a, nem. vortm/h, fiirtuch. 

— isporedi fertun, fertus, verta. — TJ Bjelostjen- 
ceru rjecniku (fertuh, fertus. zaprega, zastor ,von- 
trale, fascia ventralis, instita, faciola, liinbus, 
antipendium, praecinctorium') i u Jambresiccvu 
(,antipendium'). 

FEETUN, m. vidi fertuh. — U Sulekovu rjec- 
niku (,schiirze'). 

FEETUS, m. vidi fertuh. 

FEEULA, /. }>rut kojijem ucite} pedepse djecu, 
lat. ferula. — tl jed)ioga jusca xvm vijeka. i u 
Bjelostjencevu rjecniku (v. forla) gdjc naj prije 
dolazi. Kako bi kom dotetu firgaz ili ferulu poceo 
davati, ja bi s riim zajedno poceo plakati. D. 
Obradovic, ziv. 21. 

FEEUNIKA, /. ime zensko (lat. Veronica?, 
grc. /If-otri'xij?). — Prije na.iega vremena. S. No- 
vakovic, pom. 109. 

FEEVAE, m. vidi februar. — Postaje od fe^Tar 
premijestanem slova. — Od xiii do xv vijeka 
vrlo cesto, a izmedu rjecnika u Danicicevu (fori.- 
varb). Meseca feri.vara. Stefan, sim. pam. saf. 30. 
Mesoca fervara. Sava, sim. pam. saf. 13. Fervara. 
Mon. serb. 7. (1200). 492. (1464). Feri.vara. Spom. 
sr. 1, 7(i. (1406). 

FES, fcsa, m. (urska crvena kapa sto i nas 
narod (muski i zenske) nosi Hi samu ili ovitu 
koprenama Hi calmom, arap. tur. fes. — isporedi 
ves. — TT nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. I 
dva curka kunom postavjena, i dva fesa biserom 
kic^ena. Nar. pjes. vuk. 1, 446. Oko fesa zamotao 
cahnu. 4, 5(). A za fes je cvijetak udarila. Nar. 
pjos. juk. 141. 

FESAK, foska, m. dem. fes. — r nase vrijeme. 
A nosi fesak nad oko. Nar. pjes. vuk. 1, 359. 
Na glavi ti, Mujo, fesak finofesak. 1, 446. 



/ 



FESATO 

PESATO, fes, vidi derdato. Da ti vidim gla- 
vato, da ti kupim fesato. Nar. pjes. here. vuk. 294. 

FESIC, m. dem. fes. — U nase vrijeme i ii 
Vukovu rjecniku. Na glavi joj fesic i kitica. Nar. 
pjes. here. vuk. 126. Svaki momak fesic nakrivio. 
Nar. pjes. petr. 2, 136. 

FESLIDAN, m. vidi fesligen. — U 7iase vri- 
jeme. U ruci joj strucak feslidana. Nar. pjes. 
here. vuk. 132. Feslidan, bosi|ak. 359. 

FESLIDEN, m. vidi fesligen. — U nase vri- 
jeme. I Lace mi kitu feslidena ((jrijeskom fesli- 
gena). Nar. pjes. juk. 463. Fesliden, vrsta cvijeca. 
618. 

FESLIGrEN, m. bosi}ali, tur. fesligen (od grc. 
Paoilixov). — is2)oredi fesliden, feslidan, vesligen, 
velsageii, vasleden. — U nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku (,herbae genus' s dodatkom da se 
govori u primorju). O devojko, duso moja, cim 
mirisu nedi-a tvoja? oli dunom, ol' narancom, ol' 
gorskijem fesligenom? Nar. pjes. vuk. 1, 407. 
Fesligen, basilieum, ligustictim, ocymum basili- 
cuni L., V. vesligen. B. Sulek, im. 82. 

FESTA, /. tal. festa, praznik ; vese^e (u svakom 
smislu). — isporedi festa. — Od xvi vijeka po 
zapadnijem krajevima. Vas puk rimski suproc 
nim izljeze . . . s veseljem i s festoni tolikom. 
Zborn. 87''. Ne imaju trajat brijeme u love, igre, 
bofune, feste. I. Drzic 272. Gdi se tanci cine, 
feste, nike brguje i komedije svitovne. P. Ea- 
.' dovcic, nac. 531. 

FESTA, /. vidi festa,. — xvi vijeka. Otec viditi 
festu ku cinahu Zidove o vaznii. Korizm. 95". 

FET, TO. araj}. tur. feth, pobjeda, osvajane, u 
narodnijem pjesmama nasega vremena uciniti sto 
fet Hi feta znaci osvojiti. U noj bio po godine 
dana dok Grahovo feta vicinise i po nemu harac 
pokupise. Nar. pjes. vuk. 4, 457. Jesi 1' skoro 
pod Loznieom bio, fet Loznica jell ucinena? 
Nar. pjes. bos. pi'ij. 1, 38. i u Vukovu rjecniku. 

FETAGIC, TO. prezime tursko. — isporedi Feti- 
begovic. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. 
Drag dragicii Ibro Fetagicu. Nar. pjes. here. vuk. 
223. 

FETAK, fetka, adj. vidi vetah. — U Vukovu 
rjecniku s dodatkom da se govori u Pastrovicima. 

FETFA, /. vidi fetva i vetma. — xviii vijeka. 
Imajuci fetfu (pismo kratko na jDapiru) prije osta- 
vitu od mufti privelikoga svestenika. A. Tomi- 
kovic, ziv. 240. 

FETIBEGOVIC, m. tursko prezime. — isporedi 
Fetagic. — U narodnijem pjesmama nasega vre- 
mena. Od Tui-cina Foti-begovica. Nar. pjes. vuk. 
1, 585. Jesu r doma Fetibegovici ? Nar. pjes. juk. 
578. 

FETINA KUCA, /. granicna straza u Srhiji 
u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kra}. srb. 
271. 

FETISLAM, Fetislama, m. tursko ime varosice 
Kladova, arap. feth-islam, pohjeda turske tjere. 

— TI Vukovu rjecniku (vide Kladovo). 
FETMASAK, to. nem. feldmarschall, vidi ver- 

mas. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj nasega 
vremena. A pred liima silni fetmasare Paske- 
vicu. Pjev. crn. SS*!. 

FilTVA, /. arap. fetwa, tur. fetva, odijovor, 
osuda velikoga muftije. — isporedi vetma, fetfa. 

— Na jednom mjestu xvii vijeka. Da ja muftif 
cudne fetve jos diliti budem. I. Mrnavic, osm. 67. 

FEUD, TO. (jurispr.) vidi leno, tal. feudo. — 
U Sulekovu rjecniku (,fehdegut; feudum; lehen'). 



51 PICTJKATI 

FEUDALNI, adj. (jurispr.) vidi feudan, tal. 
feudale. — U nase vrijeme. Feudno pravo u 
objektivnom smislu jest skup svih pravila i za- 
kona, kojimi se feudalni odnosaj u svih svojih 
granah i vrstih opredje|uje, normira. Feudalno 
pravo u subjektivnom smislu jest vlast pojedi- 
noga stojecega u feudalnoj svezi. M. Mikulcic, 
enc. 77. 

FEUDAN, feudna, adj. (jurispr.) koji pripada 
feudu, feudima, vidi lenski i feudalni. — U §u- 
lekovu rjecniku (,feudal'). 

FEUDAE, TO. (jurispr.) vidi lenar. — U Su- 
lekovu rjecniku (,leh6ntrager'). 

FEUDNICA, /. (jurispr.) a) vidi lenovnica. — u 
Sulekovu rjecniku (,lehenbrief '). — b) vidi lenica. 
— u Sulekovu rjecniku (,lehenfrau'). 

FEUDNIK, TO. (jurispr.) gospodar odfeuda, vidi 
lenik. — U Sulekovu rjecniku (,lehenherr'). 

FEUDNINA, /. (jurispr.) vidi lenina. — U Su- 
lekovu rjecniku (,lehengeld'). 

FEUDO VAC, feudovca, to. (jurispr.) vidi le- 
novac. — U Sulekovu rjecniku (,lehenmann'). 

FEUDOVAN, feudovna, adj. (jurispr.) podo- 
ban za feud, vidi lenovan. — U Sulekovu rjec- 
niku (,lehenbar; lehenfahig'). 

FEUDOVICA, /. (juris2)r.) vidi feudnica, b) i 
lenica. — U Sulekovu rjecniku (,lehenfrau'). 

^ FEUDOVNIK, m. (jurispr.) vidi lenovnik. — U 
Sulekovu rjecniku (,lehensbuch'). 

FEUDOVNOST, /. (jurispr.) podobnost za feud, 
vidi lenovnost. — U Sulekovu rjecniku (,lehen- 
barkeit; lehenfahigkeit'). 

FEUDSKI, adj. (jurispr.) koji pripada feudu, 
feudima. — U Sulekovu rjecniku (,lehenbar'), u 
kojem ima i adv. feudski (,lehenweise'). 

FEUDSTVO, n. (jurispr.) vidi lenstvo. — V 
Sulekovii rjecniku (,lehen, lehn; lehenswesen'). 

FEVEAE, fevrara, to. vidi februar, novogrc. 
iptfiQovaQiog. — isporedi fervar, frevar. — xv 
vijeka i u Danicicevu rjecniku (fevrart). Meseca 
fevrara. Mon. serb. 404. (1440). 

FEVEONIJA, /. Febronia, ime zensko, grc. 
'Pe^Qovia. — isporedi Febronija. — Prije nasega 
vremena. S. Novakovic, pom. 109. 

FEVEUAE, fevruara, to. vidi februar, novogrc. 
ifi^QovaQcog. — U Sulekovu rjecniku (,februar'). 

FIBEA, vidi febra. 

FICOVIC, m.. 2}rezime. — U nase vrijeme u 
Dubrovniku. Sehem. rag. 1876. 63. 

FICFIEi6, ficfirica, m. vjetren, lakouman mla-_ 
die, kicos. ■ — isporedi fisfiric, kod cega vidi i 
postane. — U nase vrijeme po sjevernijem kra- 
jevima. Udala se ofrkusa za ficfirica, da vidis 
zivota! (ficfij.-ic je vjetrogona, tako liesto kao 
liemacki ,stutzer' i ,windbeutel'. M. Stojanovic). 
Jos je ficfiric (jako mlad, hadrast, neiskusan, 
vjetreiiast, leti svakim vjetrom. M. Stojanovic). 
Nar. posl. stoj. 62. 

FICKATI, fickam, impf. vidi fuckati (ali oso- 
bito za kosovo pjevane.) — Od xviii vijeka po 
sjevernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Stu- 
licevu (v. zvizdati). Zvekce, ficka il' u tavu tuce. 
J. S. Ee^kovic 237. Fucka vuga, fidka (zvizdi) 
kos — bice svatova, ako ne bude kara. Nar. posl. 
stoj. 89. 

Fl6UKATI, ficukam, impf. dem. fickati. — 
XVIII vijeka. Grlica kad tuzi kad li kosic ficuka. 
M. Katancic 40. 



FI^URA 



52 



FIJOLICA 



FICURA, /. vrsta tresne. — U nase vrijeme 
u Slavoniji. Ficura, sitna kao jDasuJ tresna. Fi- 
cura divja,^suvi-st tresne. Ficura pitoma. suvrst 
tresne. B. Sulek, im. 82. 

FIDA, /. vidi feda, lat. fides. — Na jednom 
mjestu XVI vijeka. Nije fide u tomuj. M. Vetranic 
1, 227. 

FIDAJIC, m. prezime. — U narodnijem pje- 
smama namja vremena. Carska ruko, pasa Fi- 
dajicu. Pjev. cm. 101^. Vodaju 1' se koni Fida- 
jica? Nar. pjes. bos. prij. 1, 38. 

FI FI, glas u ptice. — Na jednom mjestu xviii 
vijeka. (Slavic) kao pomoc da vice, zalosno se 
tuzi, fi fi mile fice i tuzno prodnzi. A. Kauizlic, 
roz. 60. 

FIFNAE, m. brbjavac. — U Jamhresicevu rjec- 
nilcH (,blactero' 68=1). 

FIFNAEITI, fifnarim, impf. hrhlnti. — U Jam- 
hresicevu rjecniku (,blactero' 68*). 

FIGA, /. stvnem. figa, srvnem. vige, smokva. 
a) smokva (drvo i plod). — u nase vrijeme u 
Hrvatskoj, a izmectii rjecnika u Bjelostjencevu. 
Figa, figovina, ficus carica L., v. smokva. B. Stilek, 
im. 82. — h) condyloma, neka sramna rana, 
ridi i smokva. — u Bjelostjencevu rjecniku (figa, 
stanovit beteg, mozol na cloveku ,ficus, marifica'). 
— c) labrus mixtus Tries., neka riba (moze hiti 
i talijanskoga postana). — u Sp^etu. D. Kolom- 
batovic, peso. 16. Gr. L. Faber 210. 

1. fIgAN, vidi vigan. — U Vukovu rjecniku. 

2. FIGAN, m. tur. figan, jaukane, lelekaue. — 
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Figan cini 
dizdar-aginica , tjesile je svoje di'ugarice. Nar. 
pjes. here. vuk. 195. Figan, kad covjek u Jutini 
§to radi. 359. 

FIGICA, /. dem. figa. — U Jamhresicevu rjec- 
niku (,ficulus'). 

FIGLICA, vidi vizlica. 

FIGOJEDICA, /. nekakva ptica, grmusa (?). — U 
Jamhresicevu rjecniku (figo-jedica ptica ,ficedula'). 

FIGO]^UB, m. covjek koji rado jede smokve 
(fige). — U Jamhresicevu rjecniku (,ficitoi'') u 
kojem ima s istijem znaHenem i figorad (SOG*), 
jamacno je ohje rijeci sam pisac nacinio. 

FIGORAD, vidi figojub. 

FIGOVINA, /. vidi figa, a). 

FIGTJRA, /. lat. Hi tal. figura. — Od xvi vijeka 
jio zdjiadnijcm krajevima. a) slika, kip. Da se 
uciiii ligura na otar sv. Jurja. Mon. croat. 102. 
(1466). V koj fcelij izvan bise napisana figura 
sv. Jorolima. Transit. 247. Da jedan majstor 
ui)Oi'iga jodnu lijopu figuni. M. Divkovic, bes. 284''. 
Kod Morisa tokuce vodice jest figura Marije di- 
vice. Nadf)d. 73. — hj u gramatici i u retorici 
kad rijec Hi recenicu ne treha shvatiti u pravom 
smislu Hi kad treha razunijeti nesto vece nego se 
kaze. Jero bog takovih sluzbi Judeoni ne bise 
dal, iiego su bilo jediie figure, ziiaraeiija, opome- 
nutjo ill ukaz pravo pravico. Anton Dalm., ap. 
65''. Po figuri sinkopoj. I. Ancic, ogl. 72. — 
c) vidi Hgurica na kraju. — / u ^ulekovu rjecniku 
(,tigur'). 

FIGURATl, liguram, impf. vesti. vidi figura. 
— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku. KuntuSb 
zlatomi. liguram,. Mon. serb. 415. (1'442). 

P'iGURICA, /. dem. figura. — xviii vijeka. 
Imadu iiiko ligurice, koje od dvi vrsto prikazuju 
obrazo. D. K.ipi;'' 1")'. u jednom priinjcru sluji 



za znak kojijem se hijezi broj. Svaki se broj sa- 
stav|a od devot prililva, slova oli ti figurica. 
M. Zoricic, aritm. 3. 

FU.4N, m. prezime. — U nase vrijeme u Hr- 
vatskoj. Schem. zagr. 1875. 227. 

FIJANDRA, /. vidi Flandrija, tal. Fiandra. — 
Od XVII vijeka. a izmedu rjecnika u 3Iika(ini< 
(Fjandra) i u Belinu (,Belgium' 313^). Hodivsi 
on u Fijandru costo. B. Ivasic, in. 44. Sveti 
Amando (obrati) Fijandru. I. Dordic, ben. 5. U 
jednome gradicu u Fijandri. J. Banovac, razg. 35. 

FIJANDREZ, Fijandr^za, m. covjek iz Fijandre. 
— Nacineno talijanskijem nastavkom ese. — TT 
Mikalinu rjecniku (Fjandi-es) i u Belinu (,Belga' 
313a). 

FIJAT, m. ime miisko. — Prije nasega vre- 
mena. Fijatb. S. Novakovic, pom. 110. 

FIJERA, /. vidi dornek, tal. fiera, sajam. — 
TJ nase vrijeme u Boci kotorskoj. Kad je ^jraznik 
one crkve, koje se u Hercegovini i u (Jrnoj Gori 
zove ,dernek', a ii Boci ,fiei'a'. V. Bogisic, zborn. 
531. 

FIJERLA, /. lat. i tal. ferula. — U Duhrov- 
niku od xvi vijeka. a) ferula L., neka hi(ka, vidi 
i devesij. — isporedi firula. — izmedu rjecnika 
u Belinu (devesij, fijerla , ferula' 3101*) i u Stuli- 
ccvu (v. dcvesij). Od fijerle stap se moj blavorom 
satvori. M. Vetranic 2, 142. Fijerla, ferula, ferula 
communis L. B. Sulek, im. 82. — b) ferula, prut 
kojijem ucite} pedepse djecu. — isporedi ferula. 
Jednom fijerlom udreni. (D). Poslov. danic. 39. 
Udren Manculovom fijerlom. (D). 145. 

FIJERSA, /. ozifak na lieu u celadeta koji ga 
nagrduje, tal. Sfregio(?). — Od xvm vijeka u 
Duhrovniku. Nosio je na obrazu prisi'amotnu 
onu fijersu od lupeza. B. Zuzeri 190*. 

FI.TOKA, /. vidi skrabija, cekmege, mngar. 
fiok. — U nase vrijeme po sjevernijem krajcrimn 
i u Vukovu rjecniku (s dodatkom da se govori u 
vojvodstvu). U glomaznoj fijoci od stola. M. P. 
Sapcanin 1, 33—34. 

FIJOLA, /. uprav (uhica, ali se kaze i o dra- 
gijem nekijem cvjetovima, lat. viola preko nemac- 
koga jezika. — Od xvm vijeka po sjevernijem 
krajevima, naj prije u Bjelostjencevu rjecniku: 
fijola, fijolica, Jubica , viola, llos violae'. 2. fijola 
bela ,\'iola matronalis alba, viola lactea, caltha'. 
3. zove se i tulipan ,viola alba'. 4. fijola crlcua 
,viola matronalis punica, \dola purpurea'. 5. fijola 
modra ,viola matronalis violacea, viola caerulea'. 

6. fijola modra protuletna, pramolitna ,hyacinthus'. 

7. fijola gumbolijum, dragojub, drobni lilijum 
,liliuin convallium' v. gumbelija. 8. fijola luce- 
nika, koja naj prvo cvet pokaze, ter josce u zime 
,leucion Thooplirasti, viola alba'. 9. fijola, roza 
latinska , viola purpurea'. 10. fijola crua ,melanion, 
viola nigr.r. 11. iijola zuta , viola crocea, leucojum 
fiavuin'. 12. fijola kosua (IcasnaJ, jesenska ,viola 
calatliiaua'. 1:{. fijola crjena velika naspodobna 
maku ,paeoiiia' ; izmedu rjei'nika jos u Jamhre- 
sicevu (,viola') i u Voltigijinu (,viola, fiore' ,veil- 
chen'). Kano ti jo karamfil, fijola zuta (sehoj, 
vidi u Bjelostjencevu rjecniku pod 11), cvitoni i 
mirisom 'hola. J. S. Ro|kovi6 152. i a Sulekoru 
imeniku: v. fijolica. 83. 

FLJOLICA, /. dem. fijola, ali znaci .Ho i fijola. 
— Od XVIII vijeka naj prije u Bjelostjencevu rjec- 
niku (kod fijola), za tijem a Voltigijinu (kod 
fijola). Sake sorte roiic naj vise fijolic. Nar. 
pjes. mikul. 149. Fijolica, viola odorata L. (u 
Goapicu). B. Sulok, im. 83. 



FIJOLICAN 



53 



FILEE 



FIJOLICAjSf, fijolicna, adj. lioji pripada jijulici. 

— U Bjelostjevcevu rjeeniku (fijolicni, J.uhicui 
,violaceus'. fijolicni cvetiiak, mesto fijolami na- 
sadeno ,violariuin'). 

FIJOLKA, /. ime ovci. F. Kurelac, dom. ziv. 32. 

FIJOEA, /. ridi Flora, b). — Najednom mjestu 
XVI vijeka. Obrati, Fijora, prvi meni pogled tvoj. 
D. Zlataric 85b. 

FIJOEENCA. /. Florentia, grad ii Italiji, tal. 
Fiorenza. — isporrdi Firenca, Fijiu-enca. — Ni 
po pismu ni po sadasnem (jovoru ne moze se znati 
treha li izgovarati > pimti Fijorenca Hi Fjorenca 
(samo u jednom primjeru xviii vijeka stoji bez 
sumne Fijorenca: Ako meni bog i srica dade 
da ja sidneni ii Becu bilomu, darovacii tebi Fi- 
jorencn. And. Kacic, razg. 318^. isporedi i Fijii- 
renca). to vrijedi i za rijeci istofia postana Icao sto 
su : fijorenski, Fijorentin, fijorentinski, a takoder i 
za fijorin. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 
3Iika(inu (Fjorenca) i u Belinu fTjorenca 388''). 
Fiorenca. A. Gucetic, roz. mar. 90. U Fiorenci 
od Toskane bise vlastelin. F. Glavinic. cvit. '21o^. 
Od sabora od Fiorence. J. Matovic 199. 

FIJOEENSKI, adj. koji pripada Fijorcnci. — 
Badi pisana i izgovora vidi kod Fijorenca. — 
U jcdnoga msca xviii vijeka. TJ saboru fioren- 
skomu. J. Mato^dc 210. 

FIJOEENTIlSr, Fijorentina, m. covjek iz Fijo- 
rence, tal. Fiorentino. — Badi pisana i izgovora 
oidi kod Fijorenca. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u 3Iika{i)iu (Fjorentin) i u Belinu (Fio- 
rentin 318''). Benetcani i Gennesi, Fiorentini. 
F. Glavinic, cvit. 138^. 

FIJOEENTmSKI, adj. koji pripada Fijorenti- 
nima Hi Fijorenci. ■ — Badi izgovora i jmaua 
vidi kod Fijorenca. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Belinu (fiorentinski 318'j) gdje naj 
prije dolazi. Ovako je odredeno u sabori tole- 
tauskom i fiorentinskom. J. Banovac, razg. 218. 

FIJOEIN, fijorina, m. vidi forinta, tal. fiorino. 

— Badi izgovora i pisana vidi kod Fijorenca. 

— Od xviii vijeka po juznijem krajevima. Sto 
izmece oko po fiorina njemackoga. S. Eosa 101^. 
I uze za jedan dan cvanciku na 50 fiorina. Nar. 
prip. vrc. 140. i u Sulekovu rjeeniku (fiorin 
,gulden')^. 

FIJIJCIvATI, fijiickam, iinpf. dem. fijukati. — 

— U Parcicevu rjeeniku (uz fijukati). 

FIJU-FIC, u zagoneci (mis). Zalece se fiju-fic, 
uvuce se u grlic ; i da ne bi mau-mac, ujeze mi 
u priiac. odgonet\aj : mis i macka. ^ar. zag. nov. 
127. 

FIJUKATI, fijukam, impf. zvizdati (ciniti fiju 
fijn), vjetru. — U Vukovu rjeeniku: .pfeifen 
(z. b. voni -winde)' .strideo'. 

FIJIFEEiSrCA, /. vidi Fijorenca. — U jednoga 
pisca XV vijeka. I Fijurenca moc svu skazati 
nece oc. M. Marulic 213. i u Sulekovu rjeeniku 
(Fiurenca ,Florenz'). 

FIJUEENTIN, Fijurentina, m. vidi Fijorentin. 

— U Sulekovu rjeeniku (Fiurentin ,Florentiner'). 

FIJUEENTINKA, /. zensko 6ejade iz Fijorenca 
(Fijurence). — U Sulekovu rjeeniku (Fiurentinka 
jFlorentinerin'). 

^ FIJUEENTIXSKI, adj. vidi fijorentinski. — U 
Sulekovu rjeeniku (,fiurontinski ,florentiner'). 

FIK, m. u narodnoj pjesmi ugarskijeh Hrrata: 
Jure ima liizicu, sikom fikom pletenu. (U sali 
mjesto : sib|em i vibjem. F. Kurelac). Jacke. 263. 



FIKA FAKA, bati, batine (kao u sali kad se 
s djetetom govori). — U nase vrijeme u Slavo- 
n iji. Bice fika faka po g . . . ci paka. I. Brlic. 

FIKAKAVAC, fikakavca, m. pratincola rubetra 
Koch., pratincola rubincola Koch. D. Kolomba- 
tovic. progr. spal. 1880. 20—21. — U Spletu. 

— vidi kovac. 

FIKATI, ficem, impf. ciniti (glasom kao ptica) 
fi fi. — ^ Vidi fi fi. 

FIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Nikola 
Fiki^c. Eat. 385. 

FIL, fila, m. vidi fi|. — U jednoga pisca na- 
sega vremena. AV koji to bjese umetaci? il' su 
fill, ir su vileiiaci? Osvetn. 2, 141 — 142. 

1. FILA, vidi hvjela. 

2. FILA, 7n. Hi /., ime miisko Hi zensko, hyp. 
imena grckoga kojemu su prva slova 'Pd-. — 
Prije na.sega vremena. S. Novakovic, pom. 109. 

3. FILA, /. hyp. Filomena. — Akc. se mijena 
u voc. Filo. — U nase vrijeme u Dalmaciji (obicno 
s nam. File i s voc. File). P. Budmani. 

FILADELFIJA, /. grad u Americi (rijec grcka). 

— TJ Sulekovu rjeeniku ^Philadelphia'). 

1. FILANDAE, Filandra, in. car grcki za vre- 
mena Stefana krala prvovjencanoga. — xiii vijeka 
i u Danicicevu rjeeniku (Filansdrb). Cara, Fi- 
lanbdx'a glagojema. Stefan, sim. pam. saf. 21. 
Jerisa Filani.dra. 27. Henrih (Stefanov Jeris Fi- 
landr). S. Novakovic, zem|. 73. 

2. FILANDAE, Filandara, m. vidi Hilandar. 

— U rukopisu xvi vijeka. Filantdara. Danilo 46. 
FILANDAESKI, adj. koji pripada Filandaru. 

— TJ rukopisu xvi vijeka. FilanLdarskomu. Da- 
nilo 43. 

FILAE, filara, in. zenska crev(a, tur. filar. — 
isporedi filara, firale. — T^ Vukovu rjeeniku s do- 
datkom da se govori u Lici. 

FILAE A. /. crev}a, vidi filar. — TJ 3Iikajinu 
rjecnikn (filare, crevje, postole) i iz nega u Stu- 
licevu (v. crevja). 

FELAEET, m. 'i^O.uijtioi;, Philaretus, ime musko. 

— TJ Sulekovu. rjeeniku (,Philaret'). 
FILAEETA, /. epimedion, ograda od malijch 

(drvenijeh, kamenijeh, gvozdenijeh) stupova, kakve 
bivaju naj cesce uz stube. — Jamaaio postaje od 
nem. pfeiier (stvnem. philari), stupac, od cega je 
i po(. filar, stupac. — TJ Vukovu rjeeniku s do- 
datkom da se govori ii Srijemu. 

FILCIC, m. prezime. — xv vijeka. Mikula Filcic. 
Mon. Croat. 144. (1490). 

FILDES, vidi fildis. 

FILDIS, m. ebur, slonova kost, bijela kost, pers. 
tur. fil-dis, slonov zub. — isporedi viklis. — TJ 
nase vrijeme i u Vukovu rjeeniku (u Stulicevu 
rjeeniku ima, jamacno grijeskom, fildes, i tuma- 
ceno je pecten (!) eburneus). 

FILE, vidi 3. Fila. 

FILEK, m.jelo u Ugarskoj u protopresviteratu 
budimskom. Sem. prav. 1878. 35. 

FILENDAE, Filendara, m. vidi Hilandar. — 
TJ narodnijem pjesmama nasega vremena. Nosi 
mene Filendaru crkvi. Nar. pjesm. potr. 2, 63. 

FILEPSALAS, m. selo u Ugarskoj u protopre- 
sviteratu budimskom. Sem. prav. 1878. 36. 

FILEE, m. mali mjedeni novae, magar. filler 
(od nem. vierer). -— [' jednoga pisca ilyii vijeka. 
Ja ukradc'ia jedan filer, Sto je po novca, ali mje- 
denicu. S. Matijevic 12—13. — Kasnije glasi 
fijer koje vidi. 



FrLETl6 



54 



FILIPOVICI 



FILETIC, m. prezime. — Unasevrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 260. 

FILGAN, filgana, m. pers. tur. fingan, casica lies 
rncice is koje se Icafa pije. _ — isporedi fingan, 
iinzan, fincan. — Akc. Tcaki je u gen. taki je u 
ostalijem padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. 
f llgane, filgani. — Od xviii vijeka (ali vidi finzan) 
a ismeku rjecnika u Vukovu. Filgani persijanski. 
B. Ziizeri 266=i. A u jutru kafii u filgann. Nar. 
pjes. vuk. 1, 237. On ne pije vina ni rakije, vece 
kavu iz zlatna filgana. 1, 468. 

FILEBA, /. a) Philippopolis, grad u Mumeliji, 
vidi Plovdivo, ttir. Filibe. — xvii i xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mikalinu (Filiba, Plovdin, 
grad u Koinauiji ,Philippopolis'), u Belinu 316a, 
u St'uUcevu. Nu bivsi ih noc dovela u Filibn 
pocinuti, sutra na ishod dana bijela idu naprijed 
brzijem puti, kroz Popovu ter Koriju prem po- 
spijesno otidose u bugarskvi Papazliju. J. Pal- 
motic 232. Pazargik , 6 sati hoda od Filibe. 
Glasn. 31, 309. (1704). — b) 'Pilmnot, Philippi, 
grad u Macedoniji. — u jednoga pisca namja 
vremena. Svima svetima u Hri.stu Isusu koji su 
u Filibi. Vuk, pavl. filib|. 1, 1. 

FILIBEE,TO, III. Philibertus, ime musko. — U 
^iilekovu rjecniku (,Pliilibert'). 

FILIBINSKI, adj. koji pripada Filibi, vidi 
Filiba, a). — tl jednoga pisca xvii vijeka. Fili- 
binsko po|e pitno od stariiia to se rece, ke je 
plodno, sito i zitno, er Marica svud ga optjece. 
J. Palmotic 229. 

FILIBJ^ANTN", m. covjek iz Filibe, vidi Filiba, 
b). — plar. Filibjani. — U jednoga pisca naseg a 
vremena. Filib|anima poslanica svetoga apostola 
Pavla. Vuk, nov. zavj. 

FILICIC, m. prezime. — U nase vrijeme u oko- 
lici dubrovackoj. P. Budmani. 

FILIC, m. prezime. — U nase vrijeme u Hr- 
vatskoj. Schem. zagr. 187.5. 260. 

FILIGEAN, m. neka slatarska radna kojom se 
cine zlatnom Hi srebrnom zicom arabeske Hi drugi 
nakiti, tal. filigrana. — U Sidekovu rjecniku Gfili- 
granarbeit'), 

FILIJA, m. ime musko, isporedi 2. Fila. — 
XVIII vijeka. Filija Tomic. Glasn. ii, 8, 240. 
(1710—1720). 

FILIMAN, filimdna, in. vidi vilimaii. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

FILIMANOVKJ, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Milenko Filimanovic. Rat. 391. 

FILIMON, m. <Pi).i'i^uun', ime musko. — Prije 
nasega vremena. Filimoni. (kaludersko). S. No- 
vakovi6, pom. 110. 

FILIMON A, /. ime zcnsko, vidi Filimon. — 
I'rije nosega vremena. Filimona (monaliiiia). .S. 
Novakovic, ])om. 110. 

FILINDAK, Fiiindara, ///. vidi Hilandar. — 
Od XVIII vijeka. U Svetu Goru ii Filindar. Glasn. 
II, 3, 37. (1702). Vidio sam orkvu Fiiindara. Nar. 
PJO.S. vuk. 3, (;n. No so boji crkvi Filindaru. .3, 72. 

FILIl*, III. 'I'O.mnoi;, Pliilipjius, ime mn.U'o. — 
isporedi "Vilii), Pilip, Hilip. — Od prvijeh vre- 
mena, a isiiirdu rjecnika u Belinu 316», (u Vu- 
kovu .SM saiiKi (ihlici Vilip i Pilip), u JJanicirevu 
(Filipb). Jcpiskui.ouii. rasbskyimr, Fili])onib. Mon. 
sorb. 60. (1293—1302). I'rotovistijan. Filipi.. 201. 
(13H6). Ovi pridoSo k Kiliim '(,1'liilipu'). Hor- 
nardin 67. joann. 12,21. Slaviii s. Filij) (.JMiiliji') 
bi roiloui iz |{(a.si^ji(l(^. F. (Jlaviiiii'i, ovit. 116". 
Srjod kill Filip km] od Spai'm kniiii slavoiu svo 



pjevanje. J. Kavanin 111^. Kad k Filipu kraju 
zena Macedonskom razcvijena dode. V. Dosen 
249a. Tu dolazi Filip momce mlado. Nar. pjes. 
vuk. 1, 464. Ma ga gada Knezevic Filipe. 4, 392. 
vidi i kod Filipcic. — Ovako se zvao i neki sre- 
brni novae spanolski (po krajevu imenu) poznati 
i u Italiji. Filip — filippo. M. Zoricic, aritm. 13. 

FILIPA, /. ime zensko, vidi Filip. — xiv vijeka 
i u Danicicevu rjecniku. Kako je polaca prvo 
bila gospodo Filipe nase (dubrovacke) vladike. 
Mon. Serb. 238. (1399). 

FILIPAC, Filipca, m. dem. Filip. — Dolazi 
XVI vijeka kao prezime (u Vukovu rjecniku ima 
samo oblik Vilipac). Jurjem Filipcem. Mon. croat. 
294. (1592)^ 

FILIP ASIC, m. prezime. — xvii vijeka. Janku 
Filipasicu. Starine. 11, 93. (oko 1655). i u nase 
vrijeme. Schem. zagr. 1875. 227. 260. 

FILIPCIC, m. u zagoneci. Filip prede, Filip 
tke; Filipcici goli idu. odgonet]uj : prsti. Nar. 
zag. nov. 179. 

FILIPENDA, /. spiraea filipendula L., iieka 
bi(ka, gi'ip('(, grizica, od latinske rijeci. — U Su- 
lekova imeniku. 82. 

FILIPIC, m. seoce u Hrvatskoj u podhipaniji 
varazdinskoj. Pregled. 44. 

FILIPIJA, /. vid.i Filiba, b). — TJ jednoga 
pisca XVI vijeka. Epistola, ka Korintijom jest 
poslana bila iz Filipije Macedonske. Anton Dalm., 
ap. 611'. 

FILIPIJANIN, m. vidi Filib|anin. — U dvo- 
jice pisaca xvii i xviii vijeka. Isti Paval pise 
k Filipijanom. F. Gla\'inic, cvit. 381='. Aposto 
govoreci Filipijanima. J. Matoiac 60. 

FILIPLANIN, m. vidi Filibjanin. — xvii i 
xviii vijeka (u svijem prim jer ima s j mj. ]). Pi- 
suci k Filii^janom : o Filipjani bratjo. M. Div- 
kovic, nauk. 10a. K P'ilipjanom. I. Ancic, s^dt. ix. 
Pavao pisuci Filipjanom. J. Filipovic 1, 8''. 

FILIP;^E, n. dan svetoga Filipa (prvi inaja). 

— Od XVIII vijeka u Slavoniji. Drugi du}e jost 
ga drze doma, do Filipla il' nedi|e krizne. J. S. 
Kejkovic 120. Filii)|e ce pokazati, sta je komu 
u po|cu i oborcu, ako se ne zna o Durdevu. I 
Filipje ce do6i i proci, vidice se i nozina lipa. 
Nar. posl. stoj. 62. 

FILIPO, m. vidi Filip, taJ. Filippo. — U ruko- 
jjisit XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku. Filipe 
MovF.vi'esicb. . . . Filipo Picine/.i.ci>. Mon. serb. 
40. (1253). 

FILIPOPO^, m. Philippopolis, vidi Plovdivo, 
Plovdin, Filiba, a). — xv vijeka i u Danicicevu 
rjecniku (Filipopoji,). U Jendrenopoju, u Filipo- 
])o|u i u Vratove. Mon. serb. 410. (1442). 

FILIPO V, adj. koji pripada Filipu. Prishdsu 
I'^ilipovu dbiievi. Sava, tip. stud, glasn. 40, 157. 
IJ kolu kceri Filipovijeh. B. Gradic, djev. 88. 
S dosna ostajo grad mu Pela, Filipova poja (vidi 
I'ilipopo}) .s lijeva. I. Gundulic 373. Grad Cozaree 
Filipove. S. Eosa 98i>. Velikonie krsu Filijiovu. 
Nar. pjes. vuk. 5, 219. 

1<'1L1P0VA(', Filipovca, m. 7n,jesto u Srbiji u 
okrugu pozarevackoin. Vinograd u Fiiipovcu. Sr. 
nov.' 1.S73. 467. 

FILIPOVK', m. prezime po ocu Filipu. Plac 
gosp. Doiuinika Filii)Ovica. I. Ivanisevic 318. Po 
otcu f. Joroliinu Filipovicu iz Ranio. J. Filipovic 
3, 111. A drngo jo bog Filipovicu. Pjev. crn. 100a. 

FILIPOVK''!, m. pi. ime mjcstima. a) opvina 
It Jiosrii u itkrugu Irarnickom. Statist, bosn.'* ISH. 

— b) zaselak a Srbiji u okrugu uzickom. \i. V. 
Stojanovic. 



FILIPOVKA 



55 



FILOTEJ 



FILIPOVKA, /. nijesto u Srbiji u oknuin po- 
zarevackom. Niva u Filipovki. Sr. nov. 18(J1. 496. 

FILIPOVO BEDO, n. zaselak u Srbiji u okrugu 
uzickom. ^. V. Stojanovic. 

FILISTAK, filistra, m. jiem. philister (iiprav 
FiUstej), ovako daci u Nemackoj^ zovii one koji 
nijesu daci, pa znaci i uopce covjeka koji misli 
samo prostijem, svagdanijem poslima, a nema 
misli ni o cem idcalnom. — U Siilekovu rjec- 
)tiku (,pliilistei"). 

FILISTEJ, m. Philistaeus, covjek iz nekoga 
naroda koji je negda zivio u Palestini, jevrejski 
Flisti. — Od latinske rijeci. — Od xvii vijeka. 
Filisteji gdje vladanje nemu (Goliji) od boja od- 
redise. P. Kanavelic, iv. 357. Filisteji pridobivsi 
Izraelicane ufatise korab|u. D. Eapic 68. A Fili- 
steji uzese kovceg bozji. D. Danicic, Isam. 5, 1. 

FlLisTEJSKI, adj. koji prripada Filistejima. 

— Od XVII vijeka. Filistejskoj ako strani Da- 
lida se porodila. J. Armolusic 14. 

FILISTEO, vidi Filistej. — Od xvi vijeka. 
Filistea kceri. M. Vetranic 1 , 253. Ovi oholi 
Filisteo. E. Pavic, ogl. 239. Saul, zudeci pridati 
Davida gnevu i macu Filistea. J. Matovic 410. 

FILiSTINSKI, adj. vidi filistejski, od lat. Phi- 
listinus. — U jednoga pisca xv vijeka. Obilstvo 
od iilistinskih iiiv. M. Marulic 39. 

FILISTEJ, m. vidi Filistej. — xvii vijeka. Fi- 
listeji jd'ikazase bogn mise od zlata. M. Eadnic 
177>^. 

FILISTEJSKI, adj. vidi filistejski. — xviu 
vijeka. Popalise sve sitve i zita filistejska. F. 
Lastric, test. ad. 109^. 

FILISTEO, m. vidi Filistej. — xvii i xvm vi- 
jeka. Samson prioblada sve Filistee. Azbukv. 
1690. 35. Suprot Filisteom paklenim vojevati. 
F. Lastric, test. ad. 109^. 

FILISTINSKI, adj. vidi filistinski. — xvii vi- 
jeka. Kako David Golijata lilistiiiskoga tako Isus 
Lucifera poglavitoga. Azbukv. 1690. 35. 

FILITIS, ime tlekakvqj skodiivoj zvjerci, rijec 
grcka. — U rukopisu xv vijeka. Starine. 10, 115. 

FILKO, m. ime miisko, vidi 2. Fila, Filo. — U 
rukopisu XVIII vijeka. Od Durevca Filko. Glasu. 
49, 12. (1734). 

FILO, m. ime musko, vidi 2. Fila. — Akc. se 
mijei'ia u voc. Filo. — U narodnoj pjesmi nasega 
V re men a. Xade morace od Martinovica, po imenu 
Martinovic-Fila. Nar. pjes. vuk. 5, 110. 

FILOJE, m. ime musko. vidi Filo i 2. Fila. 

— Prye nasega vvcmena. Filoje. S. Novako-sdc, 
pom. 110. 

FILOKALIJA, /. viaitastir u SoUinu. — xm 
vijeka i a Danicicevu rjecniku. Vi- monastyri. 
VL Filokaliji. Domentijanl' 77. Vt Filokali mona- 
styri. 135. 

FILOLOG, m. covjek sto se havi jilolugijoiH. 

— Grc. (pth'i).oyog, koji jubi govor^ (preko mla- 
dijeh evropejskijeh jezika). — U Sulekovu rjec- 
itiku (.pliilolog'). 

FILOLOGICAN, filologicna, adj. koji priparla 
filologiji, filolozima. — Od (pdokoyixog, philolo- 
gicus (preko vtladijeh cvropejskijeh jezika) na- 
stavkom tii't, pred kojijem se k mijena na c. — 
TJ nase vrijeme. Kad se kaze ,moticno' di'zalo, 
va|a da bi se moglo kazati i ,gramaticna' po- 
grjeska. a tako i g. Eadisic u natpisu svoga clanka 
ima ,filologicni j^ogled'. Vuk, pism. 49. — S istijem 
znacenem govori se i filologicki. 



FILOLOGICKI, adj. vidi filologicau. — Postaje 
kao filologican nastavkom isk-B. 

FILOLOGIJA, /. philologia, nauka o jeziku, 
istoriji, kulturi ltd. starijeh Grka i Rim],ana; 
cesto se sove tako i znane koje se bavi ucenem i 
isporedivanem razlicitij eh jezika. — Grc. iptXoloyiu, 
jubav govora,^ ali preko mladijeh cvropejskijeh 
jezika. — U Sulekovu rjecniku (,philologie'). 

FILOMENA, /. 4'dov/uf'vri, Philomena, ime 
zensko. — isporedi Filomeiia. — U nase vrijeme 
po Dalmaciji. 

FILOMENA, vidi Filomena. — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena iz Istre. Volis li Broncicu 
ali Filomeiiu? Nar. pjes. istr. 3, 20. 

FILONIJA, /. grcko ime zensko. — U rukopisu 
XVII vijeka i u Danicicevu rjecniku. Rodi ze Kon- 
stantija i dtstert imenemb Filoniju, vt svetemt 
krLsteniji narecennuju Irinu. Okaz. pam. saf. 57. 

FILOSOF (fil6sof), m. jjliilosoplius, covjek koji 
se bavi filosojijom, Hi uopce mudrac, od grc. (filu- 
aoipoi,; ali preko cvropejskijeh jezika. — isporedi 
iilozof. — Od XV vijeka, a izrnedu rjecnika u Mi- 
ka}inn i u Danicicevu (filosofi.). Toj su bili na- 
uceni filosofi. M. Marulic 70. U ono vrime filo- 
sofi mudri kra|evau. F. Lastric, test. 60''. Filo- 
sofima iliti mudroznancima. J. Matovic 14. Kako 
lice filosofi oli naravni naucite|i. M. Dobretic 190. 
No pregori i oprosti sad al' ikad ! kako mudar 
i naucen filosofe! Nar. pjes. vuk, ziv. 200. De 
marjasi zvece filosofi muce. (U vojvodstvu). Nar. 
posl. vuk. 75. i u Sulekovu rjecniku (,philosoph'). 

FILOSOFICKI, adj. i^bilosophicus, koji pripada 
filosofiji Hi filosofima. — Od ifiloaoipixog, philo- 
sophicus (preko mladijeh cvropejskijeh jezika, vidi 
i filosofik) nastavkom i>sk7. j'^'^d kojijem se k 
mijena na c. — U Sulekovu rjecniku (,philo- 
sophisch'). 

FILOSOFIJA, /. philosophia, znane koje do- 
punuje svaku nauku Hi znane, jer pokazuje na 
cem je ono osnooano, metodu kojom se uci itd., 
od grc. (piXoampiu preko cvropejskijeh jezika. — 

— isporedi filozofija. — Od xvii vijeka, a iz- 
rnedu rjecnika u Mikalinu (filosofija, znanje na- 
ravskijeh stvarijeh). Ucase logiku, filosofiju i 
teologiju. B. Kasic, in. 88. Filosofija i mudrost 
ovoga svijeta. J. Matovic 13. i u Sulekovu rjecniku 
(,philosophie'). 

FILOSOFIK, adj. pliilosophicus, vidi filosoficki. 

— JJ jednoga pisca xvii vijeka. Besiditi od stvari 
bogoslovnijeh i filosoficijeh. B. Kasic, fran. 22. 

FILOSOFOVATI, filosofujem, impf. baviti se 
iilusofijom, misliti kao filosof; govoriti kao filosof 
(ironicki), mudrovati. — isporedi filozofovati. — 
U Sulekovu rjecniku (,philosoplm-en'). 

fIlOSOFSKI (filosofski), adj. philosoishicus, 
koji pripada filosofiji ili^ filosofima. — Od xvi 
vijeka. Post filosofski. S. Budinic, sum. 149a. 
Koji kamen, kako govore, filosofski, po komu se 
rude u zlato j^rominuju seine da su ucinili. I. 
Velikanovic, u^nit. 1, 291. 

FILOSOP, m. vidi filosof. — U nase vrijeme 
u Backoj. 

FILOTEJ, m. •t'dod-tO';, ime musko. — isporedi 
Filotije. — Od prvijeh vremena i u Danicicevu 
rjecniku. Patrijarhu kiri. Filoteju (kv(»(. (j)l.lO- 
<fOlo). Glasn. 11, 163. (rkp. xvii vijeka). — 1 
mdnastir n Svetoj Gori. Filotej iiaricajemy luo- 
nastyri>. Uomentijan^' 66. Filoteu (([)iI\U'«'€OV) 
igumeiiB. 127. 132. 



FILOTEJA 



56 



1. PIN 



FTLOT'EJA, f. ime zensko. vidi Filotej. — Prije 
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110. 

FILOTIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Jo- 
vana Filotica iz Grabovca. Griasn. ii, 1, 23. (1808). 

FILOTIJA, m. vidi Filotije. — U nase vrijeme. 
Na Filotiju Markovica iz Kormana. Glasn. ii, 3, 69. 
(1808). 

FILOTIJE, m. vidi Filotej. isporedi i Filotija, 
Vilotije. — Od xviii vijeka a izmedu rjeniika u 
Danicicevu (u Vukovu inia samo Vilotije). Pise 
()ia ftfarom rukopisu) da je ,7215' (1707) kup|eno 
u manastiru Dovoji . . . ,podvigoin(> i cenoju igu- 
mena Filotija'. Vuk, dan. 1, 12. 

FILOTIJIN, adj. koji pripada Filotiji. — U 
vase vrijeme (pisano Filotin). Da je uzeo sebi 
za suprugu Filotinu mater i na Filotinii ocevinu 
stao. Glasn. ii, 3, 69. (1808). 

FILOVO, n. ime selu. — Prije nasecja vremena. 
Filovo (selo). S. Novakovic, pom. 149. 

fIlOZOF (filozof), vidi filosof. — Od xvi vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Belimi 316^. Buduci 
pitan 1 filozof. Kf)rizm. 37''. Dobro rekose pri- 
umdri filozofi. I. Ancic, ogl. xii. Tako nas uce 
naravnici oli ti filozoii. M. Dobretic 370. I na- 
sega filozofa strika Toma. Nar. pjes. ATik. 5, 460. 

FILOZOF ATI, filoz^)fam, pf. philosophari, rdz- 
loziti, govoriti kao Jilo.sof, tal. filosofare. — U 
jednoga pisca xvii vijeka. I tako se ima filo- 
zofat u druge stvari. I. Drzic 121. 

FILOZOFIJA, vidi filosofija. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu 297*. I iilozofiju i 
kriposti ine ii nemu ja viju. P. Hektorovic 16. 
Navicena sam u retoriki, geometriji, filozofiji. F. 
Vrancic, ziv. 8. Istinna filozofija bijaSe mis}enje 
nd smi'ti. P. Posilo\ac, nasi. 12*. 

FILOZOFSKI (filozofski), adj. vidi filosofski. 
— U nase vrijeme i u Belinu rjecniku 316* u 
kojem stoji (jamacno Hta»iparskom grijeskom) filo- 
zovski. tako je na jednom mjestic i u nase vri- 
jeme. Filozovska glava izabrana. Nar. pjes. vtik. 
5, 1. Da mn bog da filozofsku glavu. 5, 476. 

FILOZOP, m. vidi filosof. — U rukopisu xvi 
vijeka. Posla po filozopa. Zborn. 1*. Cuvsi jodnoga 
filozopa. 10". 

FILOZOV, vidi filozof i filosof. — U jednoga 
pisca xvii vijeka. Filozov pise pri Barleti. I. 
Ancic, ogl. 59. 

FILOZOF, vidi filozof i filosof — xv i xvi 
vijeka. Mestri, ki so govore filozofi. Mon. ci'oat. 
107. (1470). Dvinia raai^edonijskima filozofoma. 
Aleks. jag. star. 3, 225. 

FLLOZOFLJA, vidi filozofija i filosofija. — xvii 
i xvi 11 vijeka. Stvari skrovite od filozofijo ali 
drngoga znanja. P. Eadovcic, nac. 143. Kako 
bi so hotio zvati Aleksandro veliki, a ne biti 
junak y kako Ii mudri Aristotil, a ne znas filo- 
zofijeV J. Paiiovac, pred. 69. Drugoga uceci gra- 
niatiku, filozcjfiju. J. Filipovic 3, .340*'. 

FIIjUGA, /. jtoveca lada s jednom katarkom, 
iie/iokrivena, <«/. feluca, filuca. — U nase vrijeme 
a Jioci kolorskoj (u JJuhrovniku se govori f ijugaj 
/ u Vukovu rjecniku. A noj duzdo odasijn dare, 
darova joj zladenu filugu. (iz Tiisna). Nar. pjes. 
vuk. 1, 62J. 

FITJTX, m. nckakva riba. — U nase vrijeme 
n iJalmaciji. Filuii, filoiin, lichia amia? Oas. ces. 
muz. 18r>|. 185. —vidi i felun. 

FIJ^, fi|a, m. olrplias, slon, arap. tur. fil. — 
isjutri'di vi|, fil. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mika(inu gdjc nnj prije dolazi, u 



Belinu 285'', u Stulicevu, (u Vukovu ima samo 
ndj. fi)ev). Fiji jesu uhvaceni z dobrocinstvami, 
koji budvici zi^dne toliko goleme i jake, poslusni 
su coeku. M. Eadnic 393'*. Vojnici svqjira ele- 
fantom aliti fi|om krv ukazase. S. Margitic, fal. 
167. Ne brojeci mnostvo koiiika ni bojnih ele- 
fanata aliti fi|a. And. Kacic, kor. 331. 

FL^A, /. vidi hvjela. 

FI^AEKA, /. pistrix, copa. — Postajc od fijer. 
a) zen.'iko ce^ade koje pece Hi prodajc Iijeb, peca- 
rica. — u Bjelosfjencevu rjecniku (v. fistrovica) 
i u Jamhresicevu (,artopa'). — h) vidi preproda- 
A-alica, isporedi pijarka, pijarica. — u nase vrijeme 
u Hrvatskoj i u ,^uIekovu rjecniku (,fratscliler- 
weib, fratschlerin'). 

FI^ER, m. vidi filer. — xvni vijeka po sje- 
rernijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelo- 
rtjenceru (fi}er, bee ,viennensis quadrans, nummus, 
niiniitum, nummus perexiguus, nummulus terun- 
cius, teruncium, trux, obolus') gdje naj j)'>'^j^ 
dolazi. A ne vaja svaki ni fi|era. M. A. Ee}- 
kovic, sat. H7*. Meni se cini, da ovaj ovan nije 
vise vridan nego 3 fi|ora. S). Eapio 249. 

FI^EV, adj. koji pripada fi(u, fijima. — U 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (,elephanten-' 
,el6phanti' s primjerom iz narodne pjesme : Kamo 
Ii ti dvi zmajeve glave i u svakoj dva fijeva zuba). 
I izvadi jatagana kriva, usi su mu od fi|eva zuba. 
Xar. pjes. marj. 156. 

FI^UGA, /. vidi filuga. ■ 

ITMA, /. ime zensko. vidi Fimija. — Prije na- 
sega vremena. S. Novako^-ic, pom. 110. 

FLVIFA, FIMFU^A, /. vidi famfu|a. — U Su- 
h'kovu imeniku. 82. 

FIMIJA, /. ime zensko, vidi Jefimija. — Prije 
nasega vremena. S. Novakovic, pom. 110. 

1. FIN, fina, adj. u tudijem jezicima iz kojijeh 
je uzeta ova rijec prno je znacene : tanak, ali su 
se iz ovoga razvila druga znacena s kojima je 
presla u nas jezik. — isporedi vin. — Akc. je 
a nominalnijem ohUcima (osim nom. sing. m. i 
akuzativa kad je jednak nominatival) onaki kaki 
je u gen. ; u slozenijem oblicima onaki je kaki je 
u nom. — Po primorskijem krajevima doslo je 
od tal. fino, 2)o sjevernijem mozebiti od srvnem. 
fm. — Od XV vijeka (vidi kod h)J, a izmedu 
rjecnika u Bjelosfjencevu (fini ,praeclarus, egre- 
gius, generosus, bonus'), u Voltigijinu (fini ,fino, 
sottile, bollo' ,fein, schon'), u Vukovu (fini, vide 
vini, a ovo je tumaceno ,fein' ,elegans, excellens' 
s dodatkom da se govori u vojvodstvuj, u Dani- 
cicevu (fini., srl. ,finus, purus'). — Komp. fiiii 
(Od naj finega otajstva bozanstvenoga. V. Andri- 
jasevi6, jnit. 152. ovako je u nase vrijeme u Du- 
brovniku. I'. Budmani) i fniiji (Jere ce mi fiuija 
jjostati (vuna). M. A. Ee|ko%dc, sat. H4''. Od 
naj finijih tvorila. Nar. prip. vrc. 175). aj o vuni, 
lanu itd. u kojega je tanka zica, pa o tkanu koje 
se od onoga naprarla i koje je, koliko je tana 
zica, (epse i skup^e. suprotno debeo, grub. Finom 
.skarlatu skrati vlas. 5l. Vetranic 1, 11. Koji je 
fino sukno nacinio. M. A. Eejkovic, sat. L4». 
Zafajuje noj na finoj vuni. L4''. Nademo doma 
gDspodu gdi nesto od finoga beza sijo. D. Obra- 
ilovic, basn. 404. Jos na riojzi odijelo fino. Pjev. 
crn. 261''. Ter mi si obuci tu fiiiu stomanu. 
Nar. pjes. istr. 3, 8. Uciiii jedan zavezaj u finoj 
niarami. Nar. priji. vrc. 110. — b) o zlatu i srebru 
s kojijem nista drugo nije mijesnno. vidi i cist 
kod a, bj. Srcbi'a glaiiisko;::!! ilva saku)a, u jo- 
diioini. sakuju 5 plo6a i nckoliko zri.ua fina . . . 
sakujb drugi fina. Mon. serb. 406. (1441). Dva 



1. FIN 



57 



PIEAIiE 



plika fina srebra. 498. (1466). — c) kaze se po 
predamijem znacenima i o drugijem stvariina 
kao pohvala i znaci uopce: lijep, velike cijene. 
Sto u tebe nansnica nema, dobro ti je ture od 
percina, fine en ti napravit' solufe. Nar. pjes. 
here. vnk. 53. Fina ovoga duvara na ovoj bogo- 
mo}i! Nar. prip. vrc. 175. — (I) i cejadetu se 
kale kao pohvala, te znaci: koji plemenito misli, 
Hi koji umije iiludno opcipi s drugijein. snprotno 
je prostacki, grub, neotesan itd. vidi u Bjclostjen- 
cevu rjecnikii. — e) a ce^adetn (i o onnnie sto 
takovo ccjade radi, govori) vioze se kaznti ne po 
sve u dohrovi smislu, te znaci: lukav. Fin ti s" 
mladic, i umijes sve. M. Drzic 301. — .s ovijem 
znacenem inia i adv. fino. Ko fino laze ta slicno 
kaze. (U Crnoj G-ori). Nar. piosl. viik. 158. — I 
u Sulekovu rjecniku (,fein'). 

2. FIN, m. finis, svrsetak, tal. fine. — TJ je- 
dnoga pisca xv vijeka. Gdi ni konac ni fin dobru 
ne ni hvali. M. Marulic 60. On je alfa i o, po- 
cetak tere fin. 207. 

3. FIN, m. nem. Finne. a) covjek iz etnogra- 
fickoga plemena kojemu pripadaju Finlayici, Ma- 
gari, Lopari itd.; h) covjek iz Finlandije. isporedi 
Finlandae. — U Sidekovic rjecniku (,Finnlander, 
Finne'). 

FINA, /. grc. ipr'ivri, vrsta orla. — U Danici- 
cevu rjecniku: fina, '^t'jvtj: Fina, milostiva ptica, 
nisjDadajema orlicista hranestii. rH^i.*ep/\HHr'B, 
oocHiw. repi],er. 274). 

FINANCA, vidi financija. 

FINANCIJA, /. vidi financije, tal. finanza. — 
U nase vrijeme u Dalmaciji (i finanea) gdje se 
cestu ovako zove i financijalna straza. 

FINANCIJALNI , adj. koji pripada jinanci- 
jama. — Od tal. finanziale. — U Sulekovu rjec- 
niku (,finanz-'). 

FINANCIJE, /. pi. reditus publiei, ciu-a redi- 
tuum pnblicoruni, drzavni dohoci, uprmj(ane dr- 
lariujt'in dokocima, tal. finanze, iiein. finanzen. 

— U Sulekovu rjecniku (,finanzen, finanzwesen'). 

FINANSIJEE, m. vrlo bogat, novcan covjek, 
franc, financier j:>r€A;o nemackoga jezika. — U Sule- 
kovu rjecniku, (,finaneier, finanzmann'). 

FINAZITA, /. iine zensko. — Prije nasega vre- 
mena. Finazita (monahina). S. Novakovic, pom. 
110. 

FINCAN, vidi filgan i fingan. A na sofre 
zlatne gvantijere, na nu niece kupe i fincane. 
Nar. pjes. vuk, kovc. 93. 

FINCEVAC, Frncevca, vi. selo u Hrvatskoj u 
podzupaniji krizevackoj. (kct/jkavski) Fincevee. Pre- 
gled. 66. 

FINDEl^, TO. od slame zenska kapa, kao supaj 
tanir. vidi hondej. — U Vukovu rjecniku u kom 
se ovako tumaci s dodatkom da se govori oko 
Siit,a. 

FINDIKA, /. inladica sto za jednu godinu iz- 
hije iz drveta, hice od tur. fydan (grc. <pvTuvrj). 

— U Vukovu rjecniku gdje se onako tumaci s do- 
datkom da se govori u Boci. 

FINGATI , f nigam , impf. fingere , izmis(ati 
(nesto laznoj. — Od tal. fingo, praes. glagola 
fingere. — xvii vijeka. Finga to jes ,izmijes}a' 
koju god priliku. B. Kasic, nac. 7. Ako fingaju 
spen^e za vadit vece nijedi. I. Drzic 304. i u 
nase vrijeme u Duhrovniku. P. Budmani. 

FINGAN, vidi filgan. — Od xviu vijeka. Po 
jedan fingan. G-. Pestalic, utis. 246. Mrkii kahvu 
iz fingana srce. Nar. pjes. juk. 380. 



FINICKI, adj. vidi finski. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Na kraju zamorja finickoga. A. To- 
mikovic, ziv. 133. 

FINIJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre- 
menn. S. Novakovic, pom. 110. 

FINIK, 7)1. phoenix dactylifera L., drvo i plod, 
vidi paoma i datala , grc. (foCn'^. — Od pr- 
vijeh vremena, a izmedu rjecnika u Stulicevu (v. 
fenik) i u Danicicevu (finikt ,palma'). Dastt 
jemu zahara i finiky (vocej jeliko potrebova. Do- 
mentijan'' 192. Finik, finiks, palma, phoenix 
dact3difera L. B. Sulek, im. 82. — U rukopisu 
XV vijeku stoji s oblikotn finiky prema novogrc. 
TO ifotvixi. Starine. 10, 86. 

FINIKOV, adj. koji pripada finiku, finicima. 

— U rukopisu xv vijeka. Finikova kostbca. Sre- 
dovj. }ek. star. 10, 86. 

FINIKS, vidi kod finik. 

FINKA, /. zeba, bitkavac, nem. fink. — U nase 
vrijeme. Finka (zeba), der gartenfink, buchfink, 
waldfink, fringilla caelebs. G. Lazic 57. 

FINLANDAC, Finlanca, m. covjek iz Finlan- 
dije. — isporedi Fin. — U jednoga pisca xvui 
vijeka. Se).ani Finlandci. A. Tomikovic, ziv. 268. 

FINLANDIJA, /. kraj u sjevernoj Evropi koji 
pjripada Busiji, nem. Finnland. — U Sulekovu 
rjecniku. 

FINLANTKINA, /. zensko ce}ade iz Finlandije. 

— isporedi Fiiikiha. — f/ jednoga pisca xviii 
vijeka. Zajubio se je u jednu Finlandkinu. A. 
Tomikovic, ziv. 273. 

FINOCA, /. osohina onoga sto je fino Hi onoga 
koji je fin. — Od xvin vijeka. Svedska vuna se 
s finocom ingleskoj ^ vuni ukloniti nece. I. Ja- 
blanei 129. — i a Sulekovu rjecniku (,feinheit'). 

FINOFES, m. fi.ni (?) fes. — isporedi vinoves. 

— U narodnijem pjesmama nasega vremena (u 
Vukovu rjecniku, premda ima finofesak, nema 
finofes nego samo vinoves sto je tumaceno • ,fei- 
nere fessmiitze' ,q. d. fino fes?'). A na glavu fesa 
finofesa. Nar. pjes. WLk. 3, 535. Kamo tvoga fesa 
finofesa? 3, 539. A na glavu kapu finofesa. Nar. 
pjes. jiTk. 241. 

FINOFESAK, fmofeska, to. dem. finofes. — 
isporedi vinovesak. — IT narodnijem pjesmama 
nasega vremena i u Vukovu rjecniku. Na glavi 
ti, Mujo, fesak finofesak. Nar. pjes. vxik. 1, 446. 

FINOFESIC, m. vidi finofesak. — U narod- 
nijem pjesmama nasega vremena. I ustakni fino- 
fesic mali. Nar. pjes. juk. 402. Brez kalpaka u 
finofesicu. Nar. pjes. petr. 1, 249. 

FINO POl^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio- 
gradskom. St. no v. 1875. 609. 

FINOST, /. vidi finoca. — U jednoga pisca 
Diibrovcanina xvi vijeka (po dubrovackom go- 
voru finos). Ovoga kamena finos poznajiici. B. 
Gradic, djev. 179. 

FINSKI, adj.Jioji pripada Finima, Hi Fin- 
landiji. — U Sulekovu rjecniku (,tiunlandisch'). 

FINZAN, vidi filgan. — U rukopisu xvn vi- 
jeka (moze biti da treba citati fingan, vidi g). 
Prisipji ki. nemu dva finzana vode. Glasn. 25, 35. 
(xvn vijek). 

FINKINA, /. vidi Fin. a) zensko celade fin- 
skoga plemena; b) zensko ce}ade iz Finlandije. 
ispjoredi Finlantkiiia. — U Sulekovu rjecniku (,Finn- 
landerin'). 

FIEALE, f mila, /. pi. jemenije. vidi filar. — 
U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori n 
Boci. 



FIRENCA 



58 



FISTAE 



FIRENCA, /. vidi Fijoreuca, tal. Fii-enze. — 
U jednoga pisca xvia vijeka. Saboi- od Firence. 
J. Matovic 134. i u Sulekovu rjecniku (,Florenz'j. 

FIRGAZ, m. bati, batine (had se bije dijete 
prutomj, magar. virgas, Hi lat. virgas ijreko ne- 
mackofia jezika. — U jednoga pisca xvin vijeka. 
Kako bi kom detetu firgaz ili ferulu poceo da- 
vati, ja bi S nim zajediio poceo plakati. D. Obra- 
dovic, ziv. 21. 

FIKITI, firim, Impf. vidi viriti. — U nase vri- 
jcmc H Slavoniji. T. Maretic. 

FIEIZ, m. klis. J^. Stojanovic. — TJ nase vri- 
jeine. Firiza tepu, ne smetaju im brkovi. Dok 
smo se jos igrali firiza. Nar. posl. stoj. 62. — vidi 
viriz. 

FIENIS, m. pokost, nem. firniss. — U Sulekovu 
rjecniku. 

FIEULA, /. ferula communis L.,^ vidi fijerla, 
a). — U nase vrijeme u Dahnaciji. Cas. ces. muz. 
18.52. 49. B. Sulek, im. 83. 

1. FIS, inter j. glas kojijem se j)okaziije kako 
zveci udarac (n. p. zamnica). — tf Vukovu rjec- 
niku (.schallwort, den liieb zu bezeichneu'). 

2. FIS, m. arbanaski fis, rod, ko}cno, pleme. 
— Od XVIII vijeka. Fis od fisa, pi. fisovi, nazione. 
S. Budmani 421". Arnauti, koji su ziveli iia zemji 
danasiiega toplickog okruga, bili su, po kazivaiiu 
nekih izmeda nih, od sedam fisova ili plemena. 
M. D. Milicevic, kra}. srb. 362. 

FISIKA, vidi fizika. — Z^ jednoga pisca xviii 
vijeka. Nauci od fisike. A. d. Costa 1, 86. 

FISAK, fiska, m. fiscus, drkivno blago. — U 
jednoga pisca xvi vijeka. Koji bi prilozili cri- 
kvena doljra komori ili fisku. S. Budinic, izpr. 135. 

FISI\Al, /. vika, (jrajanc (celadi, a moze biti i 
zivotina), vidi viska, vriska. isporedi fiskati. — 
U nase vrijeme u Crnoj Gori, a izmedu rjeenika 
u Vukovu (s dodatkom da se govori u Crnoj 
Gori). Da je kome stati poglodati sokolovce 
mlade Crnogorce kako cine iisku i vese|e. Ogled, 
sr. 223. Stoji fiska hatah i paripah, a bijesni 
Turci popijevaju. 442. 

FISKAC, interj. vidi fis. — U Vukovu rjec- 
niku. 

FISKANE, n. djelo kojijem se Jiska. — F Vu- 
kovu rjecniku. 

FISKATI, fiskam, impf. ciniti fis fis, n. p. pru- 
tom. — U Vukovu rjecniku (fiskati, n. p. prutom). 

FISNUTI, fisnem, pf. a) udariti cim (tako da 
se us to kao da cuje glas fis.) — od xviii vijeka. 
Okruzi lucaricom i fisnu ga kauienom u celo. 
F. Lastrie, ned. 75. Fisnu Malkusa po glavi tako, 
da mu takija uho odsico. D. Eapic 252. i u nase 
vrijeme u Dubrovniku: ,Fisnuo ga je (zausnicom)'. 
,Fisnucu te'. P. Budmani. — b) vidi zviznuti. — u 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Zapucase puske 
na hijade i fisnuse do sedam hi|ada. Nar. ])jes. 
vuk. 5, 381. 

FISTA, /. anthus Bechst. , neka ptica. — U 
vase vrijeme u Sp(etu. Anthus spinolctta Bp., 
fista [pojarica. Anthus pratensis Bechst. , fista 
blatarica. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 28. 
Anthus aquaticus Bechst., fista. imen. krajesii. IS. 

FiSTAC, m. ])istacia vera L. (fructus), vidi 
pistar, orascic, tur. fystyk. — L' nase vrijrme u 
Dubrooiiku. V. Budmani. 

KLSTAN, listiiiia, )ii. neko zensko odije/o, suki'iu, 
tur. fistaii. — isporrdi fustan. — fl Vuknru rjrr- 
nikn (,art frauonrock'). — Ovako se zone i bijcio 
odijeh) kill) sidini .iti) Arhanasi nose od pusa do 
kolena, arbanaski fustau. 



FISTATI, fistam, vtq)/. buktjeti, vidi i lizati. 

— U narudnoj p)jesmi (iz Bosne) nasega vremena. 
Sto mu doro radi! u uos zvizde, u nebesa skace. 
ispod uogu ziva vatra sijeva, a na usta mavi 
plamen fista. Nar. pjes. juk. 217. 

FISTONIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme. 
Schem. spal. 1862. 28. 

FISECINA, /. aiujm. fisek. — U nase vrijeme. 
Ovde izvadi onu fisecinu. Pravdonosa. 1852. 3. 

FISECNICA, /. vidi fiseklije. — U Vukovu 
rjecniku. 

FISEK, m. embolus, spravan prah i olovo za 
napunane puske i obavit (obiaio) hartijom poput 
va]ka, tur. fisek. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjeenika u Vukovu. Fiseka za dugacke puske. 
I. Zanicic 124. Pa se brani malijem puskama 
dok izgorje tri teste fiseka. Xar. pjes. vuk. 4, 428. 
I u cese cetrest fiseka. 4, 430. Besposlen Mujo 
fiseka savija. (U Eisnu). Nar. posl. vuk. 12. — 
Kaze se i za drugo sto je na isti nacin napra- 
v^eno, n. p. fisek novaca. — I kao muski nadimak : 
Tako je n. p. u Eadevini u selu Brasini bio neki 
pop Petar (od starine Clagovic iz Pive, ali su ga 
ondje zbog osobite hitrine i plahosti zvali Fi- 
sekom i Fisekovicem). Vuk, rjecn. 826i>. 

FISEKACA, /. na jednom mjestu u pisca na- 
sega vremena; ne znam jeli nepun fisek Hi har- 
tija na fiseku. Izvadi iz cesa jedan fisek, odbuci 
zi'no i dva dijela praha povrati u cesi, na dlaiiu 
lijeve ruke sasu malo praha, pa, da oprostite, 
piiivacom razmuti i ucini mastila, pa ce reci 
Stijepi: ,Umoci prst desne ruke pa pritisni na 
ovoj fisekaci'. V. Vrcevic, niz. 183. 

FISEK-CESE, /. iJL vidi fiseklije. — U Vu- 
kovu rjecniku.- 

FISEKLIJE (cese), /. pi. cese sto vise o pasu 
u kojima nas narod nosi fiseke, mrfi pripojasnice. 

— isporedi fisecnica, fisek-cese. — Od fisek tur- 
skijem nastavkom li. — U nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku. Kese fisokHje. M. D. Milicevic, 
zim. vec. 210. 

FISEKLUK, m. cesa a kojoj se nose fiseci, tur. 
fiseklik. — Od xvm vijeka a izmedu rjeenika u 
Vukovu. Kamo nagak, puska, fisekluci? I. Zanicic 
30. I fisekluk okovani zlatom. M. Katancic 69. 

FISEKOVIC, m. muski nadimak (vidi iiiek pri 
krajuj i prezime. Sem. srb. 1882. 238. 

FISFIEIC, m. jjatujak, starmali. isporedi ficfiric. 

— Postaje Hi od magar. felferfi, polucovjek, Hi od 
arap. tur. ferferet, lakoumnost (ovo znacene od- 
gocara boje sadasnemu zna^'enu rijeci ficfiric: 
moze biti da su fisfiric i ficfiric dvije razlicne 
rijeci, prva bi bila iz magarskoga a druga iz 
turskoga). — U Bjelostjencevu rjecniku: (jamacno 
stamparskom grijeskom) fisfirlic, v. magas (kod 
ovoga stoji fisfiric"). 

FISKAL, fiskala, m. odvjetnik (drzavne) bla- 
gajne; dizavni odvjetnik. B. Sulek, rjec. 478l>. 
nem. fiscal. 

FISlvALNl, adj. fiscalis, knji pripada drzavnoj 
blagajni (, fiscus') ///' fiskalu. — U Sulekovu rjec- 
niku (fiskalni ,fiskalisch'; fiskalui pristav ,fiscal- 
adjunkt'). 

FISpAN, m. siva ili rrna elastii'na tvar, slicna 
rozini, sto stoji u kitovijem ustima mjcste zuba, 
nem. fischbein. — ispuredi i balina (u suple- 
mentu). — U nasf vrijeme. Fispan — fischbein. J. 
Paucic, zoolog. !'.». / // i>ulekovu rjecniku (,fisch- 
Ik'Iu'j. 

FlSTAli, fistra, in. pekar. lal. pistor. — U 
Bjelostjencevu rjecniku. 



FISTAKNICA 



59 



FJEESATI 



FISTARNICA, /. pelcarnica, vidi fistar. — U 
Bjelostjen cevu rjecniku. 

FISTATI, fistim, impf. vidi vristati i vistati. 

— U nase vrijcme u Crnoj Gori, a izmedu rjec- 
nika u Vukovu. Koni fiste, sokolovi piste. Ogled, 
sr. 244. 

FISTINAC, Fistinca, m. seoce ti Hrvatskoj u 
podzupaniji krizevaekoj. Pregled. 69. 

FISTEOV, adj. koji pripada fistru. — U Bje- 
lostjencevu rjecniku. 

FISTEOVICA, /. pecarica, vidi iistar. — U 
Bjelostjencevu rjecniku. 

FIT, m. tal. fitto, najnm. a) conductio, najam, 
zakup, kirija. — od xv vijeka po zapndnijem 
krajevima, a izmeSu rjecnika u Bjelostjencevu 
(fit, daiie vu napredek, najem etc. ,locariura') i 
u Voltigijinu (,affitto, pigione' ,zins'). Tomu fitu 
tece termen vela masa vsako lito. Mon. Croat. 
146. (1492). — h) kamata. — u Bjelostjencevu 
rjecniku (v. cins). 

FITANE, n. djelo kojijem se (2.) fita. — U 
Bjelostjencevu i u Voltigijinu rjecniku. 

1. FIT ATI, fitam, impf. vidi hitati i hvatati. 

— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori 
u Perastu i s pjrimjerom iz narodne pjjesme: A 
sto me pitas, te me ne fitas? 

2. FITATI, fitam, impf. tal. affittare, davati u 
najam, pod zakup, vidi i fit. a) davati u najam; 
h) davati (novce) na korist, na. kamatu. — is2:)0- 
redi fitovati. — U Bjelostjencevu rjecniku (fitam, 
vu najem dajem. ili hasnu hize, bascinu, peneze 
etc.) i u Voltigijinu (, affittare, arrendare' ,ver- 
miethen, verpachten'). 

FITIL, fiti}a, m. ellychnium, funiculus incendia- 
rius, linamentum, arap. tur. fitil. — isporedi viti}. 

— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade- 
sima, osim nom. i ace. sing, i voc. fitiju, fitiji. 

— Od XVII vijeka a izmedu rjecnika u Mika}inu 
(fiti|, stin za rane) gdje naj prije dolazi, u Be- 
linu (jlinamentum' 723b), u Bjelostjencevu (kaj- 
kavski fitil, v. sten), u Stulicevu (,ellychnium'), 
u Vukovu: vide vitil, a kod ovoga stoji: 1. ,die 
lunte' , funiculus incendiarius'. 2. ,der doclit' , ellych- 
nium', cf. svjestilo. 3. sto se u ranu mece (savije 
se od s^dlca, pak se namaze melemom). a) ellych- 
nium, stijen, svjestilo. Ali se (svijeca) mucno 
uzeze kada je fitij. ohladio. M. Eadnic 270''. Tri 
se stvari u svici nahode: svitlost, vosak, fiti}. A. 
Kanizlic, utoc. 539. Pa udari vostane fitije. Nar. 
pjes. petr. 2, 69. — h) funiculus incendiarius, 
konoplano uze tako sprav^eno i namazano da, 
kad se napali, gori hez plamena i ne gasi se. — 
u Vukovu rjecniku. — c) iscupana krpa sto se 
mece u ranu. — « rjecnicima. — d) marchantia 
polymorpha L. , japrika , jetrenka. Fiti}, fitijak, 
lichen, epatica, marchantia polymorpha L. B. 
Sulek, im. 83. 

1. FITIi^ACA, /. u Vukovu rjecniku, u kojem 
ima samo oblik viti^aca, a kod ovoga stoji: U 
Hrvatskoj na turskoj granici na velikoj moci 
vidi se kao kosnica, iznutra od stvari koje mogu 
gorjeti, pa kad bi udarili Turci, ono se zaj^ali, 
da |udi izdaleka mogu vidjeti i da tree u jiomoc. 

2. FITI^ACA, /. dehela ponava. vidi fiti}. — 
U nase vrijeme. Slamiiacu, koju debelu ijonavu, 
fiti|acu ili hasuru zvanu, perinu, . . . (U Gradiski 
i brodskoj pukovniji). V. Bogisic, zborn. 216. 

FITi:^AK, fitijka, m. uprav dem. fiti}, ali vidi 
fiti}, d). 

FITIl^IC, m. dem. fiti}. — xviii vijeka. Pri- 
lipi liima pod krila fiti}ice zamocene u sumpor. 
F. Lastric, ned. 305. 



FITNIK, m. a) cuvjek, koji daje pod zakup, 
vidi fit, aj. — u Voltigijinu rjecniku (,fittajuolo' 
,verpachter'). — h) kamatnik, vidi fit, b). — u 
Bjelostjencevu rjecniku (,foenerator, usurarius, da- 
nista' kamatnik). 

FITOVATI, fitujem, impf vidi fitati. — U 
Bjelostjencevu rjecniku. 

FITUBINAC, fitubinca, m. falco timmculus L., 
vrsta sokola. — U nase vrijeuie u Sp]etu. Falco 
tinunculus L., fitubinac. Falco tinnuculoides Natt., 
fitubinac mali. D. Kolombatovic. progr. spal. 
1880. 9. Cenchreis tinunculus L., fitubinac. im. 
ki'a}esn. 12. 

FIZEE, m. a) frontale, kao nakit na celu (u 
lenskijehj, ■nem. visier; h) hazdarska mjera, nem. 
visier(mass). — U Bjelostjencevu rjecniku (fizer, 
kojega zene na celu nose , frontale'. 2. fizer, t. j. 
stanovit mertuk ,stereometrum') i u Jamhresieevu 
(fizer, koga zene na celu nose ,frontale'). 

FIZEEENE, n. mjerene (kao bazdar), vidi fizer. 

— U Bjelostjencevu rjecniku (fizerene, mestrija 
merena ,stereometria'). 

FiZICAN, fizicna, adj. naravan (koji nije ni 
vrhu narcwi ni protiv naravi, a i koji nije du- 
hovni Hi moralni, n. p. fizicna bolest). — Od 
grc. (f'vaixug, naravan, preko mladijeh evropejskijeh 
jezika, nastavkom tnt. — U Sulekovu rjecniku 
(,physisch'), u kojem ima s istijem znacenem i 
fizicki (istoga postana nastavkom Bskt). 

FIZICKI, adj. vidi fizican. 

FIzijOLOGi- (fizijolog), m. covjek koji se bavi 
fizijologijom , grc. tpvaioloyog , ali preko mla- 
dijeh evropejskijeh jezika. — U ^uJekovu rjecniku 
(,pliysiolog'). 

FIZIJOLOGICKI, adj. koji pripada fizijologiji, 
fizijolozima. — TT" Sulekovu rjecniku (,physio- 
logisch'). 

FIZIJOLOGIJA, /. nauka o zivotnijem silama, 
grc. tfvaio}.oyt'a (govor o naravi), ali preko mla- 
dijeh evropejskijeh jezika. — tl Sulekovu rjec- 
nikti (,physiologie'). 

FIZIK, m. covjek koji se bavi fizikom. — Od 
XVII vijeka i u Belinu rjecniku (,physicus' 319*). 
Mnogi vrijedni lijecnici i fizici i kirugici. B. 
Kasic, in. 101. i u Sulekovu rjecniku (,physiker'). 

FIZIKA, ./". nauka o naravnijem silama (osim 
zivotnijeh sila), grc. ipvoixr'i, ali preko mladijeh 
evropejskijeh jezika. — Od xvi vijeka. Senten- 
cija Aristotilova v knigah od fizike. Korizm. 13a. 
i u Sulekovu rjecniku (,physik'). 

FIZIKALAN, fizikalna, adj. koji pripada fizici. 

— U Sulekovu rjecniku (,physikalisch'). 
FIZOVATI, fizujem, impf. prepletati opanak 

odozgor po sirini. u Posavini; kapicu opanka 
poprijeko srmom i karmezinom preplitati. u Hr- 
vatskoj i Slavoniji. F. Hefele. 

FIZIK, vidi fizik. — U pisca xvii vijeka. Go- 
vore fizici mudri da . . . I. Ancic, vrat. 194. 

FIZLIN, fizlina, m. vidi vizle. — U Vukovu 
rjecniku (fizlin) s dodatkom da se govori u Grbju. 

FJASAK, fjaska, m. plosnata staklenica, tal. 
fiasco. — U Belinu rjecniku 313a. 

FJEESATA, /. vidi felsata. — U nase vrijeme 
u Dubrovrriku. P. Budmaui. 

FJEESATI, fjersam, pf. nagrdiU koga udarccm, 
raiiom (naciniti mu fijersu na lieu). — Mozebiti 
od tal. sfregiare, vidi i fijersa. — U na,se vrijeme 
u Dubrovniku. P. Budmaui. — U ovijem primje- 
rima (iz Boke kotorske) nema j : Koja bi zona 



FJEKSATI 



60 



FLEMATIK 



ucinila pre|ubu, da je muz otpusti fersana nosa. 
Pravdonosa. 1851. 25. Pa ako ista lazno recem 
iieka me pred vama fersa (t. j. obijezi 7iozem po 
obrazu). 1852. 23. 

FJORENCA, FJOHENSKI, FJOEENTIN, FJO- 
EENTINSKI, FJOEIN, vidi fijo-. 

FLAFLATA, m. fjrb^avac, hvalisa, nnvotjre. 
ipavhaug, ifuifhixag. — U nase vrijeme u Dubrov- 
niku. P. Bndmani. 

FLAKE, /. pi. ruble. — Napoznata pustana 
(uroihio s vlakno? nem. flagge, zastava?) — U 
lijclostjencevu rjecniku i u nase vrijeme po Hr- 
vatskoj i Slavoniji. T. Maretic. 

1. FLAM, m. podvratnik (a yoveceta), nem. 
wammo ('?). — U Bjelostjencevii rjecniku: flam, 
llamovina, podvratek ,pelles dependentos ex gut- 
ture boum, palear, palearia'. 

2. FLAM, m. covjek iz Flandrije, eovjek iz 
nnrodn u Belfiiji koji govori dononemackijem je- 
ziko»i, dnciii. Vlam, Flam. — J' iSidekovu rjecniku 
(jFlammaiider'j. 

FLAMENDLTA, /. mjesto a Srbiji. u okrugu 
crnorijeckum. 8r. nor. 1872. 54:5. 

FLAMENGO, in. vidi Flam, srlat. Flammengus, 
tal. Fiammingo. — U jednoga pisca xv vijeka. 
Cirnbri sada se zovu Flamengi. M. Marulic 72. 

FLAMINSKI, adj. vidi flamski. — Radi po- 
stana vidi P'lamengo. - U jednoga pisca xviii 
vijeka. Flaminski (jezikj. A. Tomikovic, ziv. 271. 

FLAMKINA, /. zensko ce(ade iz Fl^drije, 
zensko ce(ade iz dononemackoga naroda unclgiji, 
vidi Flam. — U Sidekovic rjecniku (,Flamman- 
derin'). 

FLAIMOVINA, /. vidi 1. flam. 

FLAMSIiI, adj. koji pripada Fluiniitia. — 
isporedi flaminski. — U Sulekovu rjecniku (,flam- 
miiiidisch, fliimisch'). 

FLANAK, flauka, m. valetudo calculorum, lithia- 
si.s, vidi kainenac. — Mijec je jamacno romanska 
(inozchiti tal. mal di fianco, srdobojaj. — U Be- 
linu rjecniku (,calculi vitium' 453''), u Bjelosfjen- 
ceou (flank, v. kamenec), u tittdicevu. 

FLANDRA , /. psovka raspustenorn zenskom 
ce{adeta. isporedi ces. flandra (ovako su Slovaci 
zvali zenske u nascobinama iz Flandrije. Jung- 
uiann), po^. fladra, oboje s istijem znacei'tem. ■ — 
U Vukovii rjecniku: ,ein scliimpfwort fiir eine 
liederlic-lie weibsperson' ,vulgivaga' s dodatkom 
da se yorori n cojvodstvu osobito po varosima. 

FLAiS'DRETINA, /. augm. flandra. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

FLAXDRIJA, /. kraj ic Belgiji, nem. Flandern. 

— ispori'di Fijandra. — U Sulekovu rjecniku. 
FLANIJRLIAXSKI, adj. vidi flandrijski. — U 

jednoga pisca xvni vijeka. U flandrijanskomu 
vilajetu. I. Jablanci 70. 

FLANlJRIJOT, m. kao daje nekakoo dumansko 
odijclo, isjtoredi tal. fiandrotto, hekakvo selacko 
odijelo. — Na jednoin mjestu u pisca xv vijeka. 
Pod gnbieom flandrijotom vrat mi mokar bise 
potoin. M. Marnlic 265. 

FLAN JJRIJ SKI, adj. koji pripada Ftandriji. 

— isporedi flandrijanski. — V ^ulckova rjecniku 
(,flaiulri.sch'). 

FLANEL, flanL'la, m. iieko ouneno tkaiie, nem. 
Haiioll. -- ixjiDrrdi Wninw. — U i^iUekovu rjec- 
niku. 

FJjAA'ELA.N, lliiiicliiii, ailj. koji je narincn od 
Jlunela. - I' Sulekovu rjecniku (,flanolli(K-k' fla- 
neliia aakAa). 



FLANELAR, m. covjek koji napravla jlanel. 

— U Sulekovu rjecniku (,flanellmacher'). 
FLAXER, flanera, m. vidi flanel. — JJ Vu- 

kovu rjecniku. 

FLASTATI, flastam, impf. vidi hvastati. — U 
Bjelostjencevu rjecniku (flastam, flistam, v. tlapim). 

FLASTAR, flastra, m. vidi flastar, a). — (I 
Voltigijinu rjecniku (flaster, flastra ,inipiastro' 
,pflaster'). 

FLASA, /. item, flasche, staklenica. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku (flasa, kositreno posudje etc., 
kondir ,cirnea', v. baril) i u Voltigijinu (,fiasco' 
,flasche'). — U nase vrijeme n Sulekovu rjecniku 
(,flasche'). 

FLASTAR, flastra, m. nem. pflaster. a) empla- 
strum, melem, obliz. — od xviii vijeka po sjevcr- 
nijem krajevima, a izmedu rjecnika u Bjelostjen- 
cevu (kajkavski flaster) i u Jambresicevu (flaster). 
Onaj flastar, mec ili obliz uaciiia se od voska. 
I. Jablanci 191. Kad dam flastar, lik pripravan 
rani. M. Kuhacevic 26. — • h) opeke i drugo dim se 
kaldrma tie, vapno i drugo eim se pokriva zid. 

— a Bjelostjencevu, rjecniku (kajkavski flaster, 
t. j. na zidn, jjodu, na tleh, krasta ,crusta'). 

FLASTARNIK, m. rovjek koji kaldrma, Hi po- 
kriva vapnom i drugijem zid (koji flastra). — 
U Bjelostjencevu rje niku (kajkavski flasternik, 
koji flastra ,crustarins'). 

FLASTRANE, n. djelo kojijem se flastra. — 
U Bjelostjencevu rjecniku. 

FLASTRATI, flastrara, inqjf. klaciti zid, po- 
krivati ga vapnom i drugijem, vidi flastar, b). 

— U Bjelostjencevu rjecniku: ,iiicrusto, crusto, 
crusto parietem, murum etc., tectorium induce, 
incrustare parietem' ; oklaciti zid, v. belim. — 
iiem. pflastern. 

FLAT, /. flatus, inflatio, ructus, vjetar (a (ud- 
skom tijelu i koji kroz iista izlazi), nadam, podriy, 
tal. flato. — U jednoga pisca Dalmatinca xvin 
vijeka. Flatima likfirija. J. Vladmirovic 13. Nece 
te boliti lumbi ni muciti flati. 20. i u nase vri- 
jeme u Dubrovniku. P. iiudmaiii. 

FLAUTA, /. vidi frula, tal. flauto. — U Su- 
lekovu rjecniku (.flote'). 

FLAUTISTA, m. eovjek koji svira u flautu, tal. 
flautista. — JJ Sulekovu rjecniku (,floteublaser'). 

FLEGMA, /. pituita, sluz, grc. ifXiyua, lat. 
phlegma. — U rukopisu xv vijeka i u i}isca:s.vu. 
Ea'bvi., flegrau, zltci. rusu i zltcb crbnu. Sredovj. 
}ok. star. 10, 95. Ostali tri umori, to jest kolora, 
malinkonija i flegma. M. Orbin 209. — I u Su- 
lekovu rjecniku preneseno na tihu, tromu cad: 
,phlegma' hladnokrvje, flegma. 

FLEGMATICAX, flegmaticna, adj. kojije tihc, 
Irume cadi, hladnokrran. — Postaje kao flegmatik 
nastavkom lutj pred kojijem se k mijei'ia na c. 

— U Sulekovu rjecniku (,phlegmatiscli'). 
FLI-ICtMATIK, m. f'ovjek tike, trome cudi, hladno- 

krvac, lat. phlegmatjcus preko ndadijch evrojicj- 
skijch jezika. — U Sulekovu rjecniku (,plilegma- 
tiker'). 

FLEKTA, /. cimje iiokrirena jiostcfa (pokricac 
i plahta). — Ncjjuznata postana, bice rijcc ro- 
manska, (tie treba misliti na nem. flechto, {csa, 
pleter). — U Dubrovniku od xvm vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (,lecti tegumonta'). U 
toliko drpoci floktu i ua lice potezuci je, slijedi 
Imcit i zavijiil. I!. Zuzori 95''. 

FLEMATIK, adj. vidi flegmatican, tal. licm- 
matico. — U dva pisca xvii vijeka. Zato ga 



FLEMATIK 



61 



FOCANSKI 



njekolici scinise^ naravi flematike i studene. B. 
Kasic, in. 90. Cetiri iimori od tijela, to jest kr- 
vavi. srditi, melaiikolik i flomatik. M. Orbin 73. 

FLINTA, /. puslca, nem. flinte. — isporedi 
vlinta. — Akc. sc mijeim u (jen. pi. flinata. — 
U nase vrijenv po .yevemijem krajevima^ (u Vu- 
kovii rjecnikit ima samo oblik vlinta). Cist kao 
flinta. (Gro, siromali. va|a da se ovde misli na 
pusku ,golocijevku'). Nar. posl. vuk. 348. 

FLISTATI, flistam, impf. vidi fiastati. 

FLOKOVCI, Flokovaca, m. pil. u Danicicevn 
rjecniku: Flokovi-ci, katun koji je car Stefan 
dao crkvi arhandelovoj u Pi'izrenu: ,katuni, Flo- 
kovtci'. (Glasn. 15, 278 god. 1348?). 

FLOE, m. koprena, nem. flor. — Od xviii vi- 
jeka po sjevernijem krajevima. Obukoso nu u 
crnu odicu i iiezin obraz crnim florom pokrise. 
D. Eapic 180. 

FLOEA, /. Flora, ime zensko. a) u rimskoj viito- 
logiji hogina od cvijeca. — u Belinu rjecniku 3'20=>. 

— b) u nase rrijeme ime krscansko. — isporedi 
Cvijeta i Fijora. — u Sulekovu rjecniku (,Flora'). 

FLOEENCA, /. vidi Florencija i Fijorenca. — 
U jednoga pisca xvi vijeka. Selenski zbor sabran 
u Florenci. S. Budinic, sum. 11a. Zbor od Flo- 
rence, ispr. 4. 

FLOEENCIJ, vi. Florentius, ime niusko. — 
isporedi Florencije, Florencijo. — U Sulekovu 
rjecniku (,Florentius' Florencij, Florencio, Flo- 
rencie). 

1. FLOEENCIJA, /. vidi Fijorenca, lat. Flo- 
rentia. — U jednoga pisca xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjenceva (pisano ^'FlorQutm) i u 
Voltigijinu. Umri v Florenciji. S. Kozicic 23^^. 

2. FLOEENCIJA, /. Florentia, ime zensko, vidi 
Florencij. — TT jednoga p)isca xvii vijeka. Boga- 
bojeca zena Florencija. F. Glavinic, cvit. 190i. 

FLOEENCIJE, FLOEENCLTO, vidi Florencij. 

1. FLOEENTIN, m. vidi Fijorentin, lat. Flo- 
rentiuus. — U Bjelostjenceva rjecniku. 

2. FLOEENTIN, hi. Florentinus, ime musko. 

— TJ Sulekovu rjecniku (,Florentin'). 
FLOEENTINSKI, adj. vidi fijorentinski. — 

XVI i XVIII vijeka. Florentinski biskup. S. Ko- 
zicic 23'^. Sv. Antoniu postade arcibiskui^om floren- 
tinskim. A. Ivanizlic, kam. 10. Saboru floren- 
tinskomu. I. Velikanovic, uput. 3, 37. 

FLOEIC, m. prezime. — TT nase vrijemc. Sem. 
srb. 1882. 238. Ilija Floric. Eat. 362. 

FLOETJAN, Florijana, m. Florianus, ime musko. 

— U Sulekovu rjecniku (,Florian'). 
FLOEIJANOVAC, Florijanovca, m. seoce u Hr- 

vatskoj u podzupaniji krapinsko-toplickoj . (kaj- 
kavskij Florjanovec. Schem. zagr. 1875. 102. 

FLOEINAT, florinta, m. vidi forinta. — Samo 
u Voltigijinu rjecniku (florint). 

FLOEOJKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Nikola Florojkic. Eat. 370. 

FLOS, m. splav, nem. floss. — ispjoredi f|os. 

— [/ ugarskijeh Hrvata. Na obloku flosa napij 
se. Jacke. 4. 

FLOTA, /. classis, vojnicki brodovi, tal. flotta, 
nem. flotte. — isporedi brodov|e, plav|e. — Od 
XVIII vijeka po sjevernijem i zapadnijem krajevima. 
Znao je spraviti iz nista strahovite flote. A. To- 
mikovic, ziv. iv. Flota morem, a trupe po subu. 
Nar. pjes. vuk. 5, 491. Svu pasinu flotn zapalio. 
Pjev. crn. 305^. i u Sulekovu rjecniku (,flotte'). 

FLOTUN, flotuna, m. mala ceta (od deset dva- 



deset) vojnika, franc, peloton preko tal. plotone. 

— U nnvodnoj pjesmi crnogorskoj nasega vre- 
mcna. Kad se junak sanca privatio, al ga flotuu 
carski docekao. Nar. pjes. vuk. 5, 332. 

FLUEA, f. vidi frula. — U jednoga pisca xviii 
vijeka. Lepo flurom svira . . ostavi fliu'u svoju. 
D. Obradovic, basn. 223. 

FLUEIC , vi. prezime. — xvi vijeka. Barto 
Fluric. Mon. croat. 189. (1506). 

FLUTA, /. nekakva riba, lat. fluta. — U je- 
dnoga pnsca XVI vijeka. Fluta riba onaj u moru 
ka plije izide na suli kraj za |ubav od zmije. D. 
Eanina 13''. 

FLOS, m.. splav, hem. floss. — isporedi flos. 

— U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku. 

F^^OSAE, m. covjek koji %iprav]a splav^u (flo- 
somj. — U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjec- 
niku. 

FOCIJA, m. vidi Focijo. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Odmetnik Focija. A. Kaniilic, kam. 12. 

FOCLJAN , m. Focijev pristasa. — isporedi 
Focijanac. — xviii vijeka. Hoti joster da i Fo- 
cijani posju. K. Pejkic 31. Sto Focijani sada 
govore. A. Ivanizlic, kam. 714. 

FOCIJANAC, Focijanca, m. vidi Focijan. — 
U jednoga pisca xviii vijeka. Ne samo Focijanci 
nego i drugi. A. Kanizlic, kam. 7. Focijanci 
nece mirovati. 332. 

FOCIJANICA, /. zensko cejade koje pristaje za 
Focijem. — TJ jednoga pisca xviii vijeka. Ova 
zenica Focijanica. A. Kanizlic, kam. 588. 

FOCIJANOV, adj. koji pripada Fociju Hi Fo- 
cijanima. — xviii vijeka. Biskupi Focijanovi. 
S. Badric, ukaz. 39. Eazlucenje Focijanovo. A. 
d. Costa 1, 133. 

FOCIJANSKI, adj. koji pripada Focijanima. 
Ne piju focijansku otrovu. A. Kanizlic, kam. 739. 
Od razlucenja focijanskoga. A. d. Costa 1, 133. 

FOCIJANSTVO, n. stranka Focijanaca. — TJ 
jednoga pisca xvin vijeka. Od nega je pocelo 
focijanstvo. A. Kanizlic, kam. 23. 

FOCI JIN, adj. koji pripada Fociji. — xvm 
vijeka. Naslidnici bijabu Focijini, K. Pejkic 36. 
Vapijahu protiva nepravdi Focinoj. S. Badric, 
ukaz. 25. 

FOCIJO, m. 't'ltnioc, ime musko, lat. Photius. 

— XVI 11 vijeka. Patriarka carigradski Focijo. J. 
Filipovic 1, 167=1. Kada Focijo bijase poodrastao. 
A. Kanizlic, kam. 7. 

FOCA, /. ime mjestima. — Stariji je oblik bio 
Hoca, koje vidi. a) grad u Hercegovini u okrugu 
sarajevskom. Statist, bosn.- 24. — s oblikom Foca 
od XVI 1 vijeka. Bjese iz Foce kiiigonosu otpravio. 
J. Palmotic 147. TJ Foci su do tri grada tvrda: 
jedno Drina, drugo Ciotina, a treci je Crni vrh 
planina, ter se Foci pristupit ne dadu. Nar. pjes. 
vuk. 3, 568. I od Foce i Novog Pazara. Ogled, 
sr. 67. — b) selo u Bosni u okrugu baholuckom. 
Statist, bosn.' 84. 

FOCANIN, m. covjek iz Foce. — plur. Focani, 

— U nase vrijeme. Pofali se Focanine Eisto. 
Nar. pjes. petr. 1, 247. Sad mi cuvaj medu od 
Focana. Osvetn. 3, 126. 

FOCANKA, /. zensko ce}ade iz Foce. — Akc. 
se mijeha u gen. pi. Focanaka. — U nase vrijeme. 
Zaludu su lijepe Focanke, nije lasno Focu po- 
robiti. Nar. pjes. vuk. 3, 568. 

FOCANSKI, adj. koji pripada Focanima, Foci. 

— Od XVII vijeka. IzidoSe na focansku rijeku 



FOCANSKI 



62 



FORINTA 



Drinu. J. Palmotic 173. ,0d koje si krajine?' 
,Iz focanske nahije'. Nar. prip. \tc. 106. 

FOCENSKI, adj. Icoji pripada Focidi, kit. 
Phocensis. — U jednoga pisca Diihrovcanina 
XVI vijeTca. Fanoteo Focenski. D. Zlataric IG^i. 
Focenski mjestani. 18a. 

FOCIC, m. prezime. — U narodnijem pjesmama 
nasega vremena. I dva brata dva Focica mlada, 
Memed-aga i s nime Mus-aga. Nar. pjes. vuk. 
4, 132. Ne ponice Focic Memed-aga. 4, 186. 

FOCICEVA LIVADA, /. mjesto u Srbiji to 
olcrugu hiogradskom u vracarskom srezu. G-lasn. 
19, 248. 

FOCIDA, /. <i'(Dxig, Phocis, Icraj u Grckoj, tal. 
Focide. — xvi vijeJca. U Focidu dosad. M. Bunic 
7. Iz Focide. D. Zlataric 2a. 

FOCO, m. ime miisko. — U narodnijem pje- 
smama nasega vremena. Starac Foco od stotine 
j.eta. Nar. pjes. \u\.. 4, 132. Starac Foco podavio 
bradu. 4, 1B6. 

FODEOVAC, Fodr-ovca, m. tri mjesta u Hr- 
vatskoj u podzupaniji krizevackoj. a) (kajkavski) 
Fodrovec goriii i h) doni. Pregled. 66. — e) Fo- 
drovec rijecki. 68. 

FOG AN (Hi Fogan), m. ime mjestu. ■ — Prije 
nasega vremena. Fogans. S. Novakovic, pom. 149. 

FOGUN, foguna, m. zemjani sud u kojem se 
gori ogan, tal. focone, mlet. fogon. — isporedi 
grasta. — U Mikajinu rjecniku (kod grasta). 

FOJA, /. list, tal. foglia, mlet. foja. — U je- 
dnoga pisca XV vijeka. Susnase liim foja kad 
vitar Mopiae. M. Marulic 77. 

FOJAK, m. selo u Bosni u okrugu Done Tuzle. 
Statist, bosn."'^ 154. 

FOJNICA, /. ime mjestima. — vidi Hvojnica. 
a) grad u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist. 
bosn.- 34. • — s ovijem oblikom dolazi od xvin 
vijeka. ,Dabanius Fojnicao die 4. septembris 1764'. 
F. Lastric, svet. 206. Negovo se tilo i sada na- 
hodi u Fojnici. And. Kacic, kor. 389. I Fojnicu 
i Kresevo. Nar. pjes. petr. 1, 206. — J>) selo u 
Hercegovini u okrugu mostarskom. Statist, bosn.'' 
246. 

FOJNICKI, adj. koji pripada Fojnici. — U 
nase vrijeme. Fojnicka nahija. F. Jukic, zem|. 35. 

FOKSANI, m. pi. grad u Bogdanskoj. — Od 
xviii vijeka. Gdi 1' ti su Foksani? J. Eajic, boj. 
12. i u Sulckovu rjecniku (,Fokschan'). 

FOLAS, m. trijem, naslon, magar. folyos6. — 
U Bjelostjencevu rjecniku (v. gang). 

FOLKA, /. fulica atra L., vidi liska, sarka, tal. 
f61aga, f61ica. — U jednoga pisca xvii vijeka. 
Orli6i koje orao izmetne doli iz gnizda prima i(h) 
i rani jedna ptica vodna zvana folka. M. E,adni6 
204»'. 

FOLNEGOVIC, m. ptrezime. — U nase vrijeme 
u Jlrvatskoj. Schem. zagr. 1875. 261. 

FO^, f6}a, m. list (hartije), tal. foglio. — U 
jednoga pisca 8p]ecanina xv vijeka. Bude na 
karte t'o\ slovinska ctit slova. M. Marulic 66. i 
u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

FO^ENOVIC, m. seoce u Bosni u okrugu sa- 
rajevskom. Statist, bosn.-' 64. 

FOl^Ufe, m. list (hartije), lat. folium (mozebiti 
preko magarskoga). — U Bjelostjencevu rjecniku, 
u Jambrrsicevu, u Voltigijinu (grijeSkom folius). 

FONDAMiJENTA, /. temel, tal. fondameiito. 
— isporedi yiodnmiJGnta. — U pisca Dubrovca- 
nina xvi vijeka. Svak atavi ruke ua oni toraii 



i svega stavise ga po tleh i odizdala u fonda- 
mijenti nadose jednoga starca. Zborn. 82^. Vas 
puk pode vidjeti ovuj crkvu koja bjese svi'hu 
zem|e bez nijedne fondamijente. 91^. 

FONDENA, /. horreum, zitnica, srlat. funda. 

— XV vijeka i u Danicicevu rjecniku (fontdena). 
Za zito vase nemu odbgovorismo jert hocemo 
dati stacune bezb plate i bastake koji te ski'L- 
cati u fondenu. Spom. sr. 1, 77. (1406). 

FONTANA, /. studenac, tal. fontana. — ispo- 
redi funtana. — Od xv vijeka po zapadnijem 
krajevima. Pojmo se uteci od vicne milosti fon- 
tani. M. Marulic 216. Pode na rijekii aliti na 
fontanu. Zborn. 15". Kci od fontane od sve Ije- 
posti. B. Kasic, nac. 26. O fontano i bladence 
od zivo vode. I. Drzic 81. S naredbon jednih 
ponistar s dvoron polac, komor, perivojih, fon- 
tanib i takovih inih stvarih. P. Eadovcic, ist. 12. 

— U Jambresicevu rjecniku stoji s drugijem zna- 
cenem, vidi fontanela. 

FONTANEL A, /. fonticulus, rana sto se na- 
vlas nacini na cejadetu i drzi otvorena radi 
zdravja, tal. fontanella. — isporedi fontaiiela. — 
U Mika(inu rjecniku (fontanela, ranica jDroze- 
zena za lijek ,cauterium'), u Bjelostjencevu (fon- 
tanela, t. j. ranica prezgana na ruke, noge, radi 
vractva ,caut6rium, fonticulum'), u Jambresicevu 
(fontana, fontanela ,cauterium'). 

FONTANELA, /. vidi fontanela. — U Mika- 
linu rjecniku (kod funtanela stoji Addi fontanela), 
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

FOR A, adv. tal. fora, na po^e, nadvor. — U 
Dubrovniku samo u jednoj poslovici (i to radi 
slika), i po ovoj u Vukovu rjecniku. Kandelora 
zima fora. (Kad prode ,sretenije' prosla je i zima). 
Nar. posl. vuk. 128. 

FOECIC, n. prezime. — xvi vijeka. Knezem 
Ivanom Forcicem. Mon. croat. 268. (1572). 

FOEENGAS, vidi foringas. 

FOEGOV, m. sedlo u rijeci (langliche sandinsel). 

— U Posavini. F. Hefele. — magar. forg6, vrtlog. 
FOEINAT, m. vidi forinta. 

FOEINGA, /. kirija. — Po svoj prilici od 
nem. fahren, voziti se. — U Bjelostjencevu rjec- 
nikic: foringa, kirija ,meritorium, pretium pro 
vectiira currus', v. placa. 

FOEINGAS, m. kao da je kirigija. — Postaje 
od foringa. — xvii vijeka po sjevernijem kraje- 
vima. Da smo mi dobri . . . za dva foringasa 
takaj koji ovde nekomu nistor duzni nesn. Sta- 
rine. 11, 118. (1678). Hocoto mu viru potvrditi 
i na foringase koliko mu potrilja bude. 129. (1679). 

— Is oblikom forengas. Pisite nam vasu vii-u 
krscansku za forengase, da slobodno mogu doci. 
Starine. 10, 146. (oko 1686). 

FOEINT, m. vidi forinta. 

FOEINTA, /. srebrni novae u razlicna vremena 
razlic)ie vrijednosti, sad (avstrijski) vrijedi 100 
novcica, 2 franka i po. — isporedi vorinta, fijorin. 

— Magar. forint, a ovo je od tal. fiorino (isprva 
zlatni dukat u Fijorenci). — Mo^e biti i muskoga 
roda s nom. forinat (potvrden je sam oblik fo- 
rint); jwsto gen. pi. forinti koji naj cesce dolazi 
vrijedi za oba roda, ne zna se kod vecine pri- 
mjera koji je rod. — Od xvm vijeka (nom. sing. 
forinta potvrden je istom ovoga vijeka), a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu (forint, t. j. gro§ 20. 
v. guldin), M Voltigijinu (llorint, forint), m Stuli- 
cevu (forint i forinta), u Vukovu (forinta). gen. 
pi. forinti. Ua ti uzajmi sto forinti. A. Baci6 
121. Dvi hijade, 5etiristo i dvanaest forinti, A. 



FORINTA 



63 



FOSNO 



Kanizlie, kam. 718. Koje ciiiase oko cetiri mili- 
jona forinti. E. Pavic. ogl. 293. Uzajmio sto fo- 
rinti novae. M. A. Eejkovic, sat. 1)6^. 30 ili vise 
forinti. B. Leakovic, gov. 85. Tu te ti dat sto 
forinti. Nar. prip. mikul. 11. — oblici nmskoga 
roda: Jedan forint. A. Kanizlie, utoc. 535. Nije 
pargal cetrest krajcara, vec je par gal cetiri forinta. 
Nar. pjes. vuk. 1, 631. i u Sulekovu rjecniku (forint 
,floren'). — oblici zenskoga roda: Dok ne reces 
ki-ajcara, ne moz' reci forinta. (U vojvodstvu). 
Nar. posl. vuk. 65. Kupio hajduk gace za marjas, 
a_^ popio forintu alvaluka. (U vojvodstvu). 164. i a 
SulekovK rjecniku (,gulden'). 

FOEISKOVIC, vi. prezime. — U nase vrijeiiic. 
D. A-^Tamovic 277. 

FOEKO, m. prezime. — U nase vrijeme. 

FOEKUSEVCI, Forkusevaca, m. pi. selo u Sla- 
roniji u podziipaniji daJiovackoj. Pregled. 104. 

FOEMA, /. lat. tal. forma, oblik, oblicje. — 
Akc. se mijena u gen. pi. forama. — Od xv vi- 
jeka, a izmedii rjecnika u Bjelostjencevu (forma, 
pelda, obriz ltd. 2. forma, zlevalka, vu koju se 
kaj zleva, tvorilo, kalup ,intima, forma fusoria'), 
u Voltigijinu (,forma' ,gestalt'), u Vukovu (,die 
form' ,foi-ma' s dodatkom da se govori u vojvodstvu 
osohito po varosima), u Danicicevu (fortma). a) 
oblik, oblicje. Dve tepsije latinskelit foramt.. 
Mon. serb. 408. (1441). V formu kvadru. Korizm. 
45b. Svi'snost aliti forma naravska tila. P. Ea- 
dovcic, ist. 111. Koje lice ali formu dade mi. 
127. Sve na novu formu nacineni. JSTar. pjes. 
vuk. 5, 327. sloviina za stampu. Ststaviht 
formi ua iiihze vl jedino leto osmimt clovekonib 
stvrtsiti ohtoiliB. Mon. serb. 538. (1494). Potb- 
stah se ststaviti fortmi vt jeze byti ugodna 
vtsakomu procitajustomu. Primj. vuk. 13. (1519). 

— cesto u teologicnom smislu (rijeci sto se go- 
vore kod dijejena sakramenata). Sakramenta toga 
forma. Nai'ucn. bd^. U kojili uzdrzi se forma to 
jest obraz i dospitak od sakramenta. S. Budinic, 
sum. 63b. XJci takoder s. sabor sakramenta po- 
kore formu, u kojoj osobito jakost liegova stoji. 
J. Banovac, razg. 245. Kako je dvostruka ma- 
terija, tako i forma. M. Dragicevic 87. — b) 
kalup. ■ — u Bjelostjencevu rjecniku i u nase vri- 
jeme u Dubrovniku (n. p. uliti u formu). P. Bud- 
mani. 

FOEMAC, m. prezime. — U nase vrijeme. Pera 
Formac. Sem. prav. 1878. 45. 

FOEMALAN, formalna, adj. koji je ucinen po 
nekom ohliku, po nekom kalupu (u prenesenom 
smislu), koji se u vanskom obliku drzi nekoga 
zakona. — Od lat. formalis (preko mladijeh evro- 
pejskijeh jezika) nastavkom tni.. — U Sulekovu 
rjecniku (,formell'). 

FOEMATI, formam, pf. naciniti, tal. formare. 

— U pisca Duhrovcanina xvi vijeka. Koji bih 
forman od giiile. Zborn. 147^. 

FOENAZA, /. pec, tal. fornace, mlet. fornase. 

— U jnsca cakavca xvi vijeka. Zove ga (jiakao) 
komin i forna/u. Korizm. 24t>. 

FOESPAN, m. upregnuti koni, nem. vorspann. 

— U Vukovu rjecniku (forspan i fospan s do- 
datkom da se oboje govori u vojvodstvu). 

FOETECA, /. tvrdava, tal. fortezza. — ispo- 
redi fortica. — Od xvn vijeka po zapadnijem 
krajevima, a izmedu rjecnika u Vukovu. Imaju 
drzat tezore i veoma dobrijeli forteca. I. Drzic 
269. Kako lome careve fortece. Pjev. crn. 73^. 
Gola g...ca tvrda forteca. (U Dalmaciji). Nar. 
posl. vuk. 43. 



FOETELITI, fortelim, i)npf. lukavo i i^rije- 
varno raditi i govoriti, nem. bevortheilen. — 
vidi i forte]. — U Bjelostjencevu rjecniku: for- 
telim, himbono i prevarno kaj cinim ,cavillo, ca- 
villor, fallacia et dolo utor, jam hoc jam illud 
dico aut ago, sermone inflexuoso multisque am- 
bagibus involuto utor'. 

FOETEL, m. domisjatost, nem. vortheil, korist. 

— isporedi fortil. — U Bjelostjencevu rjecniku: 
forte|, frisko domisleiie, opaza .sagacitas'. 

FOETEPIJAN, m. vrlo obicna u nase vrijeme 
muzikalna sprava koja se razlikuje od klavira 
tijem sto u zice udaraju cekici pokriveni kozom 
Hi flanelom, tal. fortepiano. — isporedi pijano- 
forat i glasovir. — U Sulekovu rjecniku (,forte- 
piano'). 

FOETICA, vidi forteca. — Od xvii vijeka. 
Prizdajuci negovim neprijate|em jednu forticu. 
P. Eadovcic, ist. 100. U jednoj tvrdavi aUti for- 
tici. And. Kacic, kor. 335. Jedan pogibe u for- 
tici. Norini 86. Tu fortice nema niti grada. 
Nar. pjes. Yuk. 5, 541. One secu do gradske 
fortice. Nar. pjes. istr. 2, 139. 

FOETIL, m. korist, nem. vortheil. — isporedi 
forte}. — TJ pisca cakavca xvi vijeka. Preza 
vsakoga uzroka i fortila. Mon. croat. 213. (1525). 

FOETUlSrA, /. oluja na moru, tal. fortuna. — 

— isporedi frtuna, furtuna. — Od xv vijeka po 
zapadnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Mi- 
kalinu (fortuna, sila vjetra i mora) i u Bjelostjen- 
cevu (fortuna, sila vetra na morju). I evo for- 
tuna velika bi uciiiena u moru. Bernardin 18. 
mat. 8, 23. Kad je zal oblak i fortuna, mornar 
se boji. M. Marulic 67. Ako gdje fortuna moju 
plav prikrati. M. Vetranic 1, 170. Kada dme 
fortuna. 1, 174. Na moru i na vodah velika for- 
tuna. Postila. A 4b. Nav ima ankoru ili sidro 
s kom u fortuni pridrzi se da ne pogine. F. Gla- 
vinic, cvit. 444'\ Jere bijase velika fortuna, met- 
nuse ga u more. P. B. Baksic 200. IT fortuni 
i govno uz jabuku plije. (D). Poslov. danic. 140. 
i u prenesenom smislu. Dok mu gres po vo}i, 
miran u govoru, badni ga, od toga fortuna u 
moru. M. Kuhacevic 36. Iguman sirota videci 
se u takoj fortuni, pravdao se kako je god mogao. 
D. Obrado'sdc, ziv. 27. 

FOSAT, m. jarak oko grada, tal. fossato. — 
isporedi posat. — U pisca Duhrovcanina xvi 
vijeka. Sve . mrtve metahu niz dolu u fosate. 
Zborn. 77^. 

FOSFOE, m. stihija koja se vrlo lako napali 
a i bez toga svijetU u tmici, grc. ipoa(f6oog, koji 
nosi svjetlost, lat. phosphorus preko mladijeh ev- 
ropejskijeh jezika. — V Sulekovu rjecniku (,phos- 
phor'). 

FOSKAEI, m. Foscari, prezime mletacko, ne 
mijena se p)0 padezima kao ni ostala prezimena 
talijanska sto se svrsuju na i. — xv vijeka i u 
Danicicevu rjecniku. Prantceskomr, Foskari. Mon. 
serb. 325. (1423). Frantceskomi, Foskari. 327. 

FOSKIS, foskisa, m. nekakva trava. Foskis, 
petelic, stir, loboda — trave koje se svinama 
kuhaju. I. Brlic. 

FOSKO, m. ime musko, tal. Fosco. — xm vi- 
jeka i u Danicicevu rjecniku. Fostko Slabic (vla- 
stelin dubrovacki). Mon. serb. 39. (1253). 

FOSKOV16, m. prezime po ocu Fosku. — xm 
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Foskovicb). Bint- 
cula Fosko^dch (vlastelin dubrovacki). Mon. serb. 
.52. (1240—1272). 

FOSNO, vidi Hvosno. 



FOSA 



64 



FIIAJTOVI6 



FOSA, /. mjesto u Srbiji u okrugu jagodinskom. 
Livada u Fosi. Sr. nov. 1867. 602. 

FOSNAE, m. sumar, nem. forster. — U Bjclo- 
stjencevu rjecniku. 

FOSPAN, in. vidi forspau. 

FOT, m. vidi fotiv, s cim je istoya postaiia. ,Fot, 
fancuk, kopije' su ruzna imena te (nezakonite) 
djece. V. Bogisic, zborn. 31.5. 

FOTA, /. vidi vota. — U Vtikovu rjecniku. 

FOTEZI, m. pi. seoce u Hrvatskoj 11 podzu- 
paniji varazdinskoj. Pregled. 47. 

FOTIC, ni. prezime. — U nase vrijeriie. Sem. 
srb. 1882. 238. 

FOTIJAjSTA, /. ime zensko (grcko). — Prije 
nasega vremena. S. ]Srova]£o%ac, pom. 110. 

FOTIN, m. prezime (jamacno grcko). — xiv vi- 
jeka. Gei'gi Fotiiii. sb bratomb. G-lasn. 27,292 — 293. 
(1347). 

FOTIV, m. vidi facuk, magar. fattyvi. — ispo- 
redi fot. — Od xvi vijeka, a izmedii rjecnika u 
BjelosijcnceVK. Ubijen bisi lastiju sina svojego 
fotiva. S. Kozicic 53^^ 

FOTOGiEAF, m. covjek koji se havi fotogra- 
fijom, grc. (pwioyQutpog, koji pise (slika) svjetloscu, 
preko mladijeh evropejskijeh jesika. — U Sule- 
kovit rjecniku (,photograpli'). 

FOTOGRAFATI, fotografam, pf. uciniti sliku 
fotografijom. — impf. : fotografavati. — U nase 
vrijeme po jugozapadnijem gradovima. P. Bud- 
mani. 

FOTOGKAFAVATI, fotogi-afavam, impf. foto- 
grafati. — IJ nase vrijeme po jugozapadnijem 
gradovima. Kuca se u vodi kao u caklu ckli i 
fotografava. S. ]^ubisa, prip. 4. 

FOTOGEAFIJA, /. slikane svjetloscu, i sama 
slika , grc. qn luygacpiu p)i'^^o mladijeh evropej- 
skijeh jezika, vidi i fotograf. — U Sulekovu 
rjecniku (,phot()grapliie'). 

FRA, stoji pred iinenima fratarskijem ne mi- 
jenajuci se po padezima (kao sto dum stoji pred 
inicnima popova i kaludera) ; pravo je znacene 
hrat, tal. fra (skraceno od lat. frafcer). — ispo- 
redi frat, frad. — ]:o akcentuje rijcv prokliticnu, 
te se izgoimra zajc.lno s imenoin muskijem sto za 
no in stoji; aku je na ohome akc. jaki, guhi ga, 
a fra dohiva slahi akc, n. x>. fra Antun , fra 
Marko, fr4 Petar. — (Ul xv vijeka. Prid sudci 
receniini je prodal jeJan kus viuograda fra Filipu 
ki bise to vi'imo priiur crikve svetoga Spasa. 
Mon. Croat. 74. (1450). Trbuska viteza porazi 
fra Dozun. M. Marulic 254. Ocu miiiistru fra 
Bijazu Uinculovicu. N. Naloskovid 1, 306. Ja fra 
Matije jesam kum. M. DivkoTi6, nauk. 150^. Fra 
Antone, ca se z manom rugas? F. Glavini6, cvit. 
183i. Fra Petar Markancio malobracanin. I. Dor- 
di6, ben. 152. Pisa knigu fra IJO^^:•incu. A. Bacic 
158. Ovo ukaza nas spas^tej. ot3u fra Alfoiisu. 
J. Filipovic 1, 374a. Kecc ira Maseu drugu 
svomu. F. Lastric, test. ad. 60*. 

FEABAC, frapca, m. vidi vrabac. — U na- 
rodnoj pjesmi xviii vijeka. Frabac tica mala. 
Nar. pjos. bog. 340. 

FEA('I(3, m. prezime. — xv vijeka. To pisa 
pop Petr i grSSni prid§vkom Fra6i6. Mon. croat. 
93. (1463). 

FEAD, vidi frat. 

FEADKLIC, Hi. prezime od tal. mlet. fradelo, 
brat. — U naSe vrijeme u Dalmaeiji. Schem. 
spal. 1862. 28. 



FEAGULA, /. fragaria vesca L., jagoda, tal. 
fragola. — U nase vrijeme u Dalmaeiji. B. Sn- 
lek,^ im. 83. 

FEAJ, m. prosene djevojkr, sijclo kod djevojke 
(indi dva zadna primjera). — Bijec iiemacka, 
vidi frajati, frajar. — U nase vrijeme u hr- 
vatskom primorju. Kad je narasla do divojki, 
hodilo je k lioj na fraj mladic od seh stran. Nar. 
prip. mikul. 139. Fi'aj, sijelo kod djeTojke. biva 
ovako: dva tri (ili vise) momka idu k djevojci 
u vecer, obicno po desetom satu, pa lioj kuoaju 
na vrata i zovu neka im otvori. kad im otvori, 
sjednu svi u kuhini gdje djevojka obicno vatru 
nalozi. tu se sad razgovaraju po nekoliko sati, 
vise puta do zore. jedau sam mladic ne ide na 
fraj van onda kad je vec blizu vrijeme da se 
s djevojkom pozakoni. (F. Mikulicic). 170. Grem 
na fraj — idem k djevojci ili u djevojacko drustvo, 
da |ubakam, asikujem. Na Ki'ku. I. Milcetic. 

FEAJAE, m. mladic koji x>rosi djevojku, nem. 
freier. — U nase vrijeme po hrvatskom- primorju 
i u Istri. Dajte vi nam vanka naj bo].ih mornari, 
naj bo|ih frajari. Nar. pjes. istr. 2, 157. Kad je 
neji mladi dosal jednu vecer na fi'aj i kad su 
vec puno vrimena sedeli, zaspi noj frajar. Nar. 
prip. mikul. 139. vidi i frajati. 

FEAJATI, frajam, iinpf. prositi djevojku, asi- 
kovati, nem. freien. — U nase vrijeme po hrvat- 
skom primorju i po otocima. Frajat, rijec po- 
znata po Ki'ku i susjednim krajevima, a znaci: 
,lubakati'. Ima i rijec ,frajar' = freier. I. Milcetic. 
vidi fraj. 

FEAJATI SE, frajam se, imp. veselo, raspu- 
steno siv(eti, mlet. frajar. — Na jednom mjestu 
u pisca cakavca xvi vijeka. Videci riih mater 
vazda frajajuci se i tancajuci. Korizm. 44^. 

FEAJGA, /. mjesto na otoku §ipanu blizu Du- 
hrovnika. Schem. ragus. 1876. 30. 

FEAJKOE, frajk6ra, m. ceta dobrovojnijeh 
vojnika, nem. freicorps. — isporedi vrajkor. — 

— Od XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a 
izmedu rjecnika u Vukovu. Kojega je obrist 
Mlhaj.evic Srbin sam sa svojim frajkorom pro- 
tei'ao za Nis. J. Eajid, boj. .58. 

FRAJKOEAC, frajkorca, m. vojnik u frajkoru. 

— Od XVI II vijeka po sjevernijem krajevima, a 
izmedu rjecnika u Vukovu. Na sve strane pro- 
lecu frajkorci prokleti. J. Eajic, boj. 57. 

FEAJKOEIJA, /. coll. prema frajkorac. — U 
Vukovu rjecniku. 

FEAJKOESKI, adj. koji pripada frajkoru. — 
U Vukovu rjecniku. 

FEAJLA, /. gospodica, nem. fraulein. — U 
nase vrijeme po sjevernijem krajevima (odakle se 
vec pruza i po zapadnijem), a izmedu rjc' nika u 
Vukovu (gdje se dodaje da se govori u vojvodstvu 
po varosima). Da su frajle k'o zvezdice sjajne, 
svi bi momci krivovrati bili . . . Da su momci 
k'o ruinena ruza, sve bi frajle bascovanke bile. 
Nar. pjes. vuk. 1, 636. 

FEAJLICA, /. dem. frajla koje vidi. Frajlica, 
ime sto ga mlada pridijeva mladem zenskom. 
Skorotoca. 1844. 249. 

FEAJT, m. soldat osloboden od neke vojniike 
sluzbe, nem. gefreiter. — isporedi vrajt. — Od 
xvm vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu 
rjecnika u Vukovu (frajt, vide yrajt, ali ^ovoga 
nema napose). Vice Salko frajta iz doliuo. S. Ste- 
fanac 7. Postavi vlastite oberstaro, . . . frajte . . 
M. A. Eejkovid, sat. B4a. 

FEAJTOVIC, m. prezime po ocu frajtu. — V 



FEAJTOVIC 



65 



FEANOAV 



nase vrijeme. Pop Janko Frajfcovic. Glasn. ii, 1, 64. 
(1008). D. Avramovic 241. 

FEAK, ni. (francusko, evropejsko) musko gorne 
odijelo s kratkijem i iiskijem letima sto se nosi 
pri svecanijem prifjodama, negda modro, sad crno, 
a u naj novlje vrijeme i skerletno, franc, frac, 
nem. fi-ack. — U Siclekovu rjemiku (,frack'). 

FEAKANAVA, /. selo u ugarskijeh Hrvatn, 
nem. Frankenau. Jacke. 20. 44. 55 i da(e. 

FEAKATI, frakam, inijif. vidi 1. frcati. — U 
nase vrijeme u Hrvatskoj. Suze mix fi-akaju. P. 
Brantner. 

FEAMAK, TO. prezime (tiide). — xv vijeka i 
u Danicicevu rjecniku (P'ramakb). Mitropoliti. 
kirt Atanasije Framakt. (1456). Okaz. pam. saf. 79. 

FEAMIC, TO. prezime. — IJ nase vrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 261. 

FEAIST, m. vidi Frauo. — Kod sjevernijeh ca- 
kavaca jedan put xv vijeka i u nase vrijeme. Fran 
Kuzmacic. Stat. krc. ark. 2, 293. (1497). Fran 
se i Lijana v kamari zgovara. Nar. jDJes. istr. 2, 22. 
/ kao prezime (govori se i Vran) u nase vrijeme 
u Lici. J. Bogdanovic. 

1. FEANA, TO. vidi 1. Frane. 

2. FEANA, /. vidi 2. In-ane. 

3. FEANA, /. augm. Franceska. — U Belinu 
rjecniku (l-ranna 327''), i u nase vrijeme n Dii- 
hrovniku. P. Budmani. 

4. FEANA, vidi frena. 

FEANAC, Franca, m. dem. Frano. — xv i xvi 
vijeka kod sjevernijeh cakavaca. Franac. Mon. 
Croat. 82. (1455). Franac Goloznic. 191. (1508). 

FEANAC, Franca, adj. koji pripada Frdncu 
(vidi Franac od cije osnove franc postaje na- 
stavkom jh s kojijem se c mijena na c). — Na 
jednom mjestu xv vijeka. Petr Franac sin. Mon. 
Croat. 120. (1484). Od Petra Franca sina. 149. 
(1492). 

FEANACKI, adj. koji pripada Frankima (ohicno 
kod pisaca zna&i sto i francuski). — Postaje od 
osnove frank nastavkom, tsk'i> pred kojijem se 
k mijena na c a za ovijem s ispada {s je pisano 
u dva rukojnsa xvi vijeka : Ana di.sti kraja 
franbctskaago fbaba Nemamna). Okaz. pam. saf. 
68. oko god. 1501. (Bela Urosi.) brakr> kr> sebe 
prijemjeti. fi'aneciskago ki'a|a di.sterr, Annoju. 
57. oko god. 1503. otale u Danicicevu rjecniku: 
franbci.skyj ,Francoruni'). — Od xvi vijeka, a 
izmedu rjecnika u Belinu (,francese' .gallus' 328^) 
i u Stiilicevu (v. fi-aucki). V zivoti sv. Lodovika 
kra^a franackoga. Narucn. 33^. Karal^ franacki 
nacelnik posla Pip^na sina va Italiju. S. Kozicic 
17''. Po sve kraje krajevstva franackoga. A. Gru- 
cetic, roz. mar. 17. Ali i spaiiska i franacka da 
ti bude pomoc doci. I. Gundulic 451. Grdi godi 
se spanske sretu i franacke bojne plavi. G. Pal- 
motic 2, 3. Kraj franackijeh. strana marsij^ska 
se ptistos vidi. I. Dordic, uzd. 2. Nemoc fra- 
nacka {vidi 2. franca) koja je protiva zacetju. Ant. 
Kadcic 403. Za razmisjaiiima i stenima koja u 
franacki jezik slozi otac Lehsandro Derovigle. 

1. M. Mattei xviii. Jali knige opremaju bijele 
k stojnu Been i Parigu dvoru franackomu. Osvetn. 

2, 102. i u Sulekovii rjecniku (,frankiscli'). — 
IJ dvojice pisaca iz Dalmacije xvm vijeka c pred 
k promijeneno je na i: I u franaski nacin nose 
zenski oborac, zenske kose. J. Kavaiiin 173''. Od 
franaske zem}e. A. d. Costa 2, 196. — U pri- 
mjeru xvm vijeka ua franeickn stoji adverbijalno ■ 
Knige s pelicam na franacku lijepijem govorom 
nakitjene. B. Zuzeri 389''. 

m 



FEANACKINA, /. zensko cejade franackoga 
naroda. — U Sulekovu rjecniku (,Frankin'). 

1. FEANAK, Franka, to. Francus, covjek iz 
germanskoga 2)lemena sto je osvojilo Francusku 
(Galiju). — Akc. kaki je u gen. taki je u osta- 
lijem padesima osim nom. i ace. sing, i gen. pi. 
Franaka. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Stiilicevu (,il Francese' ,Gallus', ispgredi i fra- 
nacki). Silni Franki na n udiru. G. Palmotic 
1, 79. i u Sulekovu rjecniku (,Franke'). 

2. FEANAIi, franka, to. srehrni novae po me- 
trickoj mjeri (vrijedi 40 avstrijskijeh novcica) koji 
je prvo u Francuskoj, a poslije u nekoliko dr- 
zava (s razlicitijem imenima) primjen kao jedi- 
nica kod novca, u Srbiji se zove dinar (vidi 1. 
dinar, d), franc franc. — Akc. je kao kod 1. 
Franak (osim ace. sing, sto je jednak nomina- 
tivu). — U nase vrijeme. 

3. FEANAK, franka, adj. tal. franco, Slobodan. 

— Od XV vijeka p)0 zapadnijem krajevima. Liber 
i franak od vsake sluzbe. Mon. croat. 88. (1460). 

— V ovom primjeru znaci cist (o dohotku, do- 
bitku, kacl se odbije svaki trosak): A on da ima 
davati nam od toga malina polovicu franku. Mon. 
Croat. 94—95. (1464). 

FEANANKA, /. zensko cejade iz franackoga 
naroda, vidi Franak. — U Stulicevu rjecniku (,1a 
Francese' ,mulier ex Gallia') gdje s istijem zna- 
cenem ima i Franankiiia. — oboje nepouzdano. 

FEANANiaNA, /. vidi Frananka. 

FEANASOVIC, to. prezime. — U nase vrijeme. 
Schem. rag. 1876. 63. Sem. srb. 1882. 238. 

FEANATICA, to. dem. Frano. — U Bubrov- 
nikii potvrdeno od xvm vijeka. Gundulic Fra- 
natica, denerala bratic vrli. J. Kavanin 187^. 

1. FEANC, m. nem. Franz, Francesko. — U 
jednoga pisca xvm vijeka. Cesar Franc. J. Eajic, 
boj. 86. 

2. FEANC, TO. vidi 2. franca. — U nase vri- 
jeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vranc). 

1. FEANCA, /. Francuska, tal. Franza. — Od 
XV vijeka po zapadnijem krajevima. Zov' France 
kraja. M. Marulic 242. V Francu pojde h Karlu 
Velikomu. S. Kozicic 17'^ O kraji od France. 
M. Vetranic 1, 38. S\'u Francu robjahu i pU- 
naliu Ugri. B. Kasic, per. 11. Ludovik kra} od 
Trance. F. Glavinic, cvit. xxiv. Zac se odvrze 
Franca, ne bi u noj tanca neg kuga i boj. B. Kr- 
narutic 37. Ludo\Tk kra| od France. J. Banovac, 
pred. 68. Vrati se dakle u Francu. F. Lastric, 
svet. 139'i. Ludovikom xi krajem od France. D. 
Eapic 162. 

2. FEANCA, /. syphilis, lues venerea, sramna 
bolest, zove se ovako jer su u Italiju ovu bolest 
donijeli Francuzi. — isporedi 2. franc, franze, 
francuz. — Od xvm vijeka.. Franci likarija. J. 
Vladmirovic 14. 

3. I'EANCA, /. hyp. Franceska. — U Parci- 
cevu rjecniku (,Francesca'). 

KEANCANE, n. djelo kojijem se franca. — U 
nase vrijeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vran- 
caiie). 

FEANCATI, francam, imjif. morbo gallico in- 
ficere, prilijepiti kome (objektu) francu. — i^po- 
redi franzaviti. — U nase vrijeme (u Vukovu rjec- 
niku samo oblik vrancati). — I rejieksivno : fran- 
cati se, dobivati francu, oholijevati francom. — 
u Vukovu rjecniku (vrancati se). 

FEANCA V, adj. morbo gallico infectus, koji 
boluije od france, kojemu je franca. — isporedi 



FEANCAY 



66 



feanciSko 



franzav. — Od xvi vijeJca (u Vukovu rjecniku 
samo oblik vrancav). Ter gledaj gdi nam ce doc' 
fraucav (moze hiti da treba citati franzav). N. 
Najeskovic 1, 282. Kad je muz gvibav, kuzan, 
francav. Ant. Ivadcic 496. Kad bi bilo kojegod 
od ni kuzno ili francavo. M. Dobretic 537. 

FEANCAVICA, /. •cidi 2. franca. — TJ jednoga 
pisca xviii vijeka. Gubu, francavicu, kugu. Ant. 
Kadcic 520. 

FEANCE, m. vidi Franac. — xvi vijeka. France 
Kontovic. Mon. croat. 323. (1550). c ranee Cuk. 
284. (1581). — I kao prezime. Grgur France. 
233. (1527)^ 

FEANCE8, vidi Francez. — Na jednom mjestu 
xvui vijeka. Prinaucni Frances Filip Labbe. A. 
Kanizlic, kam. 10. 

FEANCESKA (zemja), /. vidi Francuska. — 
U na§e vrijeme (u Vukovu rjecniku nema napose, 
ali kod Francez stoji vide Francuz ,mit alien 
ableitungen') i u Sulekovu rjecniku (,Frankreicli'). 

FEANCESKAN, franceskana, m. vidi kod fran- 
ceskanski. 

FEAXCESKANSKI , adj. vidi franeiskanski. 
— Postaje od franceskan (tal. francescano), ko- 
jemu ohliku nema potvrde, vidi franciskan. — U 
jednoga pisca iz Bosne xviii vijeka. Pod ovim 
kapucom franceskanskim. F. Lastric, ned. 7. 

FEANCESKI, adj. vidi francuski. — Postaje 
od Francez. — Od xviii vijeka (u Vukovu rjec- 
niku nije napose, ali kod Francuz stoji vide Fran- 
cez ,mit alien ableitungen'). Ludovik kraj. fran- 
ceski. J. Filipovic 1, 340'\ Kniga pisana epi- 
skopom franceskim. A. Kanizlic, kam. 170. Ume- 
ca§e kojekako francezski. D. Obradovic, basn. 401. 
i u Snlekovu rjecniku (,franzosisch') gdje ima i 
adv. franceski, po franceski. 

FEANCE SKIN A, /. vidi Francuskina. — V 
naie vrijeme (u Vukovu rjecniku nije riapose, ali 
kod Francez stoji vide Francuz ,mit alien ab- 
leitungen'), i u Sulekovu rjecniku (,Franzosin'). 

FEANCESKO, m. vidi Francesko. — xvm vi- 
jeka. Prislavnomu patrijarki s. Francesku. F. 
Lastric, od' 365. Na§ s. Francesko od Asiza. 
test. ad. .54a. 

FEANCESKO V, adj. koji pripmda Francesku. 
Franceskovim neprijatolom. F. Lastric, test. ad. 
58b. 

FEANCESKAN, m. vidi franciskan. ~- xvii 
i xviii vijeka. Franceskani. I. Ancic, ogl. 30. 
Pravi franceskani (moze se citati i franceskani) 
imaju zla dobrovojiio trjiiti. P. Knezevic, osm. 267. 

FEANCESKANSKI, adj. vidi franeiskanski i 
franceskan. — U jednom primjeru xviii vijeka. 
U kronikah franceskanskih {moze se citati i fran- 
ceskanskih). P. Knozevic, osm. 181. 

FEANCESKI, adj. vidi franceski i francuski. — 
Od xvii vijeka. Zivot svetih izpisan spanolski, 
franceski. F. Glavinic, cvit. xix. Dogodilo bi 
vam se ono sto se dogodi nikom biskupu fran- 
ceikomu. F. Lastrid, nod. 369. Uzmi, slugo, divit 
i artiju , })isi ki'iigu ki-aju franeeskomu. And. 
Ka(''ic, razg. 313''. l)a jiogubi gospodu franeosku. 
Pjev. crn. 72*. 

FEAN(;ESK0, m. vidi Francesko. — (hi xvii 
vijeka, a izmedu rjccnika u Bjclosfjencevu. Fran- 
cesko od Pavle. M. Divkovie, nauk. v. Svetomu 
ecu Franeosku. 1'. Posihnic, nasi. 107''. U staza('/(^ 
svetoga l''raiiecska Ksavoi'ija. F. Lastric, test. ad. 
101. Pod upravloi'iem otaea roda svotoga Fran- 
ceSka. A. Kanizlid, kam. 850. Francesko. B. Lea- 
kovid, gov. 90. 



FEANCEZ, Franceza, m. vidi Francuz, tal. 
Francese. — isporedi Vrancez. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje se dodaje da 
se govori u Crnoj Gori a i u Hrvatskoj) : vide 
i rancuz ,mit alien ableitungen' (s primjerom iz 
narodiie pjesnte: Da cuvaju Mletke od I'"raneeza). 
a) s pravijem znacenem. S. Leonard bi Francez. 
F. Glavinic, cvit. 361a. To videse s Trojice t- ran- 
cezi. Pjev. crn. 73''. i u Sulekovu rjecniku (,Fran- 
zose'). — h) balsamina hortensis Desp., neki cvijet, 
lijepi covjek, hreskvica. B. Sulek, im. 83. — ispo- 
redi Francuz, c). 

FEANCEZ, m. vidi L'rancez. — U jednoga 
pisca iz Dalmacije xvni vijeka. Francez oli In- 
glez. M. Dobretic 94. 

FEANCIJA, /. Francuska, tal. Francia. — Od 
XVI II vijeka a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 
gdje naj prije dolazi i u Voltigijinu. U krajestvu 
od Francije. J. Filipovic 1, 4''. Ludovik kra} 
od Francije. A. Kanizlic, utoc. 361. Hocu dici 
svu silnu Franciju. Pjev. crn. 108''. 

FEANCIJASKI, adj. (po svoj prilici) fran- 
cuski. — Na jednom mjestu xiv vijeka, a otale 
u Danicicevu rjecniku: frantcijasi.kyj ,gallicus' 
(kao da je to). Za decu francijasku koju su odt- 
kupovali. Spom. sr. 1, 9. (1397). 

1. FEANCIKA, /. vidi cvancika. — U Vukovu 
rjecniku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 

2. FEANCIKA,/. hyp. Franceska. vidi 3. Franea. 

— U Parcicevu rjecniku (,Francesca'). 
FEANCIKOVAC, Francikovca, m. selo u hrvat- 
skoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. Sehem. 
segn. 1871. 17. 

FEANCISK, vidi Francisko. 

FEANCISKAN, franciskana, m. vidi franci§kan. 

— xvm vijeka. Pomilovaiia dana istim franci- 
skanom. Norini 12. Od Tomikoxdca franciskana. 
A. Tomikovic, ziv. i. 

FEANCISKO, m. vidi Francesko, lat. Fran- 
ciscus, tal. Francesco. — Od xv vijeka. O Fran- 
cisko ubogaru. M. Marulic 286. Anibal Lucij 
Francisku Paladinicu pozdrav|enje. H. Lueic 225. 
Francisko od Pavle, ispovidnik. M. Alberti xxxiv. 
Po o. f. Francisku Glavinicu. F. Glavinic, cvit. i. 
Serafinski Francisko. A. J. Knezo\ac xvii. — 
Na jednom mjestu s nominaiivom Francisk. Ber- 
nard, Francisk, Dominik. A. Georgiceo, pril. 5. 

FEANCISKAN, franciskana, m. fratar reda 
svetoga Franceska, tal. francescano, nem. fran- 
ciskaner. — xvm vijeka. Lucie ki manastir vas 
zastavi franciskanom. J. Kavanin 114^. Cetiri 
prinaucna franciskana. A. Kanizlic, kam. 610. i 
u Sulekovu rjecniku (,franziscaner'). 

FEANCISKANKA,/. dumna reda svetoga Fran- 
ceska. — U Sulekovu rjecniku (,franziseanernonne'). 

KEANCISKANSKI, adj. koji pripada francis- 
kanima. — U Sulekovu rjecniku (franeiskanski 
samostan, manastir ,fi'anziskanerkloster'). 

FEANCISKAE, m. vidi franciskan. — U je- 
dnoga pisca xvm vijeka. Sveta reda franciSkara 
male brace. J. Kavanin 374'\ Franciskari cvatu 
josti. 375"'. — u istoga pisca ima i fran6iskar 
s istijem znacenem : Blazeni su i franciskari papa 
Niko cetveriti. J. Kavaiiin 309'i. — obje rijeci bice 
sam 2)isac nacinio. 

FEANCISKO, m. vidi Francisko. — Od xv 
vijeka, a izmrdu rjecnika u Danicicevu (Franb- 
eisko). Eeda svotoga Frani.eiska. Mdu. serb. ;}79. 
(1434). Pred Franeiskom Modrusaniiiom. Mon. 
croat. 85. (1457). Namoli redovuike svetoga Do- 
minika i Franciska. A. Kanizlii, kam. 607. 



FRANCKI 



67 



FEANCISKO 



FRANCKI, adj.francuski. — Najednom mjestu 
XVIII vijeka (bice sum pisac nacinio radi stiha). 
Da se franckim imenom ne pati. J. S. Ile|kovic 127. 

FEANCl^IV, adj. vidi francav. — U nase vri- 
jeme (u Vukovu rjecniku samo oblik vrauc}iv). 

FEANCOSKI, adj. vidi francuski i Francoz. 
— ■ U jednoga pisca cakavca xvi vijeka. Cest 
francoskih vojev. S. Kozicic 49^. Pomozen osce 
francoskiiju vojsku. 54''. 

FRAjS^COZ, m. vidi Francuz, tal. Francioso. 

— TJ jednoga pisca j^'akavca xvi vijeka. Salvestar 
II Francoz rodom. S. Kozicic 22^. liimski arhi- 
jereji pozri-e na Francoze cesarstva radi. 44*. 

FEANCUS, m. vidi Francuz. — • U jednoga 
pisca xvm vijeka. isporedi Frances. Papa se je 
tuzio Francusom. A. Kauizlic, kam. 156. Pisao 
je Francusom. 223. 

FEANCUSKA, /. (uprav adj. ux koji se ima 
u misli zem}a , vidi : Sto vidimo ne same u 
francuzkoj, anglijanskoj i nimackoj, vece jos i ^^ 
moskovskoj zemji. A. T. Blagojevic, khin. ix) 
Francogallia, drzava u Evropi. — Od xvm vi- 
jeka a izmedii rjecnika u Vukovu. Da ce poslati 
poklisare u Francusku. A. Tomikovic, ziv. 39. 
Bila je onda vojska medu Francuskom i Tali- 
janskom. gov. 246. i u Sulekovu rjecniku (,Frank- 
reich'). 

FEANCUSKI, adj. francogallicus, koji pripada 
Francuzi)iia Hi Francuskoj. — isporedi fran- 
cuski. — Od XVII vijeka (vidi a, h)) a izmedu rjec- 
nika u Vukovu. 

a. adj. a) s pravijem znacenem. U zem|i fran- 
cuskoj. F. Lastric, ned. 331. Franc uzke kiiige. 
A. Kanizlic, kam. 79. Jedan francuski plemic. 
M. A. Ee^kovic, sabr. 2. Kad ga vide gospoda 
francuska. Ogled, sr. 411. — na francusku dolazi 
kao adverab. Da se nose na francusku. A. To- 
mikovic, ziv. 107. — i u Sulekovu rjecniku (,fran- 
zosiscli'). — b) pridaje se imenima sto znace bolest, 
nemoc, vidi franca. 1496 francuzki beteg naj 
prvo be letos donesen v lasku zemlu. P. Vite- 
zovic, kron. 132. 

b. adv. francuski. — ii nase vrijeme, n. p. go- 
voriti francuski, po francuski, i u Sulekovu rjec- 
niku. 

FEANCUSKINA, /. zensko cejade iz Fran- 
cuske. — isporedi Franceskina. — U Vukovu 
rjecniku i u Sulekovu (,Franzosin'). 

FEANCUSKI, adj. vidi francuski. — Ujednom 
primjeru xvm vijeka. U kra|estvu francuzkomu. 
F. Lastric, svet. 1371^. 

FEANCIJZ, Franciiza, m. Francogallus, cocjek 
poznate narodnosti u Evropi, nem. Franzose (nije 
potrebno pomisliti na tal. Krancioso). — Od xvm 
vijeka (ali vidi i francuski), a izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u Vukovu. a) 
s jyravijem znacenem. Da s' ukaze junacki delija 
Moskov, Francuz i slavni Beclija. I. Zanicic 16. 
Francuzi se pomamise. V. Dosen 54'^. Od grada 
mu k|uce pridadose, a Francuze na dvor istirase. . . 
I suzaiia mladi dovedose, sve Francuza mladi 
nezeneni. And. Kacic, razg. 315''. Jedan Francuz 
iipita Ingleza. M. A. Ee|kovic, sabr. 12. Bas da 
brani Mletke od Francuza. Nar. pjes. vuk. 4, 70. 
Kako ce se pobiti s Francuzom. Ogled, sr. 411. 
i u Sulekovu rjecniku (,Franzose'). — b) vidi 
2. franca, isporedi francuzi i francuski, a, b). — 
u Bjelostjencevu rjecniku: francuz beteg oduren 
,morbus gallicus'. — c) vidi fr-ancez, b). B. Sulek, 
im. 83. 

FEANCUZI, m. i^l. franca, nem. franzosen. 

— TJ Sulekovu rjecniku (,franzosen; lustseuche'). 



FEANCUZIC, m. dem. Francuz. — U nase 
vrijeme. Gle lijepih Francuzica. Nar. prip. vr6. 156. 

FEANCIJZT^IV, adj. francav, vidi francuzi. 

— U Sulekovu rjecniku (,franzosig; venerisch'). 

FEANCA, /. Francuska, tal. Francia. — Od 

XVI vijeka kod Dubrovcana, a izmedu rjecnika 
u Mikalinu i u Belinu 328*. Po svoj ga Franci 
(,Franzi', ali i na drugijem mjestima u istoj knizi 
z stoji cesto mj. c) i tedeskoj zemji razsija. B. 
Gradic, djev. 148. Pride u Francu. I. Dordic, 
ben. 18. S svetijem Ludovikom, kraj^em od France. 
V. M. Gucetic 161. Kad je Klodoveo prvi kra- 
}evo u Franci. N. Marci 9. 

FEANCES, vidi Francesko pri kraju. 

FEANCESKA, /. Francisca, ime zensko, tal. 
Francesca. — U Sulekovu rjecniku (,Franciska'). 

FEANCESKO, m. Franciscus, ime musko, tal. 
Francesco. — isporedi Prancesko. — Od xv vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Belinu 328* i u Dani- 
cicevu (Franbcesko). Gospodinomt Frantceskomb 
Foskari. Mon. serb. 327. (1423). Knezb FranL- 
cesko PucicB. 515. (1472). Fra Marin od reda 
Franceska svetoga. N. Na|eskovic 1, 338. Fratar 
od svetoga Franceska usta otvorena a vreca za- 
vezana. (D). Poslov. danic. 22. Drug svetoga oca 
Franceska. K. Magaro\dc 72. Po otcu f. Josipu 
Banovcu reda s. Franceska. J. Banovac, razg. i. 
Francesko Vitnic. And. Kacic, kor. 473. S. Fran- 
cesko , moli za nega. T. Ivanovic 110. Eeda 
male bratje s. o. Franceska. D. Eapic i. i u Su- 
lekovu rjecniku (,Franz'). — u jednoga pisca Du- 
broveanina xvm vijeka ima nominativ Frances 
(uprav Francesk, ali k na kraju otpada kao i t 
i d kod krajnijeh st, st, zd, zd u Dubrovcana). 
Sveti Frances. B. Zuzeri 410*. 

FEANCESKA, /. vidi Franceska. — U jednoga 
pisca xvm vijeka. S. Franceska. J. Banovac, 
prip. 208. 

FEANCESKAN, m. vidi franciskan. — ■ U je- 
dnoga pisca xvm vijeka. Veli liemu Sibinanin 
Janko : ,Ovde ima fratar franceskaue, po imenu 
Ivo Kapistrane'. And. Kacic, razg. 143l>. 

FEANCESKIN, m. franciskan. — U jednoga 
pisca XVII vijeka: U svetomu manastiru od boso- 
nozijeh franceskina. B. Kasic, fran. 4. — u istoga 
pisca na drugom mjestu ima franciskin s istijem 
znacenem : Ere se on ucini fratar franciskin. 151. 

FEANCESKO, m. vidi Francesko. — Od xvm 
vijeka. Sveti otac patrijarka Francesko. L. J^u- 
buski 11. Promotrivsi dakle Franceska. F. Lastric, 
test. ad. 55''. Da se oduzim svetomu Francesku 
Saveriji. A. Kaiuzlic, fran. 14. Ucini se redovnik 
s. Franceska. F. Eadman 57. 

FEANCESKOV, adj. koji pripada Francesku. 
Franceskovi naslidnici. P. Knezevic, pism. 116. 

FEANCEZ, Franceza, m. vidi Francez. — Od 

XVII vijeka, a izmfdu rjecnika u 3Iikajinu i u 
Belinu 328*. Od Spanula prije, posli od Fran- 
ceza bi uliicen. B. Kasic, iii. 30. Prida n dobode 
Francezi, Liglezi. A. Kalic 543. 

FEANCEZ, m. vidi Francez, Francez, Francez. 

— Najednom mjestu xvm vijeka. Ja sam rodom 
Francez. J. Filipovic 3, 256*. 

FEANCIC, m. nadimak Hi prezime xv i xvi 
vijeka. Petar receni Francic. Mon. croat. 149. 
(1492). Martin Francic. 325. (1552). 

FEANCISKA, /. vidi Franceska. — U Par- 
cicevu rjecniku (,Francesca'). 

FEANCISKO, TO. vidi Francesko. — Od xiii 
vijeka a izmedu rjecnika u Dani'icevu (Frant- 



PRANCISKO 



68 



FEANOV 



cisko). Bratu jegovu Franbcisku. Mon. serb. 69. 
(1273 — 1314). Presvitloga gospodina Franciska 
Fuskari. Mon. croat. 61. (1437). Francisko, od 
jegoze red male bratje. S. Kozicic 27''. Sveti 
Francisko. M. Albert! 331. 

FEANCISKAE, vidi franciskar. 

FEANCKI, adj. vidi frauacki. — U Stuliceou 
rjei'nika (,cosa francese' .gallus'). — nepouzdano. 

FEANDEPANI, m. tal. Frangepani, prezime 
tahjanske porodice od koje su misUH da potjeie 
Inralska porodica Frankopan, te se iipotreh^ava 
iiijcsic ove rijeci, i to pisano na razlicne nacine. 
a) (I'akavslci) Franjepani u spomeniku glagolskom 
XV vijeka : Mi knez Mikula di Franjepani. Mon. 
Croat. 55. (1428). — bj ,Fi'angipani' (ne zna sc, 
treba U (itati -di- Hi -gi-) m jednoga pisea xvm 
vijeka: A jad cuse poglavari Frangipani vrh 
svakoga. P. Knezevic, pism. 186. — c) Frangopan 
71 jednoga pisca xvii vijeka: Totu pogine knez 
Ivan Frangopan. P. Vitezovic, kron. 131. — d) 
Frangejoanovic u jednoga pisca xvm vijeka: Gla- 
sovita bana Zrinovica i svijetla Frangepanovica. 
J. Krmpotic, pjesna. 8. 

1. FEANE, m. vidi Frano. — Akc. se niijena 
a voc. Frilne. — Prema ostalijem padezima no- 
luinativ bi mogao biti i Fraua (voc. Frano), ali 
iHU neina potvrde. — Od xiv vijeka (naj prije 
n l(iti)iskijem spomenicima), osobito po zapadnijern 
krnjrrinia, a izmedu rjefnika u Mikajinu i u 
lieli)iu 328i. ,A Frane muto'. Mon. rag. 1, 120. 

1322). ,Frane muto'. 177. (1345). Pop Frane. 
Mon. Croat. 134. (1487). Od tebe, moj Frane, 
polivajen samo bit volim. H. Liicic 283. Gdi 
jest s. Frane. F. Glavinic, cvit. 2751*. Ca se sti 
od blazenoga svetoga Frane. Michelangelo. 6. 
Prikaza mu se s. otac Frane. J. Bauovac, pred. 
137. Poznade ona ovcica s. Frane. razg. 45. U 
zivotu s. Frane. M. Zoricic, zrc. 189. Bise bo- 
lestan i s. Frane. 189. Serafinskog svetog Frane 
staiie nije drugo nego vojevane. Nadod. 18. Za 
tim Frane ovi svit ostavi. 19. Naslidovao je 
Franu s\etoga. A. d. Costa 1, 110. Knez Frane 
Papali. I. J. P. Lucie, izk. 5. Pogubi se Frane 
i lipa Lijana. Nar. pjes. istr. 2, 22. i u ^ulekovu 
rjccniku (,Franz'). — Xa dva mjesta osnova je 
t'ranet: Nadgrebnica, koju slozi Petre Hekto- 
rovic Franetu Hektorovicu. P. Hektorovic 61. 
Gosp. Franetu Pjei'oticu. I. Ivanisevic 107. 

2. FEANE, /. hy2J- Frauceska. — Akc. se nii- 
jena u voc. Fi-ilne. — Kominativ bi mogao biti i 
Frana (voc. Frano), ali mtc nenia potvrde. — U 
licHna rji-CHiku 327'' i it na.ie vrijeuie a Dubror- 
iiiku. P. Budmani. 

FEANETK!, m. prezime po ocu Franetu. — 
XVI rijekii: Tomas Franetic. Mon. croat. 236. 
(1533j. i u vase vrijeme. Schem. zagr. 1875. 261. 

FEANETOVIC, m. prezime. — U vase vrijeme. 
Schem. rag. 1876. 63. 

FKANGR, friinaga, /'. pi. re.^e, tal. frang(\ — 
U Mikii(iiiii rjecniku. 

FEA.NB'A, /. dem. 2. Frana Hi 2. Franc. — 
Od xvm viji'ka. Go.spodicna jedna imenom Fra- 
nica, A. Kanizlic, utoc. xvm. Sveta Frauica 
Eimska. Ulago turl. 2, 156. Kada jo Fninica 
na misu liodila. Nar. 1)Jgs. istr. 2, 113. i u Su- 
lekovu rjecniku (,Franciska'). 

FEANICIN, adj. koji pripada Franici. On 
odsico Franici glavicu, Franicina glava dolgo jo 
letila. Nar. pjes. istr. 2, 113. FraniSino jaje po 
plokati lajo. 4, 17. 

1. FEANIC, m. dcm. Frano. — U Subkovu 
rjecniku (iFriiuzcheu'). 



2. FEANIC, m. prezime. — Od xvi vijeka. 
Baric Franic. Mon. croat. 280. (1579). Franic. 
And. Kacic, kor. 468. Tomas Franic. Norini 85. 
Franic. Schem. bosn. 1864. 99. Sem. .•-rb. 1SS2. 238. 
i u Lici (govori se i Vranic). J. Bogdanovic. 

FEANICEVIC, w/. jjre^ftwe po oca Franicu. — 
Od XVII vijeka. Simun Frauicevic. Stat. poj. ark. 
5, 312. (1662). Franicevici. And. Kacic, kor. 471. 
Franicevic. Schem. bosn. 1864. xv. xxvii. 

FEANIN, adj. koji pripada Frani (vidi 1. 
Frane). Na Franin pusti dvor. D. Barakovic, 
vil. 349. Procinimo Franinu svetinu. I. Ancic, 
ogl. 51. 

FEANKA, /. hyp. Franceska, isporedi Franko. 

— U Sulekovu rjecniku (,Franciska'). 

FEANKAPAN, m. prezime plemcnite hrvatske 
porodice. — isporedi Frankopan i Frandepani. 

— Od XV vijeka. Mikula de Frankapan. Mon. 
croat. 54. (1428). Mi knez Stefan de Frankapan. 
83. (1457). 

FEANKO, m. ime nuisko, hyp. Francesko. — 
Od XIV vijeka po zapadnijein krujevima a izmedu 
rjccnika u Danicicevu (Franbko). Istu Turci 
Franka i Vlkbsu (Dubrovcane) za decu francijasku 
koju su odbkupovali. Sj3om. sr. 1, 9. (1397). Franko 
Sii-iiiic. Mon. croat. 144. (1490). Franko Lon- 
caric. 263. (1569). A Marko\-ic Franko miran 
svejer pomni u trgostvu. J. Kavariin 109^^. Franko 
Talovic. And. Kacic, kor. 433. i u ,^ulekovu rjec- 
niku (,Franz; Friinzcheir). 

FEANKONIJA,/. Franconia, kraj u Xemackoj, 
nem. Frankeu. — Od xvii vijeka. U Frankoniji 
od Alemanije razboli se cesar Enriko. F. Ola- 
vinic, cvit. 271^. .i u Sulekovu rjecniku (,Franken'). 

FEANKOPAN, m. vidi Frankapan. — Od xvii 
vijeka. Od kneza Martina Frankopana. P. Vite- 
zovic, kron. 123. Pokle ubignu Frankopana tezki 
jaram. J. Kavanin 146^. 

FEANKOPANOVIC , m. vidi Frankaiian. — 
Od xvm vijeka. Od kuce Frankopanovica. And. 
Kacic, kor. 449. Knezovi Frankopauo\'ici. 485. 

FEANKO V. adj. koji pripada Franku. — Iz- 
medu rjecnika u Daniciceru (Fram.kovh). Srebro 
Franko^'o. Spom. sr. 1, 79. (1406). Frankov dvor 
vrh rike. Mon. croat. 125. (1486). 

FEANKOVIC, m. prezime po ocu Franku. — 
Od XV vijeka. Franko\dc. Mon. croat. 125. (1486). 
Jakov Frankovic. 237. (1535). Cer Mate Franko- 
vica. I. J. P. Lucie, izk. 38. Frankovic. Schem. 
bosn. 1864. xii. xx\ ii. 

FEANO, m. hyp. Francesko. — Akc. se mijeiia 
11 nie. Frilno. — • Od xv vijeka a izmedu rjecnika 
It Mikafinu i it Belinu 328^. Dase Frana Kra- 
jaca. Mon. croat. 114. (1475). Fratar Frano Bu- 
disic. 175. (1499). Frano vas i Mara drago po- 
zdravjahu. N. Na|eskovic 1, 256. Frano Luka- 
rovic. D. Eanina i''. Arijadna gosp. Giva Frana 
Gundulica. I. Gundulic 1. Bijase i)rimuiuo sveti 
Frano. I. Ancic, ogl. 143. Sveti Frano sve na- 
dajde. S. Margitic, isj). 155. Frano otac sveti. 
P. Knezovic, ])ism. 4. Frano jo ulioztvo, i uboztvo 
je Frano. F. Lastric, test. ad. 59". Frano drugo 
od neg ne prosase. Nadod. 24. S. Frano Ksaverijo. 
Blago turl. 2, 14. Frano Eadmanovic. Norini {'AS. 
Frano Kova6evic. 75. Postite kako s. Frano. i). 
Eapic 297. Ubi Stanko Frana kapetana. Ogled, 
.sr. 412. / a Sulekovu rjei-niku (,Franz'). 

FEANOV, adj. koji pripada Franu. Naslje- 
duju(''i bogomilo totke: g. Mariju Sabovu i g. 
Mariju Franovu. I. M. Mattel ix. 



FEANOVAC 



69 



FRATAR 



FEANOVAC, franovca, m. vidi franciskan. — 
IJ pisaca nmega vrewena. Franovci stace odsele 
uz narod svoj. M. Pavlinovic, razl. spis. 431. 
Tekeli pasa metnu na muke franovce bosaiiske. 
razg. 41. 

FEANOVICI, m. pi. seoce u Hrratskoj k pod- 
ziipaniji rijeckoj. Pregled. 7. 

FEANSKI, (idj. ridi, franacki. — U jednofja 
pisca XVIII rijelxd. Prilike se riega vide, nu po 
hizah sve gospode franske. J. Kavanin 27^. Grcko 
cai-stvo podlozise fraiiskim banom. 211'i. 

FEANUL, »/. hyp. Francesko. — U jednom 
spomenikit xv rijeka. Popa Fraiiula . . . Popu 
Franulu. I\Ion. c-roat. 112. (147.S). 

FEAXUSA, /. angm. Frana. — U Jatlnskom 
spuinenilcu xiv rijeka {pisano ,Franussa'): ,Cle- 
meiis de Goze, Franiis.sa filia dicti dementis'. 
Mou. rag. 1, 1-58. (1344). i ii Bclmu rjcmiku 
(327b s dodatlwm da je sejacko i.me). 

lEAA'USlC, m. pjrezime. — J^ nasc vrijame a 
Diihroiniikii. P. Pudmani. 

FEANZAV, adj. vidi francav i fi-anze. — U 
nase, rrijeinr it JJitbrorniku. P. Budmani. 

FEANZAVITI, frilnzaviiii , iiupf. vidi francati 
i frauze. — IJ iiase rrijewe a Duhrovnikn. P. 
Eudniain. 

FEAXZE, fnuulza, f. pi. vidi franca. — U nase 
vrijeme u Duhrovnika (z glasi ^. ta};o i u franzav, 
franzaviti). P. Bvidmani. 

FEAN^-, ridi franz-. 

FEANA, /. liiip. Franceska. — Akc. se iiiijena 
a voc. Frai'io. — U nase vrijeiHe u Hrvatskoj: 
Presvijetla gospoja grofica Frana Draskovic. Vuk, 
nar. pjes. 2, 6.51 fmedu ^j»"e»/(/H era ?i /*/»«). / ic 
Sitlekovu rjehrika (,Frauciska'). 

FEANACKI, adj. vidi franacki. — U jednofja 
pisca, XVII rijeka. JU Parizn gradu fi-anackomu. 
B. Kasic, in. 87. Zivot svete Aldcgiinde djevice 
fraiiacko kra|ice. per. 26. 

FEANE. n>. vidi 1. Frane. — U spoineniku xvi 
rijeka i n jednoga j5?scrt fiz Slavonije) xviii. 
Knez Frane Ivacic. Mon croat. 2-57. (15-56). Virna 
slugo i pokorni Fi'ane, sad nkazi tvoje zahtivarie. 
Xadod. 24. 

FEANEI\riL, III. vrsta travo koja stncena pri- 
\dja se da napne kozu i da se j^rovali. M. Pavli- 
novic. 

FEANETICI, m. pi. selo a Hrratskoj a pod- 
hipaniji karlnvackoj. Pregled. 26. 

FEANEVAC, Franevca, m. selo n Slaroniji 
hlizu Crnca. Schem. zagr. 187-5. 146. 

FEANEA'O, ». selo n Banatit. Sem. prav. 
1878. 94. 

FEANICA, /'. dem. Fraiia. — U Parcicevu rjev- 
niku. 

FEANO, (/;. ridi Frano. ispnredi i Frarie. — 
U jednoga pisca xviii vijeka (nepoiizdano): Frano 
iikucan, Osip placan, za siidbinu er pizmacan. 
J. Kavanin 83''.^ — it nase vrijeme po sjevernijem 
krajeriiiia i u Sidekovii rjecniku (.Franz'"). 

FEAPAA", adj. (aprav part, praet. pass, ne- 
potvrdenoga glagola frapati), (o tkai'ui, odijehi) na- 
kicen prisirenijem sarointijem komadicima tkana, 
tal. frappare, frappato. — 7" jednoga pisca Du- 
brovcanina xvi vijeka. Frapanijeh sajiina no imas 
li bez broja? M. Vetranic 1, 117. 

FEAS, m. ridi 2. djetine, nein. arstr. frass. — 
isporedi vras. — U Vakovw rjccnikii. 

FEASEA., /. ruga, bora, inrska, ridi Araska. 



— U Vrancicevu rjecniku, n Mikalina, n Bjelo- 
stjencevu, u Stulicevu. 

FEASKANE, n. djelo kojijem se firiska. — U 
BjelostjencevK rjecniku. 

FEASKATI, fraskam, impf. mistiti, vidi fraska. 

— U Vrancicevu rjecniku (,rugare'), // Miha^nu, 
u Bjelostjencevu, u Stulicevu (gdje Ima i refle- 
ksivnii fraskati se ,corrugari'). 

_ FEASEA V, adj. pun frasaktt. — ,'' Stuliceru 
rjecniku (,rugosus'). 

FEASKUN, ;/;. velika staklenica, tal. fiascone. 

— U jednoga pisca Duhroocanina xvi vijeka. I 
fraskune nagibati . . . 'J'rinkajuci u fraskune. M. 
Vetranic 1, 249. Gdje se trinka . . . viiice slatko 
gostarami i fraskuni. 1, 250. 

1. FEASKA, /. ludorija, tal. frasche. ~- T 
pisca cakavca xvi vijeka. Spovid ima bili jjri- 
prosca, a ne s fraskami ali s srkami. Korizm. 62''. 

2. FEASKA, /. granica od drveta s lisceui Isto 
visi nad vratima u krcamaj , tal. frasca. — 1' 
poslovicama dubrovackijem xvii vijeka. Tko stavi 
fraskn, hoce prodat' bac\-u. (D). Poslov. danic. 
133. Tko vina ne prodavn . fraske ne stav|a. 
(D). 1.35. 

FEASxVflK, t;/'f7i prasnik. — U Bel inn rjecniku 
321a r/(^je licz sunine stoji staniparskoin grijeskom 
mj. prasnik, i u Stulicevu g'lje je uzeto iz Belina. 

FEAST, III. brassica oleracea bullata L., vrsta 
kupusa, isporedi ke|, verza. — U jednoga pisca 
iz Slavonije xviii vijeka. Ke] , frast ili verza 
koja priko zime na po}u ostaje, kad se sije. J. 
S. Eejkovic 265. Frasta i sveg sto ozoLsti reco 
pom]iv kucnik sad u zem|u mece. 307. i u ^a- 
Ickovu rjecniku (,blattkohl' kod, .kohl'i. 

FEAT, skraceno fratar, .<itoji jired. iinenoin i 
ne niijena se po padezima. isporedi fra. — xv 
vijeka (pisano frati.) / u Danicicevu rjecniku 
(fratii). Nasi, posalt u imo frati. Lovrenaci.. Spom. 
sr. 1, 71. (1405). ISTasega poctovanoga i redov- 
noga fratf. Aleksendra Dubrovcanina. Mon. serb. 
494. (1465). — U novijem spomenil:u pisano je 
fradr., a otale i ii Danicicevu rjei-niku. Fradi- 
Vita, mali bratt. Mon. serb. 109. ('.inscriptio re- 
cens'. Miklosic). 

FEATAE, fratra, in. frater regularis. kod ka- 
tolika, covjck koji pripada crkovnome redu i ziri 
u manastiru, te je obvezan trima svecanijeni za- 
vjetima; rdzlikuju se fratri od kalndera (ali vidi 
i b)) tijem .sto ne smiju iniati svojega bica, nego 
zire milostinom (to je sad saino kod redova sve- 
toga Franceska) i ,Uo mogu iniati nianastire a 
gradovima i u nase^evijem nijestima. naj glav- 
niji su redovi: svetoga Francc'^ka flri rrda), sve- 
toga Dominika, svetoga Avgustina, i karnielitski. 

— Lat. frater, brat. — isporedi frator. — Akc. 
se tnijena u gen. pi. fi-atara (u Dubrovnikn fra- 
tara). — U mnozini se rijetko umece ov: A fra- 
trove vrijedne spliske ima'uc metnut u obcenu. 
J. Kavanin 100'. — Posve su neobicni oblici t( 
kojiiiia ostaje drugo a, / nahode .'<e s<(ino u drijc 
dubrovacke jjoslovice, i to radi slika: Otare lize 
a niami fratare. (Z). Poslov. danic. 92. Eim dava 
dim, a iste dinare za hranit fratare. (Z). 107. — 
Od XIV vijeka a izmedu rjecniku u Vrancicevu 
(,monachus'), a Mikalinu (,frater'), u Belinu (,coe- 
nobita' 328''), u Bjelostjencevu (kajkarski frater 
,monaclius'), u Stulicevu. (,frate' ,monaclins, coe- 
nobita'), u Danicicevu (fratri. ,frater' za kaliidere). 
a) sa znaceiiein kazanijein sprijeda. Pride pred 
nas fi-atar .Takov. Mon. croat. 45. (1381). Go- 
sjxjdhii. vikari, si. fratri. Mon. serb. 378. (1434). 



FEATAR 



70 



2. FRCATI 



Vsoj bratfcji fratrom svete crtkve katolicaske vire 
rimbske reda svetoga Frantciska. 379. (1434). 
Vise pisaui fratart AleksendarL. 494. (1465). Z be- 
lemi fratri. Mon. croat. 279. (1576). Medu kalu- 
derim i fratrim. B. Gradic, djev. 126. Moliti oca 
od fratara 2Dredikatura. A. Grucetic, roz. mar. 23. 
Ovi se mladac obiice u fratre svetoga Franceska. 
M. Divkovic, nauk. 222^. Ozdi'a"^dvsi uciiii se 
fratar. P. Posilovic, nasi. 10''. Fratar koji ne 
prosi a mrav koji ne nosi ne vaja nista. (D). 
Poslov. danic. 22. Male bratje fratri gdi sn. J. 
Kavaiiin 328^. Gdi ima crkva i manastir fra- 
tara reda svetoga Franceska, koji ft-atri onde pri- 
bivaju. J. Filipovic 1, 104'\ Dodose daklen fr-atri 
u Bosnu na 1235. Norini 10. Ispovidnika koji 
su fratri i redovuica regularski. M. Dobretic 150. 
Tu je lijepo j^okrstio fratre. Nar. jjjes. juk. 569. 
Bilo beskota, bice fratara. (U Dubrovniku). ISTar. 
posl. vuk. 13. Neka fratri mi mase za ubogii 
dusicu. Nar. pjes. mikul. 1-44. — b) neki pisci 
zoru fratriina i kaJiiCtere (kao sto hiva i u dru- 
gijevi jezicinia, tako se nem. moncli i franc, moine 
kaze za kahidere i za fratre). vidi i u rjec- 
nicima. Bjese jedan fratar od kartuzijana, ovi 
fr'atar bjese vele bogo|uban. M. Divkovic, nauk. 
149^. Posta fratrom reda s. Benedikta. F. Gla- 
vinic, cvit. 215*>. — c) sargus Ivondeletii C, V., 
neka riba, sarak, sarag. — ?/ Sp^etu. D. Kolom- 
batovic. G. L. Faber 191. Velike su (rihe) . . . 
fratar ,magnamorti' (u Makarskoj). L. Zore, rib. 
ark. 10, 340. — d) papaver rhoeas L., crleni mak. 
u Bribiru. B. Sulek, im. 83. • — e) fr-atri bijeli, 
ornitliogalum arabicum L. , neka bijka. ii Du- 
brovniku. B. Sulek, im. 83. 

FEATAESKA, /. selo u Konavlima blizu Bu- 
brovnika, vidi Pridvorje. P. Budmani. 

FEATAEiSKI, adj. koji pripada fratrima. — 
Od XVI vijeka, a izmedii rjecnika n Stidicevn. 
Svukal bi abit fratarski. Transit. 270. Po torn 
jih u fratai-ske lia|e obuce. F. Vrancic, ziv. 74. 
Po fratarsku obucen, moleci, posteci. F. Glavinic, 
cvit. 136''. Manastii" fratarski. P. Posilovic, cvijet. 
129. Fratarski macak. (D). Poslov. danic. 22. 
Fratarske zanovijete prama dobrijem da ne slisi. 
J. Kavanin 145''. — Uolazi uz neka iniena wjesta: 
Fi'atarski Manastii', mjesto u Hercegovini. Schem. 
herceg. 1873. 226. Fratarsko vrelo, izvor u Her- 
cegovini (po zapadnom govorn Fratarsko vrilo), 
17. — isporedi i Fratarska. 

FEATARSTVO, n. stane otioga koji je fratar. 

— U jcdnoga pisca xviii vijeka. Sva fratarstva 
i uboztva. J. Kavanin 523a. 

FEATIC, m. vidi fr-atric, dent. tal. frate. — 
U jednoga pisca xviii vijeka. Oblacit se u fr-a- 
tice oli picokare oli begvine. Ant. Kadcic 291. 

FEATI^A, /. vidi bratinstvo, e), grc. ipinaoiu. 

— Akc. se Diijena u gen. pi. fratija. — Jf nase 
vrijenie u Uubrovnikn. P. Budmani. 

FEATOE, m. vidi fratar, grc: (poiiicoo. — isjw- 
redi vrator, prator. — U Viikovii rjccniku. 

FEATOEOV, adj. koji pripada fratoru. — U 
VtikovH rjernikit. 

FEAT().I{SKI, adj. koji pripada f rat or ima. 

— U Vuknni rjecnika. 

FEATEK; (fratrid, fratrica), m. dem. fratar 
(preneseno je i na neke zivotine). — Od xvi vi- 
jeka, a izniedti rjeniika u Stiilicevu. a) s pra- 
vijem znarn'irm. Posadsi dva fratrida van iz mol- 
stira. JMii-akiili. 48. — b) neka riba, isporedi sarak. 
Fratric, .sargu.s Salviani (J. ct V. D. Kolombatovio, 
pesc. 7. Sargus vulgaris Gooflr. G. L. Fabor 191. 

— CJ imc nekijiin jitiiKiini. Fratric, parus lugu- 



bris Natt. D. Kolombatovio. progr. spal. 1880. 26. 
Fratric, friligula ciistata Steph. 44. — d) gryllus 
cami^estris L., crrcak, stiirak. isporedi popic. A. 
Ostojic. — e) morsld fr-atar, pelagius monachus 
L. vrstct morskoga viedvjeda. na Visa. A. Ostojic. 
FEATEICAK, fratricka, m. dem. fratric. — 
U jednoga pisca xvii vijeka. Primite ovi darak 
od ruku jednoga fratricka uboga. M. Divkovic, 
nauk. XXVI. Zasto se prikazuje od jednoga naj 
maiisega fratricka. zlam. 4''. 

FEATEICI, m. pi. tagetes patula L., neki cvijet, 
konav}anin, mali ziitcj. u Ivra^evici. B. Sulek, 
im. 83. 

FEATEIJA, /. a) stane o)ioga koji je fratar; 
b) bratinstvo. — vidi ft-atija. — U Bjehstjen- 
cevn rjecniku: ,monacliismus'^. 2. fr-atrija, bra- 
tinstvo ,fraternitas'. 

FEATEINA, m. aiigm. fr-atar. — U jednoga 
pisca xviTi vijeka (zenskoga roda). O luda fra- 
trino! I. Velikanovic, prik. 82. I on je jedna 
fratrina brez razloga. 84. 

FEATEOVCI, Fratrovaca, m. pi. dva sela u 
Hrvatskoj u podzapaniji karlovackoj. Pregled. 
27. 31. 

FEATESCICA, /. ime nijestiina a Hrvatskoj. 
a) selo kod Zagreba, (kajkavski) Fratrscica. Pre- 
gled. 2. — b) Fratrscica (zove se i Gorenci), seoce 
n podznpaniji zagrebackoj. 18. 

FEATUN, fratuna, m. nekakva obuca. — Po- 
staje po svoj p>rilici od fratar (fratri male brace 
nose osobitu obunt, te se talijanski zovu zocco- 
lanti od zoccolo, klopac). — U Mikafinit rjecniku: 
fratuni od drva , Idopci ,zoccoli' .colopodium' ; 
fratuni za led ,colopodium ferratum' ; fratuni \i- 
soki zenski ,pantofola, j^ianella' ,sandalium, cre- 
pida, sandalium heti'uscum, baceae, mulleus'. 

FEAVA, /. dolazi samo a jednoga pisca Du- 
brovcanina xvi vijeka, i kao da znaci: gospocta. 
— Badi postana ne moze se poinisUti nego na 
nem. frau, ali je to svakako vrlo cudnovato. Kad 
budes na skutu toj fravi. S. Mencetic 177. Go- 
rase svital raj u liccu toj fravi. 240. 

FEBEZAEI, m. pi. seoce u Hrvatskoj u pod- 
zupaniji dionickoj. Pregled. 13. 

FECA, m. vidi^ Frco. — U narodiioj pjesmi 
)tasega vremena. Negov sestric Frca Ibrahiine . . . 
Pred dvorove Free Ibraliima. Nar. pjes. vuk. 3, 183. 

1. FECATI, frctlm, impf. prosilrre, emicare, 
kad sto zitko na silu udara kroz tijesno, te kao 
na mlazore baca se, vidi i strcati, strcati. — 
ispore U vrcati. — Bijec je onomatopcjska, ispo- 
redi frk. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika 
n Jielinu (frcati krv ,diffluo' 659i), u Stulicevii 
(1. ,guttatim effluero, etl'undi'. 2. ,vibrare'). a) sa 
znacenem sprijeda kazanijem. Da joj suze iz 
ociju frcase. M. A. Eejkovic, sabr. 11. — b) od 
zitka je preneseno na sto tvrdo, kad na onaki 
nacin odskace. Daske frcaju sa zlocesto pokri- 
venili krovova. M. A. Eejkovic, sat. L7i>. — c) 
na jednom mjestu u jednoga pisca xviii vijeka 
kao da je kauzalni glagol prema predasiiijem 
znacenima (vidi i 2. frcati). Iz Solina zenstvo 
frca ziviiu oguem da Eim|ani ostase od nih za- 
tirani. J. Kavanin 247''. — d) n istoga pisca na 
dva nijesta aktivni je glagol s nejasnijem zna- 
cenem: udarati, ranivati , muf-iti (Y). Oic .stete 
puca'u srca, a ocut ina uda frca. J. Kavanin 429''. 
I'ota strijela siurtno frca na takuutje osudnike. 
570«. 

2. FECATT, frcam. impf. vidi 1. frkati. — (J 
Bjelosfjenccvu rjecniku (frcam, jutim se, iaz}u- 



2. FECATI 



71 



FEFEATI 



tivam se ,ferocio, naribus flo' kakti: pariji frca 
,equus ferocit'). 

FECATI SE, frcam se, impf. coire (de felibus), 
goniti se (o niackama). — ridi frc. — U nase 
vrijeme, a iziriedn rjecnika u Stnliceru. Macke 
se freaju. F. Kurelac, im. ziv. 49. 

FECITI. frcim, impf. skociti. — Bijec je ono- 
matopejska, ridi frk. — U nase vrijeme n Bosni. 
Sa zemje je u sedlo frcio. Nar. pjes. juk. 260. 
Iz busije frcise liajduci. 264. Momak fi'ci sa 
dobra dorata. 372. 

FECO, m. preziine ill nadimak (iiprav ipoko- 
ristik). isporedi Frca. — U narodnoj 2yesmi na- 
sega vremena. Jeli doma Frco Ibraliime? Nar. 
pjes. viik. 3, 181. Al' iie slusa Frco Ibrahime. 
3, 187^ 

FEC, rn. k Vukovii rjecnikii : kad se macke 
gone, rece se : posle ili udarile u frc (a rece se i 
momkii i dje^'ojci kad se jjroskitaju) ,begattungs- 
trieb' ,desiderium naturale'. — isporedi frcati se. 
— vidi i pre. 

FECAKLI, adj. u jednoga pisca xviii vijeka, 
kao da znaci: uresen, nakicen; ne mijena se po 
padezima. — Jamacno je rijec turska, isporedi 
Uir. fyrca, cetica, fyrcalamak, cetati. Eici neka 
ne biidu gizdave i frcakli, ali neka takoder ne 
budu priprostite i zapustite. D. Eapic, predgovor. 

FECA^KA,/. crepitaculum, cegrtajka, zvrcaoka. 
— ■ U Mikajina rjecniku, a iz I'lega n Stulieevii. 

FECATI, frcam, impf. nidi fraskati. — Samo 
u Stulieevii rjecniku. 

FECIC, m. prezime. — isporedi Frco, Frca. — 
U narodnoj pjesmi nasega vremena. Eece tada 
Frcic Ibrahime. Nar. pjes. vuk. 3, 338. Tek utece 
Frcic Ibrahime. 3, 341. 

FECKA, /'. u Vnkovu rjecniku fs dodatkom da 
se govori ii Crnoj Gori) : kolo na drsku, kojijem 
se u stapu maslo mete ,der butterstempel' ,ba- 
cillum butyro conficiendo'. 

FECTJG, m. hordeolus, jecmik, jecmicak. — U 
Mikajinu rjecniku (frcug, jecmenak, koji se napne 
na trepavici) a iz nega ii Stidicevu. 

FEDiNANDO, m. vidi Ferdinando. — U je- 
dnoga pisca cal;avca xvi^ vijeka. Nareksi rim- 
skim kra|em Frdinanda. S. Kozicic 55''. 

FEECET, m. nekakav zenski nakit pnput stri- 
jele, tal. freccetta, dem. freccia, strijela. — U 
dva pisca Dnhrovcanina xvi vijeka. XJ frecetijeli 
sto Ii hrnsti na skarlatu biser bijeli? M. Ve- 
tranic 1, 32. Ti imas sajune, kosn)e, kolete, ru- 
kave, kordune. prstene, frecete. N. Naleskovic 
1, 253. 

FEEDEEIKO, ;/;. vidi Friderik. — U jednoga 
pisca XVII vijeka. Prohodeci Frederiko cesar skroz 
Asis. F. Glavinic, cvit. 275^. 

FEEGADA, /. vidi fregata, mlet. fi'egada. — 
Od XVII vijeka. Da se je nkazala jedna fregada 
armana u konalu od Mljeta. Starine. 11, 80. (1605). 
Eusinske nave i fi-egade. Pjev. crn. 304''. Vi- 
deo onu goru na onomu morn kano i fregadu 
jidreci po moru. Nar. pjes. istr. 2, 138. * n Sn- 
lekovii rjecnikii (,fregatte'). 

FEEGATA, /. negda maUi lada s reslima, sad 
jedan od naj vecijeh vojnickijeh hrodora (velicinom 
odmali iza brodova od linije) , tal. fi-egata. — 
isporedi fregada. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mika^inu (fregata, brodac ,celox, pha- 
selus'), u Belinu (,myoparo' 329''), a Stidicevu 
(,navis bellica nota'). Fregata na Dunavu s ga- 
lijoti stoji. ,T. Eajic, boj. 68. Na fregatu sveckn. 
A. Tomikovic, ziv. 266. 



FEEMENTUM, m. knkuruz, tal. formentone. 

— U nase vrijeme u ^Dalmaciji. Frementum, 
kiikm-uz, zea mays L. Cas. ces. muz. 1852. 49. 

FEENA, /. konska oprava, lat. frenum, tal. 
Ireno, iizda. — T^ rnhopisn xvi vijeka. Darova mu 
fariza u franackoj freni. Aleks. jag. star. 3, 311. 

— n dnigom riikopisa frana: Paripa u fraiib- 
ciskoj frane. Aleks. nov. 124. 

FEENCESKO, w. vidi Francesko. — Na je- 
dnom mjestu xv vijeka, i otale u Danicicevu rjec- 
nika (FrenLcesko). Frencesko Pucicb. Mon. serb. 
514. (1471). 

FEENDIJA, /. u narodnoj pjesmi nasega vre- 
mena kali, tur. firengi, franacki, evropejski, 
dakle ktda zgradena na evropejski nacin. Vjerne 
sluge koiia prifatise, zeta vode na frendiju kuhi. 
Nar. pjes. vuk. 2, 263. 

FEENGA, /. syphilis, sraitina holesf, tur. frengi, 
frenk ylleti, franacka (erropejska) holest. — ispo- 
redi vrenga, frenka. — U Vukovu rjecniku gilje 
ima frenga i frenka, a kod ohoga vide vreiiak, 
cf. skr|evo ; kod vrenak opet stoji : ,eine art haut- 
krankheit' ,genus morbi cutanei'. bolesti ove naj 
vise ima po nahiji pozarevackoj i ondje se zove 
,frenga' i ,frenka\ Jos ovde (a okrugu kiieze- 
vackom) ima i bolesti frenge. M. D. Milicevic, 
srb. 868. 

FEENIE, m. nejasna rijec u rukojjisu xvi vi- 
jeka (u drugijem rukopisima fertnirb, farenidt). 
moze hiti da je grc. (peotajog Hi ifhoiuzog (naj 
boji, ali se govori od mila kao : dragij. I k liemu 
rece Aristotil : ,Frenire (Feri.nire, Farenide. Aleks. 
nov. 11) Aleksandre, ako car zem|i budes, ko 
dobro mani mestru tvomu ucinis?' Aleks. jag. 
star. 3, 227. 

FEENKA, /. vidi frenga. 

FEENA, /. abies pectinata DC, vrstajele, cmrok. 

— vidi fena. — U Sulekovu imeniku po jednom 
priscu nasega vremena. 83. 

FEENGA, /. vidi frenga. — [7 nase vrijeme 
(u Vukovu rjecniku samo ohlih vrenga). 

P^EESAK, freska, adj. vidi frisak. 

FEESINA, /. augm. frijes. — U Vukovu rjec- 
niku s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 

FEESAK, freska, adj. vidi frisak. 

FEEVAE, frevara, m. vidi fevruar. — Od xiv 
do XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Danicicevu 
(frevart). Frevara miseca. Mon. serb. 105. (1333). 
Miseca frevara. 238. (1399). Meseca frevara. 296. 
(1420 u poznijem prijepisu). Meseca frevara. 516. 
(1472 u poznijem prijepisu). Godista gospodinovi- 
jeh 1648, frevara. G. Palmotic 2, 77. 

FEFANAT, frfanta, m. tal. furfante, lopov. — 
isporedi prfanat. — Kao jJSOvkq, osobito djeci, 
u nase vrijeme u Dubrovniku. ,Cekaj, cekaj, fr- 
fante jedan!' P. Budmani. 

FEF;^ANE, n. djelo kojijem se frfja. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

FEFEATI, frfjam, imj)/. vidi brbjati. — Bijec 
je onomatopejska kao i brbjati (kod cega ne treba 
pomisliti na indoevrope/jski korijen barb), ali vidi 
i frfuriti. — U Stulicevu rjecniku i u Vukovu. 

FEFNAEITI, frfiiarim, impf. vidi frf|ati. — 
U jednoga pisca iz Slavonije xviii rijeku. Vece 
zena nego zena, koja s jezikom ne frfnari, a u 
riei nije proksena, tu istite, gospodari. D. Eapic 89. 

FEFEATI, frfram, impf. vidi frf|ati i frfuriti. 
— U Jambresicevu rjecniku (frfram ,blactero' 

1, 68a). 



FEFEAVAC 



72 



FEISAK, 1, a. 



FEFEAVAC, frfravca, ni. covjeli l-QJi frfra, 
brblavac. — U Jambresieevu rjecnikii (kajkavsM 
frfravec ,blatero' 1, 68''). 

FEFTJEA, m. brhjavac, arap. tttr. farfara (ali 
vidi i frfjati). — U JBjelostjenccvu rjecniku i u 
Ja.nhresicevu. 

FEFUEITI, frfurim, impf. brb(ati, vidi frfura. 
— U Sjelostjencevu rjecniku, u Jambresieevu, u 
Stuliccou. 

FEGIINATI, frgunam, impf. nem. yergonnen, 
dopnstati. — U narodnoj jjjesmi iKjarskijeh Hr- 
vata. Ax prete} prete|u nictar ne frguna (ver- 
gonnen. F. Kur^lac). Jacke. 291. 

FEGAN, vidi filgan. — U Stidicevu rjecniku 
(fargjan). — nepouzdano. 

FEHNUTI, frhnem, pjf. vidi frkmiti, a). — U 
Belinu rjecniku (,strepere volatu* 77G''). 

FEIDA, m. vidi Frido. — Akc. se mijena u 
voc. Frido. — f " istoga jiisca xviii vijeka u ko- 
jega ima i Frido. I po svijetu svemu da raz- 
glasi Fridu krivca od petu do vlasi . . . Eto Fride 
jurve u begluci. I. Zauicic 30. 

FEIDEEIK, ni. ime musko , nem. Friederich, 
(ili je u nas jezik doslo Hi od kit. Fridericus Hi 
od tal. Fridei'ico. — Od xiv vijeka. Friderik 
z Gorice. Mon. croat. 40. (1325). i u Sulekovu 
rjecniku (,Friederich, Fritz'). 

FEIDEEIKA, /. ime zensko. vidi Friderik. — 
U iulekovio rjecniku (,Friederike'). 

FEIDO, m. hyp. Friderik. — isporedi Frida. 

— Akc. se mijena u voc. Frido. — U jednoga 
pisca XVIII vijeka. Druga mislit Frido jest poceo. 
I. Zanicic 13. Pismu ne kti Frido da privoji. 29. 

FEIGADA, /. vidi fregada, fregata. — U Bje- 
lostjencevH rjecniku: frigada, brodec ,navithalmus, 
iiavis pompatica, navis bene cubiculata, Tulgo 
buccentaurum, phaselus, celox'. 

FEIG-ANICA, /. cucurbita clodiensis L., vrsta 
bundeve, tikva grjaca, tikva spanuUca (jede^ se 
prigana). — U nase vrijeme u Dahnaciji. Cas. 
ces. muz. 1852. 49. 62. B. Siilek, im. 83. 

FEIGANE, m. djelo kojijem se friga. — U 
lijelostjencemi rjecniku i u Voltigijinu. 

FEIGATI, Mgam, impf. vidi prigati, lat. fri- 
gere, tal. friggere. — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjencevu, u Jambresieevu, u Vol- 
tigijinu, u Stulicevu. Svrhu one prsure priho- 
jaao mnostvo dus zlocastih ke se onde frigahu. 
Toiidal. star. 4, 111. IT ognenoj mjedenici friga 
u smi'adno svoje salo. J. Kavai'iiu 448'J'. Friga i 
]jcce, kuva i vari, tenfa i bari, pa sve pokvari. 
Nar. posl. stoj. 88. 

FEIGENACA, /. vrsta hnndevc, vidi friganica. 

— U Dalmaciji. B. Sulek, im. 83. 
FEIGIJA, /. Phi-ygia, kraj u Maloj Aziji. — 

Od xvii vijeka. Nahodeci so u Frigiji od Asije. 
V. Glaviuic, ,cvit. 370''. Od Frigijo kra}. V. Dosen 
70''. i a Sulekovu rjecniku (,1'hrygien'). — U 
jednoga pisca cakavca xvii vijeka glasi Frija 
(u/irav Fnjij'a). Drugi (grtid) tako jest u Friji. 
,1. Annoliisir 43. — IJ istoga pisca isti oblik ima 
i drugo zuacrne (Phrygia, zensko ce^ade iz Fri- 
gije): Devc'ta se (sibiia) zvaso Frija. 32. 

FBIGIJANIN, m. covjck iz Frigije. — U ,§«- 
Irkoru rjecniku (^Phrj'gipr'). 
^ FEIGI.TANKA, /. zensko ce^nde iz Frigije. — U 
Sulekovu rjecniku (,Pluvgioriii'j. 

FRIGIJANSKl, adj. koji pripada Frigijanima 
Hi Frigiji. — U :^ulekoou rjeijniku (,phrygisc'li'). 



FEIJES, m. vidi ■^Tijes. — TI Vukovu rjecniku 
(s dodatkom da se govori u Crnoj Gori). 

FEIJOLA, /. vidi Frijul. — U rukopisu xvii 
vijeka i otale u Danicicevu rjecniku (Friola). Belb- 
gradf> ize vt Friole. Glasn. 11, 126. Ostavjajutt 
Friolu. 127. 

FEIJUL, Frijula, m. Forum Julii, vidi Furla- 
nija, tal. Friuli. — Od xiii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u 3Iika(inu (s talijanskijem oblikom Friuli), 
u Belinu 3311^, u Bjelostjencevu, u Voltigijinu. 
Kapitan Frijula, Istiije. Mon. croat. 4, 18. (1275 
prepjis. 1546). Vnide va Italiju po Frijulu. S. 
Ivozicic bl^. Otisla bjese u Akvilediju grad ple- 
menit u Frijulu. B. Kasic, per. 208. Atila iz 
svoje dilivsi se zem|e, dojde u Frijul i podsede 
Akvileu. F. Glavinic, cvit. 93=1. Hrvati robe Frijul. 
P. Vitezovic, kron. 64. 
FEniTA:^A, vidi fritaja. 

FEI!^, m. malena rijecna riba. Gorski kotar u 
Hrvatskoj. 

FEIN, m. mjesto u morn r/dje ima dosta ribe, 
tal. nilet. fraima. — T' nase vrijeme u Dubrov- 
niku. Eibari metnu mrezu na mjesto nima po- 
znato gdje za cijelo drze da se riba nalazi . . . 
iz tog zgodnog mjesta sto zovu ,frin' . . . L. Zore, 
rib. ark. 10, 355. 

FEISAK, friska, m. vidi vrisak, vriska. — U 
nase vrijeme u Crnoj Gori. (Kon) friskom fristi, 
gleda uz planinu. Pjev. crn.. 139^. 

FEISNTJTI, frisnem, 2)f. u nase vrijeme u Crnoj 
Gori. a) vidi vrisnuti. Frisnu vojska ka' da se 
pomami: ,Stan, Feruce, da se pozdravimo'. Nar. 
pjes. vuk. 5, 344. Ter frisnuse mladi kapetani. 
5, 331. — b) skociti, isporedi frciti. Pa na hata 
proz divan frisnuo. Pjev. crn. 93'\ 

FEISAK, friska, adj. nem. friscb (stvnem. frisc), 
tal. fresco, hladan, prijesan, nov; i u nasem je- 
ziku ima razlicita znacena kao u jezicima iz 
kojijeh je u nas preslo. razlicni su i oblici: frisak, 
frizak, fresak, fresak (vidi 1). isporedi i vrisak. 
— Komp.: friskiji, freskiji, vidi zadni primjer 
kod 2, a, e). 
1. oblici. 

a. frisak i frizak razlikuju se samo ti nomi- 
nalnom nom. sing. in. i u ace. kad je jednak no- 
minativu; u ostalijem oblicima i kod frizak z 
p)red k glasi s, te se tako naj cesce i nalazi pi- 
sano. a) frisak je naj stariji oblik i potvrden je 
XVI vijeka (Korizm. 51"), zatim opet u nase vri- 
jeme (Nar. posl. vuk. 339). izmedu rjecnika u 
Voltigijinu (,fi'esco' ,frisch*; frisko ,allegramente, 
prestamente' ,hurtig , gescbwind') ' i u Vukovu 
(vide vrisak, a. kod ovoga ima: 1. ,frisch' ,recens', 
cf. taze, prijesan. 2. ,friscli' ,celer', cf. hitar, okro- 
tan; vrisko ,gescliwind' ,cito', cf. brzo .s dodatkom 
da se govori u vojvodstvu). — b) oblik frizak po- 
tvrden je od XVII vijeka, ali samo jto sjeoernijem 
krajecima : B. Krnarutic 7. A. J. Knezovic 215. 
E. Pavic. ogl. 470. M. A. Eejkovie, sat. L4'». 
.sabr. 12. I. Jablanci 118. G. Postalic, utis. 166. 
178; drugi su potvrdeni oblici od istoga nomi- 
nativa: frizka. J. S. Re}kovic 153; frizko. S. Sto- 
fanac 10. ali kod pisaca sjcvcrnijeli krajeva bice 
i oblici sa -sk- postali od. nominatira frizak. iz- 
medu rjecnika naliodi se u Bjelostjencevu (kaj- 
kavski frizok, nov, skorni, nedavni ,recons, novus' 
kakti : frizka ili nova jajca, skorna jaja ,recentia 
ova'. 2. frizek, vmetolen ,alacer, alai-ris, vogetus, 
rocens, mustus' kakti : frizki vitezi, t. j. netrudni 
,recentos milites' t. j. novi junaki koji su skoro 
dosli, ali skoro se med soldato podali. odkud ova 
refc frizek no more se zadosta z dijackom jezikom 



FEISAK 1. a. 



73 



FEITA^jA 



izreci, ar ju mi skoro na vsaku hvalu pridati 
moremo, kajti veliiuo: frizko dela, frizko spi, 
frizko se vuci, frizko se skrbi, pije etc., takaj 
frizek je, t. j. zdrav je ,integra valetudiiie ntitur, 
est integi'a valetudiiie, est sanus, bene valeus, 
sospes, valeus'. frizka je zima, hladno je ,frigidiim 
est, est rigidiim frigus, rigida hyems, rigida aura, 
rigidus aer'. iz frizkoga je mesta dosel ,de re- 
centi, sano et incokimi loco venit'. na frizkom 
cini kaj namenil si ciniti ,alacriter et celeriter 
fac quod facere inteudisti'. frilko .alacx'iter' kakti: 
frizko jem .alacriter comedo", frizko je vreme 
,frigidum est tempus'. frizko se bijem , alacriter 
decerto, generose pugno') /' u Jambresicevu (frizek 
,alacer, recens, celer'. frisko ,celeranter'). 

b. fresak (same od tal. fresco). — u dvojice 
■pisaca xvi i xviii vijeka: fi-esak. Zborn. 144''. fi'e- 
scijeh. 103a. fi'eska. J. Vladmirovic 26. 47. fresku. 
24. 46. freske. 35. fresko. 35. 

c. fresak (samo od tal. fresco). — od xvii vi- 
jeka: freska. Starine. 11, 143. (olio 1679—1688). 
Poslov. danic. 107. (D), i u nase vrijeme u Du- 
brovnika. P. Budmani; a izmedu rjecnika u Mi- 
ka^inu : prisan, fresak ,recens'. 500 •. 

2. ziiaceiia. 

a. adj. a) hiadan, a vodi, o vasduhu, vjetrii. 
Niti ondi pusu friski i zdravi vitri. A. Bacic 458. 
Posluziti casom friske vode. M. A. Eepiovic, sat. 
H3''. Frizak vitric. G. Pestalic, utis. 166. Ki 
ce basilak voiiat, rano mu se je stajat i friskom 
vodom zalivat. Nar. pjes. istr. 2, 42. jio primorju 
(osobito kod pomoracaj frisak, fresak vjetar znaci 
vjetar kojijeni se dobro jedri (po tal. vento fresco, 
franc, vent frais). Ki j" fortunu skuril, friskom 
burom piva. M. IvuliaceA'ic 89. — b) o organi- 
cnijem tvarima dok sit jos kao sive, prije ne/jo 
pocnu kvariti se, mijei'iati se. tako se n. p. kaze: 
aa) zivinskom (i ludskom) tijeJu i o I'tegovijem 
dijelima prije nefjo pocnu gAiti, trithnnti. ispo- 
redi prijesan, skorasni. Pakvu otvorivsi redov- 
rdci, telo cisto i frisko svete muceuice najdohu. 
F. Grlavinic, cvit. 312^''. Eiba ne va}a nista, ako 
nije freska. (D). Poslov. danic. 107. Kako n frisko 
meso brzo se crvi umetnu. S. Margitic, fal. 278. 
Al' u torbi glava onoga, koga bise odavna ubio, 
friska, kolik da je oni cas poginuo. J. Banovac, 
prip. 119. iletni fi-eska mesa. J. Vladmirovic 
26. Uzmi fresku zuc. 46. — jajima: Friska 
jajca i maslo prositi. A. T. Blagojevic, pjesn. 44. 
Uzmi fresko jaje. J. Yladmii'ovic 35. — mli- 
jeku, siru, viaslii itd. isporedi mlad. — o rani: 
Za freske rane naj bo}i melem. J. Vladmii'ovic 
35. — bb) bi^ci i vezinijem dijeliina prije nego 
pocnu SHsiti se, venuti. isporedi zelen, sii-ov itd. 
Od frescijeh rusa. Zborn. lOS^^. TJcini zubatku 
od jasenova drveta freska. J. Vladmii'ovic 47. 
Travnem frisko obarati drvo nije posao. J. S. 
Pe|ko^'ic 187. tako se kaze o vocu, cvijecu, liscu 
itd., kruhu, dok je jos mek, itd. — c) o ceja- 
cletu i zivincetu koje nije izmoreno, triidno, pa 
po tome i uopce znaci cil, zdrav, cvrst, jaki. Ki 
je zdrav, frisak. Korizm. 51^. Vazda se ce uaci 
fi-esak i lagaban. Zborn. 144''. Kon. stepen, frizak, 
hvajen. B. Krnarutic 7. Paripa dobra, zdrava, 
mlada, freska. Starine. 11, 143. (oko 1679—1688). 
Zasto su (an deli) od naravi friski. A. Bacic 4.39. 
Evo ozivise sva tilesa i stajau fi'iska i zdrava 
prid riime. E. Pavic. ogl. 398. Lagan, fiizak pak 
raditi stane. M. A. Rep;o^ac, sat. L4!«. Da mozo 
sveudi} frizak i zdrav ostati. I. Jablanci 118. 
Frisak i zdrav kao I'iba. Frisak kao ]:remen. Xar. 
posl. vuk. 339. — d) u sirem swislu, kaze se o 
cem sto prije nije bilo, sto je od malo vremena. 
isporedi nov, skorabni. Fi'iske su svice drugi 



doneli. A. J. Knezovic 168. Frizak se (talus) 
uzdize. 215. Puli crekvi fi-iski grob. Nar. pjes. 
istr. 6, 3. — e) koji se nije itmorio (vidi e), onaj 
brzo radi, po tome frisak nioze znaciti i brz, hitar. 
Inglez fi-izak (spravan, gotov) na odgovor rece. 
M. A. Re|kovic, sabr. 12. Kakono ce i svakoga 
svetoga tilo hitrije i friskije biti, nego jedna muiia. 
B. Leakovic, nauk. 78. — f) n. frisko s prijed- 
lozima na, u stoji adverbijalno i znaci brzo, vidi 
e). aa) ii ace. sing, s prijcdlogom na: na frisko. 
Koji okrsten na frisko unire. B. Leakovic, nauk. 
124. Onda ili bismo ovu milost na ki-stenu do- 
bitu na fi'isko izgubili ili bismo ju s velikom 
mukom obdrzali. 173. — bb) u Joe. sing, s jiri- 
jedlogom na: na friskom. — na jednom mjesta 
XVII vijeka. Ako hocete meda imati, tako partik 
na friskom usa|ite. Starine. 11, 128. (1679). i ii 
Bjelosfjencevu rjecniku (vidi sprijeda). — ce) u 
ace. sing, s prijedlogom u: u frisko. — xvm vi- 
jeka. I opet, jerbo se glas dati moradise svoj 
vojski kra|icinoj to odlucenje, i ne mogadijase 
biti u frisko, zarad velikoga okolisa, u kom staja, 
odmaknu tu misao tja do dneva drugoga. I. Za- 
nicic 168. Ovako cete lag]e i u frisko pripeti 
se na slavu. M. A. Eejkovic, sabr. 1. Zato djavli 
pakleni |ude na grih navode, samo da se skoro 
stolice ili pribivalista nebeska ne napune, i tako 
sud obceni u frisko da ne bude. D. Eapic 5. 
Nacin ti frisko kiselit krastavce. J. S. Eelkovic 
320. Da mu naredim samo ocenas i zdravu ma- 
riju moliti pak da ga u frisko odrisim i pustim. 
B. Leakovic, gov. 69. Da tako dneve svoga zi- 
vota u frisko skraca. G. Pestalic, utis. 81. 

b. adv. frisko, fresko. — komp. : fi-iskije, fre- 
skije, 11 jednom primjeru xvm vijeka frize: I 
plod frize da svoj svaka vrze. J. S. Eejkovic 148. 
— u svijem primjerima znaci brzo, odmah, vidi 
a, e) i f). Cinite ga frisko uslati glavoui na sridu. 
Starine. 12, 34. (oko 1703—1706). Halat, brez 
koga poslovat ne moze ni drugoga toliko frisko 
dobavit. A. Bacic 111. ]^e mogu frisko sva ko- 
lika biti. A. J. Knezovic 123. Andeo rece : ,Ustani 
frisko !' E. Pavic, ogl. 656. Al' se fi-isko siromah 
pokaje. M. A. Ee]k;o\dc, sat. 12-'. Lasno svaki 
krstjanin viruje, da ce smrt doci, ali da ce frisko 
doci. to sebi ue da lasno u glavu dovesti. D. 
Eapic 114. Pa jednu je pusku izbacio, a drugu 
je frisko napnnio. Nar. pjes. vuk. 3. 507. Frisko 
poce, frisko i doce. Nar. posl. %-uk. 339. Sto frisko 
budne, frisko i prode. 361. 

FEiSKATI SE, friskam se, impf. hi ad it i se, 
rashladivati se. — Postaje od frisak. — U na- 
rodnoj pjesmi iz Istrc nasega vremena, a izmedu 
rjecnika u Bjelostjenccvu (frizkara se, hladim se 
,aerem, 1. frigus capto, exerceo me per frigus, 
exitum, saltum etc., exerceo valetudinem'). Ea- 
diceva rozica z roson se je friskala. Nar. pjes. 
istr. 2, 78. — Aktivno friskati, hladiti samo u 
Voltigijinu rjecniku (friskati, hladiti .rinfrescare' 
,abkiililen'). 

^ FEISKOCA, /. stane onoga sto je frisko. — U 
Stilekoru rjecniku (frizkoca ,frische'). 

FEISTATI, fristim, impf. vidi vristati. — U 
nase vrijeme u Crnoj Gori. (Kon) friskom fristi, 
gleda uz planinu. Pjev. crn. 139='. 

FEITA, /. vstipak (?), tal. fritto, prigano. — 
U pi.'ica rakavca xvi vijeka. Mesa pecena, ku- 
hana, zaladije, frit. Korizm. 3=^. 

FEITA^^A, /. vidi priganica, tal. fritr.aglia. — 
U 2'isea Dnbrorcanina xvi vijeka. Sad vam cu 
Ijepsu ja isprigat' frita}u (var. friktaju). N. Na- 
Jeskovic 1, 274. 



1. FEIZ 



74 



rE:^AV 



1. FEIZ, m. vidi briz. — Na dva mjesta xv 
vijeka i ti Danicicevu rjecniku (frizt, srl. fr'isius, 
crispatus). Kaveca dva friza zlata. Moii. serb. 
498. (1466). TJzde s zlati frizi. M. Marulic 14. 

2. FEIZ, in. neko vuneno tkave, vew. fries. — U 
t^ulekovu rjecniku (,fries'). 

^ 3. FEIZ, m. covjek iz Frizije, new. Friese. — TJ 
Sulekovu rjecniku (,Friese, Frieslandei"). 

FEIZAE, m. covjek koji ce (2.) friz. — U Su- 
lekovu rjecniku (,friesmacher'). 

FEIZIJA, /. kraj ti Olandiji. — Nacineno od 
Fi-iz. — U ^ulekovu rjecniku (,Friesland'). 

FEIZIJSKI, ndj. koji pripada Frizima, Fri- 
ziji. — U Sulekovii rjecniku (,friesisch.'). 

FEI^, m. vidi briz (i radi postana) i merduo. 

— U Yukovu rjecniku (vide merduo). 
FEIZAK, Mska, adj. vidi frisak. 

FEK, uprnv glas kojijem se j)okazuje, kako 
ptica zatrepetavsi krilima odlijece, te se po tome 
uj)otreh(ara f/otoro kao adverab sa znaceuem : 
brzo, odnialt. — U nase vrijeme, a izmedu rjec- 
nika u Vnkoru (,sogleich' ,illic.o', cf. odmah s pri- 
wjerima: Frk pare more, t. j. daj novce sad odmah. 
Kako rekli, frk se poslusali. Frk Iliju braca su- 
sretose, i s dodatkom da se govori u Bod). Pa 
joj sputi obadvije ruke, frk je baci na silna La- 
buda. Nar. pjes. vuk. 2, 37. Frk para, pazar te 
nasao! Nar. posl. vuk. 339. 

1. FEKA, /. frkane (vidi 1. frkati). — U Yu- 
kovu rjecniku (,das gescbnui-re' ,fremitus'). 

2. FEKA, u Banatu sto u Srijemu cifta. J. 
Markovic. 

FEKAC, frkdca, m. tornator, vidi drasjar. — 
Od 2. frkati. — U Jambresicevu rjecniku. 

FEKALO, n. torniis, dlijeto (kojijem se frka) 
u frkaca. — U Jambresicevu rjecniku. 

FEKANOVAC, Frkanovca, m.selo uMed:umwju. 
(kajkavski) Frkanovec. Schem. zagr. 1875. 141. 

1. FEKANE, n. djelo kojijem se free (vidi 

1. frkati). — U na§e vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku. Frkaiie nozdrva negovijeb. strasno je. D. 
Danicic, jov. 39, 23. Frkane kona. jer. 8, 16. 

2. FEKANE, n. djelo kojijem se frka (vidi 

2. frkati). — U Jambresicevu rjecniku (,torna- 
tura'). 

FEKASOL, m. prezime. — xvi vijeka. Broz 
Frkasol. Mon. croat. 217. (1576). 

FEKAftKJ, m. selo u hrvaiskoj krajini u okrugu 
licko-otockom. Eazdije}. kr. 18. 

1. FEKATI, frcem, imp/, silovito i t/las)W di- 
hati kroz nos. — Hi je p)Ostalo od hrkati Hi po 
sebi kao onomatopejska rijec. — U nase vrijeme 
i u Vukovu rjecniku (,schnuiTen' ,fremo' ,s' pri- 
nijerom iz narodne pjesme: Na nos free, dr/.ati 
fie lie da). 

2. FEKATI, frkam i frcem, impf. vrtjeti, okrc- 
tati, .sukati. — Eijec onomatojtcjska, vidi i zvrk. 

— U lijelostjencevu rjecniku (frkam ali frcem, 
okruzavam ,circumago , circumverso'. 2. frcem 
vretenom .fusum gyro' ltd. 3. frkam, struXom na 
okrug ,torno, trochum aut tornum facio, ago, 
circumago'. 4. frkam preju, konco etc. ,torqueo 
Hla'), u Jitmhresirrvii (frkam ,torno'), u Stuliccvu 
(frkati, frcem i frkam: 1. pripredati. 2. ,monar 
intorno' ,ciroumagere'. 3. ,tomiarG' ,tornare'). 

FKKET, m. main Indira, mozehiti tal. bar- 
chettn. — isporfdi vrkot. - I' na.^e vrijeme u 
Crnoj (iiiri. X. Ducic. 



FEKETIC, m. dem. ft-ket. — (U Vukoru rjec- 
niku vi'ketic). 

FEKETIOI, m. pi vidi Frketic-seio. 

FEKETir-SELO, n. seoce u Hrvatskoj n pod- 
nipaniji karlovackoj. Pregled. 29. — zove se i 
Frketici. M. Sabjar 103. Schem. zagr. 1875. 84. 

FEIvETINAC, Frketinca, m. selo u Medumurju. 
(kajkavski) Frketinec. Schem. zagr. 1875. 138. 

FEK^EVCI, Frkjevaca, m. pi. selo u Slavoniji 
u podzupaniji pozeskoj. Pregled. 90. 

FEKNUTI, firknem, pf. a) odletjeti (u pravom 
i u prcnescnom smislu), vidi frk. — isporedi vrk- 
nuti. — od XVII vijeka (u naj starijem primjeru 
s hv mj. f) a izmedu rjecnika u Stulicevu (,stre- 
pere pennis initio volatus'), (u Vukovu samo vrk- 
nuti). Tomu glava ,hvi'kne', kad (ga) sab}om 
udare. B. Krnarutic 18. Tica ona frkne pa joj 
stane na rame. Nar. prip. vil. 1868. 850. — u 
narodiioj pjesmi cakavskoj nasega vremena s obli- 
kom frkniti : Frknila je v jamu kako mis va 
slamu. Nar. pjes. istr. 4, 8. — b) pf. frcati. — 
u pisca Dubroccanina xviii vijeka. Uze zubat 
bic, ter se poce tako tesko udarati, da na prve 
frknu krv po svijeh stranah. B. Zuzeri 404». — 
c) prelazno, udariti (objekat je udarac). — u 
Stulicevu rjecniku: frknuti komu pest ,pugno ali- 
quem percutere". 

FEKNIVATI, frknujem i frkiiivam, uh^j/. frk- 
nuti, a). — U Stulicevu rjecniku. 

FEKOVIC, m. prezime. — Govori se i Vrkovic. 

— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 
FEKUN, frkiina, m. djetic od deset do petnaest 

godina, podraslic. — Bice od tal. briccone, lopov. 

— U Boci kotorskoj (po Vukovu rjecniku) i u 
Crnoj Gori (vidi frkunica). 

FEKIJNICA, /. djevojcica od 12 do 15 godina. 

— vidi frkun. — U Crnoj Gori. N. Ducic. 
FEKUNIC, m. dem. frkun. — U Vukovu rjec- 
niku. 

FELAN, Frlana, m. vidi Fr}an. — F narodnoj 
pjesmi iz Istre nasega vremena. Nasli su se tri 
Frlani. Nar. pjes. istr. 2, 151. 

FELANIC, m. prezime. — xvi vijeka. Vicko 
Frlanic fmoze se citati i Fr|anic). Mon. croat. 
292. (1590). 

FELANSKI, adj. vidi fijanski i Frlan. — V 
narodiioj pjesmi iz Istre nasega vremoia. Eaj' 
cu krunu izgubiti, ueg frlanska |uba biti. Nar. 
pjes. istr. 2, 151. 

FELESIJA, /. nerazmi.s(enost, tal. irriflessione. 

— U nase vrijeme u Duhrovniku ; zove se tako 
i )ierazmis(eno re(c(de. P. Budmani. — U Vukoru 
rjecniku stoji sa znacei'iem: nazeba velika i s do- 
datkom da se govori u Crnoj Gori. isporedi vr- 
lesina. — n<ja>ina je sveza izmedu dva z)iacei'ia. 

FELITT. tVliui. pf. vidi frjiti. — U Stulicevu 
rjecniku. 

FELOFKTK', m. prezime. — xvi vijeka. Mihal 
Frlofetic. Mon. croat. 307. (1598). 

FE]^AN, FrJAna, m. vidi Furlan. — isporedi 
Frlan. — U Bjelostjencevu rjecniku. 

FE^^ANSKI. adj. koji pripada Frlanima. — 
isporedi frlanski. — U Bjelostjemevu rjecniku: 
Frjanaka zom}a ,Forojulium'. v. Frijul. 

FEl^ATI, trlilm, impf. frjiti, bacati. — (V Vu- 
kovu rjerniku sanio oblik vrjati). 

FEl^AV, adj. vidi dr}av i vrlav. — U na.ie 
vrijeme u Hnsni. Frjavo, drjavo oko: zadi'te tro- 
pavice. G. Martic. 



FEl^ITI 



75 



FEULATI 



FE^jITI, ff]iin, iif. haciti, tur. fyrlatmak. — 
U nasc vrijeme (u Vulcovti rjecnilit samo ohlik 
vrjiti). Ima pravo fr|iti loptu. S. Tekelija, let. 
119, 7. 

FEIMENTIN, frmeutina, m. kulcitrus, taJ. for- 
mentone. — U nase vrijeme u Boci liotorskoj i 
u YulcovH rjecnikn (s dodatkom da se govori u 
Boci). B. Sulek, im. 83. Da mi okopavaju fr- 
meiitin. Nar. prip. vuk.- 283. 

FENA, /. vidi radiz. U Prigorju. F. Hefele. 

FENCELA. /. Kvojali. lovrcak. F. Kurelac, im. 
ziv. 33. 

FEXCELIXKA, /. inie ovci, vidi frncela. (,die 
lockige'). F. Kurelac, im. ziv. 83. 

FENDATI, frndam, im})/. vidi kvrcati, presti. 

— U nase vrijeme a krajini. Macka fruda na 
peci ili u kutu. F. Hefele. 

FENUN, m. u Stulii'evu rjecnikn: v. ogrnac. 
pisac je po svuj prilici gdje krivo procitao rijec 
fertun. 

FENATI, frnam, impf. dohivati lukavstvom. 

— Somo u Stulicevu rjecnikn (v. ofrnati). 
FENOKA. /. zvrcka, tal. friguocola. — ispo- 

redi frnokula. — U nase vrijeme u Boci kotor- 
skoj, i u Viikovu rjecnikn gdje ima i frnooka 
s istijem znacenem, a kod oboga stoji da se go- 
vori u Boci. Da jedan drugome dava toliko fr- 
jioka u celo. V. Vrcevic, igr. 26. 

FENOKULA, /. vidi frfioka. — U nase vri- 
jeme u Duhrovniku. P. Budmani. 

FENOOKA, /. vidi friioka. 

FENUSITI, friivisim, impf. dem. frriati. — Samo 
a Stidicevu rjecniku. 

FEOA'CELICA, /. vidi frncela. — U narodnoj 
pjesmi iz Istre nasegcc vremena. Ylasi na fron- 
celicu. Nar. pjesra. i.str. 4, 17. 

FEONGATA, /. I'leka sprava za ribane, ja- 
macno talijanska rijec. — U nase vrijeme u gor- 
iiem primorju. Fronzata. ovako je ime svoj spravi 
dje i mreza ulazi. Xa jednom konopu privezano 
je nekoliko smotaka trave ne daleko jedan od 
drugoga. ti smotak zove se snopic. taj se naki- 
ceni konop baci ii more tako da nacini okuc 
pocimajuci s kraja. na drugoj strani okuca metne 
se mreza koja je sastav].ena od nekoliko mreza 
Zajedno, tad se iznntra okuca buca, a riba koja 
hoce da pobjegne, dijelom se zavuce u snopice 
a dijelom upane kao^ luda u mrezu. svu tii spravu 
zoTu ,fx'onzata' na Sipanu, a u Makarskoj ,fru- 
zata'. cuje se ne rijetko imenovat je i .frongata'. 
L. Zore, rib. ark. 10. 366. 

FEONZATA, vidi frongata. 

FEOSTUK, m. item, friihstiick, dorucak. — 
isporedi frustuk. — U Bjelostjencevu rjecniku 
(frostuk ili frostuke|, rucak, rucene, rucevane). 

FEOSTUKA;^, frostukja, m. vidi frostuk, item, 
(avstrijski) frustukl. — U Bjelostjencevu rjecniku 
(kajkavski frostuke|, vidi kod frostuk) i u Jam- 
bresicevu (frostuke|). 

FEOSTUK^.ATI, frostukjam, impf. dorucko- 
vati. vidi fx-ostuka|. — U Bjelostjencevu rjecniku 
i u Jambresicevu. 

FES, interj. kad se kazuje kako je puska fr- 
snula. — U Vukovu rjecniku. — Na jednom, 
mjestu pokazuje da je puska pukla, a ne frsnula: 
Izvadi malu pusku te u nega frs! Pravdonosa. 
1851. 8. 

FESNUTI, fi-snem, pf. slagati, izdati (o pusci). 
— Fostaje od frs. — U Vukovu rjecniku: frsnuti, 



n. p. frsnula mu puska, t. j. slagala ,versagen 
(von der flinte)' ,fallere' s dodatkom da se govori 
u Crnoj Gori. 

FETA;^, frta}a, m. cetvrt, cetvrtina, nem. viertel 
prelxo magar. fertaly. — isporedi vrta}. — Od 
XVIII vijeka po sjevernijem krajevima, a izmedu 
rjei'nika n Bjelostjencevu, u Jamhrem-evu, ti Vol- 
tigijinu, u Vukovu (Adds ^'rtaj, a kod ovoga stoji 
da se govori u vojvodstvuj. Jedan sahat i frta|. 
A. Bacic 349. Bivsi u vodi jednu cetvrt iliti 
frta} ure. A. Kanizlic, utoc. xxii. Dok zapali 
projde frta| sata. M. A. Eejkovic, sat. G7a. 

P'ETA^^CE, frtajceta, n. bure od cetiri akova. 
vidi frta}. — isporedi vrtajce. — T" Vukovu rjec- 
niku. 

I'ETUNA, /. vidi fortuna. — Po akcentu bice 
od tur. fyrtyna. — U Mika{inu rjecniku, (u Vu- 
kovu samo oblik vrtuna). 

FEIJDAl^, frud|a (?), m. mlade grane ujedno 
s liscem sto se ubere za zivotine (kx-avu) i ostav|a 
za zimu (za koze). F. Afric. 

FEUDATI, frudam, imj)f. kao da znaci trti. 

— Bice rijec romanska, isporedi tal. frugare, ili 
franc, frotter. — U jednoga pisca JDubrovcanina 
XVI vijeka. Ke kune kudami frudaju i glade. 
M. Yetranic 1, 467. 

1. FEUG, m. Francus, covjek iz germanskoga 
plemena kojeje osvojilo Francusku, srgrc. 4>oi(yyog. 

— -u- stoji mjeste negdasnega s^. — xiii vijeka 
(vidi i fiaiski) t u Danicicevu rjecniku (Frugt). 
Najemi.se grtci.skyje voje, Frugi ze i Tui'ki. Stefan, 
sim. pam. saf. 5. Frugomi. KonstantinL gradt 
predi'bzestimb. Domentijan'' 103. 

2. FEUG, adj. rijec nejasna znncena i ])ostana 
u crnogorskoj poslovici. Brz kao tica, a frug kao 
stica. (U Crnoj Gori). Xar. posl. vuk. 29. i u Vu- 
kovu rjecniku (bez znacena s dodatkom da se 
govori u Crnoj Gori) gdje ima kao primjer ova 
ista poslovica. 

FEUGA, /. cvor (u drvu), kvrga, vidi i frz. 

— U Bjelostjencevu rjecniku: fruga, brga, krasta 
na drevu (kod fuga). 

FEUGFN'A, /. ime zensko. — isporedi Frugina. 

— Prije nasega vremena. Frugyna. S. Novakovic, 
pom. 110. 

FEUGINA, /. ime zensko. — isporedi Frugina. 

— Prije nasga vremena. Frug3-na. S. Novako^dc, 
pom. 110. 

FEFGOPULOV, adj. u Danicicevu rjecniku: 
Frugopulovb, planini ,Ograzdenu i pasistu Crt- 
veuoj Po|ani' isla je meda ,na I'rugopulovo se- 
liste'. (Mon. serb. 64 god. 1293—1302). 

FEUJA, /. ime zensko. — Prije nasega vre- 
mena. S. Novakovic, pom. 110. 

FEUKA, /. ime mosticu, sto na obali kod pri- 
jevoza stoji, da jjo nem kola iz lade na suho 
produ. u Posavini. F. Hefele. — nem. brvicke, 
most. 

FEULA, /. svirala, magar. furulya (kojc opet 
moze biti postalo od nasega svirala). — U Vu- 
kovu rjecniku. 

FEULANE, n. djelo kojijrm se frula. F. S. 
Kuhac. rad. 41, 43. 

FEULAE, m. covjek koji napravla frule. — 
U nase vrijeme. F. S. Kuhac. rad. 41, 43. 

FEULAS, m. covjek koji svira u frulu. F. S. 
Kubac. rad. 41, 43. 

FEULATI, friilam, impf. svirati u frulu. — 
if nase vrijeme. F. S. Kuhac. rad. 41, 43. 



FEUS 



76 



FEZ 



FEUS, m. cibitlicti a djece iJO lieu, mozebiti od 
tc.l. Hussione, otok na lieu. — isporedi frusin. 
— U Vukovu rjecniku (s dodntkom da se yovori 
u Crnoj Gori) u kom je 0)wko tumaceno. 

FEUSIN, m. vidi frus. — U Vukovu rjecniku 
s dodatkom da se govori u Pa^troricma. 

FEUSTA, /. bic, tal. frusta. — U pisra T)ii- 
brovcanina xvi vijeka. Bic i frusta. M. Vetrauic 
1, 217. i V nase vrijeme u Dubrovniku, gdje se 
kaie i za rug kao nadimak ce}adetu zla jezika 
(vidi kod frustati). P. Budmani. 

FEUSTANE , n. djelo kojijem se frusta. — 
Stariji je oblik ftustanjV. I pridadu ga narodom 
na poruganje i na fruslanje i na propetje. Ber- 
nard:n 178. mat. 20, 19. Ucini se ])(^sluSan ne 
samo do popJu\anja, do frustanjn, nflgo tja do 
smrti. M. Divkovic, bes. 11='. Negovu sramotu i 
mukn i smrt od kriza i frustana i pop|uvana 
pisase sva cetiri. M. Eadnic 252'i. U ovomu fru- 
stanju Isusa izranise. F. Lastric, test. ll-l^'. Pri- 
davsi Pilat Isusa vojakom, ovi svrhu neniiloga i 
zalostnoga frustana, jos mu i drugu opaku sra- 
njotu ucinise. E. Pa\-ic, ogl. 618. 

FEUSTATI, friistam, j]f. izbiti bicem (frustom), 
tal. frustar, . — impf.: frustavati. — isporedi 
frustati. — Od xv vijeka po zapadnijem kraje- 
vima. Bude pridan narodom i bude porugan i 
frustan i jiopjuvan. Bernardin 22. luc. 18, 32. 
Tada Pilat cini uhititi Isusa i frustat'. 88. joan. 
19, 1. Tere ga ft-ustase Zidovi. M. Vetranic 2, 231. 
Kojijem bicem imamo ga frustat? M. Drzic 148. 
Isukrsta bise i frusta.se nevjerni Zidovi u dvoru 
Pilatovu. M. Divkovic, nauk. 144''. Marijo, koja 
sina tvoga frustata od Pilata ukazati ga puku 
iz daleka vidila si. P. Posilovic, nasi. 183'. Fru- 
stana je macka, kad ne prede baba. (D). Poslov. 
danic. 22. Kada me frustase pri stupu. S. Mar- 
gitic, isp. 4G. Pristupise frustati gosjjodina za 
stup svezana. F. Lastric, test. 113''. Jeli slo- 
bodno frustati gradanina rimskoga? E. Pavic, 
ogl. 661. i u nase vrijeme u Dubrovniku, gdje 
se resce upotreblava u prenesenom smislu, tc fru- 
stati koga znaci: svako zlo o nern kazati. P. 
Budmani. 

FEUSTA VATI, frustavam , impf. frustati. — 

XVI vijeka u Dubrovniku. Bih frustavan. 
Zborn. 114''. Bic, koji lude frusta vase. M. Drzic 
142. Kad nas nej^rijate} ne bije nas ni frustava. 
M. Orbin 79. 

FEUS, VI. vidi utvor. u Prigorju. ,Baril po- 
pusca na frusu'. F. Hefele. — liem. fluss. 

FEUSKI, adj. Francorum, koji pripada Fru- 
zima. — isjioredi vruski. — Fostaje od. osnovc 
frug nastavko))! iski. pred kojijem. se g viijei'ia 
na z a za ovijem s ispada; z pred k glasi s. — 
Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (samo 
I-'ruska gora) i u Danicicevti (fruziskyj). 2 ro- 
mence fruske. Mon. serb. 408. Spom^sr. 2, 98. 
(1441). — do nasega se rremena uzdrzalo samo 
u imcnu gora (na. kojijem ima uekoliko mana- 
stira) sto se pruzaju preko Srijema od istoka. 
put zajiada: Friiska g6ra, Friiska planina Hi 
samo ]'ri\skri, grc. <I^Quyyoyo')Qivv. Sve su ovo 
ddiuovi fratarski, al' poslusaj gdi su kaluderski: 
I'likra inia i jois svota Ana, drngi svi su na Fru- 
sl.i piniiina: od sivera jo Trivhia glava, u srid 

1 rusko stoji Besevina, pak ostali, Divsa, Aisa- 
tovnr, i Opovo, Kuvozdin, Eakovac ild. M. A. 
J.o|kovi(^, sat. B3"'. I planinu I'rusku zapustise. 
IJ7". Koja (jitirira) nosi viuovu lozicu, ona jiada 
na Fnisku goricu, te je Fruska vinoui izobiliia. 
Nar. pjes. vuk. I, 497. Duiui vjouu' od i niskn 



planine. 2, -575. I'ruska gora ,das gebii'ge das 
Sirmien von westen nach osten durchschiieidet'. 
Vuk, rjec. 

FEUSKOGrOEAC, Fruskogorca, m. corjrk (naj 
cesce kaluder) s Fruske gore. — Akc. kaki je u. 
gen. sing, taki je u ostalijem padezima osim nom. 
sing, i gen. pi. Fruskogoraca. — Od xviii vijeka, 
a. izm.edu rjrrnika u. Vukovu. Osim svi Frusko- 
goraca, naj pitomiji su. D. Obradovic, ziv. 87. 
F'l'uskogor ji kaluderi. S. I.ubisa, prip. 86. 

FEUSKOGOESKI, adj. koji pripada Fruskoj 
gori. — Od xvni vijeka (vidi vruskogorski) a iz- 
medu rjecnika u Vukoint. — U jednoga pisca 
nasega vremcna ima i adt\ frusk6gorski, po frusko- 
gorskom obicaju, kao fruskogorski kaluder: Pojao 
je sasvim fruskogorski. M. D. Milicevic, zim. 
vec. 5. 

FEUSTANE, n. djelo kojijem se frusta. — Sta- 
riji je oblik frustanje. — Izmedu rjecnika u 
Bjelostjencevu (,expulsio, eje?tio dedecorosa, ex- 
clusio opprobriosa, infamis etc.') i u Jambresicevu 
(,expiilsio'). ^ubav hti da trpim . . . bici frustanja. 
M. Marulic 171. Prikazevati bogu kugod disi- 
plinu to jest frustanje. P. Eadovcic, nac. 100. 
Da ste prokleti od onoga frustanja pri koloni. 
J. Banovac, blag. 66. Gledajuci frustarie, okru- 
nene trnove krune. M. Zoricic, osm. 109. 

FEUSTATI, frustam, jjf. vidi frustati. — Od 
XIV vijeka po sjevcrozapadnijem krajevima a iz- 
medu rjecnika u Bjelostjencevu (frustam, frustati, 
zegnati sibjem iz varasa, sela etc. zbog velike 
falinge ali necistoga zivlena .expello, ejicio, ex- 
cludo ex civitate, oppido etc. ciim dedecore et 
confusione virgis percutiendo, quod proprie fit 
meretricibus')' i u -Tamhre-Hcevu (.expello'). Imej 
biti frustan. Stat. krc. ark. 2, 285. Ako bi se 
nasla koja viscica, ima se frustati. Stat. po|. ark. 
5, 302 — 303. Mocno me frustase privezana k stujii. 
M. Marulic 209. Vijte Isusa od Pilata frustana 
cvrstim zakonom. Korizm. 91^. Pokle ga budu 
fi'ustali. Anton Dalm., nov. test. 116'^. hxc. 18, 83. 
Bil je vezan, bil frustan i bican. A. Vitajic, ist. 
395. Imaces veliku zalost i bolest, kad me uz- 
giedas svezana, frustana, i svakim pogrdena. J. 
Banovac, jirip. 76. Kada je kod Pilata bio frustan 
mamuzama. D. Eapic 212. — U Bjelostjei cevu 
i u- Jambresicevu rjecniku znaci : prognati uz 
bicevane. 

FEUSTUK, m. dorucak, vidi frostuk. — U §u- 
lekovu rjecniku (,friihstiick'). 

FEUSTUKOVATI, frustukujem, impf. i pf. 
doriickorati, vidi frustuk i frostukjati. — U Sule- 
kovu rjecniku (,friihstiicken'). 

FEUT, m. (Hi f.?), plod, voce, tal. frutto. — 
U pisca Hplecanina xv vijeka. Mnu t" bi trudno 
zbrojil zelja tere fruti. M. Marulic 78. 

FEUZIN. m. ime musko. — Prije nasega vre- 
mena. Fruzini,. S. Novakovic, pom. 110. 

FEUZATA, /. vidi frongata. 

FEVAE, fr^^ai-a, m. vidi fevruar /' fre\-ar. — 
isporedi i)rvar. — xv vijeka i u DaniciiTVu rjec- 
niku (fri.\ari.). Miseca fri.(va)ra. Mon. serb. 321. 
(1423). Fri.(va)ra. -J31. (1445). 

l''EZl']LTN, frzelina, m. sorinus meridionalis 
P.rplun, ridi verzoliii. 1). Kolonibatovic. |n<igr. 
si)al. 1880. 32. 

FEZ, m. cvor (u drvu). — isporedi vrz. — 
Srodno s k^•^ga. — U Mika{inH rjecniku, u lie- 
linu 512'S u Stulicevu (iz Beliua), (u Vukoru 
iiiHi siiiiiii iililik vrzi. 



FE^AV 



77 



FULATI SE 



FEZAV, adj. vidi frziv. — U Belivii rjecuika 
512a a iz nega u Stidicemi. 

FEZIC, m. }>rczimc. -— U nase vrijevic. Scheni. 
zagr. 1875. 227. 

FEZIV, culj. cvornat, vidi frz. — isportdi frzav. 

— V 3Iikajinu rjecniku, a iz neya u Stulicevu. 

FEZNOVIT, adj. vidi frziv. — (U Vulcovu 
rjecrnku vrznovit, vide cvornovit). 

FTIKATI, ftikam(?) fticem (?), pf. ftikati u 
oci, prekariti. sanio u IMikalinu rjecniku na dva 
mjesta : ftikati u oci, clati u obraz .objicio, ob- 
jecto, exprobio, improbo* 97''. vidi i kod dati, 
"in, A, 1, d', g, a) bbj ddd) (II, str. 299a). _ Ne- 
pozuata postana; moze se pomisliti na novogrc. 
ifivu, zapjuvati. 

FUCANE, n. djelo kojijeiii se ku fuca. — U 
Bjelosijencevu rjecniku. 

FTJCATI SE, fucam se, impf. jako se ^utiti. 

— U Bjelosfj''ncevu rjecniku: fucam se, naglim 
se, jako se sruim, i kakti od jada (jedaj grizem 
se, bisijiia se, bistujem, gnivim se, plah bivam, 
jadovan (jedovan), srdan bivam ,furere, furiare'. 
V. srdim. se. 

FUCMAN, m. ime jezikii prebojcem vise puti 
prebijenom, sto stoji na opankii za ures. u Po- 
savini. F. Hefele. 

FIJCIJA, /. neka bacva sto se ne drzi poloske 
nego usjrravo stoji, tur. fucii, fycy. — isporedi 
vucija. — Akc. se mijena u gen. pi. fiicija. — 
Od xviu vijeka, a izmedu rjecnika u Stulicevu 
(v. zetakj i u Vukovu (vide vucija, a kod ovoga 
ima ,ein aufrechtsteliendes fass' .cadi genus'). 
Jel' koliko fucija siroka? M. A. Eejkovic, sat. 
Gro''. !^uto sirce svoju luciju kvari. Nar. posl. 
vuk. 173. ,Fucija' je zadnivena s obje strane 
kao i bure, ali ne stoji poloske nego uspvavo 
kao kaca, pa odozgo na dnu ima jamu na koju 
se pice u nu }eva i iz ne nategom vadi ili toci 
(n. p. kad je fucija mala jja ostane na nialo, pa 
je izvrnu) ; one su po naj vise u dnu sire nego 
u vrhu kao i kace. Vuk, rjec. kod kaca. 266''. 

FUCIJICA, /. dem. fucija. — (U Vukovu rjec- 
niku soma vucijca). 

FUCKA, /. vidi 1. fuga. — U Bjelostjencevu 
rjecniku (fucka, %oli se osobito natecene od vu- 
darca kot jabuka ali oreh , tuber ex percussioue'. 
v. fuga). 

FUCKAN, ni.preziiiie. — U nasevrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 261. 

FUCKO, m. prezinie. — xvi vijeka. Pri PeJri 
Fucki. Mon. croat. 327. (1555). 

FUCKOVAC, Fucknvca, m. seoce u Hrvatskoj 
u podzupaniji karlovackoj. Pregled. 31. 

FUC, vidi 1. fuk. — L' ugarskijeh Hrvata. 
Mali birov fuc k mezani. Jacke. 240. 

FUCKAEA, /. vrsta tresi'te. Fuckare, suvrst 
tresne (Orahovica\ a'. ficui'a. B. Sulek, im. 83. 

1. FUCKATI, fuckam, impf. zvizdati, isporedi 
fickati. — Od xviii vijeka po ^evernijem kra- 
jevima, a izmedu rjecnika u Bjelos jencevu (,fistulo, 
sibilo') gdje naj prije dolazi , u Jambresicevu 
(jfistulo'), u Stulicevu (v. zvizdati). Fucka vuga, 
ficka kos, bice svatova ako ne bude kara. Nar. 
posl. stoj. 89. 

2. FUCKATI, fuckam, pf. samo u Stulicevu 
rjecniku gdje je tumaceno: splesati, zgaziti. 

FUCUKATI, fucukam, impf. dem. 1. fuckati. 
— Samo u Stulicevu rjecniku (v. zvizdukati) za 
koji ce biti i nacineno. 



FIJDIKA, /. vibiu'nuni lantana L., vidi hudika. 

— isporedi fudjika, fu|ika, fudikovina. — U nase 
vrijeme u Dalmaciji. Fudiku (Visiani), fudikovina, 
fudjika (Vuk), vibui-num laubana L., v. udiko- 
vina. B. Sulek, im. 83. 

FUDIKOVINA, f vidi fudika. 

FUD^jIKA, /. vidi fudika. — U Vukovu rjec- 
niku (vide fujika). 

FUDOMENAT, vidi fundomenat. 

FUDUEATI, fuduram, impf. u zagoneci. Pinda 
visi, pinda zja; pinda pindu fudura. odg()>iet(aj : 
stupa i tucak. Nar. zag. nov. 216. 

1. FUGA, /. otok, vrka. — isporedi fucka, 
2. funta. — Bice tuda rijec, isporedi mag. fiigoly, 
condyloma. — U Bjelostjencevu rjecniku (fuga, 
funta, orasak na cloveku i zivincetu ,taber, tuber- 
cula, clavus'). 

2. FUGA, /. vidi vuga. — TJ Vukovu rjecniku 
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 

3. FUGA, /. ime kokosi. F. Kurelac, im. ziv. 
52. — isporedi fugava. 

FUGAVA, /. ime kokosi. F. Kurelac, im. ziv. 52. 

— isporedi 3. fuga. 

FUGOSIC, m. prezime. — xvi vijeka. Popa 
Barica (grijeskom Baroca) Fiigosica. Mon. croat. 
310. (1599)'. Matij Fugosic. Stat. krc. ark. 2, 291. 
(1.599). 

1. FUK, interj. glas kojijcm se pokazuje da ko 
Hi sto brzo skoci, onomatopeja. — U nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku (.hops!' s primjerom: 
¥\xk u raj!). A on (coek) fuk te u jezero onako 
ranen. Nar. prip. vuk. 193. Slome tikvu, a mis 
kao no ti mis, iz tikve te fuk u onu glavicu. 
Nar. prip. vrc. 148. 

2. FUK, m. vidi fuka. — Samo u Stulicevu 
rjecniku (v. huk). 

1. FUKA, /. zvizdane (osobito kad vjetar drma 
kakvijeni tkanem), rijec onomatopejska. — TJ nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku (,das gezische' ,si- 
billus'). Stade fuka krstasa barjaka. Nar. pjes. 
vuk. 3, 244. 

2. FUKA, /. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji 
krizevackoj. Pregled. 70. 

FUKAEA, m. i f. siromah, siromasi, sirotina 
(obicno se kaze s preziranem) , arap. faqir, siro- 
mah, ijlur. fuqara, tur. fuqara, siromah. — TJ 
nase vrijeme. .a) ojednom cejadetu. Za muza smo 
joj krstili tu prepredenu fukaru. S. ^ubisa, prip. 
103. — b) kolektivno. Kako mogaste vi, fukaro, 
pobijati granice? 166. 

FUKAEIJA, /. vidi fukara, b). — U nase vri- 
jeme. Na pisaoce oliti knizevnike i s\ti raju pravu 
i fukariju. Golubica. 5, 131. (1804). 

FUKAESKI, adj. koji pjripada fukari. — U 
nase vrijeme. Kad vlaha poturci i u genet uvede 
jednu fukarsku dusu. V. Bogisic, zborn. .549. 

1. FUKATI, fukam, impf. jesti. — Nepoznata 
postana, vidi i profukati. — U nase vrijeme, a 
izmedu rjecnika u Vukovu. Bo|e je u pojatu 
fukati no u polacu hukati. (U Crnoj Gori i u 
primorju ,fukati' znaci jesti). Nar. posl. vuk. 26. 
Iza vuka i lisica fuka. 97. 

2. FUKATI, fukam ili fucem, imjjf. u Stuli- 
cevu rjecniku (v. hukati). — nije dosta pouzdano. 

FULAK, fulka, m. cep od pamuka cim se uho 
zatiskuje. u Prigorju. P. Hefele. — Od magar. 
fill, uho. 

FULATI SE, fulam se, impf. ropere, vuci se. 

— isporedi ulati se. — tl nase vrijeme i u Vu- 



FULATI SE 



78 



1. FUNTA 



kovu rjeenlku. Pa se Porca pokraj Save fula. 
Nar. pjes. vuk. 2, 588. 

FULDUS, m. imemusko (tursko?). — U narodnoj 
pjesmi nasega vrcmena. I deseti Fuldus kape- 
tane. Nar. pjes. petr. 1, 339. 

FULIN, m. ime mmko (Hi prezime?). — xiii 
vijeka. Sudac Kramar i Fulin. Mon. croat. 24. 
(1275 prepis. 1546). 

FULIE, m. vidi fui-ix% — U ugarskijch Hrvata. 
Zuza hoce bit fulir. Jacke. 260. 

FULIEKA, /. ime sto ga nilada pridijcrd, nila- 
dem zenskom. Skoi^oteca. 1844. 249. 

FULATI, fu|am, impf. kod kuglana ne poga- 
dnti ni u jedan cun. — Samo u Stulicevu rjec- 
niku: ,non toccar gli zoni o sia le piramidette 
di legno nel giuoco molto noto in ISclavonia e 
in Germania' ,nulkim dejicere ligneum conum 
(in lusu noto in quo jacitur pila contra hujus- 
modi cono.s)'. 

FU^jIKA, /. vidi fudika i hudika. — U Vit- 
kovu rjecnikii s dodatkom da se govori u Crnoj 
Gori: drvo od koga se cibuk gradi. 

FUM, m. dim, tal. fumo. — U jednoga pisca 
Splecanina xv vijeka. Razuni j^ravi fuma nima 
oholosti. M. Marulic 79. 

FUMANE, n. djelo kojijem se fuma. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

FUMATI, fumam, i»ipf. pusiti, tal. fumare. 
— U Vukovu rjecniku s dodatkom da se govori 
u primorju. 

FUM16-SELO, n. selo u hrvatskoj krajini hlizu 
Letinca. Schem. segn. 1871. 18. 

FUNA , /. vidi vuna. — U spwmeniku xviii 
vijeka. Cebeta i fune ima na tavanu do 20 for. 
Glasn. II, 3, 36. Petru dati u funi (vuni) 20 for. 
87. (1702). 

FUN AT, funta, m. vidi 1. funta. —^ U nom. 
(i ace.) sing, dolazi i oblik funt. — Neki oblici 
(i gen. pi. funti) ne zna se, pripadaju li amo 
Hi obliku funta. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u lijdostjencevu (funt, t. j. funtenica, librica) 
i u Voltigijinu (funt ,libbra' ,pfund'). — Amj) 
spadaju hez ^sumne ovi ptrimjeri (sumnive vidi 
/cofZ funta) : Cetiri funta. Starine. 11,125. (1679). 
Da prodades funt za po oke. A. Bacic 126. Za 
funt dobi ceterest krajcara. M. A. E.e}kovic, sat. 
H3''. I funt mesa po sto od neg traze. J. S. 
Kejkovic 435. Ovo ti je pol funta kruha. Nar. 
prip. inikul. 48. 

FUNDAKLIJA, /. tur. fundukly, nekadasni 
turski novae sto je vrijedio 35 grosa. — U na- 
rodnoj pjesmi nasega vremena. A na celo dukat 
fundaklija. Nar. pjes. stoj. 2, 66. 

FTINDAMENAT, fundamenta, m. teme}, lat. 
fimdanientum, tal. fondainento. — Dolazi i s nom. 
fiuidamont. — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika 
it Bjclostjencevu (fundament, teniel, osnova), u 
Voltigijinu (fundament ,fondamento, base' ,grund- 
lage'j. aj u pravom smislu. Da zajedno (u kuci) 
bude krov i strane i fundament. Narucn. 50''. 
Zidati od fundamenta jednu crikav. Mon. croat. 
205. (1514j. Postavil je fundament na stinu. 
Anton Dalm. , nov. test. 92'^ Inc. 6, 48. Htec 
refieni poi^eti klostar, kamik jedan volik u 6elo 
ili fundamenat da poloze. F. Glavinic, cvit. 78'i. 
Kamik na kamenu nocu da ostane, fundament 
do sjutra necu da osvano. Oliva. 46. Jo§ nisan 
ni fundamenta skopal. Nar. i)rip. mikul. 91. — 
b) u prenesenom smislu. Nimaju fundamenta od 
}ubvo boije. Transit. 88. Da ima biti to istina, 



kaze se po dva fundamenta aliti racuna. Korizm. 
101a. Vera je tvrd fundament i osnova tih rici, 
kojim ufamo. Kateh. 1561. 75. Ovo ti budi nauk 
i fundament vere katolicanske. F. Glavinic, cvit. 
440b. 

FIJNDANE, n. djelo kojijem se funda (vidi 
1. fundati). — U Bjelostjencevu rjecniku: fun- 
dane, zatirane, razsutje, izkorenene ,exterminatio, 
ad nihilum reductio'. 

1. FUNDATI, fundrim, pf. unistiti, upropastiti, 
razoriti. — impf.: fundavati. — Mijec je ro- 
manska, ne od lat. fundere, nego od romanskoga 
fimdare, od kojegaje tal. fondare, affondare (vidi 
3. fundati), sfondare. — U Bjelostjencevu rjec- 
niku: fundam, zatiram, rasipam, rasuvam, doti- 
ravam u nista, razorivam, izkorenivam ,deleo, 
everto, demolior, ad nihilum redigo, extermino, 
effundo, -das, a fundo everto' (jjo ovome svemu 
cinilo bi se da je imperfektivni glagol, ali u 
istome rjecniku stoji daje : koji tak fuudava, 
razrusitel ,exterminator, eversor, ad nihilum re- 
dactor') ; 11 Voltigijinu: fundati, zatreti , sfondare, 
abbattere, scialacquare' ,zerst6ren, verschwenden'. 

— U nase vrijeme u Zagrebu: fundati se, ubiti 
se. L. Mrazovic. 

2. FUNDATI, fundam, pf. utemejiti, lat. fun- 
dare, tal. fondare. — U jednoga pisca iz Dal- 
macije xviii vijeka. U Imoskomu manastir, koga 
je funda s. Jakov od Markije. Norini 42. 

FUNDATOR, m. vidi fundatur. — U jednoga 
pisca cakavea xvii vijeka. Fratar od Valombrose 
bi fundator. F. Glavinic, cvit. 215''. Fundatora 
ili celnika reda druzbe Jezuvitov. 246*. 

FUNDATUE, fundatura, m. utemejitel, lat. fun- 
dator, tal. fondatore. — isporedi fundator. — Na 
dva mjesta xv i xvii vijeka. Mi Draskovici fun- 
daturi crikve. Mon. croat. 142. (1490). Po komu 
bi se pozno fundatur ili utemej^ite|. B. Kasic, in. 85. 

FUNDAVATI, fundavam, impf. 1. fundati. — 
U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod 1. fundati). 

FUNDINA, /. mjesto negdje na granici crno- 
gorskoj : ,bitka na Fundini'. Arnauti i Kuci zovu 
,Fundana'. lat. fons, fontana. D. Danicic. — U 
nase vrijeme. Opalise Koce i Fundinu. Nar. pjes. 
viik. 5, 281. 

FUNDOMENAT, fundomenta, m. temef, lat. 
fundamentum, tal. fondamento. — U rukopisu 
XV vijeka. Padose iskre na Troju i pogore do 
fundomenta. Pril. jag. ark. 9, 122. (1468). — na 
istoj strani pisano je i bez prvoga n, sto moze 
biti jjisanska pogreska : S koga hoce poginuti 
Troja do fudomenta. 

FUNDUK, m. prczime. — govori se i Vunduk. 

— U nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovid. 
FUNESTRA, /. vidi funestra. - U jednoga 

pisca Spleca)iina xv vijeka. Uz funestre gleda- 
judi. M. Marulic 252. 

FUNK.TELA, ,/". srilrna raJiiira, kozurica, od 
tal. fihigoUo, sril('n(( liaba, ili itprar od roman- 
skoga ohlika *folliceUus (isporedi lat. foUiculus; 
rom((nski folexeUus , follissellus. Ducange) od 
cega ona rijec postaje: kod c ostajc grlmi gUis 
(vidi hikijerna, plakijer / P. Budmani, dubr. dijal. 
rad. ()5, Kil — 162); iilugello ne moze biti od filare, 
kao sto se kaze n. p. u Tommaseovu rjecniku. — 
U Dubrovniku od xvii v{jeka, a izmedu rjecnika 
a Stulicevu (,follicuhis bombycinus'). Kako s-viona 
buba u funkjelu zlatnu. V. Andrijasevid, put. 81. 

1. FUNTA, /. mjera za teiinu, item, pfund. — 
isporedi vunta, funat. — Akc. se mijciut u gen. 
pi. fiinata Hi funti. — Fouzdano dolazi u naSe 



1. FUISTTA 



79 



FURIJOZ 



vrijeme (u Vukovn rjecniku) , all maze hiti da 
spada anio i koji od ovijeli priinjera xviii vijeka : 
Ne mii'au bo zacine na drame i lote, vece do- 
nesose oko sto funti. E. Pavic, ogl. 627. Sedain- 
deset funti has galeti. M. A. Ke|kovic, sat. H3''. 
Koje mesar nem na finite daje. J. S. Eejkovic 434. 

2. FUNTA, /. vidi 1. fuga. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku (vidi kod 1. fuga) i u Jambresicevu 
(,tuber'). 

FIJNTANA, /. vidi fontana. — U jednoga pisca 
XVIII vijeka. Pokle ma nesrica tako je hotila, 
da mi je funtana s ociju provrila. Oliva. 48. 

FUNTANELA, /. vidi fontanela. — U Mika- 
linu rjecniku (vidi fontaiiela). 

FUjSTTARANE, n. djelo kojijem se funtara. B. 
Musicki. 

FUNTAEATI, fnutaram, iinpf. prodavati sto 
na funte. B. Musicki. 

FIJNTAEKA, /. vrsta kruske (kao teske funtu). 

— ispored{ fuutasica. — U nase vrijeme a Sla- 
voniji. B. Sulek, im. 83. 

FIJNTAS, fuutasa, m. a) Ian koji se prodaje 
na funte ; h) funtaski kantar kojijem se ne mjeri 
na oke nego na funte; c) lonac u koine se kuha 
funta mesa. ■ — U Vukovu rjecniku. — -U Sule- 
kovu rjecniku ima drugo znacene: stvar teska 
funtu (jpfiindei*, ein pfund schwer; einpfiindig; 
pfundstein' fuutas-kamen). 

FUNTASICA, /. vrsta jabuke. — isporedi fun- 
tarka. — U nase vrijeme u Slavoniji. Funtasica, 
kisela, zelena, velika s funte teska jabuka. (31. 
Cepelic). B. Sulek, im. 83. 

FUNTASEJ, adj. o mjeri kojom se mjeri na 
funte. vidi funtas, h). — U Vukovu rjecniku: 
funtaski, n. p. kantar ,die pfundwage' , libra quae 
pondo exbibet'. 

FUNTE NIC A, /. vidi 1. funta. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku (vidi kod funat). 

FUNESTEA, /. prozor , lat. fenestra, tal 
finestra, radi oblika isporedi i arbanaski fbuestrt. 

— -ne- se shvata kao da stoji mj. negdasnega 
ne, s toga isprva glasi p)0 juznom govoru funjestra, 
a pjo zapadnu)n funistra, isporedi i puiiestra. ■ — • 
Od XVI vijeka (s ohlikom funestra, koji vidi, od 
xv). a) funjestra kod Dubrovcana xvi i xvii vi- 
jeka. Funjestru u arci uciniti ces. N. Eanina 
115=1. gen. ^6, 16. Funjestru, krunice, ja tvoju 
kad vidu. G. Drzic 401. Po funjestrali. M. Drzic 
142. Ulazi proz vrata ali funjestru. I. Drzic 76. 

— b) funistra u jednoga pisca cakavca (koji cesto 
pise dubrovackijem govoromj xvii vijeka. Ne stati 
po funistrah ili prozorijeli. B. Kasic, zrc. .52. Ako 
si hodio po funistraii. 68. — c) funestra u Du- 
brovniku u nase vrijeme. P. Budmani. 

FUE, m. u pjluga onaj klin sto je za nega za- 
peta guzva oracica. — Bice rijec magarska, ispo- 
redi magar. fiirni, pjrohiti, provrtjeti. — U Vu- 
kovu rjecniku (vide kurde}) s dodatkom da se 
govori u Slavoniji. 

1. FUEA, /. vucene lade. ,Cijeli prosli tjedan 
bili smo na furi pa su nam koni oslabili'. u Po- 
savini. F. Hefele. — nem. fukre. 

2. FUEA, vidi kod ura. 

1. FUEAK, m. sirotina. — Bice postalo od 
fukara premijestanem slova. — U nase vrijeme. 
Furak, sirotina. Nar. pjes. petr. 2, 699. 

2. FUEAK, furka, m. glavi'ia, cjepanica. — 
Moze biti rijec magarska, isporedi magar. furko, 
batina. — U Jambresicevu rjecnika (kajkavski 
furek ,titio'). — S drugijem znacenem: Furak, 



komadic slanine , mesa ; rede komadic drva. u 
Prigorju i Zagorju. F. Hefele. 

FUEANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Mladen FHrano^ic. Eat. 408. 

FUEANE, n. djelo kojijem se furd. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

1. FUEATI, fui-am, impf. bacati. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

2. FUEATI, fiiram, impf. vidi 1. biti. B. Mu- 
sicki. 

FUEBAEIJA, /. lukavstina, tal. furberia, mlet. 
furbaria. — U jednoga pisca cakavca xviii vijeka. 
A velika mudrost ca je? fiu'barija. M. Kuhacevic 
35. Furbarija (tal. fiu'beria) : lukavstina, himba. 
171. 

FUEBEN, adj. lukav, od tal. furbo. — U nase 
vrijeme u Istri. Va nam su divojke, sve su crna 
oka, oka furbenoga. Nar. pjes. istr. 2, 98. 

FUE-BUGA, /. pripoveda se kako je nekakav 
covek imao bugu koja je sama tukla, samo kad 
joj je kazao: ,fur-bugo, udri!'. B. Musicki. — 
isporedi 2. furati. 

FUECENICA, /. tester a kjom se pile furke 
(vidi furka). 2i Sisku. F. Hefele. 

FUEDA, /. strizice, ustrisci. — Nepoznata po- 
stana; bice rijec romanska, isporedi rum. furdale 
(,petites rognures, retailles de fourrure'. A. Cihac, 
dictionn. d' etymologie daco-romane. 2, 509) , a 
ovo nece biti magarska rijec, kao sto misli Cihac, 
nego romanska germanskoga postana, isporedi 
tal. f6dera (got. fodr, stvnem. fuotar, novovnem. 
futter), postava. — U nase vrijeme, a izmedu 
rjecnik.'i u Stulicevu kod kojega ima kao prvo 
znacene prhut (nepouzdano) : ,furfures, res vilis, 
homo nauci, homo nihili, sordes, immunditiae'. 
Furda i vurda, strizice sto terzije bacaju, a pune 
time i jastuke-podglavnike. joo varosima u Srbiji. 
M. Durovic. U pendi stoji klinda; u pendi stoji 
klinda i furda; bo|e klinda nego ja. odgonet\aj : 
stupa i tucak. Nar. zag. nov. 216. — U prene- 
senom smislu znaci: prosta svjetina, siroinasad, 
sirotina (s preziranem), isporedi fukara. u Du- 
brovniku. P. Budmani. vidi i: Fui-da, pogrdna 
rijec. Skoroteca. 1844. 250. 

FUEDAGIJA, m. mozebiti covjek koji po svo- 
jem zanatu nacina jastuke od furde. — Postaje 
od furda turskijem nastavkom gy. — xviii vijeka. 
Jovan furdagija. Glasn. ii, 3, 72. Duko Stefa- 
novic fiu'dagija. 74. (1706). 

FUEDE, /. _p?. selo u Bosni u okrugu baiio- 
luckom. Statist, bosn.^ 80. 

FUEFANAT, furfanta, m. tal. furfante, lopov. 

— isporedi frfanat, prfanat. — U jednoga pisca 
Dubrovcanina xvi vijeka. Ah da se furfanat 
sad ne uklanase. N. Nalesko-^dc 1, 287. 

FUEIJA, /. lat. tal. furia. — Od xvi vijeka po 
zapadnijem krajevima. a) bjesnoca. Vrime v ko 
mu mine oua furija. Narucn. 33*. Dokle koli 
je va onoj furiji. 61-''. Djaval lioti ju (zenuj s ve- 
liku furiju vrici v jedan studenac. Mirakuli. 99. 

— b) 'Eoirrvi, bogina (osvete) iz grcke mitologije. 

— u pisaca Dubrovcana. Kor dvorana, kor dvor- 
kiiia, kor fm-ija. I. Gundulic 64. Prozerpina i 
Pluton s furijami. 75. 

FUEIJAN, m. ime dvjema selima u hrvatskoj 
krajini u okrugu ogulinsko - slunskom. Furijan 
gorni, Furijan doni. Schem. segn. 1871. 57. 

FUEIJOZ, adj. mahnit , bijesan, tal. furioso. 

— Od XVI vijeka po zapadnijem krajevima. Ki 
je manen ali furijoz. Narucn. 61^. Da bi imil 



Fjmuoz 



80 



FUTE 



svojscakov svojih gluhe ali slipe, nime ili furi- 
joze. 90'i. 

FUKIE, fui-ira, ui. vojiHcki piaar, nem. fourier. 

— Od xviii vijekn po sjevernijeni krajetnma, a 
ismedii rjecnika u Vtikovu (,scriba militaris') s do- 
datkom da se govori u vojvodstvu. 11' furira ili 
oficira? Nar. pjes. vuk. 1, 635. — U jJi'fneaenoin 
smislu: Kada angeoski furir puhne ii trubju. M. 
A. Eejkovic, sabr. 33. 

FUEISCE, n. selo u JMedtouHrju. Schcm. zagr. 
1875. 1.S8. 

FUEJANICI, m. pi. seoce u Urvatskoj u pod- 
zupaniji jusireharskoj. Pregled. 36. 

FUEKA, /. veliki okrugli koinad drva. — Bice 
od viagar. furk6, hatina. — U Sisku. F. Hefele. 

FUEKO, in. ime koriii. u Sisku. F. Hefele. 

FUELAN, m. vovjek iz rumanskoga plcmeiia koje 
granici sa Slovencima, tal. Furlano. — isporedi 
Frlan, Frjan. — U 3Ii,ka^iiuiyjecniku, a Bjelo- 
atjencevH, a u nase vrijeme u Sidekovu (,Friauler')^ 

FUELANIJA, /. Forum Julii, zcm^a gdje zive 
Furlani. — isporedi Furlaiiska, Frijul, Frijola. 

— U ^ulekovu rjecniku (Furlanija, Furlauska 
jFriaul'). 

FUELANKA, /. zensko c.c(adc iz Furlanije. 

— U Sidekovu rjecniku (,Friauloriii'). 
FUELANSKA, /. vidi Furlanija. 

FUEL ANSKI, adj. koji pripada Furlanima ili 
Furlaniji. — T' Sulekovu rjecniku (,zu Friaul ge- 
horig-'). 

FUEMA, /. vidi forma. — L' nckijcli pisaca 
cakavaca xvi i xvii vijeka. Od fui-me poslidnega 
pomazanja. Narucn. 56*^. To bise v furm.u od 
anjela, ali v kipi telosni. Korizra. 4tV^. Furmu 
ali lice. P. Eadovcic, ist. 127. Sto jest furma 
od griha? I. Zanotti, ujjit. 18. 

FUEMETIN, furmetina, ni. kiikuritz, tal. for- 
montoiiG. • — U Vukovu rjecniku s dodatkom da 
se govori u Boci. 

FUESET, m. pirigoda, arap. fursat, tur. fursot. 

— U narodnoj jijesmi nasega vreniena. Neki vicu 
sveca Muhameda, da vlasima on fursota ne da. 
Nar. pjes. kras. 1, 200. 

FUETUNA, /. vidi fortuna. — U doa pisca 
cakavca xvi vijeka. Bise jedna velika fnrtuna 
od mora. Korizm. 98<i. Furtuna velika bi ucinena 
V moru. Anton Dalm., nov. test. 1, 11. mat. 8, 24. 

FUEUN, m. vidi furuna. — U jednoga pisca 
xviii vijeka. Smetisce iz furuna ili poci. I. Ja- 
blanci 31. 

FUJIUNA (furuna), /. 2Jec, tur. furun (tal. forno). 

— isporedi viu-una, furun. — Od, xviii vijeka, a, 
izmedu rjecnika u Vukovu. Na vazduhu ili u 
furuni. Z. Orfelin, podr. 67. S A'rucom furunom. 
D. Obradovic, sav. 3. I furnnu leba bijologa. 
Nar. pjes. vuk. 2, 389. Vojnici su u mirno doba 
(onako), kao furune u }eto. Nar. posl. vuk. 37. 
Iz mnogo je furuna jeo hjeba. (Mnogo je isao 
po svijotu). 100. Pokraj furune sjedeci nista se 
ne dobija. 253. 

FUEUNGIJA, TO. a) covjek koji gradi peci (fu- 
rune); h) pckar. — tur. furungu. — U Vukovu 
rjecniku. 

FUEUNICA (furunica), /. dcm. furuna. — U 
Vukovu rjecniku. 

FUEUNSKI, adj. kuji pripada furuni (n. p. 
loncidj. — U Vukovu rjecniku. 

FUS, TO. neka igra. — U Vukovu rjei-niku (s do- 
datkom da je u Crnoj (Jorij : igra u kojoj jedan 
drugomo dodajuci zapajeuu slamku guvoro : ,FusoI 



— Lepe. — Zovi. — Koga? — Omrcena do 
tebe', pa u cijoj se ruci ugasi slamka, onaj je 
kao nadigran i nadjenu mu ruzno ime. 

FUiSAT, 1)1. vidi fosat. — Na jednom mjestu 
XV vijeka. Drugi kunfin je fusat zgora okolo te 
iste zemje. Mon. croat. 48. (1413). 

FUSTA, /. vidi fusta. — Od xvi do xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Mika],inu (fusta, ga- 
lija gusarska ,mioparo, biremis, navis pii-atica'), 
u Voltigijinu (,fusta, galera' ,galeere'), u Stuli- 
cevu (fusta, galija gusarska ,nomen navis instar 
triremis constructae sed valde minoris qua prae- 
sertim pyratae utuntur quamque Graeci myopa- 
ronem adpellant'). Da me Turci ali Mori ne po- 
vezu vozit fuste. M. Vetranic 1, 23. U trih fustah 
aliti brzih brodih. P. Vitezovic, kron. 201. IT 
jednoj tusti i kaicu idu skusit svoju sricu. P. 
Vitezovic, sejnc. 4. I oni ogradise osamdeset 
tankih fusta, Novski zulumjaci. Nar. pjes. bog. 
204. Prvi na svoj strosak brod fustu sagradi. 
M. Kuhacevic 42. 

FUSKAEI, vidi Foskari. — xv vijeka. U vrime 
vladavca i gospodina Franciska Fuskari. Mon. 
Croat. 61. (1437). 

FUSKIJA, /. tur. fysky, gnoj, duhre. — U Vu- 
kovu rjecniku tumccceno je (kod vuskija, a oblika 
fuskija neina) : konska mokraca, ali u jednoga 
pisca. nasega vremena znaci: konska halega: Isto 
Srpce ludo ispod kona fuskije zgrabilo punu saku 
bas onako mokre, liom kumbari usta zagusilo. 
S. Milutinovic. glasn. 1, 76. Dijete i(li) gasi 
jednom sakom od kona fuskije. 77. vidi i D. Po- 
povic, tur. rec. glasn. 59, 233. 

FUSTA, /. mana vrsta galije, tal. fusta. — ispo- 
redi fusta. — Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika 
u Bjelostjencevu (fusta, galija tolvajska ,biremis, 
navis piratica' v. galija). Car ga moze vzeti 
svojimi nasadi tr fustami. Mon. croat. 217. (1526). 
Ugleda dvi fuste turske. And. Kacic, kor. 492. 
Takale se fuste i galije. Pjev. crn. 304^. 

FUSTAN, m. kao suki'ia od platna, koja hna 
leda i prelco ramena kao uske rukave, tal. fu- 
stagno, neko pamucno tkaiie, porket, vidi i fistan. 

— IJ Vukovu rjecniku gdje je onako tumacenn 
s dodatkom da se govori u Dahnaciji. 

FUSTAE, m. uprav covjek koji vesla na fusti, 
all se upotreh^ava sad u Duhrovniku kao psovka, 
osohito prema muskoj djeci odvec zivahne cudi 
(isporedi galijot). Od tuda (od rijeci fusta) u 
Dubrovniku i rijec ,fustar' koja se daje nestasnoj 
djeci. V. Bogisic, nar. pjes. 403. — u poslovici 
dolazi i kao nadimak : Sve me setas kako Marko 
fustar zenu. P. Budmaoi. 

FUT, m. vidi futa. — Prije nasega vremena. 
Dva futa zenska. Starine. 10, 23. 

FUTA, /. opregaca, arap. tur. futa. — Od xviii 
vijeka. Jedna futa plavetna svilena. Glasn. ii, 3, 36. 
(1702). U crnu se futu zamotala. Nar. pjes. peti\ 
2, 289. Jer so danas pored umece u ujcevinu, 
kao da ga svaka odi^-a u futu (sam l^juhisa tu- 
maci: opregjaca, kacola) iz roda donose. S. l^u- 
bisa, prie. 1.32. ^ubi futu (rubac, kojim se sluga 
pripase, i koji on svaki put pojubi, kad god se 
gospodaru svomu pokloni) i libi se k skutu. Osvetn. 
4, 40. 

FUTAC, III. upuj)a ejwps L., pupavac. — ispo- 
redi futavac. — U Bjelostjencevu rjecniku. 

FUTAVAC, futavca, m. upupa epops L., pu- 
pavac. — isporedi futac. — U Sulekovu rjecniku 
(jwiedohopf). 

FUTE, /. pi. neka vrst vratobo|e. u Zagrebu. 
L. Mrazovid. 



-f o\4^i 



¥.1 



FUTOG 



81 



CIABOS 



FUTOG, Futoga, m. selo h Backoj. Sem. prav. 
1878. 24. 

FXJTOSKI, adj. koji pripada selu Fiitogu. V. 
Arsenijevic. Gori mu glava kao fufcoskom knezu. 
(U Backoj). Nar. posl. vuk. 44. 

FUTOSKINA, /. zensko ce^ade iz Futoga. V. 
Arsenijevic. 

FUTOZANIN, v>. covjek is Futoga. V. Arse- 
nijevic. 



I FUZDA, /. nzda, vidi f pod a, d). — U nase 
, vrijeme u Crnoj Gori i u Boci kotorskoj, a iz- 

medu rjecnika u Vukovii (s dodatkom da se go- 

vori n Boci). Zauzdan je fuzdom pozlacenom. 

Nar. pjes. vuk. 4, 57. Uhvativsi ga za fuzdu. 

Nar. pi-ip. vuk. 193. 

FUZINE, /. pi. selo u Hrvatskoj u podzupaniji 
dionickoj. Pregled. 10. — od tal. fucina, kovac- 
nica. — U Snlekovu rjecnikii Fnzina (',Fnccino'). 




G 



G, praep. vidi k. 

GA, vidi on. 

GAB A, /. podagra, ulozi. — Na Bracu. V. 
Tomic. — Nepoznata postana, isporedi jio]. gahnc,, 
uznemirivati, ce.s.habati, grahiti. — isporedi gabav. 

GABAE, gabra, m. vidi grab. — U nase vri- 
jeme u Srhiji u niskom okrugu. S. I. Pelivanovic, 
all se nalazi vec u spomeniku xiv vijeka, i iz 
negn u Danicicevu rjecniku (gabrt). Preko sume 
u mali gabsri,. Mon. serb. 87. (1327). — I kao 
iine mjestima. a) selo u Hrvatskoj u podzupaniji 
krapinsko-toplickoj . (kajkavski) Gaber. Pregled. 
54. — b) mjesto u Srhiji u okrugu knezevackom. 
Niva nad Gabar. Sr. nov. 1875. 11. 

GABAV, adj. kriv na kojem udu ili zglobu: 
,Ostala mi je u laktu ruka gabava' (malo isko- 
cila kad nije lijepo naciiiena). M. Pavlinovic. — 
vidi gaba. 

GABELA, /. carina, porez, tal. gabella, ca- 
rina. — Od xv vijeka, a izmedu rjecnika u Da- 
nicicevu (,vectigal' srl. , gabella'). Drivtske ga- 
bole dio ki su drtzali. Mon. serb. 378. (1434). 
Da nesamt vojani. ni da mogu uciniti gabelu otb 
prodaje soli. Mon. serb. 446. (1451).^ Koji po- 
stav]aju nova danja il' gabele nove. S. Budinic, 
ispr. 128. Za ovo placa puk nih carine i gabele. 
I. Drzic 265. Koji kupjase gabele. J. Filipovic 
3, 326'i. — I ime mjestima u kojima se placa ili 
se prije placala gabela. a) selo u Herccgovini u 
okrugu mostarskom. Statist, bosn. ' 242. od xvii 
vijeka, naj prije u 3Iikajinu rjecniku (Gabela, 
grad u Dalmaciji ,Nerona'). 0(d) Mostara, iz 
GalDele, i Imote, i Nevesiiia i Konica i o(d) sve 
Ercegovine. Starine. 10, 18. (1652). Pravo ide uz 
Makarijevo dokle dode zelenoj Gabeli, Gabelu je 
zdravo prohodio, i Neretvu vodu prebi'odio. Nar. 
pjes. vuk. 3, 536. Gabela, skela pram Metkovi- 
cima, znatna porad iznosa soli sicilijanske. F. 
Jukic, zeml. 57. — i kraj. u Vukovu rjecniku: 
kao knezina u pocitejskom kadiluku. u Gabeli 
se u nekakom jezeru hvata mnoga jegu}a koja 
se suha a u jesen i sirova raznosi po svoj Her- 
cegovini i Bosni i Si'biji. — b) u Risnu carsija. 
od XVIII vijeka i u Vukovu rjecniku. U ponoci 
dodoso na risansku Gabelu ta nenadna vojska. 
Nar. jDJes. bog. 163. Dok dodose Eisnu na Ga- 
belu. Nar. pjes. vuk. 4, 102. Nosicu te Risnu 
na Gabelu. Ogled, sr. 76. 

GABELICI, Mi. pi. seoce u Hercegovini u okrugu 
sarajevskoni. Statist, bosn.''' 28. 

GABELINA, vidi balega, gdje stoji: isporedi 
gabelina; ali ove rijeci ja nijesam nasao. moie 
biti da je ondje pisarska Hi stamparska pogreska, 
te da trcba citati galebina. P. Budmani. 

ill 



GABELSKI, adj. koji pripada Gabeli (u Her- 
cegovini). — U nase vrijeme. U Gabelskomu 
blatu hvataju dobrih jeguja. F. Jukic, zem}. 54. 

GABEl^ANIN, m. covjek iz Gabele (u Herce- 
govini). — plur. Gabe|ani. — Od xviii vijeka 
kao muski nadimak. Anton Vladmirovic prozvan 
Gabejanin. And. Kaci6, kor. 464. Antun Vladmi- 
rovic, receni Gabe|anin iz Neretve. Norini 58. 

GABEOKA, /. nekakva, riba ti Gabeli u Her- 
cegovini. Ima jos mnogo imena riba kqje nisam 
mogao dobaviti, da ih naucno ispitam. evo tih 
imena: . . . gabeoka u Gabeli u Hercegovini . . . 
J. Pancic, rib. 8. 

GABEE, m. musko ime ili prezime. — xvii 
vijeka. Junaku Gaberu dijaku Siska grada. Sta- 
rine. 11, 139. (oka 1681). 

GABEEUM, m. mjesto u Srhiji u okrugu ca- 
canskom. Niva u Gaberumu. Sr. nov. 1871. 212. 

GABIJA, /. tal. gabbia, vidi gajba. a) krletka, 
kafez. — od xviii vijeka. Kakono ptica u ga- 
biji (,gabih') . . . dusa u gabiju od tijela zatvo- 
rena. S. Margitic, fal. 258. Bi negova vojska 
razbijena, a on (Bajazet) ziv ufacen i u gabiju 
od gvozdja postav|en. And. Kacic, razg. 55. Ptica 
je jurve iz gabije utekla. I. Velikanovic, prik. 28. 
— b) drugo jedro (ozdo) na velikijem brodovima 
(tal. gabbia). — u nase vrijeme u Duhrovniku. 
,Gabija'. dva sredna jedra na prvoj i drugoj ka- 
targi; naj potrebnitija i naj tvrda koja se naj 
zadiia zatvoraju u nevoji. M. Vodopi6, tuzn. jel. 
dubr. 1868. 213. 

GABILOT, vidi gabilov. 

GABILOV, nejasna rije.c u trojanskoj priH u 
rukopisu xv vijeka (gdje stoji e nij. i) ; po obliku 
je adjektiv posesivni, ali ne odgovara ni po sto 
imenu muskome CHouxlTic) kojemu bi trebalo po 
smislu: Posla po Pilotaga {'t'doxzriTrjg) Panci- 
zica i pride nose strelu Gabelovu. Pril. jag. ark. 

9, 134. na drugom je mjestu ista rijec s oblikom 
gabilot : Dokle ne pride Pilotas PeanciSic strelom 
i Gabilot. 127. u bugarskom rukopisu na ovom 
mjestu stoji streloij, gabiloto;], (Starine. 3, 172), 
sto Miklosic tumaci: ,strela gabilota', po svoj 
prilici u svezi mhd. gabilot n. kleiner wurfspiess, 
iz fc. gavelet, javelot. 152. u ovom rukopisu onoga 
prvoga mjesta nema. 

GABONIN, m. mjesto na otoku Krku. Schem. 
vegl. 1876. 15. 

GABOE, m. Gabrijel, magar. Gabor. — Od 
XVII vijeka. Od mene tu^noga Gabora. Stai'ino. 

10, 104. 106. (1662). 

GABOS, m. selo u Slavoniji u podzupaniji 
vukovarskoj. Pregled. 115. 

G 



G-ABRA 



52 



GACKO 



GABEA, m. vidi Gabro. — AJcc. se inijena u 
voc. Gabro. 

GABEE, Gdbreta, m. de^n. Gabrijel. — Na 
jednom mjestu xvii vijeTca. Naucite|u gospod. 
Gabretu Ivanica. M. Gazarovid 138^. 

GABEES, m. ime muiko, vidi Gabrijel. — U 
Lid. J. Bogdanovic. — U PeruHcu. M. Medic. 

GABEESELO, m. vidi Gabre§. — U nase vri- 
jeme u Lici. J. Bogdanovi6. 

GABEICA, m. dem. Gabro. — U nase vrijeme 
u Lici. J. Bogdanovic. 

GABEIC, m. prezime po ocu Gabru Hi Gahri. 

— Od XVIII vijeka. Grgur Gabric. Norini 58. 
Gabric. Schem. spal. 1862. 28. 

GABEIJEL (Gabric), in. Gabriel, biblicko ime 
mmko ; ovaki mu je ohlik kod katolika po latin- 
skorne; kod xjravoslavnijeh glasi G&wWo (koje vidi) 
po (jrdkome ruPQir'jX. — Od xv vijeka, a iz-medu 
rjecnika ii Belinu SS")!". Andel Gabrijel. Pril. 
jag. ark. 9, 117. (1468). Gabrijel. Zborn. 124^. 
Od kneza Gabrijela. Mon. croat. 257. (1556). Dozva 
arkandela Gabrijela. A. Gucetic, roz. jez. 93. Od- 
govori arkandelu Gabrijelu. I. Akvilini 335. Posla 
joj andela Gabrijela. P. Macukat 27. Gabrijel i 
Mihoil. F. Lastric, test. Ilia. — .\ maze se na 
kraju promijeniti na o (kod stokavaca), te posto 
He slivata -ije- jpre^ nim kao da odgovara ncg- 
damemu e, mijena se na i: Gibrio. Poslan bi 
andeo Gabrio. N. Eaiiina 151". Inc. 1, 26. Ar- 
kandeo Gabrio. A. Guceti6, roz. jez. 219. Gabrio 
andeo. M. Divkovi6, nauk. 99i. Andeo Gabrio. 
V. Andrijasevi6, put. 98. I. Akvilini 188. — Na 
jednom mjestu xvi vijeka selo od Gabrijela znaci 
sadaMie selo Gabrili, moze biti da je onaki oblik 
samo radi slika: Jedan cete sve povede tvrdo 
u selo od Gabrijela, n manastijer (vidi Fratarska) 
drugi .'fjede za ciivati bliziia sela. J. Palmotic 
354. 

GABEIJELA, /. ime zensko, vidi Gabrijel. — 
U Parcicevu rjecniku. 

GABEIJELOVIC, m. prezit)ie po ocu Gabrijelu. 

— isporedi Gabrilovi6. — U nase vrijeme a l)u- 
brovniku. P. Budmani. 

GABEILI, m. pi. selo u Konavlima blizu Du- 
brovnika. Eepert. 1872. 23. — s nesto drukcijim 
oblikom dolazi vec xvii vijeka (vidi Gabrijel 7ia 
kraju). 

GABEILOVIC, m. prezime, isporedi Gabrije- 
lovic. — xiv vijeka u Dubrovniku (u latinskom 
spomeniku). ,DobroHlauus Gabrillovicli de Stagno'. 
Mon. rag. 1, 218. (1347). 

GABELA, /. vidi foreta, nem. gabol, vile, vi- 
lice. — U Sulekovu rjecniku (,haarnadel'). 
GABEO, m. hyp. Gabrijel. — isporedi Gavro. 

— Akc. se mijena u voc. Gabro. — Od xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinu. Stanic 
Gabro. Norini 58. — U druifoga pisca ima gen. 
Gabre kao daje nominativ Gabra: Svetog Gabre 
biSe crkva zvata. Nadod. 171. 

GABEOVAC, Gabrovca, m. ime mjestima. a) 
selo u lirvutskoj u podzapaniji krapinsko-loptic- 
koj. (kajkaoskij Gabro vec. Progled. 54. — b) selo 
u Hrbiji u okrugu niSkom. M. D. Milicevid, kra). 
srb. 124. i manastir. 2H. — cj (iabrovf.ci., car je 
Hfcofan dao crkvi arhandelovoj ii Prizronii dva 
vinograda ,xi Gabrovbci'. (Glasn. 15, 271 god. 
134HV). D. iJanicit'-, rje6. 3, 575. 

GAME0VAC;KI, adj. koji pripada selu Ga- 
broveu. — If nase orijemr. Spnr izmodu opstino 
niSke i gabrovatke. M. D. Milicevic, opst. 50. 
Na gabrovaiki vis. Eat. 63. 



GABEOVNICA. /. selo u Srbiji u okrugu pi- 
rotskom. M. D. Milidevic, kra}. srb. 238. 

GABEOVO, n. selo u Bjelasici na Zletovskoj 
rijeci. — Postaje od gabar. — xiv vijeka. Se ze 
selo Globica koje jestL na rece ZletovbscSj. i se 
ie ottesi sela togo : . . . drumomt na Galu'ovo. 
Glasn. 27, 291. (1347). Dijaki, Anagnosth Dra- 
goje, kako jest ulezlt vise Gabrova u Bolasici. 
Glasn. 24, 239. (1350). 

GABEOVSTICA, /. mjesto negdje oko rijeke 
Bregalnice. — xiv vijeka. Na Gabrov§tici 3 nivy. 
Glasn. 27, 293. (1347). 

1. GaCA, m. vidi Gaco. 

2. GACA, /. zenski nadimak iz Macve. S. No- 
vakovic. 

GACANE, n. djelo kojijem se gaca. — J^ Vii- 
kovu rjecniku. 

GAG ATI, gkcara, impf. gaziti, grcati, uprav 
dem. gaziti. — U naSe vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku (1. ,waten' ,vadare', cf. gaziti. 2. vide grcati). 
Dragi trci na brode, pa, on gaca u vodu. Nar. 
pjes. vuk. 1, 205. Gacajuci preko snijega. Nar. 
priji. vuk. 116. Vodu ne gacara. L. Milovanov 85. 

GACIGA, /. vidi kaciga. — U jednoga pisca 
xviii vijeka. I gacigu spasena uzniite i mac duha. 
I. Velikanovic, uput. 1, 25. jaaul. ei)h. 6, 17. 

GAOIN, adj. koji pripada Gdci. — U Dobro- 
selu u hrvatskoj krajini. M. Medic. — vidi Gaco. 

GACKA, /. voda u hrvatskoj krajini. J. Wes- 
sely, kras. 205. — -c- stoji mjeUe ds. — Ovako 
se negda po svoj prilici zvao i kraj (sad Gafko 
po|e) uz tu vodu, a pomine se od ix vijeka u 
latinskijem (stanovnici pod iinenom ,Guduscani' 
i ,Godu8cani') i grdkijem spomenicima (u Porfi- 
rogeneta roviCrixu), vidi M. Bra§nic. rad. 25, 42. 
F. Eacki, doc. hist. 320. 322. u glagolskom spo- 
meniku XV vijeka zove se Gacka: Porkulabom 
va Otoscu i V Gacki. Mon. croat. 109. (1471). — 
Po latinskom i grckom obliku prvo a stoji mje.^te i.. 

GACKATI, gackam, imj)/. nejasna rijec na 
jednom mjestu u pisca Slavonca xviii vijeka, dem. 
gatati (?). Kompaniju kod regement Prackaj jest 
dobio, ve6 nitko ne gackaj. S. Stefanac 24. 

GACKO, n. kraj u Hercegovini. — -c- stoji 
mjeSte ts, te se s ovijem slovima nalazi gdjegdje 
i pisano (vidi gatacki). — Postaje nastavkom 
i,sk'i> po svoj lyrilici od gat; moze biti daje isprva 
bio adjektiv, ali se sad mijena po padezima kao 
supstantiv. — Po puikoj etimologiji misli se i 
da postaje od gad (vidi i 2. gad, b)) s toga se 
nalazi pisano i Gadsko, vidi i gadacki. — Od 
prvljch vremena, a izmedu rjecnika u Vukovu i 
u iJanicicevu (Gatbsko i Gacko). ,Onogost6, Mo- 
ratia, Coniorniza, Piva, Gerico (var. ,Gaza' ; po 
tome mole biti da treba citati ,Gazico' ; obicno se 
cita ,(irezera' t. j. Jezera), Notusini'. Dnkjauin 39. 
,(Eox Petrislavus) sepultus est in ecclesia Sanctae 
M.ai'iae in loco qui dicitur Gazem'. 41. Vi. zem^i 
rekomej Gacko (var. na poji rekomoiuH Gati.cku). 
Danilo 18. 1597 bise se Drobnaci i Niksici i 
Pivjani si. Dervis-begomi. na Gacku. OkAz. paiu. 
saf. 85. Gacbko. S. Novakovic, pom. 129. A od 
Gacka j)o}a sirokoga. Nar. ly'os. vuk. 3, 474. Du- 
Ijoko jo Gacko po}e ravno. 4, 59. Te on idc 
Gacku prostranome . . . S Gacka 6emo u Eudine 
ravne. 4, 384. Te jo saje Gacku sirokomo. 4, 463. 
Pa okronu niz to Gacko ravno. 4, 470. Nek na 
Gacku vlasi cuju vojsku. 4, 489. Kroz Gacko 
ne pjevaj. (Jor kazu da su izmedu sviju Horce- 
govaca u Gackome naj bo)i pjevaci). Nar. posl. 
vuk. 161. Ostado mu kao iz Gacka. 242. — / 



GACKO 



83 



1. GAGE 



trgoviste (koje se sove i Metohija) u istom kraju. 
Statist, bosn.- 230. Gacko (statnparskom grijeskom 
Gacko), drukcije izgovaraju i Gadsko, varos s tvr- 
dom blizxi graiiice crnogorske. F. Jukic, zem}. 58. 

GACO, /«. hyp. Gaviilo. — Akc. se mijena u 
vac. Gaeo. — U nase vrijeme u Dobroselu u Jir- 
vatskoj krajini. M. Medic. — Ostali sii padezi 
kao od nominativa Gaca, vidi Gacin. 

GAG, m. seja za jelom. — U nase vrijevte u 
Lid. ,Ja na to i na to jelo nemam nigda gaca'. 
,Danas nemam gaca na nikakvo jelo'. ,Ali ga ja 
na to i na to jelo imam pravi gac'. J. Bogdanovic. 

— Moze hiti od tur. ac, glad. 

GACA, m. hyp. Gavrilo. — Akc. se mijena u 
voc. Gaco. — U Vukovu rjecniku. 

GACAG, gacca, m. corvus frugilegus L., vrsta 
vrane, iiprav je dent, gak, isporedi 1. gacic. — U 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (gacac, crna 
vrana koja je malo mana od prave vrane a veca 
od cavke). Gacac, corvus frugilegus L. J. Pancic, 
ptic. 52. 

GACANI, in. pi. dva sela u Bosni u okrugu 
hanoliickom : da se razlikuju medu sobom, jedno 
se zove Gacani Bego, a drugo Gacani Dubica. 
Statist, bosn." 88. 

GAGANIN, m. covjek iz Gacka. — U nase 
vrijeme (i kao nadimak i })rezime). Gacani su 
vasi suparnici. Osvetn. 2, 79. S druge strane 
Jaksa Gacanine. Nar. pjes. vuk. 4, 373. Mitar 
Gacanin iz Bioskog. Javor. 1880. 1141. 

GACANSKI, adj. vidi gatacki. — U nase vri- 
jeme. Gacansko po|e. F. Jukic, zem|. 53. Ga- 
canska nahija. 58. 

GAGE, gaceta, «. dem. gad (d ne cuje se jwed 
nastavkom cet), kao psovka nevajalu covjeku, can- 
kolizu. — U nase vrijeme u Lici. ,Bjezi od nega, 
vidis da je pravo gace'. ,Gad od gada a gace od 
gaca (grijeskom mj. gaceta)'. J. Bogdanovic. 

GACEVIGI, m. pZ. zaselnk a Srbiji u okrugu 
uzickom. K. Jovanovic 159. 

GACIGE, /. 2^1. ime mjestima. a) selo u Bosni 
u okrugu travnickom. Statist, bosn."-' 178. — na 
drugom je in/estu pisano Gacice. Schem. bosn. 
1864. 84. — b) selo u Hrvatskoj u podzupaniji 
varazdinskoj. Preglod. 44. 

1. GACIG, m. corvus corone L., vrsta vrane, 
uprav je dem. gak, isporedi gacae. — U nase 
vrijeme. Gacic — corvus corone — die raben- 
kralie. J. Ettinger 88. — Dolazi i kao prezime. 
Sem. srb. 1882. 202. i kao ime mjestu (Hi ceja- 
detu?). Niva kod Gacica. Sr. nov. 1861. 239. 

2. GACIC, m. prezime vlasteosko u Dubrovniku, 
tal. Galozzo (?). — xiii vijeka i u Danicicevu 
rjecniku (Gacict). Pali.ma Gacict. Mon. serb. 
40. (1253). 

GACK^I, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu uzic- 
kom. K. Jovanovic 160. 

1 GACIISTA, /. nekakva riba. — U nase vrijeme 
u Dalmaciji. ^Gacina (bradata ryba), gancina ital. 
(talijanski). Cas. ces. muz. 1854. 185. 

2. GACINA, /. neka ptica (uprav augm. gak). 

— U nase vrijeme. Gacina nebunica, gacina, 
botaurus stellaris L. D. Kolombatovic, im. kra). 22. 

1. GACKA, /. glib, blato, kao. — Postaje od 
glagola gacati nastavkom Lka pred kojijem se c 
mijena va c. — U Belinu rjecniku (,lutum' 443^) 
i u Stulicevu; u oba ima i gackavina s istijem 
znacenem. 

2. GACKA, /. vidi kod Gacka. 



GACKAVINA, /. vidi 1. gacka. 

GACKO, m. ime musko. vidi Gaca. — Prije 
nasega vremena. Gactko. S. Novakovic, pom. 55. 

GACKO PO:^E, n. vidi kod Gacka. 

GACNO, n. mjesto na otoku Krku. — xiv vi- 
jeka. Do Gacnoga. Mon. croat. 3. (1321). 

GACPAN, m. im.e musko. — Prije nasega vre- 
mena. Gactjiant. S. Novakovic, pom. 55. 

1. GACA, /. ime kokosi, hyp. gacanka, gacesa. 

— U nase vrijeme u Lici. V. Arsenijevic. 

2. GACA, /. vidi gace. — S pridjevom popova 
dolazi u nase vrijeme kao ime bijkama: zutoine 
badeju i kukurijeku. Popova gaca, 1. scolymus 
bisjjanicus L. (na Cresu) ; 2. helleborus niger L. 
(u severinskoj okolini). B. Sulek, im. 304. 

GACALICA, /. ime kokosi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 53. — vidi gacanka. 

1. GACAIST, gacna, adj. koji piripada gacama. 

— U Stulicevu rjecniku (,foemoralium'). 

2. GACAN, gacana, m. golub i pijetao u ko- 
jijeh je perje po nogama kao gace. — Akc. kaki 
je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nam. 
sing, i voc. gacSne, gacani. — U nase vrijeme. 
a) golub. — u Vukovu rjecniku. — b) pijetao. 
u Lici. V. Arsenijevic. u Srijemu. M. Medic. 

GAGANCICA, /. dem. gacanka. — U Vukovu 
rjecniku. 

GACANKA, /. indi 2. gacan, ka^e se o zen- 
skom cejadetu i o kokosi. — Akc. se mijena ti 
gen. pi. gacanaka. — TJ nase vrijeme. a) zena Hi 
djevojka koja nosi gace. — u Vukovu rjecniku. 

— b) gacasta kokos, vidi 2. gacan, b). — u Srijemu. 
M. Medic. 

GACANSKI, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. prav. 1878. 45. 

GAG AST, adj.kaze se pijetlu, kokosi, golubu, 
u kojijeh je perje p>o nogama kao gace. — U nase 
vrijeme po Srijemu i hrvatskoj krajini. B. Mu- 
sicki. M. Medic. 

GACAS, m. vidi gacast i gacan. a) ime pijetlu. 
F. Kurelac, dom. ziv. 53. — b) archibuteo lagopns 
Brehm. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 8. 

GACCE, Gacaca, /. pi. mjesto na otoku Krku. 

— XV vijeka. Na Gaccah (poli Dunace). Stat, 
krc. ark. 2, 295. (1443). 

1. GAGE, gaca, /. pi. bracae; tegumenta fe- 
minum interiora. — Rijec je piraslavenska, ispo- 
redi stslov. gasti, rus. rann, ces. bace. — Nepo- 
znata postana, isporedi franc, guetres, dokoje- 
nice, u sjevernoj Francaskoj guettons, tal. (it 
sjevernoj Italiji) ghette, kelticki (? bretonski) 
gweltren. — Izmedu rjecnika u Vrancicevu (,snb- 
ligaculum'), u Blikajinu (,calzoni' ,fpmoralia' ; gace 
od platna, s\dtice ,lumbare, succintorimu, subligar, 
subligaculum, campestria, perizomata, feminalia'), 
u Belinu (,calzoni' ,femoralia' 161^; gace prtene 
,mutande, braghe di tela' ,subligaculum' 503b), 
u Bjelostjencevu (,subligar, subligacuhim quo pu- 
dendae partes obteguntur, suceinctorium, femo- 
rale, feminale, campestre, lumbare, suffibulum, 
perizoma, femoralia', v. svitice), u Jambresicevu 
(grijeskom. sing, gaca, gace ,temorale'), u Volti- 
gijinu (grijeskom gace i gace ,mutande, cosciale, 
sottocalzoni' ,die miterziehbeinkleider'), u Stuli- 
cevu (,calzoni, braghe, braghesse' ,foemoralia'), u 
Vukovu: 1. ,leinene lange hosen' ,caligae linteae': 
Ako imas gace, t. j. ako si covjek, a nijesi zena, 
te smijes; Koliki si (veliki), a gaca nemas, t. j. 
mator si covjek, a nemas pameti. Djeca ^lo se- 
lima obicno ne oblace gaca do 6 do 7 godina 



1. ga6e 



84 



1. GAD, a. 



(dok ih ne mogii sami drijesiti i svezatij, pa kad 
ih obuku, vise ih ne ostav^aju. cesto |udi po torn 
racune godine kad je koji gace obukao, n. p. 
,Kad je to i to bilo, ja jo§ nijesam bio gaia 
obukao', ili: ,Tek sam bio gace obukao'. 2. (u 
Hrvatskoj, Dalmaciji, Dubrovniku i u Crnoj Gori) 
vide caksii'e, jer onamo nasijeh (prtenijeh) gaca 
slabo ko i nosi. a) bracae, done odijelo od 'pasa 
(naj krace) do kolena ili (naj duje) do glezana, 
sto se sastoji iz dviju nogavica u koje se uvlace 
noge. isporedi caksire, dimije, hlace itd. aa) kod 
vecine naroda samo odrasli muskarci nose ,gace\ 
ie se s toga u poslovicama i u opcem govoru 
cesto shvataju ,gace' kao nesto sto razUkvje mus- 
karca od zenskoga cefadeta, odrasloga od djeteta 
(vidi u Vukovu rjecniku). po istocnijem kraje- 
vima gace su prtene i duge (caksii-e su krace i 
vunene), po zapadnijem gace su opce ime za svaki 
kroj, i za evropejski i za narodni i turski. Bez 
gaca svi idu, a zene u gacah. N. Dimitrovic 101. 
Tvoja razbludnica pod' da ti gace okrpi. M. Drzic 
213. (Zene) pasu ove smione muzevom kudjeju, 
a oblace gace one. I. Gundulic 147. Zena v gace 
obucena niti je muz niti zena. P. Vitezovic, 
cvit. 13. Ako gace ne skvasi, ribe ne uhiti. (D). 
Poslov. danic. 1. Izdusit kako prdac u gacah. 
(D). 35. Lud si kako dno od gaca. (D). 57. Niti 
tko nosi gaca, ui caksira, ni klasana, ni kalfcina. 
Glasn. 31, 304. (1704). Izvratio je gace naopako. 
(Z). Poslov. danic. 36. Muzko ne zna vezat gaca, 
a htilo bi biti caca. V. Dosen 901*. Krpi gace 
i kosuju. Nar. pjes. vuk. 1, 301. Uzme noze pa 
mu sijece u gacam uvlake, Marku ga6e na ko- 
}ena pale. Nar. pjes. istr. 1, 70. Bice gace, ali 
ne znam kad ce. Nar. posl. vuk. 14. Devet brace 
(a) jedne gace. 58. Nema raka bez mokrijeh 
gaca. 204. Nemoj ti tu (nada mnom) rastresati 
gaca. (Nemoj mi starjesovati). 206. Nije svaki 
coek, koji gace nosi. 217. Cisto kao brajine gace. 
348. Zasuce gace i rukave te zagazi u jezero. 
Nar. prip. vuk. 58. Vrtis se kako p . . ac po gacam. 
u Dubrovniku. P. Budmani. — bb) u Turaka a 
i u Hriscana po varosima nose i zenska ce(ad 
,gace'. Po nalunam sandal-gace panule, po ga- 
cama od erira ko§u|a. Nar. pjes. vuk. 1, 281. Na 
Hajkuni divno odijelo : na nogama gace sarovite. 
3, 103. Zdrava bila i ga6e derala! 3, 103. Stoji 
zveka na vratu derdana, stoji skripa gaca od 
sandala. 3, 360. — b) tegumenta fominum inte- 
riora, j^o sjevernijem krajevima gace su prteno 
odijelo sto se nosi ispod drugijeh (evropejskijch) 
gaca. isporedi gadice, bj, svitico. vidi u rjecni- 
cima. — c) popove gace, evonymus europaeus 
L., mas(ika, vretenika. Gace popove, evonymus 
europaeus L. (u kiizevackoj okolini), v. popova 
gaca. B. Sulek, im. 84. 

2. GACE, /. 2)1. ili n. mjesto na otoku Bracu. 
— XII vijeka. U Gace. Starine. 13, 207. (1185 
prepis. 1250). 

GACELEZI, Ga6elega, m. pi. selo u Dalmaciji 
u kotitra sibenskom. Kepert. 1872. 25. — xv vi- 
jeka poviiite se mjesto s istijem imenom: Do- 
menca Kadmancica z Gacelog. Mou. croat. 139. 
(1490). 168. (1497). 

1. GAcE8A, /. aj gacasta kokos. — u Dobro- 
selu u hrvatskoj krajini. M. Meilic. — bj gacasta 
golubica. — u Sulekovu rjecniku (,gehosto taube' 
kod ,hoHeii'). 

2. GACE?;A, m. gacast injetao. F. Kurelac, 
dom. ziv. 53. — / kao ijrezime u hrvatskoj kra- 
jini. J. Bogdnnovid. V. Arscanjovid. 

GACESASELO, n. selo u lirvatskoj krajini u 
okruyu uyulinsku-slunskom. iluzdijej. ki: iO. 



Ga6eSKA, /. ime (gacastoj) kokosi. — U nase 
vrijeme u Lici. V. Arsenijevic. 

GACESKO SELO, n. selo u hrvatskoj krajini 
u okrugu ogulinsko-slunskom. Sem. prav. 1878. 66. 
(grijeskoin) Gacesko selo. Razdije|. kr. 10. 

GACETINE, /. pi. augm. ga6e. — isporedi 
gacurine. — U Vukovu rjecniku. 

1. GACICE, /. x)l. dem. gace. — Od xvii vijeka. 
a) u pravoyn smislu. — izmedu rjecnika u Vu- 
kovu. Krv okrvavila bi haj.inicu i gacice ne- 
gove. B. Kasic, nac. 57. — b) vidi 1. gace, b). — 
po zapadnijem krajevima. izmedu rjecnika u B(- 
linu (,femoralia linea' 161a) j u Stulicevu (,subli- 
gaculum'). — c) u j^^'oiesenom smislu, perje Hi 
dlake kao gace na nogama u nekijeh sivotina, 
vidi gacast, gacan itd. Pcele nose gacice. I. Zi- 
vanovic. javor. 1879. 307. — d) ime platnenim 
omotima cim Posavkine noge ispod kolena mjesto 
carajja omotavaju. u Posavini. F. Hefele. — ej 
popove gacice, primula, neka bi^ka. — u ttgar- 
skijeh Hrvata. Vijenac. 1878. 692. 

2. GACICE, /. pi. ime mjestima. a) nekakvo 
selo u Toplici. — xiv vijeka. U Toplici . . . selo 
Gacice (,Gakice'). Glasn. 24, 272. (1395). — b) 
vidi Gacice, a). 

GACIC, m. komad tkana, sto je u evropejskijch 
gaca po starom kroju pokrivao trbuh. ■ — Naci- 
neno po tal. brachetta. — Samo u Stulicevu rjec- 
niku (,brachetta, quella parte delle brache che 
cuopre lo si:)arato della parte dinanzi' ,subligar'). 

GACINA, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar. 
pjes. petr. 1, 356 (mectu predbrojniciina). 

GACIStE, )2. selo u Slavoniji u podzupaniji 
virovitickoj. Sem. prav. 1878. 80. (pisano) Gacisce. 
Pregled. 110. 

GACNIK, m. u gaca trak provucen na smicak, 
kojijein se gace stiskuju preko pasa. — isporedi 
gatnik, gacnak, gatnak. — Od xvi vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (,vitta, seu lemniscus 
foemoralium') i u Vukovu (vide gatnik). Nut gdje 
mu je gacnik, junaci, ispao. M. Drzic 364. — 
Oko Dubrovnika se^aci zovu ovako (obicnije gatiiik) 
i trak Hi uze onako provuceno na con mu drago 
drugome, n. p. na vreci. P. Budmani. 

GACNAK, m. vidi gacnik. — U Bjelostjencevu 
rjecniku (,ligula femoralis 1. femoralium'), u Jam- 
hresicevu (,ligula'), u Stulicevu (uz gacnik). 

GACUEINE, /. pi. vidi gacotiuo. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

1. GAD, m. serpens; fastidium, nausea; jjrvo 
je znacene: zmija, i uopce svaka gamad; pak 
je prreneseno na osjecane ce(adetn kad vidi takove 
zivotine. — U mnozini gadi i gadovi, gada i 
giidova itd. — Mijec je praslavenska , isporedi 
stslov. i rus. gad'i., animal reptile, ces. had, zmija, 
pjo^. gad, animal reptile ; i lit. godas, zmija ; a 
inoze biti i indoevropejska, isporedi grc. ydiyoi, 
gadus, merluccius, /leka riba. — Iztnedu rjecnika 
u 3Iika(inu (gad, gnus ,sordes, illuvies"), ?< Belinu 
(,sordes' 573*. 692a ; ,abominatio' 6"), u Bjelostjen- 
cevu (v. kaca), u Jambresicevu (gad, kaca), u Vol- 
ligijinu (,sporchezza, ribrezzo, serpente' ,eckel, 
absoheu, schlaiige'), a Stulicevu (,sordos, inqui- 
namontum, foeditas, immuuditia, no(j[uitia, spur- 
citia, nausea'), w Vukovu (,der ekel' .nausea'), a 
Danicicevu (,animal reptile' *■ primjerom : Mno- 
zastvo z,mijovi. i gadi.. Glasn. 10, 237. xvi vijek). 

a. « prvijem znaccnem. a) zmija. Nigdore no i)ri- 
hojaso tud min)zastva radi gad i zmij buducih 
tu. Pril. jag. ark. 9, 92. (1468). Kakouo aspidi 
ili gadi. S. Budiiiic, sum. 136*^. Pisu judi uiudi-o- 



1. GAD, a. 



85 



1. GADAR 



znani od gadova otrovani. V. Dosen 101''. Ovdi 
otac^z dicom kako gad i kacka. M. Knliacevic 
38. Zena za devet moseci rodi gada. on je vavek 
hodil kod i kaska po trbuhii plazec. Nar. prip. 
mikul. 7. i osobitijem vrstama zmija. Pjavi 
gad, vipera ammodytes. Vijenac. 1881. 626. — Crni 
gad, kravosao. u Fuzini. — Gad, pseudopus apus 
Pall., Jihtror (nije zmija nego guHer hez noga). 
u hrvatskom yrimorju. S. Brusina. — h) svaka 
zvjerka sto gamize; shvata se i kao kulektiimo 
ime. Svaki gadi zemuni (zemajskij. Zborn. 161^. 
Osta zemja gola s nagla glada gada ohola. A. 
Vitajic, ist. 3591'. pgal. 104, 33. (,venit locusta et 
brucus'. 32). Kek bude iiad ribami morskijem 
. . . i svijem gadom koji mice se na zemji. S. 
Eosa 1''. UloAd fja) malog ugora ka' sioce, i 
stavi ga u cijev od trske, a cijev najjuni gliba 
iz blata da ne bi po cem gad od suhote crkao. 
S. j^ubisa, pric. 7. i u Sulekovu rjecniku (,ge- 
wui'm'). 

b. osjecane i sto ga uzrokvje. a) vrlo neugodno 
osjecane sto nas orlvraca od cega gnusna Hi twpce 
veugodna i s drugoga kojega razloga, kqje osje- 
cane moze doci i do b^uvana. u prenesenom smishi 
kaze sc i o duhovnom osjecanu kod cega sto je 
moralvo neugodno. — od xvii vijeka. Tko bi 
imao obraz i ruke veoma gnusne, posadi se na 
trpezu s cejadi veoma plemenitom i dilikanom, 
uzrokovao bi im gad i tugu. I. Drzic 144. Vode 
na okolo svo su mutne, mlake, kalovite, da je 
gad veci napit ih se, neg li je muka zedu istu 
podnositi. B. Zuzeri 369^. Na lijeke, na jestojsku 
gad i nirziia. 380'\ Dal' i gadno i rad gada 
zdere blago od svog' glada. V. Dosen 59^. — u 
Duhrovniku se govori: gad me je (n. p. cega 
jesti); ciniti komii gad, gaditi koga (ovo ce hiti 
prema tal. far nausea, fare schifo) ; ne mogu od 
gada (jesti, gJedati itd); do gada iperholicki znaci 
i: preko mjere fvidi: Jeli nemu slicno vase lice 
pristav|euijem rumenilom do gada mnokrat na- 
mazano? B. Zuzeri 33a). p. Budmani. — h) ono 
sto uzrokuje ovakovo osjecane. — od xvi vijeka. 
aa) uopce kan gnusoba, gnoj, gnilad, smrad itd. 
Kad se so usmrdi . . . cijem ce se soliti, u soli 
kad je gad? I\[. Vetranic 2, 357. Koje je (tijelo) 
gnus, gad, zem|a, prah i pepeo. A. Gucetic, 
roz. mar. 11. Svi smradi i gnusobe i gadi od 
svijeta skupice se u pakao. M. Orb in 170. Na 
koje Zudjeli ko na gad zgadivahu se. S. Rosa 21''. 
Trulu liranu punu gada. V. Dosen 58''. I da gad 
jim (pcelamn) naiidio ne bi, sudje dizi na drvene 
klupi. J. S. Eejkovic 163. Na ugnojeno tijelo 
pala muha i svaki gad i jad. S. ^jubisa, prip. 234. 
— bb) u metaforickom i iperbolickom smislii. kaze 
se cem mii drogo. Ti nijesi ramena sva naga 
kazala i prsi oplazena, kako ih vajmeh sad svud 
kazu po svijeti, koju stvar kako gad nije milo vi- 
djeti. M. Vetranic 1, 98. Po gadu se i smradu tu- 
kuci skitajn (ludi), a za cistu i mladu jubovcu ne 
haju. I. Gundulic 147. Naci nije muzkog smrada, 
nit' pogrdnog zeuskog gada. V. Dosen 160'\ Pak 
gdi drvo priuzme masika, ondi strugat tog gada 
prioni. J. S. Eejkovic 83. — cc) u prenesenom 
smislu onome (n. p). gresnom djelu) sto uzro- 
kuje onakovo duhovno osjecane. Ako se }uven 
gad meu popi objavi. M. Vetranic 2, 380. Mjesta 
gdi stoje sramote i ruzi, gdje so sva zla goje i 
gadi nemili. F. Lukarevic 140. Gad i smrad od 
mojijeh poganijeh grijeha. V. Andrijasevic, devot. 
163. Tko ponizno zemji pada, on holosti nejma 
gada. V. Dosen ISi^. Za take gadove tjera te, 
narode, gosjjod. D. Danicic, 5mojs. 18, 12. — dd) 
kao jjsorka (jizicno Hi moralno) riiznu ce^adctu. 
Vrhu svijeh zena brojis se postena za sve er si 



gad od svijeb. F. Lukarevi6 29. Gade od }udi! 
66. Gade ne clovice! D. Barakovic, jar. 101. 
Id't' odatle, jedan Jucki gade ! Nar. pjes. vuk. 
2, 356. Gad ovoga svijeta! (Rece se za ruzno 
ce|ade). Nar. posl. vuk. 40. Pi gade! (reku u 
Dubrovniku djetetu kad sto gadno cini Hi se cega 
gadna dotice). P. Budmani. i u Sulekovu rjecniku 
(,eckelerregender m.ensch'). 

2. GAD, m. ime mjestima. a) selo u Banatu. 
Sem. prav. 1878. 87. — pomine se i prije nasega 
vretnena. Gadt. S. Novakovic, pom. 129. — ■ b) 
glavica u Hercegovini blizu Gacka. Od koga se 
opet (p)ut) ostav|ajuci liumku Gad na levo kod 
crkve polako u ravnicu Gacko spuSta. Glasn. 

21, 306. vidi i Gacko. 

3. GAD, /. vidi 1. gad, b, a). — U narodnoj 
pjesmi nasega vremena. Ne mogu te od gadi 
gledati sto si tako stara i nejaka. Nar. pjes. 
srem. 75. 

4. GAD, adj. gadan. — ■ U jednoga pisca xviii 
vijeka koji ce biti sam tu rijec izmislio. Svud 
prolija'uc otrov gadu. J. Kavanin 454''. 

GADAGKI, adj. vidi gatacki. — U nase vri- 
jeme. Gadacko po}e. F. Jukic, zemj. 2. Glasn. 

22, 52. A sto ti je ta gadacka vojska? Osvetn. 
2, 82. 

GADALA, vidi Galada. 

GADAN, gadna, adj. fastidium creans, foedus, 
koji uzrokuje gad. — Postaje od gad nastavkom 
Bnt; drugo a (t) ostaje samo u nominalnom nom. 
sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu. — 
Dativom se izrice komu se uzrokuje gad: To da 
vam je gadno. D. Danicic, Smojs. 11, 12. — in- 
strumentalom se moze izreci ono s cega je sto 
gadno : Gadni i grdi gubom od griha. A. d. Bella, 
razgov. 38^1. Kad kosnica cimgoder je gadna. 
J. S. Re|kovic 283. — Eijec je stara, isporedi 
stslov. gadtni.. — Izmedu rjecnika u Mikajinu 
(gadni, gnusni ,sordidus, impurus, immundus'), 
u Belinu (gadni ,nausea plenus' 710^ ; ,nauseosus' 
508a; gadan ,abominandus' 6^), u Voltigijinu (,nau- 
seabile, disgustoso, abbominando' ,eckelhaft'), u 
Stulicevu (,spurcus, foedus, sordidus, nauseosus, 
immundus, luridus, nauseam, satietatem, fastidium 
afferens'), u Vukovu (,ekelhaft' , creans fastidium'). 
— Komp. gadniji: Bili ste gadniji od jednoga 
mrtva psa. D. Basic 121''. 

a. adj. a) u pravom, smislu. Gadan smrad. F. 
Lukarevic 196. Vuk pozdrivi, gadno prase. J. 
Kavanin 367^. Nijedno tijelo razpadeno nije tako 
gadno kako je mrzeca vasa dusa iza grijeha bo- 
zijem ocim. D. Basic 120''. Vezir seta do gadne 
tavnice. Nar. pjes. juk. 462. Malo cas, eto az- 
daje, velika je, strasna je, gadna je ! Nar. prip. 
vuk. 61. Tako je neopran i gadan. Vuk, poslov. 
193. — b) u prenesenom, duhovnom smislu. Sve 
stvari cinenja vasega gadne su. F. Lukarevic 28. 
Promijenivsi svijet gadni u raskose nebeske. V. 
Andrijasevic, devot. 10. Poznadu liiove gadne 
misli. J. Filipovic 1, 237^. Jos se hvali s neco- 
vjestva svoga i druzini gadan smijeh gradi. Osvetn. 
1, 70. 

b. adv. gadno, komp. gadnije. — izmedu rjec- 
nika u Mikajinu i u Stulicevu. Koli gadno jes 
gledat vas ! F. Lukarevic 28. Da na bludni pazar 
grnu, gadno dok na nem posrnu. V. Dosen 103a. 
Smrt se gadno ispod cela smije. P. Petrovic, gor. 
vijen. 38. 

1. GADAR, gadara, m. sabja ostra s obje strane 
sto se nosi pod kolanom, arap. ghaddara, tur. 
kadere. — isporedi gadara, 1. gadarija. — U na- 
rodnijem pjesmama nasega vremena i u Vukovu 



1. GADAR 



86 



GADITI, b. 



rjecniku (sabja sto se nosi pod kolanom s do- 
datJcom da se cuje po naj vise u pjcsmama). 
Svaki nosi zelene gadare pod kolane s obadvije 
strane. Nar. pjes. vuk. 3, 335. Udari ga zelenim 
gadarem. 3, 341. 

2. GADAE, gadra, m. steta, arap. ghadr, tur. 
gadr, j)rijevara. — U narodnoj pjesmi nasega 
vrcmena. Ti si meni gadar ucinio, bijelo si mi 
lice ob}ubio. Nar. pjes. petr. 1, 269. Gadar, ve- 
lika steta. 342. 

GADAEA, /. vidi 1. gadar. — U narodnijem 
pjesmama nasega vremena i u Vukomi rjecniku. 
S desne strane o desnom kolanu objesio dumisli 
gadaru, a s lije-ve sabju dimiskiju. Nar. pjes. vuk. 
3, 536. S dvije strane mec'te u dorata, mecite 
mu do dviJG gadare. 4, 299. Zarobi . . i gadaru 
sabJu. Pjev. cm. 63^. Naj ti, sine, krvavu ga- 
daru. Nar. pjes. petr. 2, 429. Ostri noJi i gadare 
corde. Osvetn. 6, 72. 

1. GADAEIJA, /. vidi 1. gadar. — U narod- 
nijem pjesmama nasega vremena, i u Vukovu 
rjecniku (s dodatkom da se cuje u Crnoj Gori). 
6d bedre mu (sarcu) sinu gadarija. Pjev. crn. 55a. 

2. GADAEIJA, /. gad. — Postaje od gad ta- 
lijanskijem nastavkom eria, mlet. aria (n. p. por- 
choria, porcaria). — U nase vrijeme uLici: ,Nista, 
brate! sav posao cijela samo gadarija, gadluk i 
smradarija'. ,Mani se, ne govori o iiiovu gadluku, 
gadariji i smradariji'. J. Bogdanovic. i u Du- 
hrovniku. P. Budmani. 

GADAEINA, /. augm. 1. gadar i gadara. — 
U narodnijem pjesmama nasega vremena iz Crne 
Gore. Potrze dugu gadarinu te Harapu posijece 
glavu. Pjev. crn. 42a. On potegnu krivu gada- 
rinu. 115a. 

GADELINA, /. vidi 1. gad, a, h). — isporedi 
gadelina, gadezina. — Od xvi vijeka po zapad- 
nijcm krajevima. Izvedi zemja duh zivuci u na- 
rodu svojem, dobitke i zviri i gadeline zema]ske 
po prilici svojoj. Bernardin 94. gen. 1, 24. Svako- 
jakih otrovnih i strasniii gadolin, zab, zmajih bilo 
je napuiieno. A. Georgiceo, pril. 28. Progonira 
sve kolike zivine i gadeline koje bi mogle uci- 
niti skodu u vinogradi. L. Terzic 289. — U ovom 
primjeru tnoh hiti da je znacene kao kod 1. gad, 
b : Eici svakoga smrada i gadeline rigati. I. J. P. 
Lucie, razg. 117. 

GADELINA, /. vidi gadelina. — Na jednom 
mjestu XVI vijeka (s nj mj. n). Svake zivine i 
gadelinje koje Ijezu po zemji. N. Eaiiina 116''. 
gen. 8, 19. 

GADE:^, m. (?) stvar gadna. — Sams na je- 
dnom mjestn xviii vijeka. Gade| (bogatac mrtav) 
cini so moliti. J. Kavanin 4203'. 

GADEZINA, /. vidi gadelina i gadelina. — 
Samo na jednom mjestu xvi vijeka (s nj mj. li). 
Sva koja laze gadezinje svrhu zemje. N. Eanina 
IK)'), gen. S, 17. 

GAD^Zl^IV, adj. vidi gad|iv. a) vidi gadjiv, 
a). — u Stulicevu rjecniku (,nausoosus'). — b) 
vidi gadjiv, h). — od xvm vijeka. Tor so uli- 
jeva u zlatiie sude, neka poiiuka usta gadezfiva 
ista krasno.s lijopa suda. 15. Zuzori 332". i u Dal- 
maciji: Gadeijiv, komu so lasno gadi. M. Pa- 
vlinoviA. 

GADKj, m. prezimc. — U nase vrijeme. ^llailcn 
Gadif'-. Eat. 4U5. 

(iADlLO, H. res foeda, nciito .Ho gadi, vidi 
1. gad, h,l>). — U Sulckovu rjecniku: .irniiml iolno 
griiuliclio sacho)'. 



GADIM^A, /. selo i sada izmedu Pristine i 
Kacanika na potoku istoga imena koji teee u 
Sitnicu (Halm, reise 160), bile su dvije: jedna 
,gorna Gadim)a', a druga bez sumne dona, ,ob6' 
je ,Gadim}i' prilozio Vuk Brankovic Hilandaru 
1371, a meda im je isla : ,kako grede puti. otb 
Pristina i otb Dobrotina delomt medu Smolusu 
i medu Drenovtci.' i da}e ,gde se .staju dva po- 
toka, jedinb otb Kragujevca a drugyj oti. Ko- 
stananb'. (Mon. serb. 181 god. 1371). D. Danicic, 
rjec. 1, 201—202. 

GADITE^, m. covjek koji gadi. — Samo u 
Stulicevu rjecniku. 

GADITI, gadim, impf. foedare, fastidium creare. 
— Akc. se ne mijena {aor. 2 i 3 sing. gadi). — 
Postaje od gad nchstavkom i. — Bi-jec je prasla- 
venska, isporedi stslov. gaditi (s drugijem zna- 
cenem: osjecati da je sto gadno), rus. ^a,'^HTt, 
foedare, ces. haditi, liuliti. — Izmedu rjccnika u 
Belinu (,foetore inficere' 75*; gaditi se na koga 
ili kijem ,abominor' 6^), u Voltigijinu (,infettare, 
ammorbare, puzzare' ,anstecken, stinken' ; gaditi 
se ,nauseare, disgustare, detestare' ,eckeln, ver- 
abscheuen'), u Stulicevu (,spurcare, conspurcare, 
inquinare, satietatem, fastidium, nauseam movere, 
afferre, parere' ; gaditi se na koga, kijem ,stoma- 
chari') , u Vukovu (,ekelliaft machen , verekeln' 
,fastidium creo alicui alicujus rei' ; gaditi se ,ekel 
liaben' ,fastidio' s primjerima: ,Ja se gadim na 
to'. ,Nesto mi se gadi'). 

a. ciniti da sto (objekat) bude gadno. a) ak- 
tivno. — od XVIII vijeka. Kozle odlucit zmeju 
ovcadi, meti} zdrave da ne gadi. J. Kavanin 12^. 
To su klice koje trsa gade. J. S. Ee|kovic 216. 
Id't' odatle, jedan }ucki gade ! ne gad'te mi pred 
gospodom vina. Nar. pjes. vuk. 2, 356. — b) sa 
se, refleksivno, biti gadan. aa) personalno. — u 
jednom primjeru xv vijeka. I tvoja tim gadi 
lipost se pridraga. H. Lucie 243. — bb) imper- 
sonalno: gadi mi se isto sto gadim se (vidi h, 
b)). — od XVIII vijeka. Na uspomeni samo ne- 
govoj gadilo im se. G. Pestalic, utis. 78. Gadi 
mu se ua |ekarije. Toga sam se vec naslusao 
da mi se gadi. Na ovo mi se jelo gadi. B. Sulek, 
rjec. kod ,ekel' i ,ekeln'. 

b. ciniti da ko (objekat) osjeca gad. a) aktivno. 

— od XVIII vijeka u Dubrovniku. Ovo je sto 
nas naj vece tuzi i gadi, crn smrad, gnus. A. 
Kalic 199. — b) sa se, refleksivno, osjecati gad. 

— od XVII vijeka (vidi dale Gundulicev primjer). 
Gnusobe ti se ne cine gaditi. V. Audrijasevic, 
put. 296. Duhovna se hraua dava potrjobnomu, 
nudi se, moli se da je uzme, da je okusi, a on 
se gadi, mrzi je, odmece je. A. Kalic 18. Ne 
ostaju samo pri podsmejavaiiu, no gade so. D. 
Obradovic, ziv. 125. — kad se izrirc sto uzrokuje 
gad, ovo stoji: u) u ace. s prijedlogom na. naj 
cescc. Na poslo sve kucne mrdi se i gadi, samo 
noj da su ne naprave, to radi. I. Gundulic 147. 
Blato na koje so ti gadis. D. Obradovic, basn. 
285. Sam se na sebe gadim ! ziv. 48. Gade se 
na onoga koji govori pravo. D. Danicic, amos. 
5^ 10. — /3) w gen. s prijedlogom od. Od samijeh 
se sebe gade. J. Palmotic 54. Gadi^so od }eka- 
rija. Oii ovoga se jola gaiHm. B. Sulek, rjec. 
kod ,ekel' i jokeln'. — y) u dat. No bi igda 
ukazo mili svotac da im se gadi. B. Zuzori 410'>. 
— 0) u instr. vidi u Belinu i u Slulirevu rjei- 
nikn. — t) H inf. kad je smisao du objekat nece 
ili ne moze od gada da iicMo ucini. No samo 
no zejosto, nego" so gadiste poglodat svjotovna 
dobra. D. Basic 31l». Ko je ti da so^ nu_ gadi 
privraLit roditoja stara i nemocua? A. Kalic 355. 



GADIV 



87 



GADATI 



GADIV, adj. vidi gaclan. — tSavio u Shdicevu 
rjecniku. 

GADIVOST, /. vidi gadnost. — Na jednoin 
mjestu XVIII vijeJca. Drugo nije steklo nego sebi 
zalos, a ruci gadivos. A. d. Bella, razgov. 14''. 

GADLA, vidi Galada. 

gA-DLUK, ni. qadna stvar. — Postaje od gad 
turskijem nastavkofu luk. — U nase vrrjeme u 
Lid (vidi gadarija). J. Bogdanovic. 

GADLANE, n. djelo kojijem se gadfa. — U 
Vidcovu rjecniku. 

GAD^AE, gadjara, m. covjek koji gadja, svira 
u yadje. — Akc. kaki je u gen. taki je u osta- 
lijem padezima, osim no7n. sing, i voc: gad^aru 
i gad|are, gad|ari. • — U nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku. Gad}ar ima u svakoiu selu i>o 
jedan. Vuk, dan. 2, 106. 

GADl^AREV, adj. koji pripada gadlaru. — 
isporedi gad|arov. — U Vukovu rjecniku. 

GAD^jAROY, adj. vidi gadjarev. — U Vukovu 
rjecniku. 

GADLAESKI, adj. koji pripada gadlarima. 

— U J ukovti rjecniku. 

GAD^ATI, gad]ara, inipf. svirati u gadfe. — 
f"" Vukovu rjecniku. 

GAD]^AV, adj. gadan. — U nase vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmaui. 

GADi^AVAC, gad|avca, m. gadan, gad(av cotjek. 

— U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

GAD^jAVICA, /. gadno, gadjavo zensko cejade. 
—^ U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

GAD^E, gada|a, /. pi. utriculus musicus, na- 
rodna muzikalnct sprava sto se sastoji iz brav]e 
Dije.sine s uekolikocijevi (dulac, korabje, prdajka). 
cidl dale kod F. S. Kuhac. rad. 50, 44—77. — 
isporedi gadji, gajde (kod ovoga vidi postane), 
dude, diple, mjesnice. — U nase vrijeme iu Vu- 
kovu rjecniku. ISTarodna je muzika srpska gad|e 
i gusle. Vuk, dan. 2, 106. Kad ko rdavo svira 
II gad)e. poslov. 43. 

GADl^I, /. pi. vidi gadje. — TJ Vukovu rjec- 
niku. 

GADLIV, adj. foedus ; fastidiosus. — Postaje 
nastavkom tJivB, mozehiti s prvijem enacenem 
od gad, a s drugijem od osnove glagola gaditi. 

a. foedus, gadan. — od xvi vijeka. Gadjive 
zivine. M. Vetranic 1, 273. Naplodise to gadjivo 
sjeme. M. Drzic 241. Sunipor smijesan s mnogo 
gadjivijeh otrovi. I. Drzic 231. Biti ce u paklu 
smrad gadjivi. P. Knezevic, osm. 163. — adv. 
gadjivo. Okaditi ugodnim mirisom mista pod 
zem|om u kojila se cinase sluzba bozja i radi 
mlostva puka skupjena kadkad zlo i gadjivo uda- 
rajucih. I. Velikanovic, uput. 3, 299. 

b. fastidiosus, koji se lako gadi. — u nase 
vrijeme i u. Vukovu rjecniku (,ekel-' , fastidiosus'). 
Ako sam gadjiva, ono sam radjiva. Nar. posl. 
vuk. 7. Mje gadjiv. (Ne probira mnogo). 213. 

GAD^jIVOST, gadj^ivosti, /. ^osobina gad^iva 
(vidi gadjiv, b) cejadeta. — U Sulekovu rjecniku 
(jgewahligkeif). 

GADNICA, /. vidi gad}avica. — U Sulekovu 
rjecniku (kod ,6kelerreg6nd'). 

GADNIK, 7n. vidi gad|avac. — U Sulekovu 
rjecniku (kod ,ekelerregend'). 

GADNITI, gadnim, impf. vidi gaditi, a. — Samo 
u Blikajinu rjecniku (gadniti, gnusiti ,foedo, con- 
tamino , inquino , coinquino, inficio'j i u Stuli- 
cevu (v. gaditi). 



GADNOST, gadnosti, /. osobina onoga Ho je 
gadno. — Od xvii vijeka, a izmedu rjecnika u 
Mikajinu (gadnost, gnusoba) gdje naj pjrije do- 
lazi, 'u Bjelostjencevu (v. gnus i ostala), u Vol- 
tigijinu (,<iisgusto, nausea' ,eckel'), u Stulicevu 
(,sordes, spurcitia, immunditia, impuritas'). Ne 
uzstav|a ga (Eoka) gadnost od mesotrovnice trule. 
A. Tomikovic, gov. 243. i u Sulekovu rjecniku 
(kod ,absclieuKclikeit, ekelhaftigkeit'). 

GADORA, /. vidi katura. — U narodnoj pjesmi 
nasega vremena iz Bosne. Daji, sine, doru i ga- 
doru. Nar. pjes. juk. 255. Oba koiia opravna 
izvodi, uzbaci se na tovna dorata, a sestricu diie 
na gadoru. 258. Na gadoru sestru Andeliju. 262. 

GADOVANE, n. u jednoga pisca xviii vijeka 
koji ujjotrebjava ovu rijec prema latinskoj abo- 
minatio; uprav je supstantiv od nepotvrdenoga 
glagola gadovati. Bi6e u templu gadovane koje 
je uzrok rasuca. S. Rosa 15^. (,Erit in templo 
abominatio desolationis'. dan. 9, 27). 

GADSKO, vidi Gacko. 

GADSTVO, n. vidi gadnost. — U SUdicevu 
rjecniku. — nepouzdano. 

GADAC, gadaca, m. cotjek koji gada. — JJ 
Sulekovu rjecniku (,zieler'). 

GADANIN, m. covjek iz Gada (vidi 2. Gad, 
a)). V. Arsenijevic. 

GADANKA, /. zensko cejade iz Gada (vidi 2. 
Gad, a)). V. Arsenijevic. 

GADANSKI, adj. koji pripada selu Gadu (vidi 
2. Gad, a)). — Dolazi i kao prezime. V. Arse- 
nijevic. 

GADANE, n. djelo kojijem, se gada. — U Vu- 
kovu rjecniku (,das zielen' ,collineatio'). 

GADATI, gadam, imj)/. collineare; ferire, nije 
impf. goditi, nego je nacincno (kao jace inten- 
sivni glagol) od pogadati i zgadati. vidi ova dva 
glagola. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 
3 plur. gadajii, u aor. gadah, u ger. praes. ga- 
dajiici, u ger. praet. gadavsi, u part, praet. act. 
gadao; u ostalijem je oblicima onaki, kaki je u 
praes. 1 sing. — JJ nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku (,zielen' ,collineo' s dodatkom. da se go- 
vori u Smnadiji). — U Crnoj Gori ima i praes. 
gadem: Te on gade Vezirovic Muja. Pjev. cm. 
256a. Poju |udi, gadu iz pusaka. P. Petrovic, 
gor. vijen. 52. a) collineare, hoteci u sto pogoditi 
iz puske, kamenom itd., mjeriti okom, vidi i smje- 
rati, niSaniti. Dobro gada Juskovic Matija bas 
onoga Airovic-Ibra, dobro gada, al' lose pogada: 
ne pogodi Airovic-Ibra. Nar. pjes. vuk. 4, 386 — 387. 
Dobro gada, jos bo|e pogada, te pogodi Mustaf- 
agic-Usa. 4, 429. Nemoj mene gadat' geverdarom. 
4, 430. Ko vuka gada, bistro vaja da gleda. 
Nar. posl. vuk. 136. — bj ferire, kao imperfektivni 
glagol prema pogoditi, zgoditi. aa) subjekat je 
cejade. Ilija ih gromovima gada. Nar. pjes. vuk. 
2, 5. Te on gada na kulasu Tala. 3, 199. Pa 
u vrata topuzinom gada. 3, 353. Svaki gadaSe 
kamenom iz prace u dlaku ne promasajuci. D. 
Danicic, sud. 20, 16. — bb) subjekat je oruzje. 
No tri mune od neba pukose: jedna gada dva 
devera mlada, druga gada pasu na dorina, treca 
gada svatah ses stotijiah. Nar. pjes. vuk. 1, 158. 
Koja puska malo nisan gada. 3, 174. — u meta- 
forickom smisln. De oci gadaju tu i pamet. Nar. 
posl. vuk. 76. Srijedom Bosne, dokle meda gada. 
Osvetn. 6, 17. Svaki narod gada na zakone, koji 
liegovoj cudi odgovaraju. M. Pavlinovic, rad. 6. 
— c) conjectura coUigere, u prenesenom smislu 
kao gatati, gonetati, domisjati se. moze bill na- 



GADATI 



88 



GAICAESKI 



cineno od nagadati. — u pisaca nasega vremena. 
Mi cemo . . . gadati nihov zadruzni zivot. M. 
Pavliiiovic, razl. spis. 124. 

GADENE, n. djelo kojijem ko gadi, i kojijem 
se ko gadi. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u StuUcevu (grijeskom gadene i gadjene ,sordes, 
turpitude, fooditas') i u Vukovu (1. ,das anekeln' 
,taedium'. 2. ,das verekeln' ,taedii creatio'). 

1. GAETA, /. Cajeta, grad u juznoj Italiji, 
tal. Gaeta. — isjioredi 1. Gajeta. — Od xvii vijeka, 
a izmedii rjecnika u Belinu 336^. Pociva telo 
ovoga sv. biskupa u Gaeti. F. Glavinic, cvit. 175. 
i u SulekovH rjecniku (,Gaeta'). 

2. GAETA, /. vidi 2. gajeta. — U nase vrijeme 
u Duhrovnilcu. P. Budmani. 

GAETAnAC, Gaetanca, m. covjek iz Gaete. — 
U Sulekovu rjecniku (kod ,Gaeta'). 
^ GAETANSKI, adj. koji i)ripada Gaeti. — U 
Sulekovu rjecniku (kod ,Gaeta'). 

GAGA, m. cigansko ime. — isporedi 1. Gaga. — 
IJ Vukovu rjecnikii s dodatkom da se govori u 
Srijemu i u Backoj. 

1. GAGALICA, /. nekakva ptica. — U Vukovu 
rjecniku: gagalica, u pjesmi vaja da je mjesto 
,vrana' (od ,gakati') s primjerom: Na bokoru tica 
gagalica. — isporedi 2. gagrica i gagati. — U 
prencsenom smislu, brbjavo zensko cejade. ti Su- 
lekovu rjecniku (,gackelliese*). 

2. GAGALICA, /. lycopus europaeus L., neka 
hilka. S. Petrovic, lek. bi). 297. 

GAGAT, m. gagates, vrlo tvrdi kayneni ugaj 
koji se daje tesati i raditi. — U Sulekovu rjec- 
niku (,gagat'). 

GAGATI, gagam, impf. krijestati (kao guska), 
vidi gakati i daktati. — U Bjelostjencevu rjec- 
niku (,glaeito, gingrio'). 

GAGE, /. ^jZ. selo u hrvatskoj krajini ti okrugu 
banskom. Eazdije}. kr. 11. 

1. GAGIC, /. prezime, vidi Gaga. — U nase 
vrijeme. Jeremija Gagic. Vuk, prav. sov. 7. 

2. GAGIC, m. dem. Gago. — U nase vrijeme u 
Dohroselu. u hrvatskoj krajini. M. Medic. 

(JAGIOI, m. pi. ime mjestima. a) zaselak u 
Srbiji u okrugu uzickom. K. Jovanovic 160. — 
b) selo u Bjelopavlicima. V. J^esevic. 

GAGIN, adj. koji pripada Gagi. M. Medic. 

GAGINCI, m. pi. napusteno arnautsko selo u 
Srbiji u okrugu vranskom. M. D. Milicevic, kraj. 
srb.' 308. 

GAGINCE, n. mjesto u Srbiji u okrugu bio- 
gradskom. Livada u Gagincu. Sr. nov. 1871. 180. 

GAGLOVA, /. selo u Srbiji u okrugu kruse- 
vackom. K. Jovanovic 129. 

GAfi^EVICA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kru- 
sevackom. .S'iva u Gag]evici. Sr. iiov. 1871. G7. 

GAGO, ni. hyp. Gavrilo. U Dobroselu u hr- 
vatskoj krajini. M. Medic. 

GAGOJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Vuk, Xiv. !)(i. 

GAGOLLTI, gdgolim, impf. vidi cakoliti. — 
Fo svoj prilici onowatopcja. — U nase vrijeme 
u Lici. J. Hogdaiiovie. 

GAGOJ^ENE, n. djelo kojijem se gagoli. — U 
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

(rAGOVlC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
vidi ftsek na kraju. Pod bijelu Gagovica kulu. 
Pjev. cm. 144''. 



1. GAGRICA, /. neke vrste skodp'vijch bubica 
sto jedu zita, variva, slaninu, neucincne koze, 
vunu, pamuk itd., i ]irij)adaju rodorima bruchus, 
calandra, dermestes, attagenus, tinea itd. ; u raz- 
licnijem mjestima razlicno je i znacetie. — -a- 
stoji mjeste negdasnega t (vidi prvi primjer). — 
Akc. se mijena u gen. pi. gagrica. — Nastavkom 
deminutivnijem ica postaje od osnave g-tgra ne- 
jasna jjostana; po tome sfo je nema u drugijem 
slavenskijem jezicima (malortis. gurgulyca i ger- 
gelyca doslo je iz rumunskoga), bice tuda; ispo- 
redi s jedne strane rum. gi.rg'brn. , g-Lrgi.rici. 
(s istijem znacenem) koje je po svoj prilici od lat. 
curculio (kasnije gurgulio), a s druge novogrc. 
ynQycajiov, yuQyani (s istijem znaceYietn) koje ce 
biti ista rijec sto i inedasna, a mogla bi biti i 
stara grcka rijec (od glagola yuoyaiow, vrvleti). 

— Od XV vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu 
(gagrica od psenice ,gui'gulio, curculio'; gagrica 
od boba ,midas' ; gagrica u svjetah , tinea, blatta'), 
u Belinu (,curculio' 7611^), u Bjelostjencevu (,cur- 
culio, gurgulio'), ti StuUcevu (,gorgoglione, verme 
che rode il grano e cavoli' , curculio'), u Vukovu 
(,ein wiu-m, der ungegarbte haute friesst' ,tineae 
genus'). Molitva ott ghgrict . . . Sice si.hrani i 
psenicu siju ott gtgrici. i otb crbvija i oti. neptira. 
Sredovj. |ek. star. 10, 114. Navado se i naklate 
njeki pruzi i gagrica. M. Vetranic 1, 20. U cedru 
ne rada se gagrica. M. Radnic 279''. Od hajine 
izlazi gagrica. 362a. Gagrice, crvi i dniga. A. 
Bacic 447. Tebi ce se (u ]jnklu) prostriti ga- 
grice,^ a pokrivac tvoj biti ce crvi. L. J^ubuSki 
10. Zabo, zmije i gagrice. P. Knezevic, pism. 10. 
Larva negova (slaninara, dermestes lardarius L.) 
zove se gagrica ili zuga i nagriza siivo meso, sla- 
ninu, koze itd. K. Crnogorac, zool. 134. Gagrica, 
megatoma Herbst. J. K. Sloser, faun. kor. 321. 325. 

— U prenesenom smislu, kao psoc!,a tvrdici. — 
u Vukovu rjecniku. 

2. GAGRICA, /. nekakva ptica, isporedi ga- 
galica. — U narodnoj pjesmi nasega vremena. 
Pjevala tica gagi'ica. Nar. pjes. here. vuk. 270. 

GAGRICE, /. 2)1. selo u Bosni u oknign hat'to- 
luckom. Schem. bosn. 1864. 73. 

GAGRICAST, adj. vidi gagricav. — U StuU- 
cevu rjecniku (grijeskom gagricast). 

GAGRICAV, adj. pun gagrica. izgrizen od ga- 
grica. — U StuUcevu rjecniku (grijeskom gagricav) 
i u Vukovu (gagi-icav, n. p. koza). 

GAGRICITI, gagricim, impf. ^■ernliculaJ•i, na- 
punati se gagrica, gristi se. — U nase vrijeme u 
Srbiji. KukiuTiz pocoo gagriciti. Sr. nov. 1868. 19. 

1. GAGULA, /. u Vukovu rjecniku: nekakva 
crna vodena tica s dodatkom da se govori u Sri- 
jemu. — isporedi gagalica, gagati. 

2. GAGULA, m. prezime. — U nase vrijeme 
u Lici. J. Bogdanovic. — isporedi 1. gagula. 

GAGULIC, m. prezime. isporedi 1. gagula. — 
U nase vrijeme. J. Bogdanovic. Scheiu. bosn. 
1864. V. XXVI I. 

1. GAGA, m. nadimak emu djetetu po Srijemu, 
toboze kao daje Cigance. isporedi Gaga. M. Medic. 

2. GAGA, m. pas. Najeo se kao gaga rebara. 
Nar. posl. u Banatu. V. Arsenijovic. 

GAGINA I*0:^ANA, /. granicna strazn u Sr- 
biji u okruqu vranskom. M. D. Milicevic, kia|. 
srb. 273.' 

GAGULIC/, m. prezime. — U nase vrijeme. Pa 
dole mi je (fagujic-Stjopana. Nar. pjos. vuk. 4,290. 

GAICARSKI, w(. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 202. 



GAIP 



89 



GAJBICA 



GAIP, adj. arap. ghaili, tur. ffajp, veviden. — 
U narodnijem jijcsmavui vasrga vrewena i u Vit- 
Icovu rjecniku : gaip, uciniti se gaip ,verschwinden 
(wie ein geist)' ,evanesco'. Te udara gujusesto- 
kri]u, guja mu se gaip ucinila. Nar. pjes. vuk. 
2, 512. — Pise se i govori se i gajip: Tu se 
svetac gajiji uciiiio. Nar. pjes. petr. 2, 10. 

GAIEET, m. arap. ghairetun, tur. gajret, na- 
si ojane, trudba, jtinastvo. — U narodnijem pje- 
smama nasega vremena. Krenuse se iz po}a sva- 
tovi, kako koji konak u napredak, sve gairet 
bo]i medu bracom. Nar. pjes. vnk. 2, 544. — Iz- 
govara se i gajret. Ja sam srcii gajret uciiiio. 
Nar. j^jes- petr. 2, 65. — Znaci i: pjomoc. Da 
mu danas u gajretu bnde. Nar. pjes. juk. 387. 
Gajret,^ pomoc, podpora. 618. 

1. GAJ, gfija, m. lucu.s, nemus, mala suma, oso- 
hito koja je judskom radnom postala Hi je nom 
hrancna i gojena, te se od ne ima koristi (drva, 
jjase itd.), a mozc hiti i ogradena. — Akc. kaki 
je u gen. taki je x ostalijem padezima, osim nom. 
i ace. sing, i voc. gaju, gaji (ali gajevi). — Bijec 
je praslavenska, isporedi stslov. gaj, rus. raij, ces. 
haj, p)o],. gaj; isporedi i lit. gojus. — Nejasna p)0- 
stana; moze se pomisliti da postaje od glagola 
gojiti; Miklosic misli da p)Ostaje od korijena ga, 
ograditi (rus. saraTh), vidi i gajiti. — U svijem 
je rjccnicima: m Vrancicevu (,lucus; uemus'), u 
Alikajinu (gaj, sumica), ii Belinu (,nGmiis' 145''; 
,sylva'; gaj za pasu ,sylva pascua' 666^1; gaj za- 
braiieni ,nemns edictum' ; gaj za drva ,sylva cae- 
dua' 14,5^'), u Bjelostjencevu (gaj, lug, dubrava, 
suma, lo«a ,syh'a, lucus, nemus, sylva piu-gata'. 
2. gaj vGsel ,nemus'. 3. gaj po kojem se ne roxe 
putuvati ,saltus'. 4. gaj ali lug, luzanek zagajen, 
zabraiien , nemus edictum'. 5. mali gaj ,nemus par- 
vum, sylvicola'), u Jamhresicevu (.lucus, nemus'), 
u Voltigijinu (,bosco, selva' ,wald, forst'), ii Stu- 
licevu (,silva, nemus, saltus'), u Vukovii (,der 
hain' ,nemus'), u Danicicevii (,nemus'). a) sa zna- 
cenem kazanijem sprijeda. Na gaje . . . na gaj 
Kosamtcici. u celo riive. Mon. serla. 199. (1381). 
S lugovi, gaji, vodami. 494. (1465). Imaju svoje 
stare i zakonite gaje. Stat. po}. ark. 5, 264. Eaz- 
diliti gaj ali kotar. 265. Senokose, pasisca i dolci 
i drage, gaji. Mon. croat. 115. (1475). U shra- 
iienih gajib i gustih dubravah. P. Zoranic 73'^. 
Pticica pobjeze u gaj. M. Divkovic, nauk. 296''. 
U kraj gaja gusta toll dubrava se jedna odkriva. 
I. Gundulic 402. Na kojem kig gusti ili gaj jest 
poresal. A. Vita|ic, ist. 474. Prasce, ki u gaje 
tolike se zirom tove. J. Kavanin 144^. U jezero 
zeleni se gaj ogleda. I. Dordic, uzd. 177. Vepra 
sred vala, a raka sred gaja. (Z). Poslov. danic. 
150. Spaijska straza lovskoga gaja. A. T. Bla- 
gojevic, kbin. 17. Gajeve liihove isijecite. D. Da- 
nicic, 2niojs. 34, 13. — h) kad ima uz oracu zem|u 
kakva suma ili koje veliko stablo, onda ouo cini 
hlad. te usjev tu slabo uspijeva — takav blad 
zove se ,gaj'. Dubasnica na Krku. — c) ime mje- 
stima. aa) u Bosni nekoliko sela. aaa) dva sela 
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 18. 38. — 
bbb) u okrugu banoluckom. 76. — eccj u okrugu 
travnickom. 176. — ddd) dva sela u okrugu Done 
Tuzle. 144. 158. — eee) Gaj Berica, u okrugu 
travnickom. 180. — bb) u Hrvatskoj i Slavoniji. 
aaa) seoce u podzupaniji zagrebackoj. Pregled. 17. 

— bbb) selo u podzupaniji pakrackoj. 97. — 
ccc) selo u podzupaniji krizevachoj. 69. — ddd) 
Gaj i Meda, selo u podzupaniji rijeckoj. 6. Schem. 
segn. 1871. 62. — cc) tri sela u Banatu. aaa) 
Gaj. Sem. prav. 1878. 52. — bhb) Veliki Gaj. 48. 

— ccc) Mali Gaj. 48. — dd) mnogo mjesta u Sr- 
biji. aaa) u okrugu biogradskom. Glasn. 19, 135. 



Livada u Gaju. Sr. nov. 1861. 56. — bbb) u 
okrugu krusevackom. 1863. 187. — ccc) u okrugu 
podrinskom. 1870. 390. — ddd) u okrugu poza- 
revackom. 1865. 280. 1870. 37. — eee) u okrugu 
smederevskom. 1863. 62. — fff) u okrugu sabackom. 
1871. 298. — ggg) u okrugu uzickom. 1875. 631. 

— hhh) u okrugu vajevskom. 1867. 55. — Hi) 
Gaj CJovica, u okrugu biogradskom. 1875. 879. 

— kkk) Debeli Gaj, u okrugu kragujevackom. 
1875. 681. — III) Dinkov Gaj, tc okrugu jago- 
dinskom. 1875. 189. — mnun) Gaj Durca, n okrugu 
kragujevackom. 1861. 94. — nnn) ;^ube}ski Gaj, 
u okrugu kragujevackom. 1875. 95. — ooo) Popov 
Gaj, u okrugu kragujevackom. 1875. 159. — ppp) 
Eavni Gaj, u okrugu kragujevackom. 1875. 23. 83. 

2. GAJ, Gaja, m. poznato prczime u nase vri- 
jeme. Gaj ^udevit. Nar. pjes. vuk. 2, 652 (medu 
pren iim eran tim a) . 

1. GAJA, m. vidi Gajo. — Akc. se mijcna u 
voc. Gajo. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku s dodatkom da se govori po istocrrijcm kra- 
jevima. I u sestre jedan sinak Gaja. Nar. pjes. 
vuk. 1, 626. Placuc Gaju uzima za ruku. 628. 

2. GAJA, m. u hrvatskoj kraj in i. a) nadimak. 
V. Arsenijevic. — b) ime musko. M. Medic. 

1. GAJAC, gajca, m. dem. gaj. — isporedi gajak. 

— Samo u Stulicevu rjecniku. 

2. GAJAC, gajoa (?), m. u jednoga pisca xviii 
vijeka. Gaj caberi, a ja stvari od istine vjest 
ti kazem. J. Kavanin 405''. (treba citati , gajca 
beri'. tal. gaggio, cakavski ,gaj', od toga ,gajac'. 
cf. tal. ,pigliar gaggio'. D. Danicic)? — tal. gaggio, 
zalog, talac. 

GA.JAK, gajka, m. dem. gaj. — U nase vrijeme. 
Sa visoka gajka. Nar. pjes. here. vuk. 258. i u 
zagoncci: Sjedi majka na \T.'h gajka, ceka sinova 
iz bijelijeh gradova. odgonetjaj : pcele. u Dobro- 
selu u Jirvatskoj krajini. M. Medic. 

1. GAJAN, gajna, adj. koji pripada gaju. — 
Samo u Stulicevu rjecniku. 

2. GAJAN, m.. hyp. Gavrilo. — U nase vri- 
jeme u Lici. J. Bogdanovic. 

GAJATI, gajam, impf. gojiti, toviti. — U Stu- 
licevu rjecniku (,sensim pinguefacere")- — nepo- 
uzdano. 

GAJBA, /. tal. galjbia, )idct. gheba, clieba (vala 
da od gaiba, caiba). krlctka, kafez. isporedi kajba, 
kajpa, gabija;. — Akc. se mijena u gen. pi. ga- 
jaba. a) krletka, kafez. — od xvii vijeka, a iz- 
medu rjccnika u 3Iikajinu (gajba za ptice) gdije 
naj pirije dolazi, u Bjelostjencevu (gajba, gaj pica, 
jjticarnica, krletka ,caveola'. 2. gajba, kobaca, 
kajpa, hajba vu koje se hrano ptice vekse, kuri 
etc. ,or2iithon, ornithotrophiou, aviariuni, cavea*), 
u Stulicevu (jcavea' s dodatkom da je uzeto iz 
Mikalina). Ki-a}a Sapor od Perzije u gvozdenu 
gajbu Idade. J. Kavanin 453''. Jakob on mu 
nosi lipu gajbicu, a va gaj id kosa. Jacke. 194. 
,0n ne sacuva svoje zene ili djevojke, pa da je 
u gajbu zatvori'. J. Bogdanovic. — b) na katarci 
velikijch brodova mjesto ogradena gdje moze sta- 
jati nekoliko }udi (prije tal. gabbia, sad coffa). 
u Mikalinu rjecniku (gajba od drijeva ,gabbia 
della nave' ,corbis') i u Stidicevu (gajba od dri- 
jeva ,carchesium'). — c) droeni sud nacinen od 
pet dasaka u kojem se nosi sto na pola zitko, 
kao vapno, gnoj itd. u nase vrijeme u Dubrov- 
niku. P. Budmani. 

GAJBICA, /. dem. gajba. ~ U nase vrijeme, 
i u Stulicevu rjecniku (gdje krivo stoji da je 
uzeto iz Mikalina). Pospi pospi va zibcici svojoj 



GAJBICA 



90 



GAJITI 



kot gardelec va gajbici svojoj. Nar. pjes. istr. 
4, 18. Jakob on mu nosi Upu gajbicu , a va 
gajbi kosa. Jacke. 194. 

1. GAJCE, n. selo u Hercegovini. Schein. ragus. 
1876. 59. 

2. GAJCE, /. pi. mjesto hlisu Bakra. — xvi 
vijeka. Kus trsja na Gajcah. Mon. croat. '28."). 
(1585). 

GAJCI, m. pi. selo u Hrvatskoj u podzapaniji 
zagrebackoj. Pregled. 23. 

GAJCAC, gajcca, vi. dem. gajac. — U Stuli- 
cevu rjecniJcu a kojetn ima s istijem znacenem i 
gajcic. — ohoje slabo pouzdano. 

GAJCANIN, m. covjek iz Gaja u Banatu. V. 
Arsenijevic. 

GAJCANKA, /. zensko cejade iz Gaja u Ba- 
natu. V. Arsenijevic. 

1. GAJCIC, m. vidi gajcac. 

2. GAJCIC, vidi Eajcic. 

1. GAJCnST, m. kao da je prezime na Jednom 
nijestu XVI vijeka. Komedija 2^i'ikazana ii Saba 
Gajcina na piru. M. Drzic 188. 

2. GAJCIN, m. auym. Gaja. u Dobroselu u Jir- 
vattikoj krajini. M. Medic. 

GAJCINA, m. augni. Gajo. u Lici. V. Arse- 
nijevic. 

GAJDAS, gajdasa, m. gadjar, vidi gajde. — 
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade- 
zima, osim nom. sing, i voc. gajdasu, gajdasi. — 
U nase vrijeme i u Vukuvu rjecniku. Kum prvi 
dode sa svircem (gajdasem) na kolima momackoj 
kuci. Vuk(?), ziv. 308. Najme si momci gajdasa 
ili egedasa te im svira. V. Bogisic, zborn. 485. 

GAJDE, /. 2^1- vidi gadje, od tur. gajde, kajde, 
uprav je rijec arapska sto su mozebiti Arapi 
donijeli iz Spanolske. vidi Chr. Seybold u G. 
Grober , grundriss der romanischen pMlologie. 
404. -- U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku (s do- 
datkoni da se govori u vojvodstvu). Nalik gajde 
na muziku. (Kad ko poredi nejednake stvari jednu 
s drugom. U Srijemu i u Backoj). Nar. posl. vuk. 
188. Svirajuci u gajde. Nar. prip. vuk. 59. 

GAJENE, n. djelo kojijemse gaji. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecnilm. Zenska radna obicna 
je kuhaiie jela, svekoliko odijelo, gajeiie djece... 
V. Bogisic, zborn. 122. 

GAJEE, m. prezime. — U nase vrijeme u Lici. 
J. Bogdauovic. 

GAJESNICE, /. pi. mjesto u Srhiji a okrugu 
Hzickom. Sr. nov. 1806. ()18. 

1. GAJETA, f. vidi 1. Gaeta. — U Mikalinu 
rjecniku. 

2. GAJETA, /. poveca lacta nepokrixiena s je- 
dnom kalarknin, tal. gaeta. — isporedi 2. gaeta, 
gojeta. — Od xviii vijeka. Armalo se bijase do 
dvanaest Pastrovica u jodnoj gajeti. Nar. pjos. 
bog. 158. U to doba izidose samovojai I'ora- 
staui vrli krajisnici s tankijem gajetama iz Pe- 
rasta bijeloga. 172. ,Vozio sam so na gajeti, 
provezao sam se iz Baga u Pag na gajeti'. u 
Lici. J. Bogdanovic. 

(iAJRTINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu po- 
drinskiim. Niva u Gajotini. Sr. nov. 1871. 141. 

GA.IEVAC, (tiijevca, m. imc mjestima u Srhiji. 
a) u okrugu biogradskum. Zabran u mestu Ca- 
jevcu. Sr. nov. "l8(j3. 156. — h) u okrugu kra- 
gujevackom. Livada u (iajovcu. 260. 

CAJEVl, m. j)l. iiiic injrstima. a) u Bosni dra 
sela u okrugu Done Tuzlc. Statist, bosn. 134. 140. 



— b) u Srbiji zaselak u okrugu idickom. K. Jo- 
vano^dc 161. 

GAJICA , m. hyp. Gavrilo. — Prije nasega 
vremena. Gaica. S. Novakovic, pom. 55. — t u 
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. — J kao 
prezime. J. Bogdanovic. 

GAJICANI, m.pl. dva zaseoka u Srbiji u okrugu 
uHckom. K. Jovanovic 158. 160. 

1. GAJICIC, m. mjesto u Srbiji u okrugu sme- 
derevskom. Niva u Gajicicu. Sr. nov. 1875. 609. 

2. GAJICIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 202. 

1. GAJIC, gajica, m. dem. gaj. — U Belinu 
rjecniku 145^ i u Stuliceim, i u nase vrijeme u 
Lici. J. Bogdanovic. — / kao ime mjestima. a) 
selo u Bosni blizu Foneva. Schem. bosn. 1864. 60. 

— b) u Srbiji. aa) u okrugu biogradskom. Glasn. 
19, 135. — bb) u okrugu pozarevackom. Sr. nov. 
1866. 609. 

2. GAJIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Voj- 
voda Stevan Gajic. M. D. Milicevic, srb. 268. 
Gajic. Sem. srb. 1882. 202. — Gajica p6|e, za- 
selak u Srbiji u okrugu uzickom. 1^. V. Stojanovic. 

GAJIL, m. ime musko. — Prije naSega vre- 
mena. Gailt. S. Novakovic, pom. 55. 

1. GAJIN, m. ime musko, vidi Gajo. — JJ Vti- 
kovu rjecniku. 

2. GAJIN, adj. koji pjripada Gaji. M. Medic. 

GAJINAC, Gajinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu 
krusevackom. Livada u Gajincu. Sr. nov. 1873. 354. 

GAJINA POJATA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Sr. nov. 1863. 181. 

GAJINA ETJPA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Niva u Gajinoj Eupi. Sr. nov. 
1861. 239. 

GAJINE, /. JJ?. ime mjestima. a) seoce u Bosni 
u okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 54. — b) 
mjesto u Policima u Dahnaciji. — prije nasega 
vremena. Na opceni zbor na Gajine. Stat. po}. 
ark. 5, 310. 

GAJINICA,/. Gajina sena. U Udbini. M. Medic. 

GAJINOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 202. 

GAJIP, vidi gaip. 

GAJISTE, n. seoce u Hrvatskoj u podzupaniji 
zagrebackoj. kajkavski Gajisce. Pregled. 17. 

GaJITI, gajim, impf. po svoj prilici prvo je 
znacene bilo: saditi gaj, od cega je kasnije po- 
stalo sadasne: gojiti, uzdrzavati gaj (od ovoga 
sirega razvila su gdjegdje uza znaiiena za radne 
kojima se goji, uzdrzava gaj, kao cistiti drvece, 
ograMvati mjesto; tc se je ovo zadne opet rasi- 
rilo i za .Ho drugo sto nije gaj) ; u novije .sr vri- 
jeme u nekijem krajevima da(e ra.^irilo znacene, 
tc znaci uopce gojiti, a objekat mozc biti i cefade 
i zivotina. — Akc. kaki je u praes. taki je a 
impf. gajah i u aor. 2 i 3 sing, griji; u ostalijem 
je oblicima onaki kaki je u inf. — Postaje od 
gaj nastavkom i. — Jfoie hiti i prnslarenska 
rijec, isporedi ceii. hajiti, ociradivati, braniti, po(. 
gaid. — U nasem jeziku od xiv vijeka, a izmcftu 
rjecnika u Bjelostjcncevu (gajim, krcim, snazim 
lozu ,extirpo, expurgo sylvam, fovoo nomora, con- 
servo lucum collucando, ramos iniitiles docidondo 
ac frutifcs noxios anipiitando ot ovellendo'. 2. 
branim, jn'oiirocujcm ,impodi(), arceo, v. g. ani- 
malia ab iiigrossii ad sylvam'. 3. branim, vpiram 
vodu ,arceo aquam no oxundot'. 4. gajim sino- 
kosu, t. j. propovodam , arceo ab ingrossu foenilis 



GAJITI 



91 



GAKAl^E 



etc. interposito aliquo signo baculi signati'), ii 
Voltigijinu (,nettaro g-li alberi, sarchiare' ,dGn 
forst pflegen'), ii Stnlicevu (,nettar la selva' ,silvam 
purgare' s dodatkom da je iizeto iz Hahdeliceva; 
gajiti SG, V. dubi-aviti se), ii Viikovit (,pflegen' 
,curo'). a) ohjehit je gaj, iiuvan. itd. ; znaci: gojiti, 
hraniti radeci Mo je tome potrehno, n. p. cisteci 
drvece, ogracttijuci mjesto. Imaju svoje stare i 
zakonite gaje koje cuvajii i gaje . . . Vo}no je 
ono selo svoje gaje gajiti. Stat. poj. ark. .5, 264. 
,Jesi Ii vidio, kako je on lijepo vige svoje ku6e 
zagajio goru?' ,Kako je on lijepo zagajio gaj'. 
(vola, kravu, svinu ill Sto driigo reku ,gojiti'). 
u. naie vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. — b) ogra- 
divati koje mu drago mjesto, zagacivati. — u 
Bjelostjencevu rjectviJcii. — c) s novijim Urijem 
znacenem : gojiti u opce. objekat vioze biti drvo, 
cejade, zivotina. Ne lomi mi vise prste, nisi mi 
ih ti gajio. Nar. pjes. vil. 1866. 273. Gaje s|ive. 
Vuk, dan. 2, 104. Ne razdrazujte djece svoje 
nego ih gajite. pavl. ef. 6, 4. Gajiti dijete ,ein 
kind in der pflege haben'. B. Sulek, rjec. kod 
,pflege'. Gojiti, gajiti cvijece ,der blumen pflegen'. 
kod , pflegen'. 

1. GAJKA, /. kozna grivna na dizginu sto se 
mice tamo i amo. 1^. V. Stojanovic. 

2. GAJKA, /. cochleae matrix, pericoehlium, 
matica u loze (sajtova). — U Sulekovu rjecniku 
(,schraubenmutter') . 

GAJNIK, m. covjek sto nadgleda gajeve. — U 
Sulekovu rjecniku (,gehegeaufseher'). 

GAJO, m. liijp. Gavrilo. — isporedi Gaja, Gajin. 

— Akc. se mijena u voc. Gajo. — U nase vri- 
jeme i u Vtikovu rjecniku (s dodatkom da se go- 
vori po juznijem krajevima). Ono cuse i Stefo 
i Gajo. Pjev. cm. 98'\ 

GAJOVIC, m. prezime po oca Gajit. — U nase 
vrijeme. Marko Gajovic. Eat. 181. 

GAJPA, /. vidi kod' gajpica. 

GAJPICA, /. mala gajba, dem. gajpa, kojoj 
rijeci nema potvrde, ali isporedi gajba i kajpa. 

— U Bjelostjencevu rjecniku (vidi kod gajba, aj). 
GAJEET, vidi gairet. 

GAJSKI, adj. koji pripada gaju, gajiiiia. — 
U Vukovu rjecniku: gaj ski, n. jj. drozak ,wald- 
(drossel)' ,silvestris'. u Stuliceru je rjecniku s dru- 
gijem (nepousdanijem) znacenem: ,nemorosus' i 
s dodatkom, da je rijec ruska. — I koji pripada 
selu Gaju. V. Arsenijevic. 

GAJSA, m. hyp. Gavril. — TJ nase vrijeme u 
Lici. J. Bogdanovic. 

GAJSICA, ?«,. dtm. Gajsa. J. Bogdanovic. 

GAJSIN, m. prezime. — U nase vrijeme. Nar. 
pjes. vuk. 2, 653 (mectu prenumerantima). 

1. GAJTAN, m. funiculus, vrlo usko tkane 
(maze biti i spleteno kao i izatkano) kojijem se 
moze vezati i drugo ciniti sto i uzetom, a i re- 
siti Jialine, tur. qajtan, gajtan. — Akc. je bijezen 
kao sto je u Vukovu rjecniku; u Dubrovniku je 
gajtan. — Od, xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 
Bel in u (,cordone' , funiculus' ; gajtan svioui ,cor- 
done di seta' ,funiculus sericus' 229^; ,laccio o 
filo intessuto' ,laqueus' 422ii), u Bjelostjencevu 
(v. snora), u Voltigijinu (,cordone, cordoncino' 
,schnur'), u Stulicevu (,stringa, ligula'), u Vukovu 
(,die schnur' ,funiculus'). Zlato sam to prela i 
gajtane plela. M. Vetranic 2, 281. Nosahu so 
opletene u bio gajtan prije kose. I. Gundulic 143. 
Nego mu se lak grih cini, has kako da je okolo 
sebe jedan gajtan ojjasao. D. Kapic 158. U ru- 
kama gajtan pletes. Nar. pjes. vuk. 1, 115. Svilu 



prede, gajtan jilete, s gajtanom se razgovara: 
,Da ja znadem, moj gajtane, da ce tebe mlad 
nositi, svilom bi te opletala, zlatom bi te uvijala, 
a biserom nakitila'. 1, 291. Te uzima svilene 
gajtane, pa otide u zelenu bascu, objesi se o zutoj 
neranci. 1, 566. Namkose mu gajtan oko vrata. 
2, 162. Pasinu je sabju dovatila, o kojoj su dva 
gajtana zlatna. 2, 616. Darova mu pusku u gaj- 
tanu. Ogled, sr. 407. 

2. GAJTAN, w. ime mjestima u Srbiji u okrugu 
toplickom. a) selo. M. D. Milicevi6, kra}. srb. 386. 

— b) planina. ,Madan' i negov ogranak ,Gajtan- 
Planina'. 344. — c) voda. Do Gajtana reke. 
Ota^-b. 4, 364. 

3. GAJTAN, m. Cajetanus, ime musko, tal. Gae- 
tano. — U nase vrijeme u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. 

GAJTANITI, gajtanim, imj)/. kititi sto (tkane, 
odijelo itd.) prisivajuci k onome gajtan. — ■ TJ 
Vukovu rjecniku: gajtaniti, n. p. hajinu ,clavum 
adsiiere vesti'. 

GAJTANOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Vukojica Gajtanovic. Eat. 181. 327. 

GAJTANENE, n. djelo kojijem. se gajtani. — 
U Vukovu rjecniku. 

GAJTO, m. hyp. 3. Gajtan. — Akc. se mijena 
u voc. Gajto. — U nase vrijeme u Dubrovniku. 
P. Budmani. 

GAJUC, m. ime volu. — U nase vrijeme u 
Lici. J. Bogdanovid. 

GAJUN, m. tapes decussatus L., neka skojka. 

— U nase vrijeme na Krku. G. L. Faber 250. 

1. GAK, gaka, m. neke vrste ptica. — isporedi 
gacac, gacic, gacina. — Akc. kaki je u gen. taki 
je u ostalijem padezima osim nom. sing, i voc- 
gace, gaci. — Rijec je po svoj prilici onomato- 
pejska i pokazuje glas same ptice, vidi 3. gak. a) 
cavka (?). — u Mikajinu rjecniku : cola divja, 
gak ,cornix cinerea, varia'. 37^. cavka bile giave, 
gak ,cornix cinerea, varia'. 43'i. i u na.se vrijeme : 
gak, rod gavrana. M. Euzicic. — b) vrsta capje. 

— u nase vrijeme. Ardea nycticorax. Slovinac. 
1880. 32^1. Gak modrac, cap|a, ardea cinerea. 
D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 41. Gak 
zmijar, saketa, ardea purpurea. 41. Gak bjelac, 
balansir, egretta alba. 41. Gak eizmas, bjelica, 
egretta garzetta. 42. Gak macak, buphus ral- 
loides. 42. Gak nebunac, botaurus stellaris. 42. 
Gak pupar, nycticorax europaeus. 42. Gak volaric, 
ardeola minuta. 42. Gak, vrsta velike ptice ; ima 
je vise vrsta: modras, nebogied, zmijar, pupar, 
kaSikar, bilac, macjak, eizmas, krovar. M. Pavli- 
novic. — c) morski gak, laskavac, colymbus sep- 
tentrionalis. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 49. 

2. GAK, m. neke vrste (crnoga) groMa. —^ ispo- 
redi gakiiia. a) gak, violetter pineau. B. Sulek, 
im. 84. — • h) gak-crnina, schwarzor kleinungar 
(u Slmiu). 84. 

3. GAK, m. vika. M. Pavlinovic. — vidi gaka. 

— isporedi i rus. rai-ci. s istijem znacenem. 

GAKA, /. gakane, vika. — Rijec je oiiomato- 
pejska kao i gakati. — Od xvin vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu: ,das gekrahe' ,corni- 
catio (?)' : stoji gaka vrana. Zabrauuje virovat 
u carke, takoder u sne, u gaku ptica. F. Lastric, 
ned. 106. Tada stane gaka takmaca. M. Pavli- 
novic, rad. 32. 

GAKALIOA, /. vidi gakusa. — U Sulekuvu 
rjecniku (,schnattergan«, schnatterliese'). 

GAKANE, n. djelo kojijem se gace. — U Vu- 



GAKANE 



92 



GALATAN 



kovu rjecniku: ,das geschrei der krahe' ,clamor 
cornicis'. 

GAKATI, gacem, imj^f. vilcati, krijestati (o ne- 
kijcm pticama). — Akc. kaki je u praes. taki je 
u impf. gakala; n ostalijem je ohlicima onaki 
kaki je u inf. — Postaje od onomafoprjskoga 
sloya ga nastavkom k. — IJ primjprn iz narndne 
pjesme wjarskijeh Hrvata (vidi kod lijj prezenat 
je gakam. — Od xvii vijeka. a) o glasu u vrane. 
— izmeSii rjecnika n Mikc^inu (gakati, grakati 
kako vrana ,cornicor') ydje naj prijc dolazi, u 
Stulicevu (v. grakati s dodatkom da je iizeto iz 
31ika\ina), u Vukoint: ,krahen (von der krahe)' 
,cornicor'. Odovuda gacu6 vrana oblak grne. A. 
Kanizlic, roz. G. — b) o glasu u guske. Guska 
misec dokuci i leze, giiizdu silom nek se ne pri- 
teze, i kad sidi, nek od ne nesuce daje budu, ali 
blizu kuce, jer kad ove gacu kod sidece, ona 
oafcat i na gnizdn nece. J. S. Ile|ko^nc 158. Guska 
gaka. Jacke. 225. Gace k'o guska, a guska nije. 
odgonet^oj : gnsak. Nar. zag. nov. 37. — c) pre- 
neseno, o }udskom glasu. Jejupke, nas varajuc 
vrh rojenja nama gacu. J. Kavanin 469^. 

GAKAV, adj. koji gace. — TJ Sulckovu rjec- 
niku (,scbnatternd'). 

GAKICI, tn. pi. seoce u Hercegovini u okrugii 
tnustarskom. Statist, bosn. 238. 

GAKINA, /. vrsta vinove loze. — isporedi 2. 
gak. Gakiua, suvrst vinove loze (31. Cepelic), 
v. gak. B. Sulek, im. 84. 

GAKNUTI, gaknem, pf. zavikati, zakrijestati 
(o nekijem pticama), vidi gakati. — U Vukorn 
rjecniku: ,krahen (von der krahe)' ,cornicor'. 

GAKOVO, V. selo u Hrvatskoj u podzupaniji 
hjelorarskoj. Pregled. 80. 

GAKTATI, gaktam, impf. vidi gakati (prema 
cerrni je uprap kao deminutiv). — U Parciccmi 
rjecniku. 

GAKUSA, /'. kaze se vrani, vidi gakati, a). — II 
Vukovu rjecniku. — 7 u prenesenoyn smislu: hlc- 
hetusa, brhjavica. u Sulekovu rjecniku (,schnatter- 
gans, schnatterliese'). isporedi gakalica. 

1. GAL, m. crna mast. — vidi kod 1. gao. — 
Samo u Stulicevu rjecniku (,coIor niger' s pri- 
nt jer om : Dati sto u gal), i u Sulekovu rjecniku. 
zemjani gal ,erdschwarz'. 

2. GAL, w. ime musko. — xiv i xv vijeka, a 
izmedu rjecnika u Danicicevu (Galb ; Gao). Gali. 
a dedr> mu Dobrota. Dec. hris. 38. Galu dijaku. 
Mon. serb. 506. (1469). — TJ istom je spomeniku 
noniinativ Gao: Gao dijakr,. — I kao prezime. 
XVI vijeka. Ivanu Galu kapetanu ogulinskoiuu. 
Mon. Croat. 240. (oko 1540). 

3. GAL, m. mjesto u Srbiji u okrugu uzicko)n. 
Livada u Galu. Sr. nov. 1873. 327. 

4. GAL, m. Gallus, covjek iz keltickoga ph- 
tncna koje jr vegda ziv{elo u Francuskoj. — Od 
xviii rijcka. (Jala, Huna bukalija sbivna djevo 
na so no da. J. Kavanin 211''. i u Sulckovu rjec- 
niku (,Gallier'). 

1. GALA, /. pi) svqj prilici hyp. 1. galica. — 
AVt jrdnom injestu xv vijeka. Pri toj su ostalo 
kako pri hrtu zee, j)ri sokolku gale, pri sunaccu 
niisec. M. Marulic (iO. 

2. CJALA, /. hyj). 2. fi:alica. — U nnse vrijeme. 
a) ime kravi. V. Knrolac, dom. ziv. 24. — b) ime 
oDci. 32. — c) ime koko.si. 53. 

3. GALA, /. iia<liiiiak zoni nocistoj. M. Pavli- 
novid. — vidi 1. gao. 



4. GALA, /. selo u Dalmaciji u kotaru sinskom. 
Eepert. 1872. 28. 

1. GALAC, Galea, m. ime musko. — xiii i xiv 
vijeka (Gali.cb) i u Danicicevu rjecniku (Galbcb). 
Galr.cL Vli.ksanici.. Mon. serb. 34. (1249). I Galbci. 
i Prijani.. Dec. hris. 53. — U na.se vrijeme kao 
prezime. 

2. GALAC, galea, m. ime nekijem bi(ktima. a) 
agropyrum reiDons Beauv. , troskot, pir, piriha, 
vidi tkalac. B. Sulek, im. 84. — b) neka vrsta 
vinove loze crna grozda. u Dalmaciji. — ispo- 
redi galesina, galica. 81. 

3. GALAC, galea, m. u Crnoj Gori kao da 
znaci: lukav covjek. Tko je jav^ac onaj je i 
galac. Pjev. crn. 330^. Providnik, prepredeni 
galac. S. ][.ubisa, prip. 180. 

4. GALAC, ?«. 11 zagoneci. Sigje migje putom 
ide, gleda da mu galac padne. odgonctjaj : svina 
i zelud. u Dalmaciji. Nar. zag. nov. xxii. 

5. GALAC, m. seoce u Hercegovini blizu Mo- 
stara. Scbem. herceg. 1873. 154. 

GALACICA, vidi Galioica. 

GALAC, m. mjesto u Srbiji u okrugu kragu- 
jcvackom. Zabran na Galacu. Sr. nov. 1870. 509. 

GALADA (?), /. ime mjestu. — Prije nasega 
vremena. Galada. moglo bi se jos citati: GadJa 
i Gadala. S. Novakovic, pom. 129. 

GALAFUE, m. vidi garofao. — U nase vri- 
jeme u Istri. Na Franu sadite drobnu mazui'anu, 
na lipu Lijanu galafur cr}eni. Nar. pjes. istr. 
2, 23. 

GALAMA, /. vika, buka (kad je dosta svijeta 
Zajedno). ■ — Nepoznata postana, moze biti od 
arap. ghalebe, iur. galabalyk, naloga, tiska, vidi 
i kalabaluk i galiba. — U nase vrijeme i u Vu- 
kovu rjecniku (gdje je tumaceno: ,eine menge' 
,turba' s dodatkom da se govori u Srijemu i 
s jjrimjerom : U nihovoj je kuci svagda galama). 
TJ toj bruki i turskoj galami dize glavu beze 
Asan-beze. Nar. jDJes. kras. 1 , 200. Mi cemo, 
komsije , dignuti viku i galamu po selu. Nar. 
pi-iji. bos. 1 , 65. ,Ostavite se tolike galame'. 
,Va]a da su se u toj i u toj kuci kucani poza- 
vadili, kada se onako velika galama cuje'. , Borne 
se u vasoj kuci vavijek neka galama cuje'. ,Cuje 
se pro po|a velika galama od judi". (t. j. ide 
pojem vise |udi, te iduc, osobito ako iz grada 
idu, i ako su so vinom nakitili, obicno onda ga- 
lame). u Lici. J. Bogdanovic. 

GALAMITI, galamim, impf. vikati, bucati (kad 
je mnogo svijeta zajrdno), vidi galama. ,Ako 
cote galainiti, odlaz'te ispred mojib vrata'. M. 
Medic. ,Sta vavijek galamite?' J. Bogdanovic. 

GALAN, galana, m. vidi budac. u Selcima na 
Bracu. A. Ostojic. 

GALANGA, /. galanga div}a, jyperus longus 
L., vidi peronica, peronika, tal. galanga. — IJ 
Sulekovu imeniku iz postarijega rukojnsa. Galanga 
divja, ciperum, cyporus longus L. 84. 

GALAS, m. prezime. — U nase vrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 212. 

GALAST, ad^j. cm (o bravu). M. PavlinoAac. 
— vidi 1. gao. — amo spada i: galasta, ime 
kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 38. 

GALATAN, galatna, adj. neprisfojan (o rije- 
cima), od arap. ghalat, tur. galat, pogreska. — 
U nase vrijeme. I'ocose jedan drugom govoriti 
vrlo galatne §alo. M. D. Milicovic, zloaol. 221. Nije 
cudo sto cos na svakom koraku cuti naj galat- 
nije reci. 225. 



GALATINA 



93 



GALGANAT 



GALATINA, /. vidi hladetina, tal. mlet. gala- 
tina. — [/ Duhroi-nikii od xvi vijeka. Vjecna 
zima galatinu od zivijeh }udi ciiii. M. Drzic 240. 

GALAVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. — vidi 1. gao. 

GALBAN, m. galbanum, w'ka smola sto jako 
mirise i upotrehlaoa se kao lijek. — Od xviii 
vijeka. Mii-hom, galbanom i tamjanom zajeduo 
smisanim. I. Velikanovic, uput. 3, 318. i u Su- 
lekovii rjecnikii (,galbanum; mutterharz'). 

GALCINA, /. primula officinalis Jacq., neka 
bi(ka. B. Sulek, im. 84. 

GALDOVO, n. dva sela u Hrvatskoj hlizu Siska. 
Galdovo selo. Pregled. 2. Galdovo erdodsko. 40. 

GALE, m. ime crnome bravit. M. Pavlinovic. 

— tiidi 1. gao. 

GALEB, m. larus, neka vodena ptica. — ispo- 
redi kaleb. — Neposnata postana. — Od xvi 
vijeka, a izmeSu rjecnika u Mikajinii (galeb, 
kaleb, ptica ,gagiano, cocal' ,inergus'), u JBelinu 
(,coccale' ,niergus' 197a) , u Stulicevu (,smergo' 
,mergus' s dodatkom da je uzeto iz Belina), u 
Vukovu: bijela tica vodena koliko golub s do- 
datkom da se (jovori u Crnoj Gori. U okolo se 
vrtim kako galeb na senalu. M. Vetranic 1, 13. 
Galeb je morski. M. Drzic 268. Oblijetaju ku- 
kavice i galebi. I. A. Nenadic, sainb. 11. Galeb, 
larus marinus. Sloviuac. 1880. 32^. Galeb, larus 
L. J. Pancic, ptic. 76. Prosti galeb, larus ridi- 
bundus, die lachmove. J. Ettinger 242. Troj- 
prstni ili ledeni galeb, larus tridactilis, die drei- 
zehige move. 243. Burni (olujni) galeb ili utva, 
larus canus, die sturmmove. 244. 

GALEBA, /. vidi balega. F. Kurelac, im. ziv. 23. 

GALEBAK, galepka, m. dem. galeb, vidi gale- 
bica. — XVI vijeka. Nu galebak (danas galebica. 
Slovinac. 1880. 32i') dojde bijeli. M. Vetranic 
1, 15. 

GALEBAN, m. ime miisko. — isporedi Goluban. 

— U narodnoj pjesnii nasega vremena. Za Ome- 
rom Galebane slugo. Pjev. crn. 2061^. 

1. GALEBICA, /. larus minutus. Slovinac. 
1880. 32a. — .^l^i galeb i galebak. 

2. GALEBICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 38. 

1. GALEBINA, /. vidi balega. — isporedi i 
gabelina. — Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (s dodatkom da se gooori u Imoskome). 
Zitke galebine od isti ovaca. J. Vladimirovic 17. 

2. GALEBINA, /. larus canus, glaucus. Slo- 
vinac. 1880. 82a. — iiprav angm. galeb. 

GALECIC, m. vid^ Galicic. 

GALECICI, m.. pi. selo u Popovu u Hercego- 
vini. S. Novakovic, obi. 46. 

GALEN, adj. galen kamik, kamen na kojemn 
crevjar nabija koze. — Nepoznata postana. — U 
nase vrijeme u hrvatskom primorju. Pukal galen 
kamik, puklo yrce moje! Nar. prip. mikul. 134. 
,Galen kamik', kamen sto rabi postolaru, kad 
nabija koze. 170. 

GALENOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Ivan 
Galenovic. Mon. croat. 250. (1550). 

GALEOTA, /. vrsta mane galije, tal. galeotta. 

— U jednoga pisca xviii vijeka. Osim fregata, 
galeota i galija. A. Tomikovic, ziv. 360. 

GALERIJA, /. tal. galleria , franc, galerie, 
nem. gallerie, vrlo duga soba a kojoj su poredene 
stvari vrijedne da .se gledaju, osobito slike; kaze 
se uopce o takovuj zbirci i o zgradi u kojoj se 



nalazi bez obzira na oblik sobe. — U nase vri- 
jeme (moze biti da je takovo znacene i u ovom 
nejasnom primjeru prosloga vijeka: Da pocinim 
surke cude, galerija taj nazva se. J. Kavanin 82a). 

— Zove se tako i u teatrii kao panega zgractena 
uz zid u kojoj stoje gledaoci, ako se ne dijeli u 
mana mjesta (,loze'). u Sulekovu rjecnika (,gal- 
lerie im theater'). 

1. GALESA, m. crna (velika) domaca zivotina. 

— vidi 1. gao. a) vo. — od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika a Belinu 151i> gdje naj prije do- 
lazi, i iz nega u Stulicevu. Crn galesa vodu 
pije, nigda vrata ne pregibje. odgonet^aj : lonac. 
Nar. zag. no v. 118. Nas galesa na vrh kuce 
grize, a ogrizine mu do}e padaju. odgonet^aj : 
svrdao. 204. vidi i kod bikota. Galesa, ime volu. 
F. Kurelac, dom. ziv. 24. Galesa, ime crnom 
volu. M Lici. V. Arsenijevic. J. Bogdanovic. — 
b) kon. — u nase vrijeme. Majko moja, nera- 
zumna ti si : galesa se o direk cesaso, pa ti mislis 
tavan poskripjuje! A. Ostojic iz nar. pjes. Kad 
dojaha vilena kulasa, a galesu svede u povodu. 
Osvetn. 1, 12. 

2. GALESA, m. ime musko. — Potvrden je 
samo adjektiv Galesin u spomeniku xiv vijeka i 
u Danicicevu rjecniku (Galesim.). Jestbta dva 
dila odb odumrttna Galesiiat i Buraninb. Glaan. 
23, 52. (1400). 

GALESAST, adj. crn (o volu). vidi galesa. — 
U Belinu rjecniku lb&> i iz nega u Stulicevu. 

GALESI6, TO. prezime. — xiv i xv vijeka, a 
izmedu rjecnika u Danicicevu (Galesici.). Vladi- 
savb Galesicb. Mon. serb. 102. (1332). Knezh 
Grbgurb GalesicL. 273. (1409). 

GALESIN, adj. koji pripada (ialesi, vidi 2. 
Galesa. 

GALESINA, /. vrsta vinove lose crna grozda. 

— U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 84. 

1. GALETA, /. svilena caliura, tal. galletta. — 
Akc. se mijena u gen. pi. galeta. — U dva pisca 
Slavonca xviii vijeka. Ona uze dva lota simena, 
pak osam nedi} sto se o liih bavi, lipe novce 
sebi zadobavi, sedamdeset funti bas galeti, osim 
onog sto samo izleti ... M. A. Eejkovic, sat. 
H3ai'. Svilne bube kako se zatvore, dan deveti 
lepirom se stvore, progrizu se iz svojih galeta. 
J. S. Eejkovic 318. i u nase vrijeme u Dalma- 
ciji. P. Budmani. 

2. GALETA, /. kolac Hi kao pogacica od tvr- 
doga hjeba bez soli sto se osobito jede na bro- 
dovima, tal. galletta. — U nase vrijeme po Dal- 
maciji. P. Budmani. 

GALETIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
prav. 1878. 96. 

GALETIN GEOB, to. mjesto u Srbiji u okrugu 
biogradskom. Glasn. 19, 135. 

GALEZOVA DEAGA, /. seoce u Hrvatskoj u 
podzupaniji jastrebarskoj. Pregled. 36. 

GALGAN, TO. alpinia galanga, neka bi(ka, nem. 
galgant. — isporedi galganat. — U Sulekovu rjec- 
niku (,galgant'), u kojem ima i adjektiv posesivni 
galganov: galganovo u}e ,galgant61'; galganov 
korijeu ,galgantwurzel'. 

GALGANA'L', galganta, to. u Stulicevu rjec- 
niku: galgant, trava ,galanga, erba' ,galanga', a 
iz nega u Sulekovu imeniku: galgant, galega offi- 
cinalis L. 84. — Po svoj je prilici Stulli ^ uzeo 
ova rijec iz ruskoga rjecnika (premda to nije za- 
bi\ezeno) u koji ce hiti doslo iz nemackoga jezika. 

— vidi harlina, hrlina, isporedi galgau. 



GALGANOV 



94 



GALICNIK 



GALGANOV, adj. vidi kod galgan. 

GALGAVO, n. vidi Galgovo. 

GALGE, /. pi. vjesala, nem. galgen. — Od xvii 
vijcka po sjevernijcm krajevima, a izniedu rjec- 
nika u Bjelostjencevu, u Jamhresicevn, a Volti- 
gijinu. Bo|e bi se ne roditi neg na galgah smrt 
podniti. P. Vitezovic, cvit. 68. Jednoga, koji je 
zasluzio galge, kada ga na dvor vode, on zna 
da ima poginuti. D. Rapic 108. Onde su ti jedne 
galge. Jacke. 46. 

GALGOVO, n. selo u Hrvatskoj u ptodsupa- 
niji zagrehackoj. Pregled. 20. — U rukopisu xvi 
vijeka pisano je Galgavo: Tretu kravu i vola 
s onim ki su na Galgavu ostav^am zeni mojoj. 
Mon. Croat. 327. (1555). 

GALIBA, /. ometa, neprilika, magar. galiba. 

— isporcdi gixlidba. — Od xviii vijeka, a izmedu, 
rjecnika u Vukovu (gdje ima i gal.'dba, a kod 
oboga znacene je : ,ungelegenheit' ,molestia' i do- 
datak da se govori u vojoodsttm). Brez svahe 
galibe. Srp. st. pisma, let. 112. 168. (1755). 

GALIBABINCI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu 
knezevackom. K. Jovanovic 111. 

GALIBAEA, /. selo u Srbiji u okrugu toplickom. 
M. D. Milicevic, kra}. srb. 390. 

GALIC, m. vidi 5. galica. — U Bjelostjencevu 
rjecniku, u JambreHicevu, u Voltigijinu, u Stuli- 
cevu (s dodatkom da je uzeto iz Bjelostjenceva). 

1. GALICA, /. ime nekijem crnijem pticama. 

— vidi 1. gao. — Bijec je stara, isporedi rus. 
ra^.Ka, vixah, ra-ii'iii,a, ali it. nasem jeziku nema po- 
tvrde prijc nasega vremena. a) corvus monedula 
L., cavka. — u Bubrovniku. P. Budmani. — b) 
phalacrocorax cristatus Steph. — isporcdi mrku|, 
strkoc. D. Kolombatovic. progr. spal. 1880. 47. 

2. GALICA, /. ime crnijem domacijem zivoti- 
nama. — vidi i. gao. a) kravi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. Svaka kravica po noci galica. Nar. posl. 
u Lici. V. Arsenijevic. — h) ovci. F. Kurelac, 
dom. ziv. 32. u Lici. J. Bogdanovic. — c) maiki. 
F. Kurelac, dom. ziv. 50. 

^ 3. GALICA, /. scraptia Latr., ncka bubica. J. K. 
Sloser, faun. korn. 580. 

4. GALICA, /. galla, siska, sesarica, od tal. 
galla. — U Mika(inu i u Voltigijinu rjecniku. 

5. GALICA, /. vitriolum, sulphas ferri, ferrum 
sulphuricum, zeleni kamen koji se iipotrebfava 
kod erne masti. — isporedi galic, galicka. — Od 
nem.. galitzenst;^in, sto dolazi od xv vijeka, i po- 
stage od toga sto se srednega vijeka ovaj kamen 
donosio iz Spanolske (vidi Galicija, a)), vidi u 
Grimmoyu rjecniku kod galitzenstein. — Osim 
zelene, ima i modra galica ,sulphas cupri, cuprum 
sulphuricum', i bijela ,sulphas zinci, ziucum sul- 
phuricum'. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika 
u Vukovu (.vitriolum') i u Sulekovu : ,gruner 
vitriol' kod ,vitriol ; hemiprismatisches vitriolsalz' 
JfcofZ ,vitriolsalz'; bijela galica ,gallizenstein ; zink- 
vitriol ; prismatisches vitriolsalz' kod ,vitriolsalz'. 

6. GALICA, /. vrsta vinove loze crna groMa. 

— U nase vrijeme na otoku Cresu. B. Sulek, 
im. 84. 

7. GALICA, /. ime zensko. — Prije nasega 
vremena. S. Novakovi6, pom. 55. 

GALICANE, n. djelo kojijem se galica. — U 
Vukovu rjecniku. 

(xALlCATI, galicam (giVlicem), impf. ckaklati. 

— Nepoznata postana, isporedi arban. gudulis, 
rum. gtdil, mm. kitzeln. — U Vukovu rjedniku. 



gAlICIJA, /. dvije krafevine u Evropi. a) Gal- 
laecia, u bpanolskoj. — od xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikalinu i u Belinu 336^. Svetoga 
Jakoba od Galicije (,Gali1ije'). A. Gucetic, roz. 
mar. 72. Jakov veci pociva u Galiciji od Spane. 
F. Glavinic, cvit. 222^. Tilo (svetoga Jakova) 
isti ucenici negovi odnesose u Galiciju. F. Lastric, 
svet. 115''^. i u iSulekovu rjecniku (,'Gallizien'). — 
b) Galitia, u avstro-ugarskoj monarhiji. — isjm- 
rcdi Galic. — ii Voltigijinu rjecniku. 

GALICKA, /. vidi 5. galica. — U Mikafinu 
rjecniku: galicka, kamen mavi (!) za ciniti crnilo ; 
i u Stulicevu (grijeskom galicka s dodatkom da 
je uzeto iz Mika}inaJ. 

GALIC, m. ime mjestima. a) Galitia, krafevina 
u avstro-ugarskoj monarhiji. vidi Galicija, b). — 
u Sulekovu rjecniku (,Galizien'). — b) varos u 
Ugarskoj, magar. Gacs, nem. Gatsch. — u Sule- 
kovu rjecniku (,Gacs; Gatsch'). — c) vis blizu 
Novoga Pazara. Eat. 192. 

GALICAN, galicna, adj. koji pripada gdlici. 

— TJ Sulekovu rjecniku (galicna zesta ,vitriol- 
geist'). 

GALICANI, m. pi. selo blizu Prilipa. — Od 
XIV vijeka, vidi u Danicicevu rjecniku (Galicane, 
pi. masc.) : Crkva je treskavacka imala zemje 
,vi. Galicaneh' (Glasn. 11, 132 god. 1336—1346. 
Glasn. 13, 375). sada selo blizu Prilipa. Hahn, 
reise 187. 190. 

GALICANIN, m. covjek iz Galica (vidi Galic, 
a)). — U Sulekovu rjecniku (,Galizier'). 

GALICAE,, m. covjek koji sprav^a, cisti itd. 
gdlicu. — TJ Sulekovu rjecniku (,viti-iolmeister ; 
vitriolsieder'). 

GALICARA, /. vidi galicarnica. 

GALICAENICA, /. mjesto gdje se kopa galica. 

— U Sulekovu rjecniku (galicara, galicarnica 
,vitriolhiitte'). 

1. GALICAST, adj. cm (o domacoj zivotini). 

— vidi 1. gao. — U Vukovu rjecniku: ,schwarz' 
,ater', cf. vran. 

^ 2. GALICAST, adj. koji je poput gdlice. — U 
Sulekovu rjecniku (,vitriolartig ; vitriolisch'). 

GALIC A V, adj. u kojem. ima gdlice. — U m«- 
lekovu 7 jecniku {jVitvioYhaltig; vitriolig'; galicava 
zem|a ,vitrio]erde'). 

GALICICA, /. seoce u Bosni u okrugu trav- 
nickom. Schem. bosn. 1864. 49. T. Kovacevid, 
op. bosn. 34. — Na drugom je mjestu pisano Ga- 
lacica. Statist, bosn. 182. 

GALICIC, TO. selo u Bosni u okrugu travnickom. 
Statist, bosn. 206. — Na drugom je iiijestu pi- 
sano Galecic. Schem. herceg. 1873. 194. 

GALICKI, adj. a) koji pripada selu Galica- 
nima. — xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (ga- 
lictkyj). Do staroga puti galickoga. Glasn. 11, 131. 
(1336—1346). 13, 375. — b) koji 2iripada Galicu 
(vidi Galic, a)). — u Sulekovu rjecniku (,galizisch'). 

GALICKINA, /. zensko cejade iz Galica (vidi 
Galic, a)). — U Sulekovu rjecniku (,Galizierin'). 

GALICNICA, ^f. voda u kojoj je razmucena 
galica. — U Sulekovu rjecniku (,vitriollauge ; 
vitriolwasser'). 

GALICNIK, m. ime mjestu. — xiv vijeka, vidi 
u Danicicevu rjecniku (Gali6Nniki>): Selima Slamo- 
drazi, Dobrodo|anima, Neprobistima, Momusi i 
Bijeloj Crkvi, koja je kra| Stefan Decanski dao 
Hilandaru, isla je meda ,preko Cralicnika pro- 
kosomt u lokvu i preko puta prizrenskoga u Go- 
racinb Lugt'. (Mon. serb. 87 god. 1327). 



galiCnak 



95 



GALrLEJANIN 



GALICNAK, m. Team iz kojega se vadi gdliea. 

— U Sulekovu rjecniku (,vitriolerz'). 

GALIC, m. gaoran. — vidi 1. gao. — Unase 
vrijeme, a izmedu rjecnika u Vukovu (gdje se 
dodaje da se govori u Crnoj Gori). Polecese^ dva 
galica vrana. Pjev. crn. 39''. — I prezime. Sem. 
srb. 1882. 202. 

GALICI, m. pi. selo u Crnoj Gori u Bjelo- 
pavlicima. Glasn. 40, 20. 

GALIDBA, /. vidi galiba. 

1. GALIJA, /. trii-emis, veliki hrod sto se vozio 
veslima, tal. galea, mlet. galia. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,triremis') , u 
Mikajinu (galija, demija ,triremis, navis longa'), 
u Belinu 336b, y, Bjelostjencevu, u Jambresicevu, 
II Voltigijinu, u StuUcevii, u Vukovu. a) s pjra- 
vijeni znacenem kazanijem sprijeda. Izletjese po 
moru u galijah. Zborn. 159''. Cetr sta i veci 
broj galij tor navi jest, u kih brodeci vojska se 
priplavi. H. Lncic 270. Galija se sad dize. G. 
Palmotic 2, 243. Jedna galija poglavicka ima 
jedan barjak. M. Kadnic 245''. Jednoga galija 
ne ceka. (D). Poslov. danic. 39. Broj nasijeh 
drijeva vele je marii od turskijeh sultana i ga- 
lija. V. M. Gucetic 129. Galija se krece, a van 
luke nece. (Z). Poslov. danic. 22. Pofatase mnoge 
galije. And. Kacic, kor. 480. Malana je ribica 
imenom remora, ma ne samo lade letece po vodi, 
nego jost iste galije cini sustaviti. D. Eapic 136. 
Da ja gledam niz more galije, sjedi 1' moje drago 
na galiji. Nar. pjes. \Tik. 1, 264. Duzd joj sa|e 
tananu galiju, na galiji dvanaest mrnara. 1, 625. 
Pokloni mu skele i galije. 2, 572. Potopice lade 
i galije. 3, 82. Pa galiju otiste od brega. 3, 298. 
Galija jednoga ne ceka. Nar. posl. ■soik. 40. — bj 
}adi sto su veslali na galiji (vidi galijot, galijas) 
hili su okovani i veslali su pod hatinama, s toga 
je galija bila mjesto za pedepsu zlocincima. u 
nase vrijeme ,galijom^ se zove (i na suhu) mjesto 
gdje osudenici rade okovani i pod batinama. 
Osuditi u galiju ,ad remum dare, remo affigere, 
ad triremem damnare'. J. Mikaja, rjec. 76''. A 
da ga zatvore u tamnicu ili stave u galiju, imao 
bi oklen. J. Banovac, prip. 177. Kad galije tko 
dopane. V. Dosen 25''. Prava ispovid oprasta 
suzna s galije. M. A. Ee|kovic, sabr. 7.^ — i u 
prenesenom smislu: teska briga, milka. Zalostan 
ti sam, galijo moja, ko ce te izdurati! M. Medic. 

— c) preneseno na bubicu s mnogo noga (kao 
sto su vesla u galije), scutigera coleoptrata, vidi 
stonoga. — isporedi galijica, b). — ii nase vri- 
jeme u Dubrovniku (obicnije stonoznica). P. Bud- 
mani. 

2. GALIJA, m. ime musko. — U narodnoj 
pjesrni nasega vremena. Jedno bio Galija To- 
mica. Nar. pjes. vuk. 3, 421. Pa govori Galiji 
Tomica. 3, 422. 

3. GALIJA, /. Gallia, nekadasne ime Fran- 
cuskoj. — Od XVI vijeka i u Danicicevu rjecniku. 
Vladustu Konste Galiju. Okaz. pam. saf. 55. (1503). 
Pak od Galije, Eima ... J. Kavanin 206''. i u 
Sulekovu rjecniku (,Gallien'). 

GALIJACA, /. tal. galeazza, vrsta velike ga- 
lije. — XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(,quinqueremis' 336^') gdje naj prije dolazi. Sto 
galija duzda mletackoga i dvanajest bojni gali- 
jaca. And. Kacic, razg. 173''. 

GALIJACA, /. mjesto u Srbiji u okrug u kra- 
gujevackom. Sr. nov. 1875. 1087. 

GALIJAS, galijasa, m. mrnar na galiji. — 
Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, 
osim nom. sing, i voc. : galijasu, galijasi. — Od 



XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (,der 
schiffsknecht' ,nauta' s primjerom iz narodne 
pjesme: U galiji dvan'est galijasa). Galijasi mnoga 
mora preplovise. J. Rajic, pouc. 1, 108. Doteraj 
mi sa mora galiju, u galiju devet galijasa. Nar. 
pjes. srem. 78. i u Sulekovu rjecniku (,galeeren- 
sklave'). 

GALIJICA, /. dem. galija. — Od xvii vijeka (vidi 
kod b)), a izmedu rjecnika u Vukovu (galijca). a) it 
pravom s)nislu. Idjase prva ceta tri Ijepabne 
galijice, a prid nima galija veca. B. Zuzeri 400''. 
Mnogo galija i galijica. A. Tomikovic, ziv. 72. 
— b) vidi 1. galija, c). u Mikalinu rjecniku (ga- 
lijica, crv od mnogo noga ,millepeda, multipeda') 
i u Stulicevu (galica, crv muogonozan ,centum- 
peda, vermis genus'). — c) kao da je nekakvo 
slatko jelo od tijesta. isporedi 2. galeta. — u je- 
dnoga pisca XVIII vijeka. Cukarinci, jjaprenaci, 
galijice premedene. J. Kavanin 22''i. 

GALIJOT, m. covjek koji vesla na galiji, tal. 
galeotto, mlet. galioto. — Od xvii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u 3Iikafinu gdje naj prije dolazi, 
u Bjelostjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijinu. 
Jer su ovaki prilicni galijotom, koji s vese|em 
idu u porat. J. Banovac, prip. 94. Galijota na 
hi|ade strasno more sad imade na galijam gvozdem 
speti. V. Dosen 121^. Fregata na Dunavu s ga- 
lijoti stoji. J. Eajic, boj. 68. Na koju su trista 
galijotah. Pjev. crn. 188^. — U nase se vrijeme 
upotreljlava kao psovka (vidi 1. galija, b); ispo- 
redi i fustar) nepostenom coijeku; ali cesto i kao 
u sali zivahnu, nemirnu djeticu. u Lid: Galijot, 
neki veliki nemirnak. obicno mati vrlo nemirnu 
i nestasnu djeteturece: ,Vraziji galijote!' ,Odlazi 
otole, vraziji galijote!' ,0n je pravi galijot'. J. 
Bogdanovic. i u Duhrovniku. P. Budmani. 

GALIJUN, galijuna, m. vrsta velike galije, tal. 
galeoue. — isporedi 2. galun. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (,galeone' ,navis ro- 
strata' 336'') i u Voltigijinu (,galeone, vascello' 
,kr-iegsschiff'). I s velikim galijunom k Malti 
obrati svak timunom. I. Zanotti, skaz. 12. 

GALILEANIN, m. vidi Galilejac. — plur.: Ga- 
lileani. — U pisaca xvii i xviii vijeka. _ I ti 
s IsLisom Galileaninom bise. I. Baudulavic 86^. 
mat. 26, 69. Sveti Bartolomej apostol bi Gali- 
leanin. F. Glavinic, cvit. 289''. , Isus bi zvan Ga- 
lileanin. J. FUipovic 1, 12a. Nekoga Jude Gali- 
leanina. S. Eosa 112''. 

GALILEJA, /. Galilaea, kraj u Palestini. — 
Od XV vijeka kod pisaca. Vladajuci Poncij Pilat 
nad Zudejom, a cetvrto poglafje od Galileje Irud. 
Bernardin 7. luc. 3, 1. Trazite ga kod Isukrsta 
u Galileji. F. Lastric, test. 189^. Kad bjese Pon- 
tije Pilat sudija u Judeji, i L'od cetverovlasnik 
u Galileji. Vuk, luk. 3, 1. i u Sulekovu rjecniku 
(,Galilaa'). — U nekijem krajevima po puckom 
pricanu Galileja je kao nekakvo prokleto mjesto 
(vidi i Galilej-potok) ; tako se kod yracana kaze : 
,Nego ih. razdeU po vodi, po gori Galileji, kud 
petao ne peva, kud kokos ne kreka, kuda pas 
ne laje, kud puska ne puca, kud covek ne zivi, 
kud pop ne cati'. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 93—94. 

GALILEJAC, Galilejca, m. Galilaeus, covjek is 
Galileje. — isporedi Galilejanin, GaKleanin,^ Ga- 
lilejin. — U ijisaca nasega vremena. I ti si bio 
s Isusom Galilejcem. Vuk, mat. 26, 69. i u Su- 
lekovu rjecniku (,Galilaer'). 

GALILEJANIN, m. vidi Galilejac. — plur.: 
Galilejani. — Od xv vijeka kod pisaca. I ti 
s Isusom Galilejaninom bise. Bernardin 72. mat. 
26, 69. :^udi Galilejani! I. Bandulavic 149''. act- 



GALILEJANIN 



96 



3. GALONA 



ap. 1, 11. Dobio si, Galilejanine! J. Filipovic 
3, 13''. 

GALILEJIN, m. vidi Galilejac. — U jednoqa 
pisca:s.viu vijeka. Pilato bjese cinio ubit u teinplu 
rieke Galilejine. S. Rosa 112''. 

GALILEJ-POTOK, m. kod vracana: ,Ti da 
ides u Galilej-potok, gde crkve nema, gde popovi 
ne cate'. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 93. — vidi 
kod Galileja. 

GALILEJSKI, adj. koji pripada GaUleji. — 
Od XV vijeka kod pisaca. U gi-ad galilejski, komu 
jime bise Nazaret. Bernardin 4. luc. i, 26. Ovo 
jest Isus prorok iz Nazareta Galilojskoga. I. Ban- 
dulavic 36a. mat. 21, 11. Voda u vino u Kani 
Galilejskoj obrati se. F. Glavinic, cvifc. 168^. U 
Kani Galilejskoj. F. Lastric, test. 297'>. Ovo je 
Isus prorok iz Nazareta Galilejskoga. Vuk, mat. 
21, 11. i u Sulekovu rjecniku (,gaiilaisch'). 

GALILEOSKI, adj. vidi galilejski. — U je- 
dnoya pisca xvi vijeka. Muzevi Galileoski. A. 
Gucetic, roz. mar. 239. 

GALILO, n. vidi 1. gal. — Samo u StuUcevii 
rjecniku. 

1. GALIN, galina, m. kon vran. — vidi 1. gao. 
— Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem pade- 
zima, osim nom. sing, i voc. galine, galini. — U 
nase vrijeme a izmedu rjecnika ti Vukovu (gdje 
se dodaje da se govori ti Srijemu). Ja b' uteka' 
na konu galinu . . . Brze kona opremi galina. A. 
Ostoji6 iz nar. pjes. 

2. GALIN, m. neka huhica. — U jednoga pisca 
nasega vremena. Galin, melanotus Eschsch. J. K. 
Sloser, faun. kor. 412. cratonychus Ericlison. 414. 

3. GALIN, in. seoce u Hrvcttskoj ii podziipa- 
niji jastreburskoj. Pregled. 36. 

GALINA, m. ime (crnom) volu. vidi galona. 
F. Kiu-elac, dom. ziv. 24. 

GALINE, /. pi. kraj u Srhiji a okrugu uzickom. 
1^. V. Stojanovic. 

GALINKA, /. ime (ernoj) occi. — vidi 1. gao. 
F. Kurelac, dom. ziv. 32. 

GALINSKA'EIJEKA, /. rijeka u Galinama. 
J^. V. Stojanovic. 

GALIPO^E, n. ime mjestima. a) nijesto u Sr- 
biji u okrugu kragujevackom. Livada u Galipoju. 
Sr. nov. 1861. 137. — b) iaf. Gallipoli, dva grada, 
jedan u Turskoj, drugi a Italiji. — u jednoga 
pisca XVII vijeka. S ovom (sab(oni) Musan srca 
smina GaHpo|e primi u sili. I. Gundulic 566. i 
u Sulekovu rjecniku (,Gallipoli'). 

GALIPOVCI, GaUpovaca, m. pi. dva sela u 
Bosni u okrugu banoluckom : Galipovci pravo- 
slavni i G. turski. Statist, bosn. 92. 

1. GALITI, galim, impf. nastojati; ceznuti (za 
cim). — Akc. je kao kod 2. galiti. — Nejasna 
postana, isporcdi bug. galila, milovala, mazila, 
stslov. galiti, iskociti, rus. ra.iHTi., guditi, ra.iHTi,, 
ra.vhTi., saliti se, smijati se, ces. haliti se, smijati 
se, pol galic na co, nastojati na sto. ovo zadne 
naj bole oclgovara znacenu u nasem jeziku. — 
U nase vrijeme a izmedu rjecnika u Vukovu (vide 
Ceznuti s dodatkom da se govori u Srijemu). Ga- 
liti za cijem, nastojati. G. Martic. Dvije inoce 
vrle i one ju s nedozvana grde, jer ne gali si- 
venu i tkanu. Oavetn. 4, 18. — Ne znam, spada 
li amo ovaj primjer: Licanin govori: ,§to galis 
u nega?' t. j. h&iil ,stierst'. F. Kurelac, dom. 
2iv. 28. 

2. GALITI, gallm, impf. dolazi u nase vrijeme 
a dva znaCeiia koja sc jcdno dra,oiiic prolive. — 



Akc. kaki je u praes. taki je u impf. gajah, u 
aor. 2 i 3 sing, gali, u part, pract. pass, gajen; 
n ostalijem je ohlicima onaki kaki je u inf. 

a. u narodnoj poslovici kao da znaci: ptokri- 
vati (nebo) oblacima Hi Idaditi. ovo je po svoj 
prilici starije, pravo znacene, isporedi ces. haliti, 
omotavati, vidi i 1. gao. galiti po svoj prilici 
znaci isto i kod razgaliti, a protivno znacenu 
ovoga glagola postaje samo od raz- (vidi rasci- 
niti, rasiti, razvjencati, razgraditi, razgrnuti, raz- 
mrznuti, raznizati, razreci, razudati, razuzdati, 
raskmetiti, raskopcati, ra.skumiti, raspasati, ras- 
plesti, raspuciti, rascoek, raspop, razrairica itd.). 
Sama pali, sama gali. (u Lici). V. Arsenijovic. 
Neko gali, neko pali. (u Dobroselu). M. Medic. 

— s takooijem znacenem ima i rejleksivni glagol 
galiti se u Stulicevu rjecniku: ,annerarsi, annu- 
volarsi' ,nigrescere, obnubilari'. 

b. vedriti, razgajivati. — jamucno je postao 
ovaj glagol od razgaliti (vidi kod a) tijem sto 
mu se digao prvi dio a kod toga, se nije mislilo 
da raz bas daje pof^ve protivno znacene (isporedi 
luciti). — u nase vrijeme u Lici (refleksivno ga- 
liti se). ,Pocelo se vrijeme galiti'. ,Kako je na 
dvoru, jeli se pocelo galiti?' J. Bogdano^ac. — 
u prenesenom smislu u narodnoj pjesmi iz Sla- 
vonije: Had bi znati, va}a li (vino) i srdasce gali li. 
F. Kurelac, dom. ziv. 28. 

3. GALITI, galim, impf. zasukivati, zavracati. 

— Samo u jednnj narodnoj pjesmi nasega vre- 
mena; po tome bice nacineno u nase doba kao 
imperfektivni glagol prema zagaliti. — Nejasna 
postana: na osnovu gol (vidi go) ne treba po- 
misliti; moglo bi biti srodno s 2. galiti (sa sta- 
rijim znacenem kod a), kad ne bi isprva bio 
objekat tijelo, nego (kao i sto je ovdje u jedinom 
primjeru) onaj dio od odijela koji se zasuce i 
skupi da se tijem tijelo otkrije (vidi i F. Kurelac, 
dom. ziv. 61). Galiti (po zagaliti trebalo bi da 
je akcenat galiti). One gale gace niz kolina. A. 
Ostojic iz nar. pjes. 

GALKANOVIC, m. prezime. — Z7 naiie vrijeme. 
D. Avramovic 230. 

^ GALKINA, /. zensko ce(ade iz Galije. — U 
Sulekovu rjecniku (kod ,Gallien'). 

GALNIK, m. brijeg u Galinama. \j. V. Stoja- 
novic. 

GALOBELA, m. ivte ocnu. — Ako se tako zove 
samo crni i bijeli ovan, tad je rijec slozena od 
osnova gal (vidi 1. gao) i bijel; cudnovato je sto 
drugi dio nije po juznom nego po istocnom go- 
voru; ako tako nije, nioze se po»iisliti na arba- 
nasko galabere, cvijet (od miline?). — U Vu- 
kovu rjecniku: ime ovnu s dodatkom da se go- 
vori u Grb(u. 

GALOLA, m. ime musko Hi prezime Hi nadimak. 

— U nase vrijeme. Daje se svakome na znario 
da jeste data nurija popu Galoli. Glasn. ii, 1, 93. 
(1808). 

GALON, m. ime (crnomu) konu. — vidi 1. gao. 
F. Kurelac, dom. ziv. 10 (gdje stoji da je uzeto u 
Vitezovica). 

1. GALONA, m. ime crnome volu. — vidi 1. 
gao. — U nase vrijeme, a izmedu rjecnika u 
Stulicevu i u Vukovu. A ona (krava volu): pri- 
cekaj me tu, sad cu dodi, iicini mi se da me 
zazva do}o na livadi galona. Nar. prip. vr5. 18-1. 

2. GALONA, f. cm oblak. — vidi 1. gao i 
2. galiti, a. — U Stulicevu rje6niku (,nubes nigra'). 

— nije dosta pouzdano. 

3. GALONA, m. muiki nadinui': Hi i,rv::iinc. 



3. GALONA 97 

— U nase vrijeme. Zastali smo popa Galonu iz 
Macve. P. M. Neuadovic, mem. 153. 

GALONIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Avram Galoiiic. Eat. 140. 

GALONIjST, adj. Icoji prlpada galohi. — U Vii- 
kovu rjecniliu. 

GALOP, vidi Gajup. 

GALOS, m. crni traJc sto se uplece u kosu, 
isporedi upletnak, trak. — Postanem od gal? 
(vidi 1. gao). — U VuJcovu rjecniku gdje se do- 
daje da se govori u Srbiji. 

1. GALOV, m. vidi garov. — U nase vrijeme 
u Lici. V. Arsenijevic. F. Kurelac, dom. ziv. 45. 

2. GALOV, m. krupno, tvrdo grozde; od liega 
je dobro vino. — u Srbiji u okrugii crnorijeckom. 
1^. Stojanovic. 

GALOYA, /. ime crnoj kravi. — vidi 1. gao. 

— U )iase vrijeme. J. Bogdanovic. V. Arsenijevic. 
M. Medic. F. Kurelac, dom. ziv. 24. 

1. GALOVAC, Galovca, m. ime mjestima. a) 
u Hrvatskoj. aa) (kajkavski) Galovec, selo u pod- 
zupaniji krapinsko-topjUckoj . Pregled. 51. — hh) 
(kajkavski) Galovec, seoce u podzupaniji zlatarskoj. 
60. — cc) selo u podzupaniji bjelovarskoj. 77. — 
b) selo u Dalmaeiji u kotarii zadarskom. Eepert. 
1872. 37. — c) seoce u Bosni blizu Poneva. Schem. 
bosn. 1864. 60. — d) mjesto m Srbiji u okrugii 
pozarevackom. Sr. nov. 1864. 132. 

2. GALOVAC, galovca, m. neki crni kamen. 

— U Sulekovu rjecniku (,psilomelan'). 
GALOVACA, /. bara u Srijemu. Eegul. sav. 

42. 204. 

GALOVCI, m. pi. nejasna znacena u narodnoj 
pjesini nasega vremena (ime mjestu?). Odose ti 
ovce u galovce, sijegvice nisu na planinu a ja- 
ganci u gustu dubravu. Nar. pjes. vil. 1867. 63. 

GALOVICA, /. bara u Srijemu. Eegul. sav. 206. 

GALOVIC (Galovic), m. a) prezime. — od xvi 
vijeka. Blaz Galovic. Mon. croat. 236. (1533). 
Galovic. Scliem. zagr. 1875. 261. — b) selo u Sr- 
biji u olcrugu sahackom. K. Jovanovic 177. 

GALOVICI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu 
uzickom. K. Jovanovic 160. 

GALOVIC-SELO, n. dva sela u hrvatskoj kra- 
jini n okrugu oguUnsko-sliinskom. Kazdijel. kr. 
9, 10. ^ 

GALOVEAN, m. vrana crna kao gavran (ovako 
je tumaceno u Vukovu rjecniku). — Bice postalo 
puckom etiniologijom od gavran sto se shvatilo 
da je slozeno od osnova gal (vidi 1. gao) i vran. 

— S pravijem znacencm samo u Vukovic rjecniku, 
all dolazi i kao prezime. Pobratime Luko Galo- 
vrane! Nar. pjes. vuk. 3, 297. 

GALOVEANA, /. vrsta vrane, vidi galovran. 

— U jednoga pisca nasega vremena. Galovrana, 
corvus cornix L. J. Pancic, ptic. 52. 

GALSKI, adj. koji pripada Galiji Hi Galiina. 

— U Sulekovu rjecniku (,gallisch'). 
GALTE, /. pi. fauces, zvalo. — Nepoznata po- 

stana. — U jednoga pisca xviii vijeka, a izmectu 
rjecnika u Stulicevu (galta ,fauces, gula, guttur'). 
K mojim galtam prilipi se jazik (, lingua mea ad- 
baesit faucibus meis'). A. Vita|ic, ist. 66*. Premda 
budu (zubi) kako u galtab ke srditi lavi imaju. 
177b. 

1. GALUN, galiina, vi. limbus, paragauda, trak 
izatkan zlatnom Hi srebrnom zicom, kojijem se 
Idti odijelo, tal. gallone. — isporedi serit. — Od 
XVI (?) vijeka, a izmectu rjecnika u Vukovu (s dru- 

ni 



ga:^en 

gijem akcentom: galun. Vuk dodaje: Opomiiiem 
se jos iz djetinstva u nekakoj pjesmi: Galun do 
galuna). Istkanijeb galuna ne imas li bez broja. 
M. Vetranic 1, 117 (varijanta). 

2. GALXIN, m. vidi galijun. — U rukopisu 
XVIII vijeka. Zautra nas tera jedna sajtija, i dade 
bog utekosmo, i u poldne galun, i ot togo i okre- 
nusmo se na inu stranu. Glasn. 31, 307. (1704). 

GALUP, vidi Ga}up. 

GALUSKA, /. vidi galova. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. 

GALVANICKI, adj. (pliys.) koji pripada gal- 
vanizmu. — isp)oredi galvanski. — U Sulekovu 
rjecniku (,galvanisch'). 

GALVANIZAM, galvanizma, m. (phys.) elek- 
tricna sila sto postaje kad se dvije razlicite tvari 
jedna s drugom doticu, i nauka o takoj sili. — 
Postaje od galvanismus, rijeci nacinene u nase 
vrijeme od imena Talijanca Galvani koji je slu- 
cajno na tu silu naisao. — U Sulekovu rjecniku. 

GALVANIZOVATI, galvanizujem, impf. (phys.) 
a) lijeciti galvaniekom strujom; b) pomocu gal- 
vanizma pokrivati jednu kovinu drugom (zlatiti, 
srebriti itd.), naj cesce gvozde zinkom. — U Su- 
lekovu rjecniku (,galvanisiren'). 

GALVANOMJEE, m. (phys.) sinava kojom se 
mjeri galvanicka sila. — U Sulekovu rjecniku 
(,galvanometer'). 

GALVANOPIS, m. (phys.) pisane, risane mjedom 
pomocu galvanizma, i sto je tako napisano, na- 
risano. — U Sulekovu rjecniku (,galvanograpliie'). 

GALVANOTVOEBA, /. (phys.) pomocu gal- 
vanizma pokrivane kovina drugijem kovinaina 
(zlacene, srebrene itd.) Hi napravjane stvari iz 
koje kovine po nekom kalupu. — U Sulekovu 
rjecniku (,galvanoplastik'). 

^ GALVANSKI, adj. (phys.) vidi galvanicki. — U 
Sulekovu rjecniku (,galvaniscb'). 

GALZENAK, m. objesenak. — Postaje od galge. 

— U Bjelostjencevu rjecniku: galzeiiak, obesen 
i visec od gal gib ,patibulatus, pendens de pati- 
bulo'. 2. galzenak, vreden galgib ,vulgatae ne- 
quitiae homo, trium literarum homo, uno dignus 
suspendio, patibularius', i u Jambrrsicevu. 

1. GA^jA, /. crna ovca. — vidi 1. gao. — U 
nase vrijeme. Nek ostane ga|.a si].egvica. Nar. 
pjes. vil. 1867. 63. Nece ni ovcu ga].u ili ovna 
ga]ka zaklati, nego gledaju belo marvince. M. D. 
Milicevic, ziv. srb. 1, 128. Dve ga].e cesto jedna 
drugoj namiguju. odgonetjaj : ■)t,ozice. (Nozice po 
selima oko koturova su obicno oblozene crnom 
vunom). Nar. zag. nov. 144. 

2. GAJ^A, /. vreca na sabaci. — U nase vri- 
jeme u spfetskoj okolici. (Sabaka) sastoji naj 
prvo iz jedne velike mreze debela konca a uska 
oka; odasvud je zatvorena izim jedne sfcrane i 
toga radi po svemu je prilicna vreci a ,vrecom' 
je bas i zovu. u sp}eskoj okolici zovu je ,ga}a', 
a u Budvi ,sag'. L. Zore, rib. ark. 10, 356. 

GALACOVIC, m. prezime. — xvi vijeka. Go- 
spodina fra Marina Ga|acovica. N. Na|eskovic 
1, 338. — u stihu skraceno Ga|ac: Fra Marin 
od reda Franceska svetoga, koga nam kuca da 
Gajaca vridnoga. 1, 338. 

GAi^AK, ga}ka, m. cm ovan. — vidi 1. gao. 

— U nase vrijeme. Nece ni ovcu gaju ni ovna 
ga}ka zaklati, nego gledaju belo marvince. M. 
D. Milicevic, ziv. srb. 1, 128. 

GAl^EN, m. ime micsko. — xiv vijeka. Miladb 
i Ga|eut. Dec. bids. 91. — na drugom mjestu u 



ga:^en 98 

tstom spomeniku ima Galej sto moze hiti da je 
pisarsliii pogi'esha i da treba citati Galenn. Galej 
i Hadoslavt. 57. 

GA^jENE, n. djelo Jcojijem se gali (vidi 1. ga- 
liti). — U Vtikovu rjecniku (vide ceznene). 

GA;^EV0, n. seoce u Hercegovini u okrugii 
mostarskom. Statist, bosn. 238. 

GAl^Ur, m. tal. gaglioflfo, lopov. — isporedi 
ga|uh. — U jednoga pisca cukavca xvi vijeka. 
O ga}ufe, o koldusu, poj v zal cas. Korizm. 8a. 
Vsi gajufi toga grada. 81^. — U nase vrijeme ti 
Duhrovniku kao prezime; govori se i Gajup. P. 
Budmani. 

GA^UH, m. u Vukovu rjecniku: vide oLla- 
poran. — vidi ga|uf. 

GAl^UP, m. ime musko. — U spomenikio xiv 
vijeka u kojem je pisano Galuph, ali mislim da 
treba citati Ga|upb (isporedi ga|uf): u istom se 
spomeniku }n cesto pise lu. Galupt ot Vrtdovt. 
Glasn. 23, 51. (1400). u Mon. serb. 248 stoji gri- 
jeskoin GalopL i otalc je preslo i u Danicicev 
rjecnik. — I kao prezime u na§e vrijeme, vidi 
kod ga|uf. 

GAMAD, /. coll. zvjcrke sto gamizu, a od toga 
preneseno na sitnii ribu. — Jamacno od istoga 
korijena od kojega je gamizati, gmizati, gamziti, 
te prvo a stoji mj. negdasnega t (i,). — Od xvi 
vijeka (vidi kod b)) po zapadnijem krajevima. 
a) sa starijim znacenem (zvjerke sto gamizu) po- 
tvrdeno je istom u nase vrijeme. Gamad, mnogo 
male zivadi sto gamize. M. Pavlinovic. — i u 
prenesenom smislu (kao sa sazajavanem a ujedno 
i s nekijem preziranem) o nejakoj djeci. ,Smilu.j 
se na ono moje gamadi'. M. Pavlinovic. — b) 
sitna riba. u Dubrovniku. isporedi gamadin. Ga- 
mad ostalu, gambore i rake ter lov'te po kalu. 
M. Vetranic 1, 216. Gamad ili gamadin, ukiipno 
ime za male gerice i bukvice. L. Zore, rib. ark. 
10, 340. 

GAMADIN, /. (?), vidi gamad, b). 

GAMAN, gamna, adj. pohlepan (na kakvo jelo). 
— isporedi gamniti. — U jednoga pisca iz Bake 
u nase vrijeme. Osim da je bio gaman na va- 
rena jaja i da ih je cudo mogao izjesti. S. J^w- 
bi.sa, pric. 4. 

GAMAEA, /. ridi kamara. • — U jednoga pisca 
Slavonca xvm vijeka. Svazarie i slagane ii ga- 
mare. J. S. Ee|kovic 299. i ?( Sulekorii. rjecniku: 
,eine mandel (von garben)' kod ,mandel'. 

GAMATA, /. vidi kamata. — U jednoga pisca 
xviii vijeka u kojega ima i adj. gamatan (koji 
prij)ada gamati). Darbe jesu ne gamate. J. Iva- 
vanin 5381^. Na gamatne iste zlobe. 45 1^. 

GAMATAN, gamatna, adj. vidi kod gamata. 

GAMAV, adj. repens, koji gamize. — isporedi 
i gamad. — U jednoga pisca Bosnaka nasega 
vremena. Voda nepijaia iz bistijerna dazda na- 
vracana gdje so legu gamavd gavezi. Osvotn. 5, 108. 

GAMBA, /. srnola nckoga drva (garcinia mo- 
rella, cambogia gutta), sto se upotreh^ai^a kao 
zuta mast i kao lijek (otrov je). — U ^ulekovu 
rjecniku (,gummigutt, gummiguttao, giunmigutt- 
banm'). 

GAMBANE, n. djelo kojijem se gamha. — U 
Yukon u rjeniikii. 

GAMHATT, gambam, impf. hoditi tcturajuci, 
§epe(iti, peudryui. — Akc. se mijena u praes. 1 
i 2 pi. gambdmo, ganibAto, i u aor. 2 i 3 sing. 
gambil. — Ne postajc od tal. gamba; po tome 
Uo u kajkavaca ima (do)gembati, vidi se da prvo 



GAMNITI 

a stoji mj. i>, te ce prva slovka po svoj prilici 
biti ista sto i kod gamizati i gamad. — U Vu- 
kovu rjecniku: ,watscheln' ,ire vacillanti gradu'. 

GAMBOR, m. rak, tal. gambero. — Od xvi 
vijeka u Dubrovniku. Gambore i rake lov'te po 
kalu. M. Vetranic 1, 216. Cap|e . . . k|unom gam- 
bore i jegu|e bitaju. 2, 270. Na ti noge, da' mi 
roge, gambore. (Z). Poslov. danic. 67. 

GAMEJT, m. arap. qamatun, tur. qamet, co- 
vjecji stas. — U narodnoj pjesmi nasega vremena 
sa znacenem : mrtvac. Tri gamejta naporedo leze. 
Nar. pjes. vil. 1866. 801. 

GAMENON, m. 'Ayajus/uvcjv, Agamemno, grcko 
ime musko. — U rukopisu xv vijeka. Menelaus 
i Gamenon. Pril. jag. ark. 9, 126. (1468). 

GAMIC, m. prezime vlasteosko u Dubrovniku, 
tal. Gamo (vidi S. Nodilo, ann. rag. 153). — xiii 
vijeka (xii pisano je Gamo), i u Danicicevu rjec- 
niku (Gamicb). Marint GamicL. Mon. serb. 40. 

(1253). 

GAMILA, /. vidi kamila. — U Bjelostjencevu 
rjecniku, u Jambresicevu, u Voltigijinu. 

GAMILAE, m. vidi kamilar. — U Bjelostjen- 
cevu i u Jambresicevu rjecniku. 

GAMILSKI, adj. koji pripada gamilama. — 
U Bjelostjencevu i u Jambresicevu rjecniku. 

GAMIZANE, n. djelo kojijem se gamize. — U 
Vukovu rjecniku. 

GAMIZATI, gamizem, impf. repore, hoditi po- 
trbuske, kao sto rade crvi i druge buhice koje 
nemaju noga Hi su im noge posve kratke, rjede 
se kaze o zmijama i o g us ter ima. isporedi i gmi- 
Jeti i hmijeti. — Akc. se mijena u aor. 2 i 3 
sing, gamiza. -^ Prvo a u nasem jeziku stoji mj. 
'h, a i mj. y: gtmyz je jaci oblik osnove gT>m'Bz. 
— Osnova je gtmrbz praslavenska, isporedi stslov. 
g'Lmtzati , rus. roJiaaTt, roMO.siiTi>, roMOSHTtca, 
nemirno stajati, micati se neprestano, roMosiiTbca, 
vrvjeti, ces. liemzati, repere, bemzeti, hemzeti, 
vrv^eti, hemziti, hemziti, svrbleti, po\. giemzic, 
svrb}eti; stara je i osnova gtmyz, isporedi stslov. 
g'Bmyzati. — Od osnove g-Emtz nastavkom i po- 
staje u nasem jeziku gamziti (koje vidi); od g-Lmyz 
nastavkom. a gmizati (koje vidi) i gamizati. — 
Gamizati jav^a se u nasem jeziku od xvm vijeka, 
a izmeda rjecnika u Vukovu. Mrav sitni kad 
gamize. V. Dosen 3^. Kao da so puz balavi na 
to digne i postavi, kad rogove digne gori, nebo 
nima da obori, za to nebo da obori, rosom liemu 
rito podvori, koja liemn kripost dade, da gamizafc 
moc imade. 4''. Ovdi gamizu po listovi sitni 
crvici. G. Pestalic 168. Crv n srpskom jeziku 
ne puzi nego gamize ili mill. Vuk, pism. 25. 
,Lii3salo stone i ucrvalo se, pa, biva, gamize u 
nemu crv'. M. D. Milicovi6, let. vec. 328. — U 
preneseno)n smislu o cejadi. Na put se metnu 
j)raiua Litavi, za kojim gamizase 15000 |udi. I. 
Zanicic 153. Eied kakono za Prusom gamize, 
Prus prjod Eiodom daleko izgmize. 248. stvari 
umnoj, duhovnoj. ;^ubav teke jos gamize. V. 
Dosen isli-. 

GAMIZALO, m. u zagoneci. Gamiialo gamiio . . . 
(>dgonef(aj : kupus kad se stavi u sud da kisne. 
Nar. zag. nov. 108. — nacineno od gamizati. 

GAMIZITI, gamizim, impf. vidi gamizati. — 
U jednoga pisca Dalmatinca nasega vremena. 
Svo sto u Dalmaciji so niiro jali gamizi. M. Pav- 
linovic, razl. spis. 237. 

GAMNITI, gamnim, impf. biti gaman, zcjcti, 
lakom biti. ,0n gamni na jiocoi'io'. ,Ja gamnim 
za jabukama'. (u Pastrovicima). \. Nenadovid. 



GAMO 



99 



GANKA 



GAMO, m. vidi Gamid. — xii vijeka i u Da- 
nicicevu rjecniku. Miha Gamo. Mon. serb. 7. 
(1100—1200). 

GAMUEA, /. nekalovo gorne odijelo zensJco, tal. 
gamurra. — xvii i xviii vijeka, a izmedii rjec- 
nika u Mika^inu (gamura, sukna, ogi'nacica ,cy- 
clas, pallas') r/dje naj prije dolazi, i is nega u 
StuUcevu (,palla'). Moj je u gamui'i. (D). Poslov. 
danic. 63. Pir bez dublijera i nevjesta bez ga- 
mure, ni pir ni nevjesta. (Z). 95. 

GAMUSAN, gamusna, adj. u rukopisu xv vi- 
jeka i otale u Danicicevii rjecniku: ,gamusbnt', 
od svite naciiiene od kamije dlake, srl. camucum : 
,u jednom tobolcu gamusnu'. (Spom. sr. 2, 57 
god.UOl). 

GAMZIGEAD, w. zidine od staroga grada i 
selo u Srhiji ti okrugu crnorijeckom. — Tamna 
■postaua: po narodnom prlcanu (vidi u Vukovii 
rjecniku) prvi je dio od osnove glagola gamziti; 
a moze biti da je ostatak staroga (rimskoga?) 
imena. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku 
(u Crnoj Eijeci zidiue od staroga grada. onuda 
SB jaripovijeda da u ovijem zidinama ima mnogo 
svakojakijeli zmija). Na zapadnoj strani od Za- 
jecara, nepuna 2 sata da|ine, na jednom povisem 
brdoravnu, kraj Crnoga Timoka, stoje razvaline 
od staroga rimskoga grada ,Gamzigrada' (vidi i 
dale). M. £). Milicevic, srb. 878. — selo. K. Jo- 
vanovic 165. 

GAMZIGEADSKI, adj. koji pripada Gainzi- 
gradu. Gamzigradska (opstina). K. Jovanovic 165. 

GAMZITI, gamzim, inqif. vidi gamizati. — 
AJcc. se mijena u aor. 2 i 3 sing, gamzi. — Od 
XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. §to 
gamzi po zemji. J. Eajic, boj. 3. 

GAMZOVO, n. mjesto u Srbiji u okrugu sme- 
derevskom. Niva ix Gamzovu. Sr. nov. 1872. 969. 

GAMZENE, n. djelo kojijem se gamzi. — U 
Vukovu rjecniku. 

GANAC, ganca, m. vidi ganac, mJet. ganzo. 

— U Mikajinu rjecniku (ganac, cenkin, drakmar 
jharpago, uncus, lupus') i iz nega u StuUcevu. 

GANAC, ganca, ni. kuka, tal. gancio. — is230- 
redi ganac. — U dva pisca xvii i xix vijeka, a 
izmedu rjecnika u Vukovu u kojem ima i drugo 
znacene : p>anga u orla i dodatak da je ovu rijec 
Vtik cuo u Risnu. Da joj gvozdenijemi gancima 
obrve izderu. B. Kasic, per. 2. Posto ih. gan- 
cima i kukama posmucaju. S. Lubisa, prip. 277. 

GANAK, ganka, m. porticus, trijem, naslon, 
nem. gang. — isjioredi gaiiak. — If Bjelostjen- 
cevu rjecniku: gank, pristrosek, pritvor , ambitus, 
ambulacrum, pergnl^., porticus, xistus, podium'. 
2. gang (sic) odkrit ,subdiale, terrai'ium, hipetrum, 
ambulatio subdialis'. 

GAISTANE, n. djelo kojijem se gana. — Dolazi 
(sa starijim ohlikom gananje i sa znacenem: ga- 
tane) u jednoga pisca s.yi vijeka u kojega je jezik 
pomijesan s crkvenijem, i u StuUcevu rjecniku 
(,propositio' s dodatkom da je uzeto iz brevijara 
glagolskoga). Pi-va zapoved opoveda, zabraiiuje 
i osudjuje . . carodeanja, bahorja, gananja. S. Bu- 
dinic, sum. 2%^. 

GANATI, ganam, impf. u StuUcevu rjecniku 
gdje je tumaceno : ,proi3onere' s dodatkom da je 
uzeto iz brevijara glagolskoga. isporedi ganane, 
ganka. — Ispred n po svoj ])rilici ispalo je d, 
rijec je srodna s gonetati i gatati koje oboje vidi. 

— I u Parcicevu je rjecniku sa znacenem: go- 
voriti, razgovarati se. — Nije potvrdeno s pr- 
vijem pravijem znacenem: gatati, gonetati (vidi 
ganane, ganka). 



GANCICA, /. bajka, prica. na otoku Hvaru. 
Slovinac. 1880. 389. — dem. ganka. 

GANDE;^, m. u nase vrijeme u sjevernoj Dal- 
maeiji. Gande} (i gandej gdje j stoji mj. \), 
kut uopce, te i kakvo sakriveno mjestance. na 
Bracu. A. Ostojic. Gande|, gande|ic, vrtaiiak, mali 
prostor zem|e. M. Pavlinovic. — Amo spada i: 
Gandoj (jamacno mj. gando}), rupa u zivom ka- 
nienu pokraj mora gdje se more |eti isoli. na 
otoku Hvaru. Slovinac. 1880. 389. — JRijec tuda, 
isporedi tal. canto, kut, (prov. cantel, franc, cban- 
teau, komad). 

GAISrDE;^IC, m. dem. gande}. — vidi kod gande}. 

GANDO;^, m. vidi gande}. 

GANENE, n. vidi ganuce. — U Bjelostjen- 
cevu rjecniku: (kajkavski) genene, ganutje, kre- 
nutje ,motus, motio, agitatio'. 

GAISTET, m. ganuce, micane. — U jednoga 
pisca xviii vijeka koji ce biti sam ovu rijec na- 
cinio od ganuti. I prokleta nima bila sva cu- 
cenja i ganeti. J. Kavanin 459*. Da imas ganet 
procijeniti od mjeseca. 469*. Dobrostiva svaki 
paza, lijepa ganeta i obraza. 4881^. 

GANGEZITI SE, gangezim se, impf. omicati 
se, puziti (o maslinama ispod mlina). — U nase 
vrijeme u sjevernoj Dalmaciji. Kad se masline 
me}u, pa za mlinom ostane tijesta, te se nove 
masline ne mogu um^eti, jerbo se gangeze, pro- 
mecu kroz ono malo tijesta zaostala. M. Pavli- 
novii. 

GANGULIC, m. prezime vlasteosko u Dubrov- 
niku, tal. Ganguli (vidi S. Nodilo, ann. rag. 154). 
— XIII vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gant- 
gulicb). Petri. Ganbgulict. Mon. serb. 40. (1253). 

GANGA, /. vidi kanga. — U Vukovu rjecniku 
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. 

GANI, adj. arap. glianni, tur. gani, bogat; ne 
mijena se po padezima. — U narodnoj pjesmi 
nasega vremena. Bas carsijo, gani ti si! Nar. 
pjes. petr. 1, 320. 

GANI-BAEA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne- 
zevackom. Sr. nov. 1871. 82. 

GANICKA., /. mjesto u Srbiji u okrugu cu- 
pjrijskom. IViva u Ganicki. Sr. nov. 1875. 242. 

GANIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Bogdan 
Gallic. Eat. 175. 

GANILUK, m. bogastvo, tur. ganilik, vidi gani. 
D. Pojoovic, tur. rec. glasn. 59, 65. 

GANlTEp, m. onaj koji gane. — isporedi ga- 
nulac. — Na jednom mjestu xvii vijeka. Medu 
stvarma ganutim i ganuocem ne imamo staviti 
govorenja brez svrbe, i zato potriba je doci k pr- 
vomu ganite|u. M. Eadnic 32*. — nepouzdano. 

GANITI, ganim, impf. na jednom mjestu xvi 
vijeka (mozejiiti stamparskom grijeskom), vidi go- 
niti. Koji grde, gane i poruguju opcena posceuja 
(poste). S. Budinic, sum. 150^. 

GANIV, adj. a) vidi ganutiv. — u Belinu rjec- 
niku (,qui moveri potest' 205^). i u nase vrijeme 
u Sulekovu (,ruhrbar'). — b) koji ganuje. — u 
StuUcevu rjecniku (,flexanimus' ; besjeda ganiva 
,flexanima oratio'). — sasma nepouzdano. 

GANIV ATI, ganujem i ganivam, impf. vidi 
ganivati. 

GANKA, /. zagonetka. — Postaje od ganati. — 
U jednoga pisca cakavca xvi vijeka (i u nase 
vrijeme u Istri s nesto drukcijim znacenem, vidi 
na kraju), a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu 
(,aenigma, problema, obscura quaestio quae diffi- 



GANKA 



100 



GAlSrUTI 



cile intelligitur nisi apei'iatur'). Reci cu da s' 
dobil gusle i glas mani i da s' ganku upril. P. 
Zoranic 46^. Da ganku ovu istumaci i zagana. 
56a. — G-anka bijela, Chiysanthemum leiican- 
themum L. neki cvijet. u nase vrijeme u Istri. 
Ganka bela, Chrysanthemum leucanthemiim L. 
Zato se ovako zove, jer cupajuc perca ganaju 
(gataju) : ,lioces me, neces me, }ubis me, varas 
me'. (Volcic). B. Sulek, im. 484. 

GANKAEICA, /. u djecjoj igri djevojcica Jcoja 
zdreba. — vidi ganati i ganka. — U nase vri- 
jeme u Istri. Djeca si izaberu jednu koja zdri- 
jeba (gankaricu), a drugu penicu, da pazi da gan- 
karica brojec ne bi prevarila. u Nar. mes. istr. 
4, 10. 

GANG, m. ime musko (tursko). — U nase vri- 
jeme. Gano ]^uca. Nar. pjes. vuk. 5, 494. 
GANOV, vidi Gan. 

GANO VIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 202. 

GANOVIT, adj. koji ganuje (it duhovnom smislu). 
— U Sulekovii rjecniku (,riihi-ond'). 

GANUCE, n. djelo kojijem ko (jane, djelo ko- 
jijem se ko gane. — Stariji je ohlik ganutje; ga- 
nuce se jav^a ii.vn vijeka: Za carskim magnucem 
znades da svak miga, za liiha ganucem (,ganu- 
tchem') svaka vuhla smiga. I. T. Mrnavic, osm. 36. 
Negovim ganucem (,ganutchom') gdi hitro slidimo. 
44. Prvo ganuce od misli nije u oblasti covi- 
canskoj. P. Posilovic, cvijet. 125. ali oblik ga- 
nutje dolazi cesto jos i xviii vijeka. — Od xv 
vijeka (vidi h, a)), a izmedii rjecnika u Mika- 
Jinu (ganutJG, krenutje ,motus, agitatio, pulsus, 
impulsus'; ganutje od srca, od voje ,passio animi'), 
u Belinu (,ganutje ,moto, movimento' ,motus' 
501'>; ganutje nebesko ,moto del cielo' ,mundi 
motus' 501a; ganutje ,commovimento' , commotio' 
205'' ; ,passione, atfetto di animo' , animi affectio' 
546=1; naravno ganutje ,instinctus naturalis' 410''; 
puteno ganutje ,moto earn ale' ,impetus ventris' 
5()lii; ganutje puteno , movimento libidinoso' ,sensus 
libidine depravatiis' 438'''; ganutje |ubavi ili po- 
mrzonja ,23^ssioiio di amore o di odio' ,amoris 
aut oclii affectio' 546^), u Bjelosljcncevu (ganutje, 
v. genene), u Voltigijinii (ganutje ,uioto, movi- 
mento, scossa' ,bewegung'), u Stulicevu (ganutje 
, motus, motio, commotio, causa'). 

a. s aktivnijem znacetlem, djelo kojijem ko gane. 
u svijem je primjerima preneseni, duhovni smisao. 
a) od pravoga niicana razlikuje se samo tijem 
sto ono sto se mice nije stvar tjelesna. Bi po- 
digiiuta dusa liogova bozjijem ganutjem u komu 
podignutju ocitova mu bog mnoge naravne istino. 
15. Kasic, in. 17. — h) djelo kojijem se ko na sto 
]>()takne. Imamo ganutja jaka ovoga noprijateja 
pridobit. ,). Filipovic 1, 410:*. Koji postavjajii 
si Inn ruke na zakna s djavaoskim ganutjem. Ant. 
Kadcic 2iJ9. — c) konkretno, ono sto gane ce- 
(adr. da sto ucini, dakle: uzrok. Gledaj daklo 
svihii koja to mice za pogrdivati svijot, i da no 
liiule zaradi straha od muko, ni zaradi slave, ovo 
-ariutjo iiistaiiomane nijo zlo. M. Kailtiic 32()!'. 
I'fikazivam ti svrljo, ganutja i razlogo, koji mo 
|.riblaziiiso. 1. Dordic, salt. i. Dva su ganutja 
iiiti nzroka. A. Kaiiizlir, bogojubn. 120. 

b.^ pasirno Hi rrjleksivno, djelo kojijem. se ko 
Hi .sto gane. a) u jtravom, tjelcsnom smisltt. Ki 
6ekahu ganutjo vodo. Bonianliii 32. joann. 5, 3. 
Nel)o svojijom gaimtjoin i krotanjora. B. Gradic, 
dull. 25. (ianutjo valova nogovijo ti utisas i 
ugasujos. M. Divkovic, bes. idr,h, Videci ganutjo 
zvizd. V. liadoviii, ist. 13. Laz, obrativsi joj 



obraz istina, muci i ne cini ganutja nikakva. M. 
Eadnic 291^. Ovoga tila zivot od negova ga- 
nuca poznajemo. J. Banovac, pred. 58. Ganutje 
na dospitku brze je, govore mudraci. And. Kacic, 
razg. 150. — u jednom primjern znacene je kon- 
kretno: ono sto se gane. Ganutje blaga razdili 
ubogim, a lezece stricu svomu priporuci. F. Gla- 
vinic, cvit. 281a. — b) u prenesenom, duhovnom 
smislu. vidi gaimti, d, e, f. Moguc jih zgubiti 
ganutjem hotinja. M. Marulic 199. Da je u nas 
koje ganutje putenoga grijeha. M. Divkovic, bes. 
296'\ Dusa nasa koliko ima ganutja? F. Gla- 
vinic, svitl. 8. Nemoj hotiti da to bude prvo 
tvoje ganutje na takovo dilovanje. M. Jerkovic 9. 
l^iibeznivo ganuce nase pameti k bogu. Ant. 
Kadcic 40. Jost . . slijedi ganuce straha. J. Ma- 
tovic 235. Po komu se kaje i boli od griha svojih, 
samo ganutjem od }ubavi prama bogu. M. Do- 
bretic 64. Brez nikakva ganutja na srcbu il' na 
osvetu. 67. Kad bi to zelili u prvomu ganutju 
oli u prvoj srcbi. 212. Svrha i pled svetoga ga- 
nuca jest izkorenivati zloce i usadivati kriposti 
svete. B. Leakovic, nauk. 443. Ganuce ,riilu-ung 
des horzens'. B. Sulek, rjec. kod ,riihrung'. 

GANULAC, ganuoca, m. onaj koji gane. — 
isporedi ganite}. — U jednoga pisca xvii vijeka. 
Isto imamo reci od ganuoca, zastolio medu stvarma 
ganutim i ganuocem ne imamo staviti govorenja 
broz^ svrhe. M. Eadnic 32^. 

GANUTI, ganem, pf. movere, commovere. — 
Akc. kaki je u praes. taki je u aor. 2 i B sing. 
ganQ i u part, praet. pass, ganut; u ostalijem 

je oblicima onaki kakije u inf. a- stoji mjeste 

praslavenskoga t,, a iza nega je (ispred n) ispalo 
b : korijen je gtb (prvo mu je znaceiie flectere, 
vidi kod gib, gibati), od kojega postaje nastavkom 
na u inf., mi praes. — Rijcc je praslavenska, ispo- 
redi stslov. g'Buati, rus. rHyxr,, ces. hnouti, po^. 
giij,c. — Trrha paziti da kadje ovaj glagol slozen 
s jyrijedlozima, a. ispada hez traga (vidi nagnuti, 
prignuti itd.; u svijeh sa znaceuem fiectore) a 
kod prostoga zamijcnen je vokalom samo a nasem 
jeziku (u dva naj starija primjera kod o, b) i. 
treba citati po sooj prilici a: ganuli, gamismo) 
i u slovenskom (ganuti, genuti), te u oba ima 
znacene movere (ali vidi i gibati). — xvi i 
XVII vijeka ima i impf. (cakavski) ganih, premda 
je perfektivni glagol: Srca clovicaska ganihu 
se brze 2'o svetosti od zivota. ^ Transit. 42. Iz 
no ne ganih oci me i pamet. S. Mencotic 276. 
Naroda dil voci za sobom ganihu. D. Barakovic, 
jar. 106. — U nasem jeziku od xv vijeka (vidi 
e, b)), a izmedu rjecnika u Mika{inu (ganuti, 
krenuti , movere, commovere' ; ganuti se, kronuti 
se , commovere se'), u Belinu (,nuiovere, dar moto' 
,movco'; ,muovere, cioe commovere o persuadei'o' 
,movoo' 502'' ; , commovere, naovere 1' animo di 
alcmio' ,alicujus animum movere' '205'; ganuti 
srco ,piegare, niuovere il cuoro' ,flecto' 563''; ga- 
nuti na ze)u ,inviighiro' ,cupiditatera alicnjiis rei 
cuipiam inicere' 41()''; ganuti na Jiibav ,iiniamo- 
raro' ,amorem excitare' 406''; ,aii'ettionare, ca- 
gionar affottione' ,conciliare amorom' 42'>; ganuti 
na boles, na plac ,compnngoro, movere a doloro 
do' pe(;cati' 209'>; ganuti so ,inuovorsi coll' animo' 
.movoor' 502''; ,porsuadorsi, iiidui'si' ,iii animum 
inilucoro' 557''; gaiuiti so ili ])rignuti se na molbe 
,])iegarsi, muoversi con prieghi' ,llocti precibus' 
563''), u Bjclosfjencevu (kajkavski s e mj. a: 
gonem .so ,movobo mo'. 2. geni se ,move, 1. mo- 
voas to' ; genuti, v. gib}om), u Jambresicevu (kaj- 
kavski: genuti se nemoguci .imnioliilis'; genuti 
se moguci ,mobilis'), u Voltitjijinu (,muovero, 
scuotere, i)iegare' ,bewogon, riihron'; ganuti se 



GANUTI 



101 



GANUTI, f. 



,sicli riiliren, sich ergebon'), w Stulicevu (,movere, 
incitare, excitare, impellere ad aliquid, suadere' ; 
ganuti se ,in animiim inducere, se movere'), u 
Vnlcovu (vide uganuti) , u Danicicevu (gbiiuti 
, movere')- 

a. maknuti, hrenuti u pravom smislu, uciniti 
da sto ne ostane mirno na svom vijestu. a) jjij-e- 
lazno. aa) aktivno. Sunceni tad istok i zorni 
vihar s nim obsinu vas otok i ganu uzgor dim. 
D. Barakovic, vil. 331. I ne moguci ga iz mista 
ganuti. F. Glavinic, cvit. 78^1. Veca so jakost hoce 
ganuti jednu pamet nego jednu jjlaninu. S. Mar- 
gitic, fal. 157. Kisa 80 kuca iz temeja ganu i 
razrusi. A. Kanizlic, iitoc. 50. Mnogi drngog 
falit stanu, dok jezike istom ganu. V. Dosrn 118^. 

— amo spada i ovo: Ganuti, napustiti vodu na 
kolo u majdanu (fabrici) da krece. G. Martic. 

— bb) pasivno. Kao stup neganut stoji. A. Ka- 
nizlic, kam. 163. — cc) sa se. aaa) refleksivno, 
malinnti se, krenuti se. Ni se sa mista gan'. M. 
Marulic 54. Kada se gane i promijesi pakleno 
jezero. Zborn. 162'K Ne smije se ganut' dijete; jos 
bo strasi Prut ga rijeka. I. Gundulic 424. Nemu 
noge tako otekose, da se ni ganuti nije mogao. 
A. Kanizlic, kam. 718. Kad se vojnik na put 
gane, ouda za nim vreva stane. V. Dosen 182«. 
Ej junace, srican bio, kud god se ganuo ! M. A. 
Eejkovic, sat. 84''. Ali ira se kolo ni ganut ne 
dase. Nar. pjes. istr. 6, 20. — bbb) pasivno. Hi 
snop se pod mlatilo gane. J. S. Ee|kovic 303. 

— b) neprelazno. aa) ono sto je kod a) objekat 
izrice se instramentalom. Bog ki nebom gane. 
M. Marulic 43. Mogase sam krcatimi koli ga- 
nuti. S. Kozicic 37''. Ganuo si zemjom i smutio 
si ju. M. Badnic 193'''. Dosta je glavom krenut', 
okom namignuti, prstom ganuti, ili nogom dii'- 
nuti. J. Banovac, razg. 118 — 119. Ne mogadijase 
maknuti rukom ni nogom ganuti. A. Kanizlic, 
utoc. 748. U cas, dok se okom gane. V. Dosen 
261''. Ne mos s nim nikud ganuti kako ni s Ve- 
lebitom (vidi kod prijedloga s). ii Lid. J. Bog- 
danovic. — bb) u vekijem primjerima stoji bez 
instrumentala i kao da znaci sto i ganuti se, 
vidi a) cc) aaa). Bad bih jos neba srid da sunce 
osvane, ter opet ni naprid da svitlos ne gane, 
neka se satvori do vika oni dan. S. Mencotic 9. 
I noge bi po malo hodile, ali slabost ne da ni 
ganuti. M. A. Eejkovic, sat. K3a. 

b. u nekijem j^riiiijoiiHa kao da znaci odalc- 
citi. a) aktivno. Kad boje na prozor svitlosti 
svanuse, -pvo(z) zrako svitlih zor tamnosti ganuse. 
D. Barakovic, vil. 389. — b) sa se, rejieksirno, 
odalcciti se. I ako u stanu otcevu ATidua bi, 
kad se s nega ganu, istar ne izgubi. I. T. Mr- 
navic, mand. 73. — ti ovoni primjeru kao da 
znaci okrenuti se: Neg sad jednoj od gospoja 
uzme oci (Knpido), sad se gane opet drugoj, ter 
joj stane na obadva lica. S. Boba|evic 231. tako 
je mozebiti i u ovome (u prencsenom smislu): 
Buduci da se vo}a na ono, sto razum ne poznaje, 
ganiiti ne moze. A. Kanizlic, uzr. 166. 

c. ganuti nogu, ruku, vidi uganuti, iscasiti, 
navinuti. ti nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. 
Ganuti ruku ili nogu ,verrenken'. J. Bogdanovic. 

d. 1(2 micaiie biva i koja unutrna promjena. 
a) prelazno. aa) aktivno. Da nase molitve ganu 
ono ca je bog naredil. Korizm. l''^. Kad potisne 
u nevoju grijeli covjeka i porazi, gane visni blagi 
vo|u. I. Gundulic 238. Tko ce odluke odlucene 
moje ganut po inako. I Zanotti, en. 43. — bb) 
pasivno. Sto crkva odluci, va|a da neganuto 
uvik ostane. A. Kanizlic, kam. 430. — cc) sa se, 
refleksivno. Oni se ne ganu ki voju tvu cine. 
M. Marulic 91. -— u ovijem prinijerima stoji 



prema lat. movere u svetom pismu: Jere kri- 
posti nebeske hoce se ganuti. Bernardin 1. luc. 
21, 26. Sve visne kriposti ganuv se uzbise, i 
sunca svitlosti pomrcav stamnise. D. Banina 148''. 
Kad dode oni dan, u koji ce se nebesa ganuti. 
J. Banovac prip. 22. tako je i u ovom primjeru : 
Da se brzo ne ganete od vasega razuma. Ber- 
nardin 6. paul. 2thess. 2, 2. — ncsto je osobito 
u ovijem primjerima u kojima znaci: iiskisnuti, 
uskiseliti se. Ako li Petar kaze Pavlu da se je 
ganulo vino. A. Bacic 70. Da so dubre ii zem}i 
ganuti, ukisnuti moze. I. Jablanci 29. — b) nepre- 
lazno, s instrumentalom. Koja vami naglost tako 
ganu? M. Marulic 86. Mnogom srcba mozgom 
gane, posve bisan da ostane. V. Dosen 191''. 

e. metaforicki, maknuti u duhovnom smislu: 
znacene moze biti i potaknuti. u svijem je pri- 
mjerima prelazno. a) aktivno. Ganuti nepodobne 
rici. Transit. 71. Ganu v srci nega mnoga zla 
i nepoctena mislenja. Mirakuli. 100. Ocu ganuti 
3 pregovaranja. Korizm. 20''. Pojde u pustinu 
ganut od svoga istoga duha. B. Kasic, is. 24. 
Dva me uzroka ganuse i kano ti ponukovase, 
da se usudili ... A. Kanizlic, utoc. iv. Da i\\(h) 
(cuskije) bude i da ganu od linosti da ustanu. 
V. Dosen 253-'^. Kako kisa kad pade ostane nad 
korenom i narascaj gane. J. S. Rejkovic 125. 
Koji bascovane kod gospode na posao gane. 138. 

— b) sa se, refleksivno. znacene moze biti i naka- 
niti se. Nikada nesmo se gbuuli prema negovu 
poctenbju . . . Spom. sr. 86—87. (1406). Nikbda 
se ne gbnusmo suprotevb riegovu pocteniju. 87. 
(1406). Ganite se, da vzmozeto radovati istine 
vecne. Transit. 59. Ganulo se V. P. G. receni 
jezik na>iciti. M. Drzic 63. Za koji se uzrok ci- 
vuti ganuse poslati tolike i take poklisare k Ivanu? 
M. Divkovic, bes. 55''. Na oruzje da gane se 
Podunavka dikla mlada, bqjna slava noj donese 
mis'o u pamet ovu tada. I. Gundulic 355. Da 
se gane dobra dela ciniti. F. Glavinic, svitl. 36. 
Za to sam se ganuo prija, nego mi zem|a oci 
zaspe, uciniti slideca (razffovarana) za svetkovine 
dosastja gospodinova. J. Banovac, razg. ix. Kako 
se ne ganes istirat iz sebe mlakost duha neci- 
stoga? M. Zoricic, osm. 51. Da s' u vx-ime sime 
rasti gane. J. S. Ee|kovic 78. 

f. vrlo cesto u duhovnom smislu, uciniti da ko 
a dusi osjeca nesto (naj obicnije milost, zalost, 
ali moze biti i posve suprot)io duhovno osjecane, 
kao n. p. pitina) sto prije nije osjecao, te da 
s toga moze i promijeniti svoje misli Hi voju; 
svagda prelazno. a) objekat je ce(ade Hi sto se 
misli kao celade. aa) aktivno. aaa) nije izreceno 
osjecane koje se nzrokuje. Jur bi ganul tisuc 
ki-ati jednu stinu stanovitu,^ a ne moze jadovitu 
vo}u tvoju da privrati. A. Cubranovic 156. I ne 
|udi, nu divjacno zvjerenje ovo ganulo bi. I. Gun- 
dulic 321. Za pozude moje ako^ visne boge vidim 
tvrde, nemiU cu ganut pako. G. Palmotic 2, 84. 
^ubav ona ganula je liega. A. Kanizlic, uzr. 104. 

— bbb) izreceno je novo osjecane sto se nzrokuje 
ili ono dim se tjelesnijem nacinom javja (n. p. 
p)lac), i stoji u ace. s prijedlogom na. Hoteci 
ga ganuti na neustrpjenje. Transit. 220. Vele krat 
nas gane na suze. Nauk. brn. 55''. Ubogar sam, 
ah jaoh, oni ja ubogar, ki da gane svijeh na milos. 
I. Gundulic 250. Ganula bi isto kamouje na smi- 
lovanje. P. Eadovcic, nac. 93. Koje na plac i 
cvilenje hrid zestoku ganulo bi. P. Kanavelic, 
iv. 258. Ako vas ne mogu ganuti na milosrdje 
s. pismo i ss. otci, imala bi vas ganuti vasa narav 
i krv. J. Banovac, prip. 48. Pogled Isukrstov 
ganu nega na plac. A. Kanizlic, utoc. 200. Ee- 
dovnike na bogojubnost ganulo je jedno oudno- 



GANTJTI, f. 



102 



GANUTIV 



vato videne. 400. Tri brezobrazne i okorne voj- 
nike na pokoru ganu. fran. 222. Tkoga prvi 
uzrok na pokoru ne more ganiiti. I. J. P. Lucie, 
razg. 18. I vragove i adove jaze, listom da ih. 
na osvete gane. Osvetn. 1, 27. — ccc) nije izre- 
ceno osjecane nego djelo na koje se cejade odlu- 
cuje radi novoga osjecana. djelo se izrice Hi pod- 
lohiom recenicoin s da: Ta ric ganu onoga do- 
broga ribara da rece: ,Dobro je nam ovdi'. Korizm. 
28a. Ova (nenavist) ganu Kajna, da ubi brata 
svojega. 37a. cija li milos ganu sada srce tvoje, 
da uzdise? I. Gundulic 38. Sto boga gane da 
nam grihe oprosti? J. Filipovic 1, 203^. Dokle 
muzku glavu^gane, da besidit o tom stane. V. 
Dosen dd^. Sto je Jezusa ganiilo, da postavi 
ovo svetotajstvo ? I. M. Mattel 193. — Hi infini- 
tivom : Ovo dokazaiie ganu kra|a uciniti da udi- 
je|e na istije vjesalije bude objesen Aman. M. 
Eadnic 203a. Nijedne misli ganut mogu mene 
ostavit otca. I. Zanotti, en. 43. — Hi infinitivom 
sa za (prema tudijeni jezicima) : Nahajam uz- 
roke, ki ganuse (Hrista) za oteci biti iskusen. 
Korizm. i2b. Ove bi rici imale ganuti i pri- 
strasit svakoga i za nigda nikom ne ucinit ki'i- 
vice nijedne. J. Banovac, razg. 33. Vas uzrok, 
koji je ganuo svetoga sabora za postaviti istu- 
maceni zakon. Ant. Kadcic 485. — Hi akzizativom 
s prijedlogom na. ,Ja toga i toga cojka ne anogu 
nikako na to i na to ganuti'. u Lici. J. Bogda- 
novic. — bb) jJC^sivno. osjecane moze ne biti iz- 
receno : Blagi Jezus ganut lijek donese. I. Dordi6, 
uzd. 4. Tve srce jos ganuto nije. 139. kad se 
izrice osjecane, ovo moze biti: aaa) u ace. s na 
(isporedi aa) bbbj). Zac si ganut na tako necist 
grih? Transit. 217. Na milosrdije ganute te slugo 
ne umorise je. Mirakuli. 21. Francesko ganut na 
pomilovanje. B. Kasic, fran. 12.5. Nigda on ni 
zlamenje ne ukaza ganuta na srcbu si-dca. A. 
Kanizli6, fran. 158. Ganut na skrusonje. M. Do- 
bretic 91. A ganuti osobito na harnost. Grgur 
iz Varesa 8. — bbb) instrumentalom. ovo biva 
s toga sto se osjecane shvata kao uzrok stana n. 
kojeni je cejade sto je ganuto. Pokajanjem ganut 
ispoveda pred plkom greh svoj. S. Kozicic 22''. 
Ganut vrucoze|nostju za pravdu. A. Kanizlic, 
kam. 127. Ganuti strahom oka onoga, komu nista 
ne moze biti otajno. 804. Ti |ubavju ganuta ode 
Elizabotu pohoditi. utoc. 356. Koji primaju ovi 
sakramenat, ganuti zudbom bogo|ubstva. ,J. Ma- 
tovic 216. — drukcije je u ovijem primjerima u 
kojima se instrumentalom izrice pravi uzrok: 
Ganut bo Konstantin Salvestra svetirieju mno- 
gije crikvi sazidati stvori. S. Kozicic IQa. Ona 
ganuta negovom nevo|om. I. Dordic, ben. 53. — 
ccc) gcnetivom, s prijedlogom od. razlog je kao i 
kod bbb). Kada covjek cini suprotiva zapovijedi, 
buduc ganut od naglosti. S. Matijevic 12. Evo 
ja ganut od zeje srcene. Ant. Kadcic, predgov. i. 
Da je bio primnogo ganut od srzbe. J. Matovic 
263. Ganut od neizmirnoga milosrda. I. J. P. 
Lucie, razg. 74. — drukcije je u ovom primjcru : 
Osta ganut od |epote djeteta. M. Pavlinovio, 
rad. 64. — ddd) s istijeh razloga kao i kod bbb) 
i ccc), u ovijem primjerima stoji u gen. s pri- 
jedlogom cijoca: Jediio malo ganut cica plaga. 
Transit. 33. Cijec koje ((ubavi) ganut bi, da 
sinka poslati na zem]u htje s nebi. N. Dimitrovic 
89. — cc) sa se, rcjleksivno. aaa) nije izreceno 
novo o.yecanc. naj cesce ganuti se tad znaci smi- 
lovati .sc. Guni so i smili. D. Barakovic, jar. 79. 
Ah ^.alosti, ah prikora, da so gane stanac kami, 
krajovati medu nami nasoga 6e k6i zlotvora! I. 
Gundulii 25. Grisnif-o, joli moguco, da ti glo- 
dajudi ovakoga tvoga Isukrsta, no6o da se tvojo 



srdce gane i omeksa? J. Banovac, razg. 164. Da 
bi se vas svit oborio, neces se smutiti ni ga- 
nuti. P. Knezevic, osm. 65. (Dusa) koja se jos 
nije ganula ni na pokoru obratila. I. J. P. Lucid, 
razg. 48. — bbb) izreceno je osjecane te stoji naj 
obicnije u ace. s prijedlogom na. Osip Bara- 
matin ganu se na |ubav. M. Marulic 189. Gani 
se na skrusenje i na pokoru. Narucn. 55a. Q-a- 
nusmo se na milosrdje. Mon. croat. 192. (1509). 
Ja se prez uzroka necu ganuti na osvetu. P. Ea- 
dovcic, nac. 175. Slusati i razumiti ovlike muke 
od sina bozjega, a ne ganut se na zalost i na 
plac. J. Banovac, prip. 88. Dostojna sam da se 
svrhu mene na milost ganes. L. Vladmirovic 55. 
Ganuvsi se na milosrde. I. J. P. Lucie, izk. 19. 

— rjede m instr. vidi bb) bbb). Ganu se niilo- 
srdjem svrhu ne. Bernardin 58. luc. 1, 13. Nego 
se tudje ganu razlikom srcbom. M. Divkovic, 
bes. 410t>. i (grijeskom) s prijedlogom s: Ganuh 
se s mnogu zalostiju. Transit. 223. — ccc) izre- 
ceno je djelo na koje se odlucuje cejade radi ga- 
nuca, i stoji u podloznoj recenici s da. Tko bi 
indi i u sali ganuo se, da zazali? V. Dosen 182a. 

— Hi se izrice infinitivom. Koji no sam ganu' 
dobrotom se tvojom nastojat, da stanu s majkom 
se ja mojom. H. Lucie 253. Kad hud covjek i 
zlob|ivi nece da se plakat gane. A. Vita|ic, ostan. 
205. Da se gane pomoci ga. J. Banovac, pred. 
40. Primi ih, da se radi nih ganes nadarit me 
svijem milostima. I. M. Mattei 283. — ddd) iz- 
recen je uzrok ganuca naj cesce akuzativom s pri- 
jedlogom na (2)0 samome se smislu ova konstrukcija 
razliicuje od bbb)). Na rici himbene nemoj se 
ganuti. M. Marulic 138. Gani se, pravo je, ve- 
selo i rado, nesrecno na moje i pusto daj stado. 
I. Gundulic 157. Na molbe se moje gani. J. Ka- 
vanin 466a. I na izgled tuzan toli krvnici se 
ne ganuse. I. Dordic, uzd. 84. Ako kamen nisi, 
gani se na ovo rici od istine. M. Zoricic, osm. 
27. I na suze me se gani. P. Sorkocevic 577*. 

— rjede dativom: S ovijeh noga, ke ti grlim, 
ja se necu odkinuti, sto mojim jadim neumrlim 
ne budes se prije ganuti. I. Gundulic 550. Prigui 
se gdi molim, gani se mojim bolim. I. Dordic, 
salt. 198. Hi instrumentalom : Vaj, gani se mojom 
tuzbom! L Dordic, salt. 289. Hi lokativom s pri- 
jedlogom po: Tada so ganu po roconih receh. 
Transit. 104. — b) objekat je samo osjecane Hi 
ono cim se osjecane javfa tjclesnijem nacinom. 
aa) aktivno. Kad mi se ukaza, u meni ganu 
plac. D. Barakovic, vil. 288. Tako gresnik sred 
planine u pustirii divjijeh gora u nevo|ah docim 
gine, milos visnu ganu z gora. I. Gundulic 239. 
Ganuti milosrdje bozje. Ant. Kadcic 67. — ■ bb) 
pasivno. amo spada jamacno ovaj primjer u kojem 
je nominativ srce kao ono cim se osjeca: Dame 
sreem tvojim ganutim }ubis. I. Dordic, salt. 134. 
i ovi primjeri u kojima je nominativ glas kao 
ono dim se jav(a unutrne osjecane. Neka usi 
svete tvojo priklonone budu cuti s groznijem 
placom glas gaiuiti od molitve smerne moje. I. 
(iuiululic 206. Nijesi tvrda stijena, da od gre- 
snika, koji cvili, pokajana i slcrusena, jaoh, mo- 
litvu neces cuti, i od srca glas ganuti. 250. — 
ec) sa se, rejieksivno. Pace zemja ne strese se, 
neg uzdahnu iz dubine, milos bozja da gane se. 
P. Kanavelie, dubr. 14. 

GANUTIV, adj. mobilis; qui facile commo- 
vetur, koji se gane, koji se moze ganuti, koji sc 
lako gane. — " isporedi ganutjiv, ganiv. — Od 
XVII vijeka (vidi kod a, b) aa)), a izmedu rjec- 
nika u Mika}i)ni (ganutivi, koji se moze kronuti 
,mobilis'; ganutivo ,niobilifor'). u Bclinu (.mo- 
bilis'; ganutivo ,mobiliter -lUl*), (( Voltigijinu 



GANUTIV 



103 



GANKAV 



(,mobile, muovibile' ,beweglich'), u StuUcevu (,mo- 
bilis'; ganutivo ,inobiliter'). 

a. adj. a) u pravom smislu, koji se mice, Jcojl 
se moze micati. Zvijezde ganutive, koje promi- 
nuju mjesto ,stellae vagae, stellae errantes'. J. 
Mikaja, rjec. 862^. Poznati hod zvizda ganutivih. 
A. d. Bella, razg. 239a. Vrsti zvijezda stojecih i 
ganutivih. D. E. Bogdanic 42. Crkvu u pocetalc 
imase (Zidovi) ganutivu. 89. — b) u prenesenovi 
smislu. aa) o crkovnijem svetkovinama koje ne 
hivaju svake (jodine u isti dan. Od svetkovina 
i praznika ganutivih ili primjestivih. B. Kasic. 
rit. 9*. SA'etkovine pomicne iliti ganutive. I. Ve- 
likanovic, uput. 1, 501. — hh) (u gramatici) jedav 
pisac XVII vijeka zove ,imcnom ganutivijem' ad- 
jektiv. Ime ganutivo ,nomen adjectivum'. J. Mi- 
ka|a, rjec. 139*. Ime ganutivo je, koje ne mozo 
stati sa,Ta(o) po sebi bez imena stojecega, kako 
ti ovo ime ,dobar, dobra, dobro' ganutivo je ime. 
gram. 3. — c) u duhovnom smisJu, koji se lako 
gane (vidi ganuti, f). Toliko hituo ganutiv nn 
srcbu. B. Kasic, nasi. 264. 

b. adv. ganutivo. u Mikajinu, Belinu, StuU- 
cevu rjecniku. 

GANIJT^ilV, adj. vidi ganutiv. — U Bjelo- 
stjencevu rjecniku (kajkavski genutliv kod ge- 
nuti) i u Voltigijinu, a u nase vrijeme u Sulc- 
kovu (,ruhrbar'). 

GANIJTi^IVOST, /. osobina, stane onoga koji 
je ganutjiv. — U Sulekovu rjecniku (,ruhrbarkeit'). 

GANZITI, ganzim, impf. vidi gamziti. — U 
Bjclostjeti cevu rjecn iku. 

GANZOV, m. ime psu. F. Kiirelac, dom. ziv. 45. 

GAN, gana, m. u nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku gdje ima samo plur. ganevi s dodatkom 
da se govori u Backoj i s tumacenem: Ganevi 
su od govede balege, i prave se ovako : nakupi 
se dosta govede balege i prospe se po gumnu, 
za tim pospe se slama, pa se onda natjeraju koiii 
kao kad se vrse, te ono ugaze; pak onda dok je 
jos vlazna, sve ostrijem gvozdem na gumnu isi- 
jece se kao na dugacke daske, po tom se opet 
isijece poprijeko te se nacine kao cerpici; ovo 
posto se osusi, lozi se na vatru mjesto drya. — 
ali se govori i u jednini. P. J. Markovic. Cisme- 
nita popadija gaiiem pokriva lonac. (U Beocinu 
u Srijemu). M. Medic. — Od magar. ganaj, gnoj, 
a ovo je od nasega gnoj. 

GANAK, ganka, r«. nidi ganak. — U Jamhre- 
sicevu rjecniku. 

GANANE, n. djelo kojijem se (1.) gana. — U 
Vukovu rjecniku. 

1. GANATI, gaaam, impf. iterativno prema 
progoniti. — • Nacineno od proganati. - — Akc. 
kaki je u inf. taki je u pracs. 3 j}^- gaiiaju, u 
aor. gaiiah, u ger. praes. ganajuci, u ger. 2^)'ciet. 
ganavsi, u part, prar.t. act. ganao; u ostalijem 
je ohlicima onaki kaki je u praes. 1 sing. — Od 
XVI II vijeka a izmedu rjecnika u Vukovu: (stam- 
parskom grijeskom ganati) ,verfolgen' ,persequi', 
cf. goniti; ganati se ,sich verfolgen' ,ijersequi se 
invicem'. 

a. aktivno. Skocio se na noge junacke, pojasio 
sarca od mejdana, ter ih gaiia po po}u siroku, 
gdje kog srjeta tu mu giavu skida. War. pjes. 
juk. 74. 

b. sa se. a) pasivno. I marva se oko kuce 
gana. J. S. Ee|ko%'ic 332. — b) reciprocno (vidi 
i u Vukovu rjecniku). Pet se baba oko jame 
gaiia. odgonct^aj : igle pletice. Nar. zag. uov. 70. 

2. GANATI, ganam, impf. vidi ganivati. — 



Na jednom mjestu xvii vijeka, a izmedu rjecnika 
u StuUcevu. Ah ke prignut nece zeje jodna zena 
mlada i lijepa ! gana ona neprijateje, i proc vo|i 
im srce cijepa. I. Gundulic 548. 

GANCAJNE, n. djelo kojijem se ganca. ,Deder, 
djecu brezom poplasi, da se ostave gancana'. J. 
Bogdanovic. 

GANCATI, gaiicam, impf. gaziti. — Ake. kaki 
je u inf. taki je u praes. 3 pi. gancaju, u aor. 
gaiicah, u ger. praes. gancajuci, u ger. praet. 
gancavsi, u part, praet. act. gancao. — Nejasna 
postana; moze biti srodno (deminutiv?) s pra- 
slavenskijem glagolom ganiti, gnusiti (? vidi F. 
Miklosic, etym. worterb. 60b), isporedi poj. ganic, 
potvarati, ces. haniti, huliti, koriti, malorus. ha- 
nyty, bjelorus. hanic, letski ganit, gnusiti. — isp)0- 
redi ganka, ganigati. — U jednoga pisca cakavca 
XVIII vijeka: Tve lipe drzave i tare i ganca. 
M. Kuhacevic 115. Gancati, gaziti, tlaciti. 171. 
ti nase vrijeme u Lici: Gancati, gaziti bos po 
blatu. djeca obicno potje kise izuju se, te onda 
bosa po onom blatu skacu. ,Evo djeca cio dan 
po blatu gancaju'. J. Bogdanovic. 

GANEVI, m. j^l- vidi gan. 

GANIGANE, n. djelo kojijem se ko ganiga. 
— vidi kod ganigati se. 

GANIGATI SE, gaiiigam se, impf. u nase vri- 
jeme u Lici: Gdje je mnogo djece u jednoj za- 
druzi, tu obicno na ki'evetu lezi po cetvero omane 
djece, dvoje gore, a dvoje doje, te kada im se 
ne da spavati, nogama se u krevetu tuku i ritaju, 
te im se onda dovikne : ,Ostavite, djeco, ganigane, 
bice batina!' ,Nemojte se ganigati, sad ce breza 
imati posla'. J. Bogdanovic. — Bice srodno s gan- 
cati. 

GANIVATI, ganivam i gaiiujem, impf. ganuti 
(koje vidi radi znacena). — Dolazi i s n mj. n. 
a) s n od xvii vijeka a izmedu rjecnika u Stu- 
Ucevu (ganivati, ganivam). Ne gaiiu'es se za 
stvari, koje su na zem|i. M. Jerkovic 72. Nasu 
voju gaiiiva i probuduje. I. Dordic, salt. 193. 
Ganivamo se na milosrdje. J. Banovac, prip. 51. 
Koji prijDOvidajuci ganiva srdce puka. P. Kne- 
zevic, osm. 375. Bog se ganiva na milosrdje. 
V. M. Gucetic 166. Duh srce ganiva. A. J. Kne- 
zovic 38. Imas zivot, da se gaiiivas. M. Zoricic, 
osm. 1. Bog . . . ganiva se i udahniva dusi ono, 
sto se zove milost bozija. A. Kalic 79. — b) s n 
od XVII vijeka, a izmedu rjecnika a Belinu (praes. 
ganivam uz ganuti 205^. 502ai)). Skrovitim uli- 
vanjem i cudnovatim od milosti liegove ganuje 
srca. M. Bijankovic 160. Zlobnosti na kojijema 
se ganivaju po prignucu nara^momu. K. Maga- 
rovic 82. Na .sto razlozi premda jaci, premda 
ociti, premda stokrat prigovoreni ne ganivaju, 
jedan izgled sam ganiva. A. d. Bella, razg. 124ab. 
Oni uzroci koji te tada _ nagovarahu i ganivahu. 
P. Knezevic, osm. 245. Negove muke ganuju srce 
moje. V. M. Gucetic 210. Ako nas ne ganivaju 
i ne priginu ove prekinute zaveze Jubavi. J. Ma- 
tovic 498. UdiJ ganujem se. G. Pestalic 226. 

GANKA, /. lutum, kao, blato. — Badi po- 
stana vidi gancati. — U jednoga pisca cakavca 
XVII I vijeka. Kako od vitra prah se nosi i na 
trzih gaiika plesa, mo'a jih sila tako kosi i ras- 
trka i poplesa (,Et comminuam eos, ut pulverem 
ante faciem venti; ut lutum platearum delebo 
eos'). A. Vitajic, ist. 54'^ — 55*. Zemju, ganku, 
p|uvotine cim ga 'e zli puk nagrdio. ost. 198. 

GANKAV, adj. gnusan. vidi ganka. — U istoga 
pisca u kojega ima i gaiika. Tero se je vas 
zabol u jedno gaiikavo blato. A. Vita|ic, ist. 210. 



1. GAO 



104 



GAEANOVO BEDO 



1. GAO, gala, adj. samo u Milcaymii rjecniku: 
gao, gadau, gnusaii ,sordidus, impurus, immundus', 
i u StuUcevu: v. gadan. — Osnova je gal; o 
stoji mj. 1 u vominalnom nom. sing. m. i u ace. 
lead je jednak nominativu. — Po svoj prilici prvo 
je, starije snacene: cm, kao sto se vidi po rijeci 
galica i po imenima domacijeh zivotina u kojijeh 
je gal osnova. moyla hi hiti ista osnova i kod 
2. galiti, a (cm = pokriven, o nehu?); onda hi 
gal hila ne samo stara osnova (vidi galica) nego 
i praslavenska (isporedi ccs. haliti kod 2. galiti, a). 
osnova gar, koija ovu cesto zamjeniije kod imena 
domacijeh zivotii'ia, jamacno je drugoga postana: 
hikse je piomisUti da su se medu sobom pomije- 
sale dvije osnove sa slicnijem znacenem nego da 
se r promijcnilo na 1. — Sto najednom mjestu xvii 
vijeka ima gao: Salniem, ginom, mrem od glada, 
ubog, tu/.an, gao, pun jada. I. Gundulic 250, to 
je jamacno (vec kod starijega izdana) stamparska 
Hi pisarska pogreska, i treha citati go. 

2. GAO, vidi 2. Gal. 

GAOCIC, m. o- stoji mj. 1. a) prezime. — 

XIV i XV vijeka, i u Danicicevu rjecniku (Galt- 
cicb, Gaocicf.). Gojict GaocicB i Vuksa Gaocict. 
Mou. Serb. 229. (1397). Sanko Gaocict. 325. (1498). 

— h) seoce u Bosni u okrugu sarajevskom. Statist. 
bosn. 64. isporedi Gaocici. 

GAOCICI, m. pi. ime mjestu. — Prije nasega 
vremena. S. Novakovic, pom. 129. — ■ isporedi 
Gaocic, b). 

GAOVICA, /. Leucos adspersus Heck., neka 
riba. — U nase vrijeme a izmedu rjecnika u V^i- 
kovu : nekaka mala riba, Leucos adsjaersus Heckel : 
Nema ni gaovice (kazii ribari kad nema ribe). 
Leucos adspersias Heck. Gaovica u Uzicu, tako 
je po Hekelu zovu i Dalmatinci. J. Pancic, rib. 109. 

— U Popovu u Hercegovini druga vrsta rihe: 
Paraphoxinus Ghetaldii Steind. S. Brusina. 

GAOZE, vidi Gavze. 

1. GAE, /. jJcpeo i drugo sto ostane, kad sto 
izgori. — Postaje od osnove glagola gorjeti. — 
isporedi 2. gar, garavina, garevina. — U nase vri- 
jeme, a izmedu rjecnika u StuUcevu (v. gorijet) i 

u Vtikovu (vidi dale). Usekaci i spremice za gar 
neka budu od suhoga zlata. D. Danicic, 2mojs. 
25, 38. Kao gar bacas sve bezboznike. psal. 119, 119. 

— U Vukovu rjecniku ima tri osohita znacena: 

1. ,die russige farbe (schmutz)' ,color fuligineus'. 

2. pepeo od slame. 3. (u Crnoj Gori) ono sto ot- 
pada od gvozda kad se kuje ,der hammorsclilag' 
jferri ramenta'. kao sto se vidi kod 1, znaci i: 
cadava boja (jamacno od znacena: cada, jer i 
ova ostane kad sto izgori). od osnove gar s ovijem. 
znacenem pjostaju garav i imena cmijeh doma- 
cijeh zivotina. moze hiti da se ovako ime (gara, 
gai-usa) dalo isprva samo ovci koja ne bude crna 
nego cadava, ali poslije, xmmijesavsi se s osnovom 
gal (vidi 1. gao) dalo se i psu (garov) * volu i 
konu itd. 

2. GAE, m. vidi 1. gar. — Od xviii vijeka. 
Zapovidi Mojsija kadioniko iz gura povaditi. E. 
Pavit, ogl. 157. Cineci jiokoru u garu i popolu. 
G. Postali6 71. (Tijelo) mu ogorilo garom. Osvotn. 
2, L5G. u Sulakovu je rjemiku kostaui gar (,olfbn- 
beinscliwarz') crna boja koja se pra^ri izgarancm 
slonovc kosti. 

3. GAE, m. ime crnom jisn. F. Kurolac, dnm. 
Xiv. 45. — vidi 1. gar. 

4. GAE, m. ime mjestima. a) xiv vijeka i u 
Danicicevu rjecniku: ,Gari.', solu jo Eadegi isia 
jjjeda. ,ua bvi-do na Gan.', 3, 575. — b) mjvsto u 



Srbiji u okrugu smederevskom. Niva u Garu. Sr. 
nov. 1870. 759. 

1. GAEA, /. ime ovci: a) cadave boje. u Vu- 
kovu rjecniku (,russbraunes schaf ,ovis atra, fuli- 
ginosa*). amo spada po svoj prilici: Gara, ime 
ovci. J. Bogdanovic. F. Kixrelac, dom. ziv. 32. 

— b) bijele boje u koje je crno lice, u uzickom 
okrugu. S. I. Pelivanovic. — Vidi 1. gar. 

2. GAEA, /. ime crnoj kucki. — U nase vri- 
jeme u Lid. V. Arsenijevic. F. Kurelac, dom. 
ziv. 45. — vidi 1. gar. 

3. GAEA, /. zenski nadimak. — U nase vri- 
jeme u Macvi. S. Novakovic. 

4. GAEA, /. vidi gera. — Prije nasega vre- 
mena. Gar i menul librica i pol po soldin 1. 
Vsaka riba kostena j^o soldin 1. librica. Stat, 
krc. ark. 2, 289. 

5. GAEA, /. ime mjestima. a) prije nasega 
vremena u Backoj. ,Gara'. drugi put stoji ozgo 
,Bactkaa'. S. Novakovic, pom. 127. — b) u Sr- 
biji u okruqu aleksinackom. Niva u Gari. Sr. 
nov. 1875. 228. 

6. GAEA, m. prezime. — U nase vrijeme. Di- 
mitrije Gara prizvao sudu Mihajla Gvozdenovica. 
Glasn. II, 1, 38. (1808). 

GAEABI][j, m. vidi karabinka, magar. karabdly. 

— Od XVIII vijeka. Jednog Turcina udari ga- 
rabi|em. Glasn. ii, 3, 201. (1717). Duga puska 
garabij. Sr. nov. 1868. 204. 

GAEABIJ^EVIC, m. prezime. — U nase vri 
jeme. Sa Dukom Gai'abi|evicem. Glasn. ii, 3, 199. 
(1808). 

GAEABIN, m. vidi karabinka. — U narodnoj 
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. On imao 
pusku garabina. Pjev. crn. 46*. 

GAEABINA, /. vidi karabinka. — Od xviii 
vijeka. Fiseka za krace puske, al' sii'je, to jest 
garabine — 400000. I. Zanicic 124. I dade mu 
puske garabine. Nar. pjes. juk. 377. 

GA'RABINKA, f. vidi karabinka. — U narodnoj 
pjesmi crnogorskoj nasega vremena. I carova 
puska garabinka. Nar. pjes. vuk. 5, 344. 

GAEAC, Garca, m.pjlanina u Crnoj Gori. Glasn. 
40, 30. — U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku 
(gdje je akcenat : Garac, ali nalazim zabi^ezen i 
drugi akcenat: Garac, planina izmedu Ceva i Bje- 
lojjavlica. V. ^^esevic). Pa se mace u Garac 
planinu. Nar. jijes. vuk. 5, 142. Puce puska od 
Garca planine. Nar. pjes. u Vuk, rjec. kod Garac. 

GAEAKNUTI, garaknom, pf. vidi graknuti. 

— U jednoga pisca nasega vremena. Vrlo dobro! 
prill vatih ja i garaknuh svojega kona te pristigoh 
Toma. M. D. Milicovic, zim. vec. 227. 

GAEAN, in. ime ovnit. F. Kurelac, dom. ziv. 
32. — vidi 1. gar. 

GAEANFAUOLA, /. nekakva sprava (uze s tri 
ridice) za lov(ene ribe. — Jamacno rijec talijanska 
(granferuola?). — Samo u StuUcevu rjecniku (,spa- 
derrio, soiio tre ami peiidouti dall' istosso funi- 
coUo, coi (juali proudotisi pesci' , funiculus tribus 
liamis praoditus cajjiondis ])iscibus'). 

GAEANFIL, m. vidi karanfil. Capti Ii joj 
liatmer i garanfiiy Nar. Jijcs. here. vuk. 221. 

GAEANFIl^E, n. vidi karanfil. Sto, Jovaiio, 
sto je, garanfijo? Nar. pjos. here. vuk. 182. 

GAEANI, m. pi. ime mjestu. — xiv vijeka i u 
Danicicevu rjecniku: Hrastani su modili ,z Ga- 
raiii' (Ghisii. 15, 304 god. 1348?). 3, 575. 

(iAU.^NOVO HEDO, m. m^esto u Srbiji a 



npo^^ ^ 



GAEANOVO BRDO 



105 



1. GAEDA 



okri((ju kragujcvackom. Kiva u Garanovom Brdu. 
yr. uov. 1875. 537. 

GAEASTA, /. i7ne crnoj Icozi. F. Kurelac, dorn. 
ziv. 38. — isporedi galast. — vidi 1. gar. 

GAEAS, Hi. ime ovnu. F. Km-elac, dom. ziv. 82. 

— vidi 1. gar. 

GAEASANIN, m. prezimer— U nase vrijeme. 
Scm. srb. 1882. 202. 

GAEASI, m. x>^- selo u Srhiji u olcriuiu kra- 
(jujevaikom. K. Jovanovic 119. 

GAEASKI, adj. koji pripada Garasima. Ga- 
raska (opstina). K. Jovanovic 119. Garasko Brdo, 
mjcsto u okrugu kragujevackom. Vinograd u 
Garaskom Brdu. Sr. nov. 1875. 583. 

GAEAV, adj. cadave ioje, gmisan, cm. — vidi 
1. gar. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u 
Vtikovu (,russig' ,fuliginosus'). Kao garavi ga- 
vrani. A. Ivanizlic, kam. 45. Koje stid je obuci 
garavo. J. S. Ee}kovic 105. Ugarka iia pel opa- 
|eiiog i kano ug|en garavog. G. Pestalic 31. Tesko 
zlatu na debelii platnu, i derdanu na garavu 
vratu. Nar. posl. vuk. 314. Ne vidjeste 1' ti ceti 
strazana hodat crna sa bijeli Turci, garavomu 
jednolika davlu? Osvetn. 1, 48. 

GAEAVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. — vidi 1. gar. 

GAEAVAC, garavca, m. garav covjek. — U 
§ulekovu rjecnikii (,russkubel' fig.). 

1. GAEAVICA, /. ?( jednoga pisca nasega vre- 
mena (puska crna, zardala?). Pa svjetina pr- 
tila oruzje, lieko nosi garavice male, Jaeko brese 
zlatom pojjulane. Osvetn. 7, 54. 

2. GAEAA^'ICA, /. mjcsto ti Srhiji a okrugu kra- 
gujevackom. Niva u Garavici. Sr. nov. 1875. 1223. 

GAEAVILE, n. vidi karavije. — U Viikovu 
rjecniku s primjerom iz narodne pjesme: Ubrah 
kitu garavi|a. 

GAEAVIjSTA, /. vidi 1. gar i garevina. — U 
jednoga pisca nasega vremena. Jos mu daju 
garavine iz mumakaza sa zejitinom pomesane da 
pije. M. D. Milicevic, ziv. srb. 1, 82. 

GAEAVITI, garavim, impf. mrciti (garavinom). 

— U jednoga pisca nasega vremena. Od toga 
main decu garave po celu i po obrazima. M. D. 
Milicevic, ziv. srb. 1, 105. 

GAEAZ , m. svada , smutna domaca , arap. 
ghardh, tur. garaz , garez , ^ mrzna. — isporedi 
garez. — Od xviii vijeka. Sto se pak cuje i)o 
butiga, 130 kuca, i po putih? Smutiie, garazi, 
proklinaiia, i druga zla govorena. J. Banovac, 
razg. 87. Muz je sa zenom u garazu, brat s bra- 
tom itd. M. PaA'lino<'ic. 

GAEAZITI SE, garazim se, impf. preprijeci- 
vati se u kuci. M. Pavlinovic. — vidi garaz. 

GAEBAC, m. Nasturtium officinale L., neka 
trava sto raste j^okra.) vode i sto se iqjotrehjava 
kao hrana (kiselasta je) i lijek, drezga, dragusac. 

— Maze biti od tal. inlet, garbo, kiseo, garbetto, 
kiselast. — ■ isporedi garboc, garbok, grbac, gr- 
baca, grbaja, grbak, grban. — U 3rikajinu rjec- 
niku (garbac, trava ,nasturtium'), u lijclostjen- 
cevu (v. hren), i u Sulekovu imcnika (od xvii 
vijeka, po rukopisima) : Garbac, Nasturtium offi- 
cinale EBr. Garbac vodeni, Cai'damine pratensis 
L. Garbac vrti'ii, Lepidium sativum L. 84. 

GAEBIJES, garbijesa, m. pjraporac. — ispo- 
redi garbijez. — -ije- (^= e) stoji po jusnom go- 
voru, a po zapadnom i: garbis. — Akc. kaki je 
u gen. (po zapadnom govoru garbisa) taki je « 

.QsiaUJcni iJndmiim, omn nom, i ace, mwj, i vqc, 



garbijesu, garbijesi (garbisu, garbisi). — Rijcc 
je tuda, all se ne zna odakle (tal. carabattolc, 
crepundia?). — Od xvii tdjeka, a izmedu rjec- 
nika u 3Iikajinu (garbis, praporac ,tintinnabulum') 
gdje naj pjrije dolazi i m StuUcevu (garbijes, a. iz 
Mikajina i garbis ,crepitaculum, tintinnabulum'). 
Garbijese macki privezat'. (D). Poslov. danic. 22. 
Kokotu pristaAU garbijese a sokolu huhor. (Z). 
47. i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

GAEBIJES AC, garbijesca, m. vidi garbjesic. 
GAEBI.JESAK, garbijeska, 7n. vidi garbjesic. 
GAEBIJEZ, m. vidi garbijes. — Samo ii Be- 
linu rjecniku (garbijezi ,crei)undia'). 

GAEBIN, garbina, m. africus, vjetar jugoza- 
padni, tal. garbino. — isporedi grbin, garbun. 

— Od XVII vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^i)iu 
(garbin, vjetar ,africus') gdje naj prije dolazi, u 
Belinu 48b, n Bjelostjencevu, u Voltigijinu, u 
StuUcevu, u Vukovu (s dodatkom da se govori u 
Dubrovniku). Da slobod vitru garbinu da puse. 
A. Vita|ic, ist. 252. Garbin |uti, koji more do 
dna muti. Nar. posl. vuk. 40. 

GAEBJESIC, m. dem. garbijes. • — U StuUcevu 
rjecniku (,crepitacillum') u kojem ima s istijem 
znacenem i garbijesac i garbijesak. 

GxIeBOC, to. vidi garbac. — U nase vrijeme 
u Dubrovniku. Garboc, Nasturtium officinale 
EBr. (M. Vodopic, I. Kuzmic). B. Sulek, im. 85. 

GAEBOK, TO. vidi garbac. Garbok, agretto (po 
starijem rukopisu), nasturtio acquat. (I. Kuzmic), 
Nastui'tium officinale EBr. B. Sulek, im. 85. 

GAEBUN, m. vidi garbin. — U jednoga pisca 
XV vijeka. Dimajuci garbun jidrom paha. M. 
Marulic 56. 

GAECA, /. Dipsacus fullonum L., vidi grza. 

— U Sulekovu imeniku 85 po starijem rukopi- 
sima, ali je svct prilika da treha citati garza Hi 
grza. 

GAECAEIJA (Hi Gar^arija '?) , /. ime neka- 
kovom drustvu, koje je u Dubrovniku xvi vijeka 
glumilo i sprav^alo maskarate i drukcije se ve- 
selilo u poklade. ■ — Bez sumne tuda rijec. Ja 
vas poznavain, vi ste Garcarija, velike ti smijehe 
i vi njegda cinaliote o pokladijeh. M. Drzic 178. 

GAECATUEA, /. vidi grzatura. 

GAECIN, m. ime psu. — JJ nase vrijeme n 
Lici. J. Bog-danovic. 

GAECICA, /. ime mjestu. — xiv vijeka i u 
Danicicevu rjecniku: ,Gari>cica', selu je Eijeca- 
nima isla meda ,na Gartcicu" (Glasn. 15, 280 
god. 1348?). cf. Gartcice. 3, 576. 

GAECICE, /. pi. ime mjestu. — xiv vijeka i 
u Danicicevu rjecniku : ,Garbcice', selu je Eadesi 
isla meda ,po srede Gartcict' (Glasn. 15, 281 
god. 1348?). mislim da je isto selo koje se pise 
i ,Gari.cica'. 3, 576. 

GAECIC, m. va\a da ime brdu u Crnoj Gori. 
Zbor zborile u Garcicu vile. Pjfv. crn. 66^. Ono 
vide od Garcica "vila. 301''. 

GAECIN, m. ime mj est ima. a) selo u hrvatsko- 
slavonskoj krajini u okrugu brodskom. Eazdije]. 
kr. 13. — pomine se od xvni vijeka. Odonud 
na . . . Andrijevce, Sapcu, Garcin, Triianc, . . . 
M. A. Eejkovic, sat. H2b. — b) selo u Barani. 
Sem. prav. 1878. 40. 

1. GAEDA, /. /remc. garde, slraza. — U p)jesmi 
crnogorskoj nasega vremena. Za to sam te sevom 
ucinio, da ti s mojom gardom komandiras ; Lrze 
da si U9- po|e Cetine, da prgd g-tu'dom budes u 



1. GAEDA 



106 



GAREVCI 



Grahovo. Nar. pjes. vuk. 5, 321. Evo tebi ,a:ardo 
sest stotina. 5, 325. 

2. GAEDA, /. u VuJcovH rjecniku- zagrada u 
Dunavu gdje se morune hvataju (od Poreca doje). 

3. GAEDA, /. euzomon. B. Sulek, im. 85 (jxi 
zhirci 0. Vujicica iz Bosne). — isporedi grda. 

GAEDAN, m. Cardamine pratensis L., vodenl 
(jarhac, od latinske rijeci. — if SuleJcovu imenikti : 
Gardan, cardamo, nasturzio (po rukopisu xviii 
vijeka) , Cardamine pratensis L. Gardan divji, 
talapis, iberida, carduus, nasturcium (po ri(kopisn 
XV vijeka), Cardamine pratensis L. 85. 

GAEDASANE, n. djelo kojijem se garda§a. — 
U Mika]inu rjecniku sa starijim oblikom gar- 
dasanje. 

GAEDAsAE, gardasara, m. covjek koji gar- 
dasa. — U Mika]inn rjecniku : ,carminarius, car- 
minator'. 

GAEDASATI, gardasam, impf. vidi gargasati, 
tal. scardassare. — U 3Iika}inu rjecniku (gar- 
dasati, razcesjati vunu ,carmino') i u Stiilicevu 
(iz Mikalina). 

GAEDASAVICA, /. zensko cejade sto (jar dam. 
— U 31ikajinu ijecniku: ,carminatrix , carmi- 
naria'. 

GAEDASE, /. _p/. vidi gargaca. — U Mika- 
jinu rjecniku: gardase, grebeni za vunu ,pecten 
lanarius'; i u nase vrijeme u hrvatskom j^rimorju. 
T. Afric. 

GAEDASEVIC, m. pirezime. — U narodnijem 
pjesmama nasega vremena. Onda rece Garda- 
sevic Vule. Nar. pjes. vuk. 4, 29. Bu|ubasi Gar- 
dasevic Midu. Ogled, sr. 401. 

GAEDASICA, /. gargaca, vidi gardasati. — V 
oulekovu rjec)iiku (,kammelkam m ') . 

GAEDASICITI, gardasicim, impf. gargasati, vidi 
gardasati. — U Oulekovu rjecniku (,kammeln'). 

GAEDELAC, gardelca, m. vidi gardelic. — li 
narodnoj pjesnii istranskoj nasega vremena (s kaj- 
kav.skijem oblikom gardelec). Pospi, pospi va 
zibcici svojoj, kot gardelec va gajbici svojoj. Nar. 
pjes. istr. 4, 18. Gardelcu je tribi prosa i vo- 
dice. 4, 18. 

GAEDELIC, m. Fringilla carduelis L., ces{ikar, 
ces}ugar, od tal. cardollo, cardellino, mlet. gar- 
delin. — isporedi gardelac. — U jednoga pisca 
cakavca xvi vijeka. (Cujase) ouamo gardolice zu- 
bereci. P. Zoranic 68^'. 

GAEDENAO, gardoiiala, m. vidi kardinao. — 
XVI i XVII vijeka. Ni papi ni gardenalom. Zborn. 
50''. Imase brata gardenala. M. Divkovic, nauk. 
304a. Papu, gardenale i svo redovnike. P. I'o- 
silovic, nasi. 171*. 

GAEDINALAD, m. vidi gardinalstvo, lal. mlet. 
gardinalado. — If rukopisu cakavskom xvi ^vi- 
jeka. Jerolim povrze od (sebe) gardinalad. Ziv. 
jer. star. 1, 229. 

GAEDINALSKI, adJ. koji pripada gardina- 
lima. — XVI vijeka. Ua biido nosil gardinalski 
klobuk. Transit. 282. 

GAEDINALSTVO , n. cast gardinala. — U 
pisca XVI II vijeka. U vrime svoga gardinalstva. 
M. Zoricic, osm. viii. 

GAEDINAO, gardindla, m. vidi kardinao. — 
Od XV do xviii vijeka. Sluzeci gardinala. Moii. 
Croat. 179. (1199). Pa])i josco i gardiiiali. AT. Ma- 
mlic .302. Svot ntar posla jednoga gardinala. 
Duk|anin 14. Gardinal crikvo riinsko. Transit. 4. 
posla mu susristi ga cetiri gardinalo, K, Pejki<!' 



64. BiA^si priminuo jedan gardinal. M. Zoricic, 
zrc. 195. Gardino, koji se zove veliki pokornicar. 
Ant. Kadci6 376. 

GAEDINIC, m. Mjrricaria germanica Desf., neka 
bi(ka, metlika, metlikovina, metjica. — U Sule- 
koini imeniku po rukopisu xviii vijeka: Gardinid 
(gardiriz), tamarice, mirica, Myricaria german. 
Desf. 85. 

GAEDINOVAC, Gardinovca, m. selo u Me- 
ctumurju. (kajkavski) Gardinovec. Schem. zagr. 
1875. 136. 

GAEDINOVCI, VI. pi. selo u Backoj. Sem. 
prav. 1878. 28. 

1. GAEDIJN, gardiina, m. Cynara scolymus 
L., isporedi dragusica, kardun, articok, tal. car- 
done. — Akc. kaki je u gen. taki je u ostalijem 
padezima, osim nom. i ace. sing, i voc. gardiine, 
garduni. — U Stulicevu rjecniku (,cinara, carduus 
sativus') i u Vukovu (,carduus sativus' s do- 
datkom da se govori u Dubrovniku). I u Sule- 
kovu imeniku (po starijem dubrovackijem ruko- 
pisima) gdje ima i drugo znacene (garbac): Na- 
sturtium officinale EBr. (Visiani). 85. 

2. GAEDUN, m. ime musko. — xiii vijeka (u 
latinskijem spomenicima) . ,Ab altera j^arte Gardun 
filio Gordun'. Mon. ep. zagr. tkalc. 1, 125. (1260). 
,Comes Gardun'. 1, 243. (1299). 

3. GAEDUN, m. ime mjestima u Dalmaciji. a) 
selo u sinskom kotaru blizu Vojnica. Schem. spalat. 
1862. 11. — b) kao da je brdo u Policima u 
spletskom kotaru xv vijeka. Metina pod Gardun. 
Stat. po|. ark. 5, 309. 

GAEDUNAC, gardunca, m. vidi gardunic. — 
slabo pouzdano. 

GAEDUNCAC, garduncca. m. dem. gardunac. 
— U Stulicevu rjecniku u kojem ima s istijem 
znaccnem i garduncic. — oboje nepoiizdano. 

GAEDUNCIC, m. vidi garduncac. 

GAEDUNIC, m. dem. gardun. — U Stulicevu 
rjecniku u kojem ima i gardunac s istijem zna- 
cenem. 

GAEDTJNISTE, n. mjesto gdje su posadeni 
garduni. — C/ Stulicevu rjecniku. — slabo po- 
uzdano. 

GAEDUNISTVO, n. vidi garduniste. — U Stu- 
licevu rjecniku. — sasma nepouzdano. 

GAEE, /. pi. ime mjestima. a) selo u Bosni u 
okrugu Done Tuzle. Statist, bosn. 148. — b) dva 
sela u Srbiji u okruqu niskom. M. D. Milidevic, 
kra}. srb. 118. 120. 

GAEENE, n. djelo kojijem se gari. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

GAEE§, m. ime (crnom?) jarcu. F. Kurelac, 
dom. ziv. 38. — vidi 1. gar. — Jedan pisac na- 
sega vremena^ zove tako neke bubice. Anthracius 
Stev. J. K. Sloser, faun. korn. 546. Anthracias 
Steph. 553. 

GAEESA, /. ime (crnijem?) domacijem zivo- 
tinama. — vidi 1. gar. a) kozi. J. Bogdanovi6. 
F. Kurelac, dom. ziv. 58. — b) psu. F. Kurelac, 
dom. ziv. 45. 

GAEESICA, /. ime kozi. F. Kurelac, doiii. ziv. 
38. — dem. garcsa. 

GAEESNICA,/. dva sela n Hrvatskoj u podzu- 
paniji bjelovarskoj. Garesnica / GaroSnica gorna. 
Proglod! 81. 

GAEE VAC, Garovca. m. srlo u Bosni u okrugu 
Done Tuzle. Statist, bosn. 144. 

GAREVCI, Garevaca, m. pi. dva sela u Bosni 



GAREVCI 



107 



GARTBI^A 



u oJcrugu hanoluckom. Garevci cloni i gorni. 
Statist, bosn. 88. 

GAEEVI, m. pi. mjesto u Srbiji u oJcrugic ja- 
godinskom. Livada u Garevima. Sr. nov. 1866. 447. 

GAREVIC, m. prezime. — U rulcopisii -kxu 
vijeka. 5 fj^eta) dbsti jego (kneza Lazara) na 
Ugre (uda se) za GarevicemB za CelisemE.. Glasn. 
32, 271. (1634). — vidi Zagarevic. 

GAREVICA, /. twe mjestima. a) u pisca xviii 
vijeka selo u Hrvatskoj (Garesnica?). Iz Slavo- 
nije predemo u Horvatsku i nedaleko od Gare- 
vice dodemo k domu i bratiji mojega druga. D. 
Obradovic, basu. 321. Neki Dijonisije Horva- 
canin iz Garevice rodom. ziv. 94. — h) ime pla- 
ninama. aa) u Srbiji blizu manastira Vojavce (u 
okrugu kragujevackom). Iznad manastira je brdo- 
ravan ,Garevica'. M. D. Milicevic, srb. 232. — 
bb) u narodnoj pjesmi nasega vremena nekakvn 
gora, i u Vukovu rjecniku (planina). U zelenoj 
gori Garevici. Nar. pjes. vuk. 2, 77. Garevice, 
zelena goriee ! 2, 78. 

1. GAREVINA, /. vidi 1. gar. — U nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku (vide gar, 1, 2). Obo- 
jicu dece omrcise garevinom zem|anoga lonca. 
V. Vrcevic, niz. 74. 

2. GAREVINA, /. ime mjestima. a) selo u Sr- 
biji u okrugu krusevackom. K. Jovanovic 126. 

— b) mjesto u Srbiji u okrugu kragujevackom. 
isporedi Garevine. Niva u Garevini. Sr. nov. 
1875. 652. 

GAREVINE, f. pi. ime mjestima u Srbiji. a) u 
okrugu kragujevackom. Niva u Garevinama. Sr. 
nov. 1873. 895. — b) u okrugu smederevskom. 
1874. 299. 

GAREVO, n. ime mjestima. a) selo u Heree- 
govini u okrugu mostarskom. Statist, bosn. 232. 

— b) selo u Srbiji u okrugu pozarevackom. K. 
Jovano\'ic 140. 

GAREZ, m.. vidi garaz. — U nase vrijeme u 
Lici. ,Ta su dvojica vavijek u nekom garezu'. 
,T6 dvije knee vavijek zivu u nekom garezu'. 
,Negova ce|ad vavijek su u garezu'. J. Bogda- 
novic. 

GAREZ, m. vidi 1. gar i gare^-ina. — U je- 
dnoga pisca nasega vremena. Namazu ga malo 
garezem izmedu obrva i po celu. M. D. Milioevic, 
ziv. srb. 1, 104. 

GARGA, /. vidi gargaca. — U Sulekovu rjec- 
niku (,krampel'). 

GARGAGA, /. carmen, sprava kojom se cesja 
(garga, gargasa) vuna. — isporedi gargasa, garga. 

— Akc. se mijena u gen. pi. gargaca. — U Vu- 
kovu rjecniku. 

GARGALAC, m. covjek koji garga, gargasar. 

— U Sulekovu rjecniku (,krampler'). 
GARGALO, n. masina kojom se garga, gar- 
gasa. — U Sulekovu rjecniku (,krampelmaschine'). 

GARGACA, /. zensko cejade sto garga, gar- 
gasalica. — U Sulekovu rjecniku (,kramplerin'). 

GARGANE, n. djelo kojijem se garga. — U 
Vukovu rjecniku. 

GARGASA, /. vidi gargaca. — Akc. se mijena 
u gen. pi. gargasa. — Od xviii vijeka a izmedu 
rjecnika u Belinu (,pecten lanaris' 649'') gdje naj 
prije dolazi, u Stulicevu (,carmen' s dodatkom 
da je uzeto iz Bclina), u Voltigijinu (,scardassa, 
scardassiera' ,hechel'), u Vukovu. — Obicnije u 
mnozini. Aja! to no va|a ciganskih gargasa. M. 
Pavlinovic, razl. spis. 393. — Ovako se zove i 
nekakva morska sko(ka (u Vranici blizu Spleta). 
L, Zore, rib. ark, 10, 343. 



GARGASALAC, gargasaoca, m. vidi gargasar. 

— U Stulicevu rjecniku (u kojem grijeskom iina 
i gargasaoc). 

GARGASALICA, /. vidi gargasa}a. — U Be- 
linu rjecniku 649'^, u Bjelostjencevu 1, 2383', u 
Stulicevu. 

GARGASA]^A, /. carminatrix, zensko ce],ade 
sto gargasa. — U nase vrijeme u Dobroselu u 
hrvatskoj krajini. M. Medic. 

GARGASANE, n. djelo kojijem se gargaca. — 
U Belinu rjecniku (sa starijim oblikom garga- 
sanje 649^), u Stulicevu, u Vukovu. 

GARGASAONICA, /. vidi gargasa|a. — TJ Stu- 
licevu rjecniku. — Nepouzdano radi znacena. 

GARGASAONIK, m. vidi gargasar. — TJ Stu- 
licevu rjecniku. — slabo pouzdano. 

GARGASAR, gargasara, m. carminator, covjek 
sto gargasa. — Akc. kaki je u gen. taki je u 
ostalijem padezima, osim nom. sing, i voe. gar- 
gasaru, gargasari. — U Belinu rjecniku 649^ i 
u Stulicevu. 

GARGASARICA, /. vidi gargasa}a. — Samo 
u Stulicevu rjecniku. 

GARGASARSKI, adj. koji pripada gargasa- 
rima. Unuci trgovacki, gargasarski. M. Pavli- 
novic, rad. 76. 

GARGASATI, gargasam, impf. carminare, ce- 
sjati osobitom spravom (gargacom) vunu (koja 
se prije toga samijem rulcama Hi drukcije na 
prosto rasces}ala). — Akc. se mijena ii praes. 
1 i 2 p)l. gargasamo, gargasate, u aor. 2 i 3 sing. 
gargasa, u part, praet. act. gargasao, gargasala, 
■u part, praet. pass, gargasan. — Postaje od sta- 
rijega oblika gardasati. — Od xviii vijeka po za- 
padnijem krajevima, a izmedu rjecnika u Belinu 
649'J, u Voltigijinu, n Stulicevu, u Vukovu (s do- 
datkom da se govori u Dalmaciji). 

GARGASAV, adj. koji se maze gargasati. — 
Samo u Stulicevu rjecniku. 

GARGASA VAC, gargasavca, m. vidi gargasar. 

— Samo u Stulicevu rjecniku. 

GARGASA VIC A, /. vidi gargasa|a. — Samo 
■u Stulicevu rjecniku. 

GARGATA, m. u zagoneci. U nasega Gargate 
oko tila opute. odgonet^aj : cekrk. Nar. zag. nov. 
236. 

GARGATI, gargam, i/?yj/. yicZt gargasati. — U 
Vukovu rjecniku gdje stoji ^da je Vuk cuo ovu 
rijec u Bubrovniku; i u Sulekovu (,krampebi'). 

GARGIJA, /. tur. qargy, kojyje. D. Popo\-ic, 
tur. rec. glasn. 59, 65. 

GARGOC-, GARGOT-, vidi grgoc-, grgot-. 

GARGUZ, garguza, m. u Vukovu rjecniku: 
Sijaci tako zovu onoga koji ne govori (kao oni) 
jlijepo', nego ,lepo'. 

GARI, m. pi. ime selima. a) u Srbiji u okrugii 
krusevackom. K. Jovanovic 128. — b) u Backoj. 
Sem. prav. 1878. 29. 

GARIB, gariba, m. u Vukovu rjecniku bez zna- 
cena s dodatkom. da se govori u Sarajevu; ja- 
macno je arap. gharib, tur. garib, (kao adj.) cudan, 
(kao supst.) tudinac. — U narodnoj pjesmi na- 
sega vremena kao da je tursko ime musko. Ja 
cu ici svom Garibu, nek me Garib razgovori. 
Nar. pjes. vuk. 1, 376. 

GARIBIl^A, /. vidi karabinka i garabi|. — U 
narodnoj pjesmi nasega vremena. Garibi}e pu§ke 
potprasujte; va}a, braco, docekati Turke na sa- 
rene puske garibi|e. Nar. jjjes. vuk. 4, 228. 



1. GAEICA 



108 



GAEOFAO 



1. GAEICA, /. hne over. F. Kurelac, doni. ziv. 
32. — U jednoga pisca nasega vrcmena kao hne 
nrkoj bubici: Garica, Anthocomus Er. I. K. 
Sloser, faun. korn. 465. 469. 

2. GAEICA, /. ime mjestima. a) selo na otoku 
Krkii. Schem. vegl. 1876. 14. — b) mjesto u Sr- 
biji u okruqu smederevskom. Zem]a u Garici. 
Sr. nov. 1874. 133. 

GAEICE, /. pi. wjesto u Srbiji u okriigu kra- 
gujevackom. — isporedi 2. Garica, b). ISIiva u Ga- 
ricama. Sr. nov. 1871. 434. 

1. GAEIC, VI. a) prezime. — ?f nase vrijeme. 
Maksim Garic. Eat. 410. — b) ime mjestima u 
Srbiji. aa) selo u okrugu toplickom. Sr. nov. 
1879. 176. — bb) injesto u okrugu kragiijevackom. 
Niva u Garicu. Sr. nov. 1875. 82. 

GAEICI, m. pi. selo n Bosni n okrugu bano- 
luckom. Statist, bosn. 70. 

GAEIFUL, m. vidi karanfil, tal. inlet, garofolo. 
— Od XVIII vijeka (vidi kod bj) u Dalniaciji. a) 
Dianthns L. — ^^ Sulekovu imeniku: Gariful, 
Diantlms L. (Lambl.), v. Garofal. Gariful pi- 
tomi, garofano aoomatico, (ocito grijeskom) Eu- 
genia carj'ojjhyllata Thunb. 85. — b) Eugenia 
caryophyllata Thunb. Uzmi od oraa jezgru i ga- 
rifula. J. Vladmirovic 40. 

GAEIJOFILATA, /. iieka bi^ka, mitrovica, bla- 
zenak, zecja stupa, tal. gariofilata (korijen joj 
mirise kao karanfil). Garijofilata, eariofilata fpo 
rukojnsu xv vijeka), Geum urbanum L. B. Sulek, 
im. 85.^ 

1. GAEILO, m. ime ovnu. — vidi 1. gar. — 
U nasc vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

2. GAEILO, n. cadava boja, mast. — vidi 1. 
gar. — TJ Sulckovti rjecniku (,russbraun; I'uss- 
farbe'). — Ista rijec ima i u jednoga pisca xviii 
vijeka i mozebiti s istijem znacenem,; ali je veca 
2)rilika da znaci sto i 1. gar, garevina: Ime cemo 
ugasiti i s garilom pocrniti. A. J. Knezovic, 
vers. 49a. 

1. GAEIN, garina, m. ime ovnu. — vidi 1. gar. 
F. Kurelac, dom. ziv. 32. u Lici. V. Arsenijevic. 

2. GAEIN, adj. koji pripada gari (ovci). — 
V Vukovu rjecniku. 

GAEINE, n. selo u Srbiji u okrugu vraiiskom. 
Sr. nov^ 1879. 176. 

GAEISTE, n. mjesto gdje je izgorjela jcdna 
Hi vise kuca. — isporedi ogoreliste. — Od gorjeti, 
vidi i 1. gar. — Od xvi vijeka (vidi pri kraju), 
a izmedu rjccnika u Stulicevu (,incendii locus') 
i u Vukovu (,die brandstiitte' ,area domus defla- 
gratae'). A ja, sine, kukam na garigtu. Nar. pjes. 
vuk. 2, 267. Staje bje.se — postase garista ! Osvetn. 
4, 32. — U Dubrovniku je ime I'lekoj ulici, i to 
od XVI vijeka: U one starezi s Garista. M. Drzic 
45. Svrati se u Sentajo na Gariste. 132. 

GAEISTVO, n. vidi gariste. — U Stulicevu 
rjecniku. — sasma nepouzdano. 

GAEITI, gariin, im])f. postaje od 1. gar. 

a. mrciti (garevinom, cadom) ; crniti. — U nase 
vrijeme, a izmedu rjecniku u Stulicevu (,nigro 
colore inlicero') i u Vukovu: J. ,russig machon' 
jfiiligino donigraro'. 2. u pje.smi: Garila ga mrka 
iiiuisnica (Nar. pjos. vuk. 3, 155. 158) ,machto 
ihn schwarz' ,nigrabat'. Dim i prasina gari ill. 
M. Pnvlinovic, rad. 28. — Sa so, rejlcksivno, u 
pn-Hcsrtiom smislu: brinuti se, truditi se, muciti 
sr (isj)orrdi garjatiti): ,Sta se garis boz nuzde?' 
■a Dobroselu u hrvatsknj krajini. M. Medic. 

b. u Moci so kaJco ,i,'!irit,i zoiii|u*, kad so suma, 
slama itd, zapali na zuiuji, du bi so time kao 



pognojila. ,Josi li progario zem|u?' V. Bogisic, 
nar. pjes. 390'^. 

GAEITULA, /. vazmeni ki-uli. na Hvaru. Slo- 
viuac. 1880. 389. — Rijec tuda, zar od tal. ga- 
ritta '? 

GAEJAK, m. selo u Dalmaciji u kotaru sin- 
skom. Eepert. 1872. 40. 

GAEJATITI, garjatim, impf. brinuti se. ,0n 
garjati za nu'. ^^ iJobroselu u lirvatskoj krajini. 
M. Medic. — vidi kod gariti, a. 

GAEJET, m. vidi gairet. Pa udari sa cetiri 
strane merhametom boga jedinoga i garjeta cara 
cestitoga. Nar. pjcs. kras. 1, 68 — 69. Malko se 
prepade al' ipak dade srcu garjet. Nar. prip. bos. 
1, 16. 

GAELICA, /. vidi 5. galica. Galica, gai-lica, 
u Dalmaciji: crna mast ili cakleno cniilo. D. Po- 
povic, poznav. rob. 96. 

GAEMA, /. naravan procijep izmedu dvije liridi 
na morskoj obali. na Braeu. A. Ostojic. 

GAENO, m. ime mjestu. — xiv vijeka i tt Da- 
niciccvu rjecniku: ,GarLuo', selima izmedu Mo- 
rave i Ivucajine koja je car Lazar dao Eavanici 
isla je meda ,preko Garnoga na Dalakiju' (Mon. 
serb. 197 god. 1381). u Srpskom I^etopisu 1847. 
IV. 49 stoji ,Gornoga'. 

GAENUTI, garnem, pf. udariti. — Bice po- 
stalo ujedno od darnuti i gurnuti. — U nase vri- 
jeme i u Vukovu rjecniku. Garuu sarca sjajnom 
bakraclijom. Pjev. crn. 161*'. 

GAEOFAL, vidi garofao. 

GAEOFALAC, garofaoca, m. vidi garofalak. 

GAEOFALAK, garofaoka, m. dem. garofao. — 
— -1- u svijem oblicima (na kraju sloga) mijena 
se na o, osini nom. i ace. sing, i gen. pi. garo- 
falaka. • — Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u 
Belinu: garofalak, (po dubrovackom govoru) ga- 
rofoka ,garofano, dim.' ,caiyopliyllus' 338a, i u 
Stulicevu (,parvum caryophillon' ; ima i garofalac 
s istijem znacenem). Ma ces ti moj garofalak, 
ruzica, moj razgovorak bit u pustini. M. Drzic 134. 

GAEOFALCIC, w. dem. garofalak. vidi garo- 
falic. 

GAEOFALIC, m. dem. garofao. a) Dianthus 
L. — u Sulekovu iineniku, a izmedu rjecnika u 
Belinu (jCaryoj^liyllus', diminutivo 338a) i n Stuli- 
cevu (,parvum caryophillon'). Garofalcic (odakle?), 
garofalak (StuUi), garofalic, garofano (Skurla), 
garofalo aromatico (po starijem rukojjisima), Dian- 
thus caryo})hyllus L. Garofalic divji, I^ianthus 
L. (Vodopic). 15. Sulok, im. 85. — b) Eugenia 
car\-ophy]lata Thunb., vidi karanfi6. — u Be- 
linu rjecniku (,garofano, sorte di aromato' ,caryo- 
])hyllus' 338'»), i u nase vrijeme u Dubrovniku. 
1\ J?udmani. 

GAEOFAN, garofdna, m. vidi karanfil, tal. 
garofano. — Od xvii vijeka (vidi kod b)). a) 
Dianthus L. — u liaise vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku. Povrli poja rana garofana. Nar. pjes. vuk. 
1, 39. O sokole, moj sokole! no leti mi uz pro- 
zoro, ne lomi mi garofano. 1, 194. (u gornem 
primorju). Garofan, Dianthus caryoiihylhis L. 
li. Sulek, im. 85. — b) Eugenia caryophyllata 
Thunb., vidi karanfii. Gdi je stajao i)apar ili 
kanola ili garofani. M. Eadnic 298". Xaranflci, 
kazii se u Dalmaciji garofani. D. I'opovic, poznav. 
rob. 258. 

GAEOFAO, garofala, m. vidi karanfil, tal. mlet. 
garofalo. — -o stoji u nom. i ace. sing. mj. 1, 
ali tie na mjesta i ovo uzdrialo, — Od xvi vijeka. 



GAEOFAO 



109 



GASILO 



a) Dianthus L. — izmed^u rjecnika u Mikajinu 
(garofao kod garufal), ii Belinu (garofal. garofao 
,garofaiio, fiore noto' ,caryopliyllus' 338^), h Stu- 
licevu (garofal, garofao, v. karanfil). Ona s mla- 
dicem kako garofao. M. Drzic 165. Garofal, saxi- 
fraga minor, gariofilus (/jo rnkopisu xv vijeka), 
garofano (Skurla, Sab}ar), caryophj^llus (Stulli), 
(grijeskom) Eugenia caryophyllata Thunb.^ Ga- 
rofao, garofo, Dianthus caryophyllus L. B. Sulek, 
im. 85. — b) Tagetes patula L., konavlanin, ka- 
difica, fratrici. Garofal zuti, ^ garofano indiano 
(Skurla), Tagetes patula L. B. Sulek, im. 85. — c) 
Eugenia caryophyllata Thunb., vidi karanfic. — 
u Mikalinu rjecniku (garofal, garofao, specije 
,cariophyllus aromaticus') i a VoUigijinii (ga- 
rofal, garofao , garofano' ,gewiirznelke'). 

GAEOFILIO, m. vidi garofao i garofalic. Ga- 
rofan, garofao, garofilic (iz Bpsne. O. Vujicic), 
Dianthus carj'ophyllus L. B. Sulek, im. 85. 

GAEOFI^E, n. vidi karaniil i garofao. — U 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniku s dodatkoni 
da se govori u Boci. Jednu sofu erven' garofija. 
Nar. pjes. vuk. 1, 397. (od Diibrovnika). 

GA-EOFUO (garoful), garofula, m. vidi karanfil 
i garofao, tal. mlet. garofolo. Zeleni garoful na 
sredi jimiti. Nar. pjes. istr. 2, 138. Na Franu je 
zrasla kita ruzmarina ; na lipoj Lijani garoful 
trigrani. Nar. pjes. mikul. 159. Ona mu pokaze 
garoful. Nar. prip. mikul. 17. Garoful, garofuo 
(po rukopisii xviii vijeka), gariofilata, 1. Dian- 
thus L. ; 2. Dianthus caryophyllus L. (na Cresu) ; 
3. Eugenia caryophyllata ThiTub. (po rukopisu 
XVIII vijeka). Garoful divji, Dianthus silv. L. 
B. Sulek, im. 86. 

GAEONA, m. ime crnom volu. — isporedi ga- 
lona. F. Kurelac, dom. ziv. 24. J. Bogdanovic. 
V. Arsenijevic. M. Medic. — vidi 1. gar. 

gA-EOPALAK, vidi garofalak. — xvi vijeka. 
Kuda mi vodis moje hraiienje, moju perlu, moj 
bosil, moj garopalak? M. Drzic 33. 

GAEOSA, /. iyne crnoj kriiiaci. — U Srijenm. 
M. Medic. — vidi 1. gar. 

GAEOV, gar6va, m. ime crnom psu. — vidi 
1. gar. — Akc. kaki je u gen. sing, taki je u 
ostalijem p)adezima, osim nom. sing., voc. : garove, 
garovi, gen. pi. gar6va. — Od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu i it Vukovu. Linac 
veli: Garov laje. V. Dosen 256*. Kovac imadase 
nagojena garova. D. Obradovic, basn. 201. Nikcev 
ih je garov docekao. Ogled, sr. 120. Nema lova 
bez staroga garova. Nar. posl. vuk. 203. Cuvaj 
se da ne povuces garova za rep. 350. Garov. 
F. Kurelac, dom. ziv. 45. 

GAEOVA, /. ime crnoj kravi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. J. Bogdanovic. M. Medi6. — vidi 1. gar. 

GAEOVI, m.. pi. ime mjestima. a) selo u Srhiji 
u Branicevu. — xiv vijeka. U Branicevu . . . 
selo Garove (ace). Glasn. 24, 264—265. (1382). 
— h) mjesto u Bosni hlizu Vrandaka. Druga 
(vojska) lijovo Vepra neboticiia imade se na Ga- 
rove naci, tud' ce bojna tuciti se krila, ako bili 
u Vranduku Turci. Osvetn. 7, 28. 

GAEOVl^EV, adj. koji pripada garovu. — U 
Vukovu rjecniku. 

GAESIiE BAEE, /. pi. mjesto u Srhiji u okrugu 
sinederevskom. Sr. nov. 1861. 648. 

GAESKI, adj. koji pripjada selu: a) Garima. 
Garska (opstina). K. Jovanovic 128. — b) Ga- 
rama. Putnici osobito kunu ,garske kuke' (u 
selu Garama) kao svoje ,vecne muke'. M. D. Mi- 
lidevic, s dun. 59. 



GAEIJBINA, /. vidi karabinka. Garubine puske 
potpz'asujte. Nar. pjes. vuk. 4, 440. 

GAEUFAL, vidi garufao. 

GAEUFALA, /. vidi garijofilata. — U Stuli- 
cevu rjecniku (garufala, trava ,caryophilata') i 
Ik Sulekovu imeniku : Garufala , caryophyllata 
(Sab)ar), Geum urbanum L. 86. 

GAEUFALIG , m. vidi garofalic. Garufalic 
divji, Dianthus diutinus Kit. (na Cresu). B. Sulek, 
im. 86. 

GAEUFAO (garufal), yn. vidi karanfil i garofao. 

— U Mikajinu rjecniku: garufal, garofao, ka- 
ranfil, cvijet ,cariophyllus vernaculus, cariophyl- 
lum, cyanus, leucojum'. — Na jednoni mjestu 
XVI vijeka stoji bez drugoga a : Kaloper sa smiji, 
garufii, vijole. M. Marulic 78. 

GAEU^A, /. a) ime crnoj kravi. F. Kurelac, 
dom. ziv. 24. — b) ime (crnoj?) macki. U ovom 
selu nije slobodno ime ,macka' izustiti, vec macku 
drugim imenom zovu, n. pr. kodela, saruja, ga- 
ru|a. T. Kovacevic, bosn. 46. 

GAEUSA, /. ime ovci. — vidi 1. gara. — Akc. 
se mijena u gen. pi. garusa. — U Vukovu rjec- 
niku. F. Kui'elac, dom. ziv. 63. 

GAEVAN, m. vidi gavran. 

GAEVANICI,^ m. pi. mjesto u Srhiji u okrugu 
sinederevskom. Niva u Garvanici. Sr. nov. 1870. 768. 

GAEVANOVAC, Garvanovca, m. mjesto u Sr- 
hiji u okrugu kragujevackom. Zemja u Garva- 
novcu. Sr. nov. 1873. 934. 

GAEVANOV KAMEN, m. vis u Srhiji u kne- 
zevackom okrugu. Glasn. 19, 299. 

GAEVANUSA, /. oranica u gradiskoj pukov- 
niji. I. Brlic. 

GAEZA, /. vidi garda (I kao da nije stam- 
parska pogreska). Udri, Duro, s garzom na ko- 
nike. Nar. pjes. vuk. 5, 364. Kad udari garza 
na koiiike. 5, 365. 

GAS, m. (pliys. cliem.) tvar u koje cestice oti- 
skuju jedna drugu tako da napuna prostor u 
kojem je (n. p. vazduh, vodena para iid.) ; u ova- 
kovo stane dolaze tvari s vece vrucine, a s mane 
vrucine hivaju zitke Hi tvrde. — isporedi plin. 

— Rijec tuda; u nase vrijeme pirimlena iz evro- 
pejskijeh jezika. — U Sulekovu rjecniku (,gas'). 

— Obicno se ovako zove gas koji se gori radi 
svjetlosti. 

GASAN, gasna, adj. a) koji gasi. — najednom 
mjestu XVII vijeka. Sunce gasnim nirakom za 
cudo izginu. L T. Mrnavic 173. — h) koji pri- 
pada gascnu. — u Sulekovu rjecniku (gasna pri- 
prava ,feuerloschanstalt' ; gasni red .feueiiosch- 
ordnung ; feuerordnung'). 

GASILAC, gasioca, m. covjek koji gasi (posar). 

— isporedi gasitej. — U nase vrijeme u Sule- 
kovu rjecniku (,feuerknecht ; loscher' ; gasioci 
,loschmannschaft'). 

GASILACKI, adj. koji pripada gasiocima. — 
U Parcicevu rjecniku. 

GASILANA, /. u nase vrijeme u Zagrehu zove 
se ovako zgruda gdje su sve sprave i drugo sto 
treha za gasene pozara. — Rijec je (ne vele srecno) 
nacinena od osnove gasil tohoznijem nastavkom 
ana koji nije drugo nego pers. tur. hane, kuca. 

GASILO, n. sprava kojom se gasi vatra, pozar. 

— U Stulicevu rjecniku (,instrumentum igni ex- 
tinguendo' s dodatkom da je rijec ruska) i u 
Sulekovu (,feueiioschapparat ; loschmittel' ; gasila 
,fouergerath ; feuerloschrequisiten ; loschgerath'). 



GASH^KA 110 

GASil^KA, /. sprava kojom se gasi svijeca. — U ' 
Sulekovu rjecniku (,ausl6scher ; loschhorn'). I 

GASITE]^, m. covjek koji gasi, tidi gasilac. 

— U Sfidicevu rjecniku (,extmctor'). 
GASITEJ^AN, ^asite|na, adj. koji treha gasiti. 

— U Stidicevu rjecniku (,extinguendus'). — ne- 
pouzdano. 

GASITE;^ICA, /. zensko cejade koje gasi. — 
U Stulicevu rjecniku (,quae extinguit'). 

GASITI, gasim, inij)/. exstiiiguere, ciniti da 
sto vece ne gori. — Akc. kaki je u praes. taki 
je u impf. gasah, u aor. 2 i 3 sing, gasi, m part, 
praet. pass, gasen ; ii ostalijem je ohlicima onaki 
kaki je u inf. — Bijec je praslavenska, isporedi 
stslov. gasiti, rus. racHTL, ces. hasiti, j^'H- gasic. 

— Po lit. gesti, gasnuti, gesyti, gesinti, gasiti, 
snskr. ^-as, izmoriti se, zend. zah, gasnuti, indo- 
evropejski je korijen ges (sa znacenem gasnuti); 
cudnovat je vokal a u slavenskijem jezicima : kao 
kauzalno ojacane prema e trebalo hi o (a potvr- 
cteno je j)Osve kao kauzalno ojacane samo u la- 
ziti, saditi jircnia lez, sed ; jjo ovome hi trebalo 
da slavenski korijen od kojega postaje kauzalno 
gasiti glasi zas mj. ges, aU mu nema potvrde 
s ovijem znacenem), a s istijem vokalom ima i 
gasnuti (koje vidi) prema cemu je gasiti kauzalni 
glagol; istina, moze se pomisliti da je gasnuti 
postalo kasnije od gasiti. — Izmedti rjecnika u 
Belinu 349'>, u Voltigijinu, u Stulicevu, u Vu- 
kovu (1. jloschen' ,restinguo': gasiti vatru, svi- 
jecu, zedu; gasiti se ,ausloschen' ,extinguor': gasi 
se svijeca, vatra). 

a. aktivno. a) s pravijem znacenem kazanijem 
sprijeda. an) ohjekat je ogan, vatra, plamen itd. 
Vidi' sam razbiti tvrd kami kamenoni i plami 
gasiti gorucim plamenoni. D. Barakovic, vil. 272. 
Ti jesi rosa koja gasis ogan. P. Posilovic, nasi. 
74*1. Ij|em ogaii gasit'. (D). Poslov. danic. 146. 
Vrilo je ovo, koje vatru gasi. A. J. Knezovic 47. 

— mctaforicki. Uzdrzane gasi vrucinu puotenije 
giijelia. M. Eadnic 416i'. Sfgba nasi' silni ogan 
koji mucno covjek gasi. J. Kavanin 350^^. Grisi 
gase oni jDlamen od Jubavi. Ant. Kadcic 156. 

— Muska glava kucni ogak glasi, devojacko ime 
ogak gasi. V. Bogisic, zborn. 292. — hb) ohjekat 
je ono sto je napa]eno te gori. Gorela je gora 
tri dni i tri noci, dok je dogorela sokolu do 
gnozda, soko gnezdo gasi, a devojku kune. Nar. 
pjes. vuk. 1, 488. Usta starac babu trazit', bradu 
zapali; stade momce Vjradu gasit', momu odvede. 
1, 522. — amo spada i ovo: Gasiti ugjevje: 
kad se za koga misli da je tu'ecen, onda mu ba- 
jalica ,gasi ug)ev|e', t. j. zivo ug|ev|e baca u ne- 
nacetu vodu namjenujuci na one za koje se misli 
da su ga urekli, pa kod cijega imena ugjen jio- 
tono, za onoga se misli da ga je urekao ; po torn 
bolesnik od one vode u trijnit srkne i umije se 
nome. Vuk, rjec. 83'^ Ko je vec prostrojen gase 
mu ug)ev}e u vodi. M. D. Milicevi6, ziv. srb. 
1, 105. — cc) ohjekat je (zivo) vapno; ,gasi se' 
kad se polijeva vodom da izguhi zest in u. Niki 
vodom gasi japno. D. Barakovic, vil. 56. Gasiti 
vapno, krec ,kalk loschen'. u Sulekovu rjecniku 
kod ,loschen'. — b) u prenesenom (metaforickom) 
smislu, ohjekat moze biti nesto (i umna stvar) sto 
nam se cini slicno ognu Hi sto uopce is])oredu- 
jevio s ognem Hi po pos\edicama Hi po nacinu 
postajana Hi nestajana Hi drukcije. aa) ohjekat 
je zeda; mctafora je uzeta od toga sto s cega 
(s vode) nestaje ogna, nestaje i zede. Nenasitnu 
2edu gasi. P. Kanavelid, iv. 425. Da mu gasi 
2edo silu. A. Vitajic"', ost. 199. ^edu gasi u zdoncu 
dubokom. M. A. Kcjkovic, sat. L2i. Vise mojo 



1. GASNUTI 

glave ruzu usadite, snize moji nogu vodu izve- 
dite: koje mlado prode, nek se ruzom kiti, koje L' 
staro prode, neka zedu gasi. Nar. pjes. vuk. 1, 393. 

— bb) , gasiti mast'. Neke domacice obicaj imaju 
mast u vreme berbe, prede nego sto ga za pra- 
v|ene poslastica kuvati pocnu, s pepelom gasiti, 
da ga sladim naprave. P. Bolic, vinod. 2, 15. 

— cc) ohjekat je gnev, lutina, mrzha, nemir uopce, 
Hi stcihe koje sejavja kod (udi radi lutine, inrzne, 
nemira itd. kao buna, rat itd. Gasiti |ubavju 
omrazu. I. Ivanisevic 276. — Nu bih isk'o s dobrom 
s prva nabunenje gasit' ovo. I. Gundulic 504. 
Imamo gasiti karbe, psosti ... M. Eadnic 247^. 
Duge rati pucne gasi. J. Kavanin 325^. Koja 
mir cuva, nesklad gasi. F. Lastric, ned. 296. 
Miri i gasi boj medu nasim pozudama bezrednim. 
Ant. Kadcic 167. Gasiti bunu ,stillen' ,sedare'. 
u Vukovu rjecniku 83'\ — amo spada i qvaj 
primjer u kojem su ohjekat ce^ad uzhunena: Zive 
i kraiiske puke uzgane gasi. J. Kavanin 262^. 
— • dd) ohjekat je ze(a, i^ozuda itd. Pricestenje 
gasi i davi pozude i pohlepe Mudne. A. Komu- 
lovic 47. Ti jesi jedan oblak koji gasi nasa po- 
ze]enja. P. Posilovic, nasi. 74'i. Gaseci poze|enja 
svitovna i tilesna uzganja. F. Lastric, test. 254^. 

— ee) ohjekat moze hiti koja mu drago umna 
stvar; gasiti znaci sto i unistiti. Poceh ja ga- 
siti tiho tuj nezgodu, ki se imah srditi, i zaliti 
skodu. P. Hektorovic 26. Sava, sve vode od Ili- 
rika grabeci ter ime im gaseci. F. Glavinic, cvit. 
XV — XVI. Sa svime dvizemo i gasimo sve zle 
obicaje. M. Bijankovic 158. I razbora gasi krjepos. 
J. Kavanin 26=". Pak blud gasi zdrak razloga. 3 1^. 

b. sa se, refleksivno Hi pasivno. Jere se (jubav) 
i gasi i opet razgara. N. Dimitrovic 38. Onako 
oda svud da se gnjev ugasi bozici, kako si plam 
ovom vodom se gasi sad. F. Lukarevic 171. Hitrim 
dubom svica velika gasi se. I. T. Mrnavic, osm. 
92. Ne plamen goruci u tebi se gasi. V. An- 
drijasevic, put. 31. Srzba bozja s kijeb se gasi. 
A. Vita|ic, ost. 290. Ocuti, da mu se u srdcu 
gasi necisto poze}ene. A. Kanizlic, utoc. 305. Da 
se zestina srcbo bozje s vodom suza imade ga- 
siti. E. Pavic, ogl. 24. One mrzine, one navid- 
nosti, oni nemiri, kojijem se gasi jubav bratinska 
a bude i goje neprijatojstva. I. M. Mattei 322. 
Vatra se slamom ne gasi. Nar. posl. vuk. 32. 

GASIV, adj. koji se moze gasiti. — Samo u 
Stulicevu rjecniku (,qvii extingui potest'). 

GASLO, n. vidi geslo. 

GASl^IV, adj. koji zaudara na gas. Gas|ivo 
staklo, u komu je bio petrolej (narod ga zove 
gas) , te udara. ,Ovo je staklo gasjivo ; imas 
drugo?' S. Pelivanovic. 

GASNIK, gasnika, m. a) kahao u gasilaca; 
b) zakon, ure^.ha kod gascna (pozara). — U Sule- 
kovu rjecniku (,feuerloscliordnung ; feuerordnung; 
loschkiibel'). 

1. GASNUTI, gasnem, impf. exstingui, gasiti 
se. — Bijec je star a, isporedi stslov. gasn.-^ti, 
novosl. gasnoti, hug. gasmb s istijem znacenem. 

— Ne moze se za cijelo kazati, jell gasiti (kao 
kauzalni glagol) postalo 0(Z gasnuti; tome se pro- 
tivi s jedne sirane sto ovoga zadnega glagola 
nema u sjcverozapadnijem jezicima a s druge 
sam vokal a (vidi /i;o(Z gasiti) ; moze biti da se je 
gasnuti nacinilo od gasiti, posto je nestalo gla- 
gola od kojega je gasiti (kao kauzalni glagol) 
postalo. — U nasem je jeziku potvrdeno od xvi 
vijeka, a izmedu rjeinika u Belinu (,incipere 
extingui' 697''; ,paulatim confici' 221''; .languesco' 
75a; ,ali'ecto' 42'') i u Stulicevu {flanguoscGro, ex- 
tingui'). a) u pravom znacenu. Kaudjele nase 



1. GASNUTI 



111 



G-AT 



gasnu. N. Eanina 222^. Svetilniki nasi gasnu. 
Antoii Dalm., iiov. test. 39. Svitiiaci nasi gasnu. 

1. Bandulavic 253a. mat. 25, 8. Od ogna koji 
gasuG. P. Ivanavelic, iv. 414. Oni ogaii cesto 
staje, i u sirovili di'vih gasne. J. Kavanin 397'-'. 
i u nase vrijeme u okolici dubrovackoj. ,Svijeca 
gasne'. P. Budmani. — b) n prenescnom, meta- 
forickom smislu. Pi'i drugomu gasne Apolo (sunce). 
D. Bax'akovic, vil. 176. Otca ^^rema sinu gasne 
^ubvena prav. I. T. Mrnavic, ist. 186. I plam 
gasne tve |ubavi. A. Yitajic, ost. 223. Zrak od 
slave vik ne gasne. I. Dordic, ben. 130. Me oci 
gasnu od cvila. salt. 395. — cejadetu, znaci 
ginuti, ccznuti (cesto kod duhrovackijeh liisaca). 
Gasne srdacce me kako cvit s rozom. S. Mencetic 
145. Gasnuci (ja) ovakoj po malo po malo za 
ures rajski tvoj, gizdava ma livalo. N. Najeskovic 

2, 120. Vene, cezne, gasne, blidi. A. Cubranovic 
153. I. Gundulic 135. 344. 464. Gorec kako suho 
drvo ali jedna svica, gasnu, ceznu, blidu, kopnu, 
i ginu vike. D. Eanina 105=^. Sfa je liegova 
(onoga koji umire) misao obracena okolo prive- 
like i priteske bolesti koju trpi. da nigda ne bi 
taka, pokle vidi da malo po malo gasne. M. Orbin 
73. Kad uza me, tebe vidim, gin em, gasnem, 
treptim, blidim. G. Palmotic 2, 217. S kijeli u 
muiah dusa gasne. P. Kanavelic, iv. 420. 

2. GASNUTT, gasnem, imx>f. gasiti. — Na je- 
dtiom mjestii xvii vijeka i u Voltigijinu rjecnikii 
(,smorzare, spegnere' ,loschen'). Tko stav|a mu- 
cane budalastomu, gasne srcbu. M. Eadnic 425^). 

1. GASA, m. vidi Gaso. — Akc. se mijena u 
voc. Gaso. D. Avramovic 213. 

2. GASA, /. Svaki je seno provrcen po srijedi 
kroz svu debeliiiu na dva mjesta i tuda se pro- 
vlaci uza imenovana ,gasa'. Za tu gasu veziva 
se tanki konop. L. Zore, rib. ark. 10, 354. — 
tal. gascia. 

GASATI, gasam, impf. gasiti. — D Stulicevii 
rjecniku (v. gasiti s dodatkom da je uzeto iz ini- 
sala). — sasma nepouzdano. 

GASCE, Gasceta, n. vidi Gago. — U Dobro- 
selu H hrvatskoj krajini. M. Medic. 

GASCICA, /. vidi Gastica, a). ,Ko pije vodu 
Gascicu, brzo lijega na dascicu'. M. Medic. 

GASENE, n. djelo kojijem se gasi. — U Stu- 
licevii i u Vitkovu rjecniku. 

GASEV, adj. koji pripada Gasu. I Gasevu 
glavu izgubiti. Ogled, sr. 138. 

GASIC, m. prezime po ocu Gasi. — U nase 
vrijeme. Nikole Gasica. Glasn. ii, 1, 45. (1808). 
Jovan Gasic. Eat. 413. 

GASINAC, Gasinca, m. mjesto u Srbiji u okrugu 
jagodinskom. Niva u Gasincu. Sr. nov. 1867. 308. 

GASINCI, Gasinaca, m. pi. sclo u Slavoniji ti 
pjodzupaniji dakovackoj. Pregled. 104. 

GASINICA, /. niva u Srbiji u okrugu kruse- 
vackotn. Sr. nov. 1875. 631. 

GASKA, /. vidi 1. gacka. — Same u Stuli- 
cevu rjecniku (gaska, gaskavina ,lutum, limus, 
locus coenosus'). 

GASKAVINA, /. vidi gaska. 

GASl^IIiA, /. drvo sto ne moze vatru da drzi, 
nego se gasi i dimi. — U &ulckovu rjecniku 
(,raucbholz') ; u Vukovu ima samo adj. gasJ.ikov. 

GAS]^IXOV, adj. u Vukovu rjecniku: n. p. 
drvo, t. j. koje se gasi, ne moze vatru da drzi, 
kao n. p. vrbovina, joA^ovina, lipovina. — ispo- 
redi gasjika. 



GASNICA, /. ime mjestima. a) vidi Gastica, b). 
Na Gasnici vise Gradiskoga. Osvetn. 5, 56. TJ 
boju na Gasnici. T. Kovacevic, bosn. 127. — b) 
mjesto u Srbiji u okrugu krusevackom. Sr. nov. 
1873. 1109. 

GASO, m. hyp. Gavrilo. — isporedi Gasa. — 
Akc. se mijena u voc. Gaso. — U nase vrijeme 
u Crnoj Gori: Od detica Popovica Gasa. Nar. 
pjes. vuk. 5, 368. Kazi meni stogod za Gavrila, 
de je mene Gaso poginuo. Ogled, sr. 141. — i u 
Lici. V. Arsenijevic. 

GASOV, adj. vidi Gasev. Tu nadose Gasovu 
lirstinu. Ogled, sr. 141. 

GASOVIC, III. jirezime po ocu Gasu. — U nase 
vrijeme. M. D. MiliceAdc, srb. 672. 

GASPA, ni. vidi Gaspo. — Akc. se mijena u 
voc. Gaspo. — U nase vrijeme u Dalmaciji (gdje 
je 710111. Gaspe, a voc. Gaspe). — U Parcicevu 
rjecniku (Gaspe). 

GASPAE, m. Gaspar, ime musko (po legendi 
ime jednome od tri kraja). — Od xiv vijeka. 
Gaspar Bribiran. Mon. croat. 2. (1309). GaSpara 
Milostica. I. Gundulic 312. Tri one ki'a|e, t. j. 
Gaspara, Melkijora i Boltizara. F. Glavinic, cvit. 
415'). Nas komsija Gaspar. Nar. prip. vrc. 178. 

GASPAECI, Gasparaca, m. pi. selo u Hrvatskoj 
u podzupaniji dionickoj. Pregled. 11. 

GASPAEIC, m. prezime, vidi Gasparovic. — 
Od XVI vijeka. Tomas Gasparic. Mon. croat. 
199. (1512) (na drugoin mjestn Gasparinic: Tomas 
Gasparinic. 201 god. 1512). Scbem. zagr. 1875. 261. 

GASPAEINIC, m. vidi Gasparic. 

GASPAEOV, adj- koji pripada Gaspar u. Bog- 
danskoga vojevodu , Gasparova namjesnika. I. 
Gundulic 312. 

GASPAEOVIC, m. prezime po ocu Gaspara. 

— Od XVII vijeka (prvi put u latinskom spoine- 
niku). , Jacobus Butina Gasparovich'. Ark. 2, 316. 
(1657). Gasparovic. M. D. Milicevic, srb. 99. Sem. 
srb. 1882. 202. 

GASPE, m. vidi Gaspa. 

GASPEE, in. vidi Gaspar. Ja Gasper S(a)n- 
tizic. Mon. croat. 189. (1506). 

GASPO, in. hyp. Gaspar. — isporedi Gaspa. 

— Akc. se mijena u voc. Gaspo. — TJ nase vri- 
jeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

GASTICA, /. a) rijeka. u Vukovu rjecniku: 
Gastica, Gascica, voda koja izvire u Sincu i u 
Otoccu se razdje}uje na troje, pa se dvije lijove 
otoke iza varosi sastaju i po torn ne daleko po- 
nii'u i ispod zemje idu u more, a treca ide oko 
brda podaleko i kod sela Brloga ponire. Nijemci 
onu zovu ,Ga':ka-fluss', i oko ne po|e ,Gacko-feld'. 

— b) selo u Bosni u okrugu banoluckom. Statist, 
bosn. 76. — isporedi Gasnica. 

GASTIE, m. u Vukovu rjecniku : nekakva trava 
u Pastrovicima, i iz nega u Sulekovu imeniku. 86. 

GAT, m. agger, saeptum, prvoje znacene: nasap 
Hi plot Hi drugo sto cim se ne pusta da voda 
nekuda udara. — isporedi gata. — S obllkom 
gatt zenskoga roda rijec je praslavenska. ispo- 
redi stslov. gati., rus. raTt, ces. bat', pol. gac. a) 
sa znacenein kazanijem sprijeda. — od xvii vi- 
jeka, a iziiicdu rjecnika u Mikajinu (gat, zaja- 
zenje od vode ,aggeres , septum , substructio') 
gdje naj prije dolazi , i u Stulicevu (,agger, 
septum'). Podoban je reki, koja je svoj gat pro- 
drla. J. Eajic, pouc. 2, 82. Male pukotine raz- 
rusavaju plotiuu iliti gat. 3, 24. Tu jedno dete 
od 11 ili 12 godina zapreze kone. i spustimo na 



G-AT 



112 



GATAKSTVO 



jednu grebju (gat) dugacku koja pregradila jednu 
malu recicu. S. Tekelija. letop. 119, 39. i u Sule- 
kovu rjecniku (,damm; wasserdamm ; wehrdamm')- 

— b) u vodenice jarak kojijem se navraea voda 
(umanena naspom). — u nase vrijeme i u Vii- 
kovu rjecnikic: vide jaz, a kod ovoga stoji: ,(bei 
der miihle) der ableitkanal neben dem wehr' 
,canalis praeter molem, aqua rnole reducta'. Sutra- 
dan su je nasli utopjenu u vodenicnom gatu 
nezine matere. M. P. Sa23camn 1, 70. — c) nejasno 
u jednom primjeru xvm vijeka; kao da znaci: 
voda ill struja. Nagli poplav puka smina ki 
Dunaju prem dogrusti, htec da loce krv svojih 
sina, gat i nosi uda krna tja do kraji mora crna. 
J. Kavaiiin 230='. — d) u hrdu iskopan jwdntni 
za vino. — u Viikoim rjecniku: vide lagum 2 
(kod ovoya je onako tumaceno) s dodatkom da se 
f/ovori u JBarani. — e) ime mjestima. aa) selo n 
Slavoniji u j)odzupaniji osijeckoj. Pregled. 100. 

— hb) ravnica ii Befjafici (u Srbiji). J^. Stoja- 
iiovic. 

1. GAT A, /. vidi gat, a) ; ima i drwjo zna- 
cene: mostic od jiletera. — U Bjelostjencevu rjec- 
niku (,ponticulus vimineus stramine, 1. foeno coo- 
pertus'. 2. gata ili zajazene potoka, zagateiie, uz- 
drzeno vode ,se2)tum, agger per fluvium, 1. circa'. 
3. gata melinska ,claustrum') i u Sfulicevu (,pon- 
ticulus, aggellu.s vimineus stramine tectus'). — 
I kao ime mjestima: a) selo u Dahnaciji u ko- 
taru sp(etskoin.. Eepert. 1872. 30. — od xiv vijeka 
(naj prije u latinskom spomeniku koji nije mladi 
od XIV vijeka). ,Gatte'. Doc. hist. rac. 114. U 
Gate kod svetoga Cubrijana. Ark. .5, 288. Men. 
Croat. 73. (1450). U Gati. Stat. po),. ark. 5, 312. 
(1664). u dva primjera u mnozini: Iz Gata. 311. 
Iz Gat. 312._ (1662). — b) tri sela u Bosni u 
okrugn bihackom. Gata. Statist, bosn. 104. Gata 
pravoslavna i G. turska (oboje zajedno Gata goriia). 
102. 

2. GATA, /. hariolatio, conjoctura; praestigia, 
<j,atatie; sijeri, mastanijc. — » Naciiieno od gatati. 

— V Belinu rjecniku (,bagatclla, giuoco di mani 
da far travedero' ,praestigia'. 124'') i u Skdicevu 
((giuoclii di mano che sor2:)reiidono i spettatori' 
,praestigia, hariolatio, conjectura'). — U duhro- 
vackoj poslovici xviu vijeka nekakva igra: Na 
strikiti i na gate (gen. sing., vidi kod na) hoce 
se igrati. (Z). Poslov. danic. 66. 

GATAC, gaca, yn. vidi gatalac. — U Belinu 
(273a) i u Stulicevu rjeaiiku. — slabo pouzdano. 

GATACANIN, m. vidi Gacanin. — U jednoga 
pisca nasega vremena. Al' ostaco Turci, Tre- 
binani a i Gatacani. Osvetii. 2, 113. A gori ga 
prate Gatacani. 6, -59. 

GATACKI, adj. koji pripada Gacku. — ispo- 
redi gadacki. — Pustaje nastavkom Lsk-u od Gacko, 
all je om shvaceno kao da bi trcbalo da glasi 
Gatcko, te se c prerf t mijena na c, a mcdu t 
i ctimecc se a. — U nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku. Od siroka poja gatackoga. Nar. pjos. 
vuk. 4, 59. Neg ostali svi Gatacki Tiu-ci. 4, 436. 

GATALAC, gataoca, m. covjek koji gata, ispo- 
redi gatar, gatac, gatavac, gatato}. — Trcce -a- 
stoji till negdasnrga u u nom. sing, i u gen. pi. 
gAtaluca; u ostalijcni ga padezima nema, i tad 
(kod stokaoaca) 1 mijena se na o. — Od xvii 
vijeka, a izmeitu rjecnika u Belinu (gatalac, ga- 
taoca .divinator' 273"; ,sortilogus- 397"^. 689i>), it 
Voltigijinu (gatahic, gatalca), u Stulicevu (gatalac, 
gatalca i grijeskom gataoc, gataoca). Caratanici, 
bajalci, surkavci, gataoci. I. Anfiic, ogl. 70. Dusu, 
koja so nasloni na carovniko i gataoce sgubidu. 



F. Lastric, ned. 325. Ovo je gonetaiie jednoga 
gatoca. D. Basic 87*^. Posici sve pogane idolske 
misnike, gatalce, carovnike i vilenike. And. Kacic, 
kor. 281. Vilenici i vilenice, visci i vistice, ca- 
ratani, caratanice, obcinaoci, gataoci. M. Dobretic 
202. Ovo mi je gatalac. Nar. prip. bos. 1, 27. 
GATALDIC, m. vlasteosko prezime u Dubrov- 
niku, tal. Ghetaldi. — isporedi Getaldic. — xii 
vijeka i u Danicicevu rjecniku (Gataltdicb). Bisbti 
Gataltdict. Mon. serb. 7. (1100—1200). 

GATALICA, /. a) zensko cejade koje gata. — 
isporedi gatara, gatarica. — Od xvii vijeka, a 
izmeda rjecnika u Belinu (,divinatrix' 273a'; kod 
,sortilegus' 689*') i u Voltigijinu (,indovinatrice' 
,wahrsagerinn'). Bajalico, gatalice ... I.. Ancic, 
ogl. 46. Nije dobra gatalica. I. Velikanovic, 
prik. 64. Stare babe gatalice. Nar. i>jes. petr. 
1, 44. — b) u Vukovu rjeaiiku: kniga u kojoj 
su kojekakve pripovijetko ili gatne ,ein unter- 
haltungsbuch' ,liber venustior' (,als gegensatz von 
kirchenbuch'). — u Sulckovu rjecniku (,marchen- 
buch'). 

GATALISTE, u. oraculum, mjesto gdje se gata. 
— U Sulekovu rjecniku (,orakel'). 

GATALO, m. covjek koji gata (ali s nekijem 
preziranem) ; pa po tome covjek koji prica i iz- 
mis}a i laze, vidi gatka, b). — TI Stulicevu rjec- 
niku (uz gatalac) i u Vukovu (,der fabelhans' 
,fabulator'). 

GATALOVIO, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 202. 

GATANE, n. djelo kojijem se gata. — Stariji 
je oblik gatanje. — Od xv vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu, 273a. 689'', u Voltigijinu, u Stu- 
licevu, u Vukovu. Kih poeti prizivahu na pomoc 
gatanja al kantanja I'lih veras. M. Marulic 67. 
Vsi o nem gatanje proricahu. Aleks. jag. star. 
3, 283. Zabranuje caratarije, surkarije, bajana 
i gatana svaka pod grih. F. Lastric, ned. 323. 
Da nisi u gatane povirovao ? A. Kanizlic, bogo- 
Jubn. 130. Zone koje mnogo gataju i gatahu 
vjeruju. Vuk, ziv. 275. Gdje puk vjeruje u uroke 
i mastu, tu se smijesa lijecei'ie s gatanem. 8. ^u- 
bisa, prip. 92. 

GATAR, gatara, m. vidi gatalac. — Ake. kaki 
je u gen. takije u ostalijem padezima, osim nom. 
sing, i voc. gataru i gatare, gatari. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Nokakav car imao 
kcer za koju mu nekakav gatar ili proi'ok kazo 
da CG je ujesti zmija. Vuk, ziv. 219. Vracari, 
zvjezdari, Haldoji i gatari. D. Danicic, dan. 4, 7. 
Gatar muci, tajne kazat nece. Osvetn. 1, 65. 

GATARA, /. vidi gatalica, a). — U Vukovu 
rjecniku. 

GATAREV, adij. koji pripada gataru. — ispo- 
redi gatarov. — U Vukovu rjcHniku. 

GATARICA, /. vidi gatalica, a). — U nase 
vrijeme. M. Pavlinovic. J. Bogdanovic. 

GATARICf, m. pi. selo u Bosni u okrugii trav- 
nickom. Statist, bosn. 202. 

GATARINA, /. placa gataru. — U Vukovu 
rjecniku. 

GATAROV, adj. vidi gatarev. — U V^tkovu 
rjeiniku. 

GATARSKI, a,dj. koji pripada gatarima. — 
U j(dnoga jnsca nasega vremena. U kojima bi 
bio duh vra^arski ili gatarski. D. Danicic, 3mojs. 
20, 27. — I u Sulekovu rjecniku (,\valu'sagcrisch'). 

GATARSTVO, n. osobina onoga koji gata (ga- 
tara), po kojoj gata. — U Sulekovu rjecniku 
((Wahrsagegeisf). 



GATATEJ^ 



113 



GATNA 



GATATE]^, 7)1. vidi gatalac. — Samo u Stu- 
licevu rjecn iku. 

GATATE^jAN , gatatejiia, adj. koji pripada 
f/atatejinia, [lafanu. — Samo u StuUcevu rjec- 
niku (,ad divinationeixi pertinens, conjectiiralis'). 

GATATI, gatam, impf. conjicere, conjectare; 
hariolari. — Akc. kaki je u inf. taki je u praes. 
3 sine), gataju, u aor. gatah, u ger. praes. gata- 
juci, u ger. piraet. gatavsi, u part, praet. act. 
gatao ; u ostalijem je ohlicima onaki kaki je u 

praes. 1 sing. 1- stojimj. negdasnega d; oblik 

je gadati praslavenski, isporedi stslov. gadati, 
rus. ra/i,aTi., ces. hadati, poj. gadac. star je i oblik 
gatati, isporedi stslov. gatati. — Po svoj prilici 
korijen je isti sto i u goditi. — Izmedu rjecnika 
u Belinu (,divinare' 273^ ; ,sortilegio uti' 689''), 
u Voltigijinu (,indovinare , pronosticare' ,wahr- 
sagen, errathen'), u Stiilicevu (,vaticinari, hario- 
lari, conjectari, conjectura assequi, futura prae- 
sagire'), u Vukovu (vide vracati). a) conjicere, 
conjectare, domisjati se kod cega nepoznata, sto 
moze hiti: aa) razlozenem po onome sto je po- 
znato trazeci da se dokuci ono sto nije poznato. 
Oni drugi ucenik buduci poznan, oli krocijec 
svoga plemena, ko pravi Jerolim sveti, oli po- 
radi svoga ribana, ko gata Nonnus. S. Eosa 154^. 
Sad ce se gatati, austrijanskoj kuci da ce pota 
dati. M. Kuhacevic 159. Pa gatase, cemu utvar 
znaci. Osvetn. 5, 19. — sa se: refleksivno, kao 
da je znacene isto sto i kod aktivnoga glagola. 
u jednom primjeru xvi vijeka. Prebivamo ovde 
razumom filozofskim i kiiiznini gatajuci se. Aleks. 
jag. star. 3, 281. pasivno: Svasta se gatalo o za- 
daci zivaca. M. Pavlinovic, rad. 60. pasivno im- 
personalno: Jezus bi obrezan sesti dan ili pri 
svrsi nijeseca genara, ko se razlicito gata. S. 
Rosa 34a. Gata se da, kako je Marija bila iz 
Nazareta, tako i Jozef bio je iz Kafarnauma. 
591^. — bb) jjostavjajuci nesto kao da je ono 
sto se ne zna , pa kiisajiici jeli bas ono p)o 
tome kako odgovara onome sto se zna (isporedi 
nagadati) ; to biva osnbito kad se trazi odgo- 
net^aj zagoneci (isporedi gonetati). Da se sjecas 
sjetiti se neces , a da gatas pogoditi neces. 
Osvetn. 2, 17. — sa se, pasivno. Prid mnom 
ne gatase nigdar se taj cuda. P. Hektorovic 7. 
— h) hariolari, nesto raditi cim prosti narod 
misli da se moze obaznati sto se drukcije ne zna, 
osobito ono sto ce biti, isporedi vracati. Hiida 
Armida vec ne gata. J. Kavanin 105^. Nike 
stvari dosaste gatate. L. ^jubuski 33. Zene jim 
gataju i bahore. Blago turl. 2, .58. Koji bi gatao 
po glasu ptica . . . Ako bi koji kockam gatao . . . 
I. Velikanovic, uput C, 104. Gatala baba da nije 
mraza. Nar. posl. viik. 41. Da mi gata iz pleca. V. 
Vrcevic, niz. 143. Gataju laz. D. Danicic, jezek. 
21, 34. Docim cura take kobi gata. Osvetn. 1, 54. 

GATAV, adj. na jednom vijestu xviii vijeka 
sa znacenem: koji treba gatati, koji nije po sebi 
jasan, i u StuUcevu rjecniku (v. gatate|an). Uce- 
nici upitase ga, kad ce se te stvari dogoditi, a 
on gatavijem nacinom nimi odgovori: ,Gdi godijer 
bude tijelo, ondi iskujiit ce se i orlovi'. S. Eosa 
124a. 

GATA VAC, gatavca, m. vidi gatalac. — Akc. 
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim 
nom. sing, i gen. pi. gatavaca. — Od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,hariolus') gdje 
naj prije dolazi, u Bjelostjencevu (kajkavski gata- 
voc), u Voltigijinu (gatavec), u StuUcevu. Cini 
doci prida se sve gatavce. And. Kacic, kor. 288. 
Krivi jjroroci i gatavci. Blago turl. 2, 54, Qs,- 
tavci gatali. M, Pavlinovic, razl. spis. 50, 

III 



GATE, /. pi. vidi 1. gata, a). 

1. GATITI, gatim, impf. zagradivati vodu 
gatom. — Postaje od gat (gatb) nastavkom i. — 
Moze biti rijec praslavenska, isporedi ces. hatiti. 
— U Mikajinu rjecniku (gatiti, zajaziti ,aggero'), 
u Bjelostjencevu (,consepio, claustrum induco, 
aggerem obduco, aggero, aquam retineo et ag- 
grego sive congrego'), u StuUcevu (,aggeribus 
cingere'). 

2. GATITI, gatim, inqjf. Kada covjek u|em 
ili mascu zaciiienu hranu jede a vina ne pije, 
to mu je kasnije grlo kao razderano, te ga pece, 
pa se kaze : ,Grlo me gati'. — Na Bijeci. F. Pi- 
lepic. — Zar od tal. gatto, macak? 

GATKA, /. postaje od gatati a dolazi s razli- 
citijem znacenima. — Od xv vijeka (vidi d)). a) 
ono sto se gata, i s osobitijem znacenem: zago- 
netka. — u Belinu rjecniku (,divinatio' 273^; 
,aenigma' 288^) i u StuUcevu (v. gatarie). Gatku 
izrecenu ja boje na svit saj ni lipje odrisenu 
ne slisah. P. Hektorovic 7. Ove rijeci . . . uci- 
nise se ucenicima da su nekakva gatka. S. Rosa 
150a. — . n iiase vrijeme osobita vrsta zagonetke, 
kad se sto kaze posve prosto i istinito, ali tako 
da onaj koji slusa misli da je nesto cudnovato, 
jer ne shvata koju rijec u pravom smislu. ,Jeste 
li culi, kako uch'ise Turci na Ghat?' ,Ne mi, 
nego kazuj duse ti ! to mora biti nekakva gatka'. 
Nar. prip. vrc. 195. drugijeh primjera vidi u 
istoj knizi 195 — 210. — b) pripovijetka u kojoj 
se kaze nesto cudno sto ne moze biti (nem. mahr- 
chen, tal. fola, fiaba) ; razlikuje se od ,basne' tijem 
sto su kod gatke bas cudnovati dogadaji naj 
glavnije kod pripovijedana tako da im se cudi 
ili da se nima zabavja onaj sto slusa, a kod 
basne ono sto nije istinito samo^ pomaze da se 
razvije neka nauka iz cijeloga. Zenske su pri- 
povijetke one u kojima se pripovijedaju koje- 
kakva cudesa sto ne moze biti (i po svoj prilici 
samo 6e za hih biti rijec ,gatka', hemacki ,mahr- 
chen'). Vuk, nar. prip. vi. — amo moze biti da 
spada i ovaj jjrimjer xvii vijeka: I kada koji- 
godir prijatej. aliti rodak dode pohoditi ga (ne- 
mocnika) i zove ga imenom i govori mu: ,Po- 
znajes li ti mene, tko jesam ja?', ako tada ne- 
mocnik stisne mu oko ruke ali ucini mu zlamehe 
glavom, aliti cim drugijem, tako roce oni: ,Da 
je mene do istine poznao, joste se cuje dobro', 
i drugo ne cine ni govoi-e nego govoriti: ,Dobar 
se joste vidi u obrazu', i da dobre oci ima, ,Sta- 
novito cini se da nigda nije imao nikakva zla', 
i druge stvari od nista prilicne gatkami koje 
ne sluze nicemu. P. Posilovic, nasi. 2b. — c) u 
Vukovu rjecniku: ,das gegenstilck einer bege- 
benheit oder handlung' ,x-es respondeiis' s pri- 
mjerom: To je hegova gatka. po ovome tuma- 
cenu kao da je nesto slicno nekome dogadaju ili 
nesto sto se s onijem moze isporediti. amo ja- 
macno spada i ovo: Da ne upadne ko u onu 
istu gatku (grc. vncxhiyfxnii) nevjerstva. Vuk, 
pavl. jevr. 4, 11. — d) na jednom mjcstu xv 
vijeka s nejasnijem znacenem: Za vece kreposti 
mira i |ubve i poctene prijazni da bude u vijeke 
bez gatke i zle vo].e. Moii. serb. 370. (1432). Da- 
nicic u rjecniku (gatbka) tumaci: ,rixa' (to bih 
rekao da je). — isporedi ces. hadka i po(. gadka 
sa znacenem altercatio. — e) vidi gatalica, a). 
— u narodnoj pjesmi na Bracu. Prva gatka 
'vako besidila. A. Ostojic. 

GATKOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Janicije Gatkovic. Rat. 414. 

GATNA, /. a) gatane. — u Sulekovu rjecniku 
(,wahrsagerei'). — b) pripovijetka^ isporedi gatka, 



GATNA 



114 



1. GAVEZ 



Jj, — II Vukovu rjecniku (,erzahhuig' ,narratio') 
i u ^uleJcovu (,mahrchen'). 

GATNAK, m. vidi gaciiak, od ceya postaje 
Tcao i gatiiik od gacnik. — U nase vrijeme. Oso- 
bito joj treba na muzev|evo odijelo paziti a pri 
torn naj vise na gatnak. V. Bogisic, zborn. 268. 

GATNIK, m. vidi gacnik (kod cega se en pro- 
mijenilo na tn). — U nase vrijeme i u Vukovu 
rjecniku (,das hosenband' ,fascia braccalis'). Na 
pomojku od gaca gatuiku. Nar. pjes. here. vuk. 
78. Pukne mu gatnik od gaca. Nar. prip. vrc. 
174. Ovdesni |udi (u Hercegovvni, Crnoj Gori, 
Boci) ne nose gaciee ispod suknenih gaca kao 
gradski sto nose, nego samo jedne, t. j. od rase 
bijele ili plavetno obojene kroz iickuruk od kojih 
je promaknut vuneni pleteni gatnik s kojim spri- 
jeda veze gace. V. Bogisic, zborn. 268. 

GATEE, /. pi. elathri, vidi resetka, new. gatter. 
— U nase vrijeme u Lid. Gatre ,fenstergitter'. 
J. Bogdanovic. 

GATSKO, vidi Gacko. 

GAUCIC, m. prezime. — xvi vijeka. Pred di- 
jakom Gaucicem (,Gauehiehem') Jurjem. Mon. 
Croat. 297. (1.592). 

GAUCICI, m. pi. selo a Bosni u okrtigu Done 
Tuzle. Statist, bosn. 156. 

GAUN, m. vidi gavun. 

GAUZE, vidi Gavze. 

GAVALIRKA, /. ime sto ga mlada pridijeva 
mladem zenskom. Skoroteca. 1844. 249. — od 
nem. cavalier preko mag. gavaller. 

1. GAVAN, m. u narodnijem pricama i p)je- 
smama ime nekakovome hogatom covjeku, kojega 
za to sto su bili on i zena mu neznabosci i nc- 
milostivi 2)'>'ema siromasima Bog pedepse p)retvo- 
rivsi mu dvor u jezero (Balatino u Ugarskoj po 
jednom pricanu; Cr^eno jezero u Imoskom po 
drugome). — Nepoznata postana. — Od xvii 
vijeka ii pisaca, koji obicno ovako zovii hogaca 
u jevandejii (Ink. 16, 19 — 31), u nase vrijeme kod 
naroda (vidi Nar. pjes. vuk. 1, 126 — 132. Nar. 
pjes. istr. 6, 40 — 46); izmedu rjecnika u Vukovu: 
Gavan. u manastiru Tronosi u Jadru bio je s desne 
strane kod dveri namolovat go starac koga su 
guje opasale, te ga koju i piju mu sise. kao sto 
obicno roditeji razlicne ikone po crkvama i po 
namastirima djeci tumace, tako je i meni moj 
otac kazivao da se onaj starac zvao ,Bogati 
Gavan', i da je pored svega velikoga bogastva 
bio vrlo tvrd i nemilostiv, pa ga za to Bog 
onako osudio. i ovo se dosta slaze s onijem 
Sto se o Gavanu pjova i pripovijeda po za- 
padnijem krajovima naroda nasega. vidi i Ga- 
vanovo jezero kod Gavanov. Od onoga boga- 
toga Gavana i Lazara ubogoga. M. Eadnic 431'. 
Pakla ogne neugasne, u kih sgara Gavan zlobit. 
J. Kavanin 387^. Umro je siromah Lazar i bo- 
gatac Gavan. M. A. Eejkovic, sabr. 73. Kad 
dodoge pred dvore bogatoga Gavana. Nar. pjes. 
vuk. 1, 129. Nasli jesu dvorove bogatoga Ga- 
vana. Nar. pjos. istr. 6, 40. Ako nijesam Gavan, 
niJGsam ni siromah. Nar. posl. vuk. 7. — TJ je- 
dnoga pisca nasega vremcna: uopce hogat covjek. 
Rado jo kinot volikoga bana i gavana. S. J^ubisa, 
prip. 41. Kojo bi ni jade samac i pustoruk, nama 
bi trobao car gavan i brastvenik. 94. 

2. GAVAN, m. jrrczimc. — isporedi 1. Gavan. 
— U latinskom .^pomeniku xiv vijeka. ,Mico 
Gauan'. Mon. ragiis. 1. 139. (1343). ' 

GAVANKA, /. (iavanova zena. vidi 1. Gavan. 
Nasli josn dvorove bogatoga Gavana i vclike 



palace te bogate Gavanke. Nar. jjjes. istr. 6, 40. 
Sluzil san ja Gavana, prokletoga pogana, i Je- 
lenu Gavanku, tu prokletu poganku. 6, 42. 

GAVANOV, adj. koji pjripada Gavanu. Posli 
jesu naprida, usritili Stipana Gavanova cobana. 
Nar. pjes. istr. 6, 42. i u Vukovu rjecniku: Ga- 
vanovo Jezero. tako se u Lici zove ,Balatonsee' 
u Magarskoj. onamo se ,priiJOvijeda' da su, mjesto 
dva andela (kao sto je u narodnoj pjesmi), Hristos 
i sveti Petar dosli pred dvore Gavanove. kad je 
sluga kazao da bi im dao jagne ali je vi planini 
u ovcama, oni mu rekli: ,Ako ti je na srcu jdo- 
misjene kao sto je govoreiie, sad ce jagiie tu 
biti'. i u taj se mah jagne ondje obri. — Posto 
oni reku sluzi da bjezi odande u planinu, udare 
muiie i gromovi, te dvore Gavanove sazegu i 
ondje postane jezero u kome vele da i sad pijetli 
poju i zvona zvone. 

GAVANSKI, m. prezime. — U nase vrijeme. 
D. Avramovic 252. 

GAVAZ, TO. vidi kavaz. Brze posla svojega 
gavaza. Nar. pjes. vuk. 3, 79. 

GAVCAN, Gavcna, m. kao da je ime musko. 

— Dolazi samo (gen. Gavctna) u spomeniku xv 
vijeka, i iz nega u Danicicevu rjecniku (GavLctni, 
ime musko. 3, 375). Na Gavctna vrelo. Glasn. 
15, 286. (1348?). 

GAVDENCIJ, m. Gaudentius, ime musko. — 
XVIII vijeka. Svet Gavdencij u Osoru. J. Ka- 
vanin 331'!. 

GAVDO, m. hgp. Gavdencij. — Akc. se mijena 
u voc. Gavdo. — U Parcicevu rjecniku. 

GAVE^ANE, 71. djelo kojijem se gaveja. J. 
Bogdanovic. 

GAVE^ATI, gavejam, impf. tesko i mucno 
hoditi. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. ga- 
ve|amo, gavejate, u aor. 2 i 3 sing, gaveja, u 
part, praet. act. gavejao, gavejala. — U nase vri- 
jeme u Lici. ,0d truda i muke jedva evo ga- 
ve}am'. ,Tako sam oslabio, da jedva evo ziv ga- 
vejam'. J. Bogdanovic. 

GAVES, TO. vidi 1. gavez. — U Belinu rjecniku 
(,pulmonaria' 57015) i u Voltigijinu (.polmonaria, 
erba' ,lungenkraut'). 

1. GAVEZ, TO. ime nekijem hi^kama. — -e- 
stoji mjeste negdasnega e. — Bijec je prasla- 
venska, isporedi malorus. havjaz, ces. havez, cacalia, 
(pol- gawqda. Aster amellus L.). — isporedi gaves. 

— Izmedu rjecnika u Mikalinu: gavez, kunsuo 
,vaula (stamparskom grijeskom mj. inula, vidi 
kod kunsuo) rustica'; u Bjelostjencevu: ,conso- 
lida, vaula (po Mika(inu) rustica, solidago'; u 
Jambresicevu : ,consolida' (u dodatku); u Stuli- 
cevu : ,consolida maggiore, erba' ,symphitum' ; u 
Vukovu : ,die walhvurz' ,symph3'tum officinale 
Linn.' zile od crnoga gaveza kuhane u mlijeku 
privija narod kad hoce da se sto sraste, i govori 
se da ona trava takovu silu ima da bi dva prsta 
kad bi se cetrdeset dana onako nome zavijala, 
prirasla jedan za drugi. — Uzmi korena od ve- 
likoga gavoza. J. Vladmirovic 18. Gavez ,con- 
solida major'. Z. Orfolin, podr. 489. Gavez, slov. 
gavez, gabez, rus. rannci> (-^^ Cj'uoglossum), ces. 
havez (= Cacalia), 1. Symphytum, Sj-mphytum 
ofhcinale L. ; 2. lingua canis, cinoglossa, conso- 
lida, Cynoglossum pictum Ait. ; 3. Cynoglossum 
officinale L. ; 4. pulmonaria, Pulmonaria angusti- 
folia L. Gavez beli ili bili, cinoglossa, 1. (Cyno- 
glossum pictum Ait. ; 2. Symphytum tuberosum 
L. Gavoz mali, cinoglossa, Cynoglossum offici- 
nale L. Gavez mai'ii, Prunella (vulgaris) L. Gavoz 



1. GAVEZ 



115 



GAVRANICA 



pravi, cynoglossum, lingua canina, Cynoglossum 
officinale L. Gavez veliki, simphitum majus, con- 
solida maggiore, Sj^mphytum officinale L. Gavez- 
stinavac, ces. stinavec (= Genista tiuct.), sinfito 
petreo, Symphytum tuberosum L. B. Sulek, im. 86. 

2. GAVEZ, m. sclo u Srbiji u okrugu jago- 
dinskom. K. Jovanovic 108. 

3. GAVEZ, m. u jednoga pisca xviii vijeka 
kao da znaci: hezdana, propast (od abyssus?). 
Jez ce prije biti gladak, ogan studen i poledan, 
slani morski gavez sladak ... J. Kavanin 62''. 
I dno zemje svijeh zagreza, gdjeno 'e tjeme od 
gaveza. 391a. Da bi zemja, da bi more, gavez 
mogli govoriti. 530^. Naprijet ima'u i gavezi i 
sva narav na grjesnika. 557^. 

GAVEZOV, adj. koji pripada (1.) gavesii. Obesi 
u jednoj kesici kroz vran u bure u vino gave- 
zovog koreua. P. Bolic, vinod. 2, 272. 

GAVEZ, TO. gamad (?). — U jednoga pisca 
nasega vremena. Sta se piti voda nepijaca iz 
bistijerna dazda navracana gdje se legu gama^d 
gavezi. Osvetn. 5, 108. 

GAVEZ^IV, adj. kojemu se lasno gavi: ,Ja 
nijesam gavez Jiv'. M. Pavliuovic. 

GAVITIO, gavitjela, m. ncsto nacineno od drva 
Hi od gvoMa sto plut.a na moru a vezano je sa 
sidrom u dno mora, za Uo se hrodovi privezu. 
— isporedi gripja, kotvokaza. — Od tal. gavi- 
tello, kod cega je e ti nasem jeziku postalo e, 
po juznom govoru je, « u nam. i ace. sing, i 
(ispred o, koje stoji mj. 1). — U nase vrijeme u 
Duhrovniku. P. Budmani. — U Sulekovu rjecniku 
ima ohlik gavitej, ali krivo stoji kod ,anker- 
bojeseil'; trebalo bi da stoji kod ,ankerboje'. 

GAVITI SE, gavim se, impf. male se gaditi. 
M. Pavlinovic. — Premda je potvrdena istom u 
nase vrijeme, moze biti praslavenska rijec, ispo- 
redi stslov. ogaviti, dosaditi, ces. ohaviti, zga- 
diti. — Korijen indoevropejski moze biti gu, ispo- 
redi snskrt. gu, cacare (vidi kod govno). 

GAVKA, /. Somateria mollissima L., vrsta patke 
s vrlo mekijem perjem. — JJ Sulekovu rjecniku 
(Anas mollissima kod ,eidergans'). — Iz ruskoga 
jezika. 

GAVOE.ICA, /. sitna girica (Smaris vulgaris 
Cuv.). — Na JBracu. A. Ostojic. 

1. GAVEA, /. hyp. Gavrila. — Akc. se mijena 
u voc. Gavro. ■ — • If Parcicevii rjecniku. 

2. GAVEA, m. vidi Gavro. — Akc. se mijena 
u voc. Gavro. — Prije nasega vremena i u Vu- 
kovu rjecniku (s dodatkom da se govori u isto- 
cnijem krajevima). Cavra. S. Novakovi6, pom. 
55. — TJ sjevernoj Dalmaciji dolazi s nom. Gavre 
* s voc. Gavre. u Parcicevu rjecniku. 

3. G AVEA, /. ime (crnoj ?) kozi. isporedi gavran, 
d). F. Kurelac, dom. ziv. 38. 

GAVEAN, m. Corvus corax L., poznata crna 
ptica; postala su iz toga i druga znacena (oso- 
bito isticanem erne boje) u nasem jeziku. — Rijec 
je praslavenska, isporedi stslov. gavram., rus. 
raHBopoHi., ces. havran, 2^oj. gawron. — Kao da 
je slozeno od nejasne osnove ga i od vran: Mi- 
kloHc misli da je kod ga stariji oblik ka (ispo- 
redi novoslov. kovran, kavran, malorus. kavoron, 
nizesr. karvona, karona, let. kovarns, kovarna, 
cavka), a ovaj da je srodan s korijenom ki, (vidi 
tko). etj'm. worterb. 395; Geitler (lit. stud. 66''), 
da je srodno s go u golem, u ces. honositi, jjo- 
nositi se, i mozebiti u gorazd-t; Danicir (kor. 47), 
da je korijen glngola gakati i gatati. — isporedi 
gravran, kavran. — Izmedu rjecnika u Bjelostjen- 



cevu (kajkuvski gauran, v. kauran), u Voltigijinu 
(,corvo' ,raab'), u Stulicevu (,corvus'), u VuJcovu 
(,der rabe' ,corvus' s dodatkom: U narodnijem 
pjesmama gavrani naj vise nose zalosne kiiige i 
glasove o bojevima, i za to se mnoge pjesme 
pociiiu: Polecela dva vrana gavrana). — Premi- 
jestanem slova postaje i oblik garvan, koji se 
cuje na granici bugarskoga jezika (bugarski je 
oblik garvan) i kod ugarskijeh Hrvata, ali se jos 
gdjegdje trioze cuti uz gavran. a) s pravijem zna- 
cenem kazanijem sprijeda. Vtzbrnt ubo misa 
gavrant za opasb, otbnese jego. Stefan, star. 2, 291. 
I gavrani gracuc u zlokobni graci. P. Zoranic 
57a. Gavranovi i psi trcu na tijelo mrtvo. M. 
Eadnic 203a. Od Boga odstupe ter od bilih go- 
lubica cine erne gavranove. J. Banovac, razg. 
169. Ma koliko i je taki u sadasnem narastaju? 
slobodno imam reci, da i je onoliko koliko no i 
bijeli gavranova. F. Lastric, ned. 148. Garavi 
gavrani. A. Kanizli6, kam. 45. Gavrani jisbine 
nemu donosili su. I. Velikanovic, uput. 1, 93. 
Posji mi sivog sokola da ceram vrana gavrana. 
Nar. pjes. vuk. 1, 213. Da j' ne kjuju orli i ga- 
vrani. 2, 425. Pa ga podaj crnim gavranov'ma. 
2, 507. Te je zemja krvi pozejela, gavranovi od 
jiuiaka mesa. 3, 108. U ne oci kano u gavrana. 
Nar. pjes. istr. 1, 15. Od kako je gavran pocrnio. 
Nar. posl. vuk. 233. Gavran, corvus corax, der 
kolkrabe. J. Ettinger 87. J. Pancic, ptic. 52. G. 
Lazic 53. i I'teke druge vrste. Veliki lapizdo ill 
vodeni gavran, carbo carmoraneus, die kormoran- 
scharbe. J. Ettinger 224. Mali ritski gavran ill 
lapizdo, carbo pygmaeus, die zwerg-scharbe. 225. 
Gavran, corvus corone. D. Kolombatovic. progr. 
spal. 1880. 13. Morski gavran , phalacrocorax 
carbo. 47. — garvan. Ti crni garvani. Jacke. 104. 
Garvan, Corvus corax L. u niskom okrugu. S. I. 
Pelivanovic. — b) ime ernom konu. Pak zakroci 
na svoga gavrana . . . Skoci Osman sa koiia ga- 
vrana. Nar. pjes. vuk. 4, 157. Sab|u pase, a br- 
liasa jase, a gavrana u povodu vodi. 4, 490. Hodi 
u done podrume pa izvodi vrana i gavrana. Nar. 
pjes. kras. 1, 18. Gavran i garvan. F. Kurelac, 
dom. ziv. 10. — c) ime ernom volu. u Liei. V. 
Arsenijevic. — d) ime ovnu. J. Bogdanovic. ime 
jarcu. F. Kurelac, dom. ziv. 38. — e) Gavran, 
yrst vinove loze crna grozda (u Dalmaciji). B. 
Sulek, im. 86. — f) ime miisko. moze biti da je 
isprva bio nadimak (n. p. crnomanastom covjeku), 
ali se sad shvata i kao hyp. Gavrilo (J. Bogda- 
novic). Knigu pise Gavran harambasa. Nar. pjes. 
vuk. 3, 300. Posjekosmo Gavran barjaktara. Pjev. 
cm. 176a. Jcao prezime dolazi vec od xiv vijeka 
(naj prije u latinskom spomeniku). ,Micoe frater 
Gauran'. Mon. ragus. 1, 174. (1345). Schem. 
herceg. 1873. 254. — Garvan. Al' mu reco Garvan 
barjaktare. Nar. pjes. vuk. 4, 361. i kao prezime 
u okolici dubrovackoj (Gavran i Garvan). P. Bud- 
mani. — g) ime brdima u Srbiji. aa) Gavran. 
Glasn. 43, 197. — bb) Garvan. M. D. Milicevic, 
kra|. srb. 166. 

GAVEANAK, gavranka, to. dem. gavran. — 
Akc. se mijena u voc. gavrance. — Od xviii vi- 
jeka. Moj crni gavrance. Nar. pjes. mikl. beitr. 
1, 13. — garvanak. Da se ono skuri kot crni 
garvanki. Jacke. 160. 

GAVEANCIC, m. dem.. gavranak. — Dolazi u 
nase vrijeme: a) kao ime nekom ernom grozdu. 
Gavrancic, blauer burgunder (Petrina). B. Sulek, 
im. 86. — b) kao prezime. Gavrancic. M. D. Mi- 
licevid, srb. 778. 

GAVEANICA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 38. — isporedi gavi-an, d). 



G' AYR A NIC 



IIG 



GAZ 



GAVEANIG, m. dem. gavi-an. — U naie vri- 
jeme. Pak izleci tice g-avranice. Nar. pjes. petr. 
3, 152. — I kao x>i'ezimt. Schem. rag. 1876. (J3. 

GAVEANOV, adj. koji 2J'''ip(ida gavranu. — 
Izmedu rjecnika u Vulcovu (,des rabeu' ,corvi')- 
Sto iicini Gavranova |uba. Nar. pjes. juk. 471. 

GAVEANOVAC, Gavranovca, m. mjesto u Sr- 
biji u oknigii kragiijevackom. Sr. nov. 1874. 408. 

GAVEANOVA JAEUGA, /. rnjesto u Srhiji u 
okriiga kragtijevackom. Livada u Gavranovoj Ja- 
rugi. Sr. nov. 1867. 249. 

GAVEANOVICI, m.. jjl- aeoce n Bosni hlizu 
Surkovca. Schem. bosn. 1864. 88. 

GAVEANOV KUK, m. Teucrium scordiiim L., 
neka bi(k(i, Uikovina. S. Petrovic 322. 

GAVEANSKI, adj. koji pripada gavranitna. 

— Od xviii vijeka. Bizaces i ukloriat se od svega, 
sto 'e gavranskoga plemena. F. Lastric, ned. 387. 
Pak zavika grlom gavranskijem. Nar. pjes. j^etr. 

3, 163. 

GaVEANE, n. djelo kojijem se ko gavra (neka 
pastirska igra). — li Viikovu rjecniku: igra u kojoj 
jedan baci svoj stap u visinu a drugi ga svojira 
stapom pogada ,arb hirtenspiels' ,ludi genus'. 

GAVEATI SE, gavram se, impf. igrati se 
stapom, vidi kod gavrane. — Alec, kaki je u inf. 
taki je u praes. 3 pi. gavraju, u aor. gavrah, u 
ger. praes. gavrajuci, u ger. praet. gavravsi, u 
part, praet. act. gavrao; u ostalijem je oblicima 
onaki kaki je u praes. 1 sing. — U Vukovu rjec- 
niku (,eine art hirtenspiel' ,ludi genus' s do- 
datkoin da biva u Backoj). 

GAVEE, m. vidi 2. Gavra. 

GAVEES, m. ime jarcu. F. Kurelac, dom. ziv. 
38. — isporedi gavran, d). 

GAVEESA, /. ime kozi. — U nase vrijeme u 
Lid. J. Bogdanovic. — isporedi gavran, d). 

1. GAVEICA, m.. hyp. Gavran, f). M. Medic. 

2. GAVEICA, m. dem. 2. Gavra. M. Medic. 

1. GxiVEICIN, adj. koji pripada Gdvrici. M. 
Medic. 

2. GAVEICIN, adj. koji pripada Gavrici. M. 
Medic. 

GAVEIC, 7)1. prezime po oca Gavri. — V 
nase vrijeme. Glasn. ii, 1, 183. (1808). Sem. srb. 
1882. 202. 

GAVEIJEL (Gavrio), m. vidi Gavrilo i Ga- 
brijel. — U dvojice pisaca xvii i xviii vijeka: 
■u prvoga s nom. Gavrio (vidi kod Gabrijel). 
Andeo Gavrio. M. Divkovic, nauk. 61a. Od Ga- 
vrijela patrijarhe. A. Kani^lic, kam. 28. Gavrijel 
ei)iskop. 23.5. 

GAVEILA, /. ime zensko. vidi Gavrilo. — XJ 
I'arcicevu rjecniku. 

1. GAVEILO, m. Gabriel, ime musko, vidi Ga- 
brijel. — U prva vremena (dajbudi u knigama 
pisnnima crkvenijem Hi mijesrmijem jezikomj do- 
lazi s oblikom Gavriili,, Gavrilu; iz nih i u Da- 
nicicevu rjecniku. Gavriila Lesnovskago. Glasn. 
13, 295. (1342). Arliangola Gavrila. Mon. serb. 
133. (1348). Mihaila, Gavriila. 212. (1387). Pa- 
trijari.hb 19 Gavriili,. (^lasn. 11, 165. (xvii vijeka). 

— U nake vrijeme nominaliv je Gavrilo, tako je 
i u Vukovn rjeciiikit (s primjerom iz narodne 
pjesmc: Pogledaj mu na rilo, pa mu reci .Ga- 
vrilo'). I Gavrilo Sibalija stari. Nar. pjes. vuk. 

4, 485. Za svog brata Gavrila sei'dara. 5, 371. 

2. GAVEILO, m. ime ovnu i jarcu. J. Bogda- 
KoviA, — isjtnredi gavran, d). 



GAVEILO V, adj. koji pripada Gavrilu. Tako 
od sad ostaje puska Gavrilova. Glasn. ii, 1, 103. 
(1808). — / kao prezime. Toso Gavrilov. Glasn. 
II, 1, 142. (1808). Jedno s Ceva Gavrilov Tur- 
cine (Turcin je ime musko hriscansko). Ogled, 
sr. 87. kao takovo sfoji i u srednem rodu prema 
muskome imenu Ture : De Ii si mi, Gavrilovo 
Ture? Pjev. crn. 34^. 

GAVEILOVIC, m. prezime po ocu Gavrilu. — 
U nase vrijeme. Luki Gavrilovicu. Glasn. ii, 

I, 50. (1807). A Vuk gleda Gavrilovic Baja. 
Ogled, sr. 96. 

GAVEILO VICI, m. pi. zaselak u Srbiji u okrugu 
uzickom. K. Jovanovic 159. 

GAVEIN, adj. koji pripada Gavri. Da ima 
Isailo za Gavrina vola platiti 50 grosa. Glasn. 

II, 1, 146. (1808). 

GAVEIO, m. vidi Gavrijel. 

GAVEO, m. hyp. Gavrilo. — isporedi 2. Gavra. 

— Akc. se mijena u voc. Gavro. — U Vukovii 
rjecniku (s dodatkom da se govori po juznijem 
krajevima). 

GAVEOVIC, m. prezime po ocu Gavru. — U 

nase vrijeme. Vasa Gavrovic. Eat. 254. 

GAVEUSA, /. ime kozi. F. Kurelac, dom. ziv. 
38. — isporedi gavran, d). 

1. GAVUN, m. inedi'ii dio na galiji, tal. ga- 
vone. — Na jednom mjestu xvi vijeka. Svi se 
pristrasise, kako komu gavun vali zhiv, odnise 
argutlu i tamun. M. Marulic 56. 

2. GAVUN, gaviina, m. Atherina hopsetus L., 
neka morska riba, tal. gavone. — Akc. kaki je 
u gen. taki je u ostalijem padezima, osim nom. 
sing, i voc. gavune, gavuni (u Vukovu je rjecniku 
zlo zabijezen akc. : gavun). — Od xvii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Mika}inu (gavun, ribica ,gon- 
gola, joetroncola, j^esce' ,pectunculus') gdje naj 
prije dolazi, u Stulicevu (iz Mika^ina), u Vukovu 
(nekaka morska riba s dodatkom da se govori u 
Dubrovniku). Sto su gere i gavuni, to su zenski 
makaruli. (Z). Poslov. danic. 124. Gavun, Athe- 
rina hepsetus L. Cas. ces. muz. 1854. 184. G. L. 
Faber 206. D. Kolombatovic. — U nase vrijeme 
u Spjetu dolazi s oblikom gaun. Gaun pravi, 
Atherina hepsetus L. Gaun batel, Athei'ina Bo- 
yeri Eisso. Gaun lii'skavac, Atherina mochon 
C. at V. D. Kolombatovic, j^esc. 14. 

GAVUNAEA, /. mreza kojom se love gavuni. 

— isporedi bucavica. — Hi je rijec talijanska 
(gavonara?) Hi je nacinena od gavun talijan- 
skijem nastavkom ara. — U nase vrijeme u Du- 
brovniku. L. Zore, rib. ark. 10, 364. 

GAVZE, m. ime musko, mozebiti dem. Gav- 
dencij Hi Gavrijel, talijanski je pisano Gauze : 
, Gauze de Poza'. Spom. sr. 1, xxxvii. — Nekoliko 
puta (pisano Gavze, Gauze, Gaoze) u spomcni- 
cima XV vijeka. all svuda u poznijem prijepisu, 
a izmedu rjecnika u Danicicevu (Gavtze, Gaoze, 
Gauze). Gavze Pucici.. Mon. serb. 287. (1419). 
347. (1427). Gauze Puci(ci.). 299. (1420). Gao?.o 
Pucich. 320. (1423). 

GAZ, m. vaduni, mjesto a vodi gdje je voda 
tako plitka da se moze gaziti. — Akc. se mijena 
u loc. sing, gazu, u gen. pi. gaza, i a svoj mno- 
zini kad se umece ov: gazovi, gazuva, giizovima, 
gilzove. — Osnova se gaz nahodi samo n juinijcm 
sl(tvenskijemjezlcima,s cega ce biti tuda rijec, moh'- 
biti magar. giiz .s' istijem znin-enem, giizolni, gaziti. 

— U nasem se jeziku jav(a od xiv vijeka, a iz- 
medu rjecnika a lielinu 3()0i>, u lijelastjencevu, 
It Jambresirevu , u Voltigijinu , u Stulicevu, it 



GAZ 



117 



GAZETNACA 



VuJiovu (1. vide brod 1. 2. stala voda na gazove, 
t. j. opala te se moze gaziti), ii Danicicevu (gazs). 
Meda mil na gazt na starij na novacki, na gazb na 
zrtnovicbky. Mon. serb. 199. (1381). Cap]e ga- 
zom kraj rijeke provode zivot svoj. M. Vetranic 
2, 270. Ne mozemo jednu duisu naprijed poslat 
da gaz ukaze i da uprezi one strane. B. Zuzeri 
198a. ja ne zalim mrkloj noci mraka, ni moj 
konic nmtnoj A^odi gaza. Nar. pjes. here. ATik. 
204. Tara voda spala na gazove. Ogled, sr. 252. 

GAZALICE, /. pi. gace, nadimak putnickim 
gacama. M. Pavlinovic. — Postaje od osnove gaz. 
vidi gaziti. 

GAZAN, gazna. adj. vidi gaz|iv. — U StuU- 
cevii rjecnilcu (v. gaziv) i u jednoga pisca na- 
seya vrentena. Rijeke su gazne. M. Pavlinovic, 
razl. spis. 158. 

GAZAROVIC, m. prezime na otoku Hvaru, tal. 
Gazzari. Marin Gazarovic lifar.ski vlastelin. M. 
Gazarovic vii. 

GAZDA, m. herus, gospodar od kuce, rnzJikuje 
se od domacin tijem sto se rijecju gazda jace 
istice sto je on prema, sluzbi, mladima ii kiici i 
prema imovini (domacin je i prema porodici i 
j)rema gostii), magar. gazda (a ovo je mozehiti 
od slav. gospodb). — isporedi gazdar. — Od xvii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (gazda, 
gospodar, stareji vu hize ,herus, paterfamilias'), 
u Voltigijinu (,padrone, padre di famiglia' ,hans- 
vater'), u Vukovu (1. vide domacin). a) sa zna- 
cenem kazanijem sprijeda. Ako zena ne zna presti, 
tkati ali s iglom vezti, da je i^rem i lipa baha, 
ni za gazdu siromaba. P. Vitezovic, cvit. 125. 
Mlogo puta s gazdom se inade. M. A. Ee|kovic, 
sat. E7a. Tesko onome gazdi koga sluga uci. 
Nar. posl. vuk. 316. Gazda u vece kaze svima 
pastirima. Nar. prip. vuk. 15. — h) covjek u ko- 
jega je velika imovina, hogat. Ovaj u Backoj 
roden bijase glavni gazda, imadijuci dosta svoga 
dobarca. D. Eapic 268. Kad ja znadem gazdu 
bogatoga. Nar. pjes. stoj. 2, 136. Gazda daje, a 
telal ne da. Nar. posl. vuk. 198. Za to svagda 
i zovu gazde na mobu, jer .siromasi uemaju cim 
da caste. Vuk, ziv. 51. i u Vukovu rjecniku: 2. 
,ein reicher mann' ,dives', cf. gospodar, bogatun. 
— - c) u Vukovu rjecniku: 3. za vremena turskoga 
tako su u Srbiji zvali svinske trgovce sa sela 
(jer su jgospodaii' bili samo Turci, a ,gospodin' 
vladike i arbimandriti), i to im je ime onamo 
ostalo jos i do danas. 

GAZDALUK, m. postaje od gazda turskijem 
nastavkom luk. a) vladane, upravfane imoviuom. 
— od XVIII vijeka. Od gazdaluka i marve dr- 
zana (pisali su) Virgilius i Kolumela. M. A. ~Re\- 
kovic, sat. A 2''. Joster moja, Slavonce, odluka 
govoriti jest od gazdaluka. G3'i. — h) imovina 
jednoga gazde. — n nase vrijeine i u Vukovu 
rjecniku • ,das vermogen (eines' gazda) ,facultates'. 
Kakvi mi je gazda brez gazdaluka. Nar. posl. 
stoj. 74. 

GAZDAE, m. vidi gazda. — Postaje od gazda 
po analogiji prema gospodar. — U jednoga pisca 
XVII vijeka. II' si sluga ili gazdar, mol' Boga i 
hvali vazdar. P. Vitezovic, cvit. 152. 

GAZDAEI, m. pi. selo u Srbiji u okrugu to- 
plickom. M. D. Milicevic, kra|. srb. 386. 

GAZDARICA, /. hera, gospodaricq od kuce, 
gazdina zena, vidi gazda, isporedi domacica. — 
Postaje od gazdar nastavkom ica. — (kl xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu (vide doma- 
cica). Doceka ga tude gazdarica. M. A. EeJ- 
kovic, sat. L2t>. Jere je ova gospoja bila gazda- 



rica uvik budna. D. Eapic 129. Da on cuva 
hijadu ovaca i da sluzi sedam gazdarica. u Nar. 
posl. vuk. 203. 

GAZDAEICIN, adj. koji pripada gazdarici. — 
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Gazdari- 
cino dete. M. D. Milicevic, zlosel. 157. 

GAZDARLUK, m. vidi gazdaluk. — Postaje 
od gazdar. — U jednoga pisca xviii vijeka. Jeli 
se i u koga nas odkupite} vise poufati mogao, 
nego u Judu lakarijota, komu sve skupstine apo- 
stolske gazdarluk pridade? D. Eapic 171. Jere 
gazdarluk ne umiju. 201. 

GAZDAESKA EIJEKA, /. voda u Srbiji u 
okrugu niskom. S leve strane prima Medveda u 
se Gazdarsku reku koja se zove i Grabovnicka, 
jer protice i kroz selo Grabovnicu. M. D. Mili- 
cevic, kra}. srb. 9. 

GAZDARSTVO, n. vidi gazdaluk. — Postaje 
od gazdar nastavkom t.stvo. — U jednoga pisca 
xviii vijeka. Jaram je jedan u kome jeste obo- 
dvoje, neka bude indi i jedno gazdarstvo. D. 
Eapic 89. 

GAZDASAG , gazdasaga , m. vidi gazdaluk, 
magar. gazdasag. — U Vukovu rjecniku s do- 
datkom da se govori u vojvodstvu i s primjerom 
iz narodne pjesme: Kod tolika gazdasaga moga 
nisam kadar ni devojke naci. Nar. pjes. vuk. 
1, 630. 

GAZDILUK, m. vidi gazdaluk. — U nase vri- 
jeme. Ja da sam covjek, otela bi od nega gazdi- 
luk. V. Bogisic, zborn. 80. 

GAZDIN, adj. koji pripada gazdi. — Izmedu 
rjecnika u Vukovu. Na gazdinu kulu udarimo. 
Nar. pjes. stojad. 2, 136. 

GAZDIN SKI, adj. koji jwipada gazdama. — 
U nase vrijeme i u Vukovu rjecniku. Vidi u 
selu veliku gazdinsku kucu. Nar. prip. vuk. 92. 
,Kuca od brasna', rece se za gazdinsku kucu de 
se gosti docekuju i caste. Vuk, nar. posl. xlix — l. 
Bogosav je bio dete iz gazdinske kuce. M. P. 
Sapcanin 1, 50. 

GAZDINA, /. vidi gazdarica. — U jednoga 
pisca xviii vijeka. Svako gazdu s gazdinom po- 
stiva. J. S. Eej-kovic 69. 

GAZDINKA, /. vidi gazdarica. — U narodnoj 
pjesmi ugarskijeh Hrvata. A on drugi on za- 
gleda gazdiiiku. Jacke. 270. 

GAZDOVANE, n. djelo kojijem se gazduje. — 
U Vukovu rjecniku. 

GAZDOVATI, gazdujem, im2>f. raditi kao gazda, 
uprav}ati kucom, imovinom. — Akc. se ne mijena 
(aor. 2 i 3 sing, gazdova). — U Vukovu rjecniku, 
(,wirtlischaften' ,curare rem familiarem', cf. kuciti). 

GAZETA, /. tal. mlet. gazeta, mali mjedeni 
novae. — Od xviii vijeka i u Vukovu rjecniku 
gdje stoji da su u turskoj pari tri gazete, a da 
u Risnu (uprav u svoj Boci i po sjevernoj Dal- 
maciji) vrijedi po (stare) krajcare. Ukrasti jednu 
gazotu jest grih mali. Ant. Kadcic 57. Uzmi 
jednu naraucu, odrizi navr no kolik jednu gazetu. 
J. Vladmirovic 12. Ako talijerii manka gazeta, 
vec talijer nije. Nar. posl. vuk. 8. Blaga loza, 
a prosta gazeta ! (Kad ko kupi casu vina i slatko 
je popije). 15. — Po tal. gazzetta, novine (prve 
su novine izlazile u Mlecima i prodavale se po 
gazetu) u nase vrijeme po svoj Dalmaciji (u Du- 
brovniku gazeta) znaci: novine. Ne pise se u 
nase gazete. Nar. pjes. vuk. 5, 527. 

GAZETNACA, /. hjeb sto stoji gazetu. -~ u 
jednoga pisca xvm vijeka. Od koliko mu ima 
biti gazetnaca kruha unaca. M. Zoricic, aritm. 86. 



OAZI 



118 



GAZITI, 1, b. 



G-AZI, adj. vidi 1. gazija; pridijeva se turskijem 
imenima nwskijem i ne mijena se po padezima. 

— U narodnijem pjesmama nasega vremena i u 
Vukovu rjecnika s primjerom iz narpdne pjesme : 
Kad mi gazi Eustan-beze dode. Cuj me, aga, 
gazi Smail-aga! Nar. pjes. vuk. 4, 484. 

1. GAZIBARA, /. mjesto u Srbiji u okrugu 
smederevskom. Niva u Gazibari. Sr. nov. 1868. 33. 

2. GAZIBARA, m. prezime. — U nase vrijeme 
u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevic. 

GAZIBARE, /. pi. seoce u Bosni u okrugu 
sarajevskom. Statist, bosn. 16. 

GAZIBARIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem. srb. 1882. 202. 

GAZIBASA, m. poglavica gazijama, naj boji 
gazija. — Slozeno od turskijeh osnova gazi i 
basa. — U narodnoj pjesmi crnogorskoj (gdje je 
zenskoga roda). Bunbareci turska gazibaso. Pjev. 
crn. 314''. 

GAZIBLATO, m. u rugu se kaze o nizem ci- 
novniku koji se razmece, Hi po tome sto ne ide 
kao drugi judi nego kao da gazi, Hi sto smatra 
druije ]ude kao hlato. — U Vukovu rjecniku: 
jkomische benennung eines geringen beamteii der 
sich wichtig macht'. 

1. GAZIJA, m. turski junak, arap. ghazi, tur. 
gazi. — isporedi gazi. — U narodnijem pjesmama 
nasega vremena i u Vukovu rjecniku: u Turaka 
junak (koji je kaursku glavu osjekao). II' ga- 
ziju bega ^^ubovica. Nar. pjes. vuk. 3, 541. To 
su bogme tri gazije carske. 4, 451. Pa ga upita: 
,He gazijo ! deder kazi mi !' Nar. i^rip. vrc. 194. 

— na jednom mjestu o konu: Pa iiacera gaziju 
dogina. Nar. pjes. vuk. 4, 428. 

2. GAZIJA,/. ime nekijem bi^kama, tal. gaggia, 
mlet. gazia. — Akc. se mijena u gen. j)l. gazija. 
Gazija, 1. Mimosa nilotica L. ; 2. Acacia farne- 
siana Willd. B. Sulek, im. 86. — u Dubrovniku 
se izgovara ga5;ija. 

GAZIJE, /. p)l. selo u Bosni u okrugu sara- 
jevskom. Statist, bosu. 46. 

GAZIJIN LUG, m. selo u okolini Gradiske. 
M. Ruzicic. 

GAZILAC, gazioca, m. covjek koji gazi. — Od 
XVII vijeka. Izrael naj prije zovijase se Jakov, 
to jest gazilac. M. Radnic 415^. Vina u kacama 
ne gazi gazilac. D. Danicic, isai. IG, 10. — I u 
Sulekovu rjecniku (,treter*). 

GAZILAN, gaziona, adj. vidi gazjiv. — U Stu- 
licevu rjecniku (gazilan, gazilni, v. gaziv). — 
nepouzdano. 

GAZILISTE, n. vidi gaz, gaziste. — U Stu- 
lieevu rjecniku (,vadum, lacus'). — slabo pouzdano. 

GAZILISTVO, n. vidi gaz, gaziste. — U Stu- 
licevu rjecniku (uz gaziliste). — sasma nepo- 
uzdano. 

GAZIMICE, adv. gazeci, gazom (kad se pre- 
lazi preko vode). M. Pavlinovic. 

GAZIMIR, w). vrsta tankoga sukna, casimir 
u evropejskijcm jezicima. — U nase vrijeme i u 
Vukovu rjecniku: ,cnglisches halbtuch, casimir' 
s dodalkoiH da se govori u vojrodstvu po varo- 
sima od skora, i s primjerom- I niaramu /uta 
gazimira. Nar. pjes. vuk. 1, 631. 

GAZINA, /. u jednom primjeru xviii vijeka 
kno da znaci: gazena ze»i(a. Nek je zem|a rad 
mazi gotova, koju kopaj, kad jo misec stari, jer 
tad u noj bit strirak no niari, niti puca, vece 
drii kruto; ali sasvim no uzdaj so u to, vo6 ju 



gazi, namisavsi slame ili plive da zatvori jame; 
takva zemja dobra je za stine, al' pec od ne mlogo 
brzje gine, za nu puzder u gazinu mecu, vridnost 
od lie s tim cekaju vecu. J. S. Re]kovic 246. 

GAZIPETA, m. na jednom mjestu u pisca xviii 
vijeka : Drugi pak udi| za I'lim izide drzoci rukom 
brata za petu, radi sta nazvau bi Jakov, to jest 
,gazipeta'. E. Pavic, ogl. 58. — isporedi i prvi 
primjer kod gazilac. 

GAZISTE, m. mjesto gdje se gazi. a) vidi gaz. 

— u rjecnicima: u Mikajinu (gaziste kud se 
.gazi, brod ,vadum'), u Belinu (,vadum' 3601)), ■» 
Bjelostjencevii (kod gaz), u Voltigijinu (,guado' 
,durchfaki-t'), u Stulicevu. — b) vidi gaziti, 1, b 
i 2, b. u Sulekovu rjecniku : ,tretplatz (bei ziegel- 
brennern)'. 

GAZITI, gazim, impf. vadare ; calcare. — Akc. 
se ne mijena (aor. 2 i 3 sing. gazi). — Postaje 
od gaz nastavkom i. — Od xvi vijeka, a izmedu 
rjecnika u Vrancicevu 119, u Mikajinu (gaziti, 
prigaziti ,vadare, vado transire'), u Belinu (,vado' 
360^5), u Bjelostjencevu (,vado, pervado, per vadum 
seu aquam perambulo aut pedes eo, vada transeo, 
pedibus trausvado, flumen pedibus trajicio, per- 
vado'), u Jamhresicevu (,vadare'), u Voltigijinu 
(,pestare, guazzare, guadare' ,durchwaden, treten'), 
u Stulicevu (,vado trajicere, vadare'), u Vukovu 
(1. ,waten' ,vadare'. 2. ,treten' , calcare'). 

1. 2}'>'^^(i^no. 

a. vadare, hoditi po vodi (kad voda nije du- 
boka). objekat je voda Hi drugo sto zitko. a) 
aktivno. Na konih riku gazahu. Aleks. jag. star. 
3, 263. Er mnokrat skroven niuk stvara zla ve- 
lika, riku, ka ne rika, gaziti ju ne hodi. D. Ra- 
nina 108''. Rijeku ne gaz', ka ne vika. J. Ka- 
vanin 258^. Vodu gazim, a zedan sam. Nar. 
pjes. vuk. 1, 238. Gazio blato do kojena. Gle 
kako junacki gazi glib! M. Pavlinovic, rad. 16. 

— ti ovom primjeru stoji mjeste broditi, jedriti : 
Vec smo se ubrodili, vec more gazimo. I. T. 
Mrnavic, osm. 113. — b) sa se, pasivno. Turska 
krv po po|u se gazi. B. Krnarutic 31. 

b. calcare, stajati na sto (objekat) nogama sa 
svom tezinom tijela i s velikom silom, da se ono 
smeci, smrsti. isporedi cepati, plesati, tlaciti. a) 
u pravom smislu. Cetvrta zivina bjese zestoka, 
cudna i jaka veoma ; zube gvozdene volike imase, 
jedijase zubi i me|ase, a ostalo nogami gazase i 
cepase. M. Divkovic, bes. 306''. Gazahu ga no- 
gami. P. B. Baksic 74. Tlaci i gazi plemenitu 
sitvu po po}u. F. Lastric, svet. 77'^. Udri, pope, 
decicu, da ne gaze senicu. Nar. pjes. vuk. 1, 194. 
Ovo j' glava jedno;^ gospodara, greota je od Boga 
jednoga, da je kjuju oiii i gavrani, da je gaze 
koi'ii i junaci. 2, 324. Da careve zem]e no ga- 
zimo, da carovo raje ne taremo. 4, 296. Gaziti 
kupus, grnzde. Vuk, rjec. kod gaziti. Onda se 
meded obrno i uhvativsi ga stane ga gaziti. Vuk, 
poslov. 92. 13raso vinograde svojo i gaziso grozde. 
D. Danicic, sud. 9, 27. Gaziti mjehove ,die orgel 
treten'. Gaziti koze ,felle treten*. u Sulekovu rjec- 
niku. kod ,treten'. — u ovom primjeru subjekat 
ne gazi svojijem nogama nego nogama kona na 
kojemu jase: Sabjom sijece a mrkovom gazi. 
Nar. pjes. vuk. 4, 190. — sa se, pasivno. Grisno 
tilo neka se nogama gazi. A. Kanizlic, boj^o|ubn. 
527. Ta dobri bi korii posustali, jer se trava 
gaziti ne dade. Nar. pjes. vuk. 4, 278. — bj kad 
je objekat celnde, moze znaciti: zlostavfaii uopce 
Hi .srti/io ne paziti, prezirati (isporedi d)). To 
no vaja da ti I'lU progonis i nogama ko robii'iu 
gazis. M. A. Ro)kovic, sat. F8'i. Ko mo gazi 
ta me ne pazi. (U Crnoj (xori). Nar. posl. vuk. 



GAZITI, 1, h. 



119 



G-DJE 



147. — c) i kod ohlcnoga liocla viose se kazati 
gaziti kad se istice sto postaje od onoga po cemu 
se ide. A noge su opet za to iiek pod glavom 
gaze blato. V. Dosen 78^'. More Turci, ne gaz'te 
orana. Nar. pjes. vuk. 2, 439. Gaze Turci Te- 
|igu planinu i Tejigu zdravo pregazise. 3, 152. 
Gazio si negde vatru zivu. P. Petrovic, gor. vijen. 
113. — d) u jirenesenom, metaforickom smislu: 
ne imati na sto (objekat) mkakva ohzira, posve 
jjrezirati, sramotiti. Od pameti gazi zdrake i od 
mudi-osti. J. Kavaiiin 4'"^. Gazi (grisnik) svemo- 
gucstvo, pogrduje mudrost, ne boji se pravde, 
tlaci bozije milosrdje. J. Banovac, razg. 148. 
Gazis i tlacis sad jednu sad driigu zapovid lie- 
govu. F. Lastric, ned. 343. A od Boga tko od- 
lazi, zato isto narav gazi. V. Dosen 183^. Ko 
se komsiji mrazi on obraz gazi. V. Bogisic, zborn. 
390. Gazim gostojirimstvo i vjeru. S. l^ubisa, 
prip. 139. Ti gazis stari red. M. Pavlinovic, 
razg. 93. — e) (o domacijem pticama) coire, ispo- 
redi rastiti, mrijestiti. Kokot gazi, progazi. F. 
Kurelac, dom. ziv. 52. — sa se, reciprocno. ,Moje 
se tuke vec pocele gaziti.' J. Bogdanovic. u je- 
dnoga pisca xviii vijeka i o drugijem. domacijem 
zivotinama: Pazi, mlada da se zivina ne gazi, 
osobito sto je marve vece, jer plod od ne cestit 
biti nece. J. S. Ee|kovic 191. 
2. neprelazno. 

a. vadare, vidi 1, a. a) u pravom smislu. sto 
je kod 1, a objekat (voda ili drugo sto zitko) 
stoji: aa) u loc. s prijedlogom u. Oto ti sinak 
tvoj u vodi gdi gazi. M. Drzic 86. — bb) u loc. 
s prijedlogom po. Tac lijepa pastirka viditi bi 
meni, gdi bosa gazase po vodi studeni. D. Ra- 
nina 126'*. Jedne^u rijeku s kraja slaze ter po 
vodi naglo gaze. G. Palmotic 2, 477. A po krvi 
jedan gazi junak. Nar. pjes. vuk. 2, 561. Po ka- 
menu i po krvci crnoj gazi junak harambasa 
Limo. 3, 312. — • cc) u gen. s prijedlogom preko. 
Priko vode gazeci. M. Divkovic, zlam. 53^. Niti 
ju sto kada muti, da priko ne (vode) gazi. A. 
Kanizlic, roz. 58. — b) kad ima iiza se ace. s pri- 
jedlogom u, imperfektivni je glagol prema zaga- 
ziti, ugaziti, i znaci ulaziti u mjesto gdje se gazi 
(po vodi itd.). U blato gazi. B. Krnarutic 19. 
Ona gazi u vodu Cetinu. Nar. pjes. vuk. 1, 571. 

— cesto u prenesenom smislu: kao mjesto u koje 
se gazi tad je obicno kakvo zlo. Da se barem 
toga pazi, u zlo svako da ne gazi. V. Dosen 189*. 
Nijesam nikad u takve posle gazio. S. ^ubisa, 
prip. 190. Gazi u dugove. M. Pavlinovic, rad. 
122. Igru provodimo i gazimo u napasti. 141. 

— c) tonuti vise Hi mane u vodu po svojoj tezini, 
ladi. kad je ace. uz glagol, znaci mjeru. Gaziti, 
kaze se za ladu: gazi toliko i toliko t. j. toliko 
sama bez tovara u vodu potone kad se spusti. 
S. Novakovic. 

b. calcare, vidi 1, b. a) sto je kod 1, b objekat 
obicno stoji u loc. s prijedlogom po. Neki ga- 
zahu nogami po riemu. P. B. Baksic 66. Po ovoj 
glavi gazite nogama. A. Kanizlic, kam. 319. Volij 
sam da mi gazis po grobu no po trbuhu. (Volim 
poginuti braneci se, nego da me ziva mucis). 
Nar. posl. vuk. 37. — rjede s drugijem prijed- 
lozima, kao svrliu : Koji jako i moguce gazi 
svrhu zmaja. L. Terzic 266. i preko : Kad su seobe 
naroda pr;^ko nas i Srba i Hrvata gazile. M. 
Pavlinovic, razg. 72. i na s ace: Hi|ade naroda 
stadose gaziti jedan na drugoga. Vuk, luk. 12, 1. 

— b) kao hoditi uopce, ispjoredi 1, b, c). cesto se 
kaze nespretnom hodu. ViSto hodi, tiho gazi. 
V. Dosen 71a. Tad se va|a razlaziti, vaja doma 
svim gaziti. 169''. Napred gazi Petre Mrkonicu. 
Nar. pjes. juk. 165. I ja sam jednom te misli 



bio, pa gazec naprijed, nasao sam se u neprilici. 
M. Pavlinovic, razg. 74. 

GAZIV, adj. vidi gazjiv. — U Belinu rjecniku 
(,vadabilis; vadosus' 360''), u Voltigijinu (,gua- 
doso, vadoso' ,seiclite'), u Stulicevu (,vadosus'). 

GAZIVODA, /. ime dvjema selima u Bosni u 
okrugu sarajevskom. Statist, bosn. 40. 44. 

GAZIVODE, /. pi. bratstvo u Crnoj Gori u 
nahiji rijeckoj. Glasn. 40, 19. Gazivodie, krvav: 
junaci. Ogled, sr. 456. 

GAZIVODIC, m. prezime. — xv vijeka. Matij 
Gazivodie. Mon. croat. 89. (1460). 

GAZJE, n. selo u Slavoniji u podzupaniji cta- 
kovackoj. Pregled. 106. 

GAZEICA, /. vidi 1. gagrica. — U Mikajinu 
rjecniku (gazrica, gagrica od zita ,curculio, gur- 
gulio'). — nije dosta pouzdano. 

GAZUL, m. ime musko (rumunsko ili arba- 
nasko?). — • xv vijeka i u Danicicevu rjecniku 
(Gazulb). Gospodini, Pavelt Gazulb. Mon. serb. 
481. 482. (1459). 

GAZVINA, /. mjesto u Srbiji u okrugu kne- 
zevackom. Niva u Gazvini. Sr. nov. 1873. 411. 

GAZA, /. ono po cemu se gazi, blato, glib. — 
Samo na jednom mjestu xviii vijeka u pisca 
Dubrovcanina. Stari plas, hajina vedha, mahra- 
mica pognusena nose se na daz i na gazu. B. 
Zuzeri 370^. 

GAZENE, n. djelo kojijem se gazi. — Stariji 
je oblik gazenje. — IzmeSu rjeenika u Mikajinu 
(grijeskom gazenje .transitio vado'), u Bjelostjen- 
cevu (gazene), u Stulicevu (gazene iz Bjelostjen- 
ceva), u Vukovu. 

GAZIC, m. prezime. — U na.se vrijeme. Schem. 
zagr. 1875. 261. 

GAZJ^IV, adj. vadosus, po kojemu se (mjestu, 
vodi) moze gaziti, vidi gaziti, 1, a i 2, a. — 
isporedi gaziv. — U Bjelostjencevu rjecniku (kaj- 
kavski gazliv ,vadabilis'). 

GAZNA, /. vidi gazene. — U Sulekovu rjec- 
niku (,treten; waten'). 

GDA, vidi kada. 

GDANSKI, adj. koji pripada Gdansku. — U 
Sulekovu rjecniku (,danziger'). 

GDANSKO, n. Gedanum, grad u Pruskoj (mm. 
Danzig). — isporedi Dancik, Dancika. — Po 
ceskpm Gdansko i pojskom Gdansk, Gdaiisko. — 
U Sulekovu rjecniku (,Danzig'). 

GDANSTANIN, m. covjek iz Gdanska; plur.: 
Gdanstani. — Nacineno od osnove gdansk na- 
stavkom jan-in; kj pretvara se na c, a zatijem 
sc na sc, st. — U Sulekovu rjecniku (,Danzigor'). 

GDANSTANKA, /. zensko ce(ade iz Gdanska, 
vidi Gdanstanin. — U Sulekovu rjecniku (,Dan- 
zigerin' kod ,Danzigei-'). 

1. GDE, GDI, vidi 1. kade. 

2. GDE, GDI, vidi gdje. 

GDJE, adv. i conj. ubi (quo, quoniam, dum, 
quod), u kojem mjestu, iz cega su se i druga 
znaceua razvila. — Oblik je praslavenski ktde 
(s interognfivnijem znacenem), isporedi stslov. k-tde, 
malorus. de (u rus. rA* * stoji ortograficki mj. 
e), ces. kde, po^. gdzie ; u nasem je jeziku e za- 
mijenilo e vec od prvijeh vremena. — Postaje 
od interogativnoga korijena kt (isporedi tko, kad, 
kamo, kuda itd.) nastavkom de (isporedi ondje, 
ovdje, svagdje, drugdje itd.) kojijem se pokazuje 
stajane u mjestu. — U svijem je rjecnicima, ali 
ne svuda s oblikom gdje, vidi kod I. 



GDJE, I. 



120 



GDJE, II, A, 1, a. 



I. ohlilc. 

a. praslavenskoga oblika k-tde vec je od pr- 
vijeh vremena u nascDi jeziku nestalo; ohlici ki.de, 
kde, gtde, gde hoji se ne rijetko nalaze u sta- 
rijim Hpomenicima (kad nijesu po istocnom govoru) 
samo su za to, jer su pisci Hi pisari mijesali 
crkveni jezik .s narodnijem. treba tome dodati da 
oblici ktde, Icde, a mozehiti i gde na nekijem 
wjestima mogu hiti drugoga postana, vidi 1. kade. 

b. kod svijeh stokavaca a i kod nekijeh (naj 
juznijih) cakavaca praslavensko i. ispalo je a k 
pred d jiromijenilo se na g, te po tome glasi it 
juznom govoru gdje (po hercegovackom govoru, 
all se moze cuti i u Bosni i u hrvatskoj krajini, 
gde, od XVII vijeka. Stariiie. 11, 80 god. 1605), 
u istocnom gde, u zapadnom gdi. u jiiznijeh pi- 
saca (Duhrovcana) stoji cesto gde (u Spomeni- 
cima srpskijem) i gdi : prvo radi toga sto je pisar 
(Rusko logofet) litio drzati neke ohlike crkvenoga 
jezika, drugo jer su Dubrovcani do nasega vre- 
mena mijesali u knizeimi jezik zapadne oblike. 
drukcije je sto se cesto nalazi gdi je (mozebiti i 
u nase vrijeme, a bez sumne di je) ; ovdje se e 
mijena na i ispred j, kao i u smijati se, grijati 
itd. ■ — oblici gdje, gde, gdi (pisani gi>de, gde, gde 
itd.) potvrdeni su od pit'vijeh vremena (gbde u 
naj starijem, Kulinovu spomeniku god. 1189. Mou. 
sorb. 2); izmedii rjecnika u Mikalinu (gdi, gdje, 
kad se razumi stati ,ubi' ; kad se razumi iti, poci 
,qno'), u Belinu (gdi ,ubi' 279*>), u lijelostjencevu 
(gde, gdi ,ubi, ubinam, ubi gentium, ubi loci, iibi 
terrarum, in quo loco'), ii Jambresicevu (gde, gdi, 
,ubi' 1, 1014a), II Voltigijinu (gde, gdi, gdigodi, 
gdigodir, gdimudrago ,ove, ovunque, in qualsi- 
voglia luogo' ,wo immer'), u Stulicevu (gdi ,ubi, 
quando, cum, dum, siquidem' ; gdje ,quando, dum, 
cum, quoniam, quandoque' ; gdje ? ,ubi gentium ? 
ubi terrarum ? ubi loci V ubi locorum ? ubinam 
gentium ?'), u Vukovu (gde, istocno ; gdi, zapadno ; 
gdje, jugozapadno; gde, juzno) , u Danicicevu 
(gde ,ubi'). 

c. u oblika kod h moze otpasti g, te tako po- 
staju oblici dje, de, de, di. ovi su naj obicniji u 
nase vrijeme, a ptotvrdeni su od xvi vijeka: Ja 
idah kako dobri taj drug, ki ne sumni nigdje 
di je. D. Eanina 48''. Cu li dje njesto z-voknu? 
M. Drzic 206 (rukopis iz kojega je nastampano 
po svoj je 2i'>'ilici xvi vijeka).^ oblici de. M. Ve- 
tranic 2, 146; di. 2, 224. A. Cubranovic 153 ni- 
jesu dovo(no potvrdeni, jer su iz mladijeh ruko- 
pisa; vidi i: De djevojka svoje dvore mela. [Kad 
je ,djevojka' (a ne ,devojka'), va|alo bi da je i 
,gdje' ili ,dJ6' (a no ,de') ; ali se tako moze cuti 
i usred Dubrovnika i Sarajeva, proinda se i ono 
prvo (,dje') govori. Vukj. Nar. pjes. vuk. 1, 10. 
izmedu rjecnika u Vukovu (de, di, de). 

d. kod vecine cakavaca i, se jii'omijenilo na a, 
te (po tome kako e glasi u kojem govoru) postali 
su, ali naj obicnije kod adverba, oblici (s ca- 
kavskijem akcentom) kadi, kade; isti su oblici i 
u kajkavaca. — oblik kadi potvrden je od xiv 
vijeka: Odlucise, da se kopa kadi starci roku. 
Men. Croat. 6. (1325). od onda dolazi (uz gdi, di) 
u svijeh pisaca cakavaca (rijetko je pisano kade: 
Zucto kadi! rii zakona, ondi ni razrisenja. Anton 
Dalm., ap. <>), osim onijeh koji su, kao Kasic, 
premda rodeni cukavci, pisali slukapskijem gu- 
vorom, Hi u kojijch, kao u Kanavelira Korcula- 
nina, u materinskom got-oru vec se kaze '^Ai] kade 
govori se u nase- vrijeme kod sjevernijeh cakavaca: 
Kamo gres? Kade ce§ ti bi-acu na6? Nar. prip. 
mikul. 18. Kade j' ta Lopatov grad? 27. — 
izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi ,ubi'), u lije- 
lostjencevu (kade ,ubi', v. gdo), u Jambresicevu 



(kade, kadi ,ubi' 1014a), y, Voltigijinu (kade, kadi 
,ove, dove' ,wo'). 

e. kao sto je premijestanem slova od kto po- 
stalo tko, tako je i od gde (mozebiti ptrije nego 
je e zamijenilo e) postalo dge. ovaj oblik dolazi 
XIV i XV vijeka: Da su vojni zidati zadi, torne 
dg-i-jemi. (dge je im) hotjenje. Mon. serb. 106. 
(1333). Vi.zde dge budu moci doseci. 306. (1420). 
Dgje (,dgie') mi mozemo. 422. (1442). Mojemu 
grbbu (grobu) dge mi se proluci leci. 416. (1442). 
Podt ovomej zapisu dge bude upisano. iSpom. 
sr. 2, 107. (1442). ali svi ovi pjrimjeri, osim zadita 
dva, dolaze nam iz poznijega pjrijepisa (iz knige 
koju Miklosic zove codex ragusiiius) ; i u Dani- 
cicevu rjecniku. — ovaj se oblik uzdrzao u naj 
juznijim krajevima nasega naroda do dana da- 
nasnega, izgubivsi d: ge. U Pastrovicima, u Cr- 
mnici (u Crnoj Gori) i u nahiji Barskoj govori 
se ,ge' mjesto ,de {g<i&y, tako i u svima doga- 
dajima do je ova rijec slozena s drugima, n. p. 
,nige, svage' itd. Vuk, poslov. xxxii. Ge si, bane, 
uputio? zar u b'jelu monastiru ge su nasa ve|a 
dobra? Nar. pje.s. vuk. 1, 91. i u Vukovu rjecniku 
s pirimjerom iz narodne pjjesme: Ge bi sjeia, da 
ue sjede. 

II. znacene. 

A. adv. 

1. interogativno, kod pravoga i nepjravoga pi- 
tana. 

a. ubi? u kojem mjestu? mjesto se shvata u 
naj sirem smislu. (ovo je znacene j^'^'aslavensko). 
a) uopce. Gde takova bogattstvija obresti? Mon. 
serb. 58. (1293—1302). Gdi je kra} zidofski ki 
se jest porc'.dil? Bernardiu 14. mat. 2, 2. Ispi- 
tovase od liih kadi ce se Isukrst poroditi. 14. 
mat. 2, 4. Ne znam gdje sam. Zborn. 43^". Jos 
ga ne znam naci ; di je, ukaz' mi ga, majko moja ! 
I. Gundulic 12. Adame, kadi si? D. Barakovic, 
jar. 12. Kadi jest, ki se je porodil, kra} zidovski? 
F. Glavinic, cvit. 5a. Pogledaj kadi se sada na- 
hodis. Michelangelo. 22. Da ne znamo ni kako, 
ni gdi, ni kada ima doci Gospodin. P. Posilovic, 
nasi. 95''. Odi, jiobro, da se domis|amo, di je 
koji vitez poginuo. And. Kacic, razg. B05a. O 
moj Mijo, de si sinoc bio? Nar. pjes. vuk. 1, 228. 
Majka Maru i bije i kara, de jo bila od jutra 
do podna. 1, 232. Ah moj Boze blagi ! gdi 1' je 
sad moj dragi? 1, 268. I mi znamo gdi se }ubi. 

1, 420. Nemoj tvojoj druzbi kazevati, de si bio, 
sta li si cinio. 1, 460. Gde si dobra zadobio 
doga? 1, 542. Te on trazi do je boje vino. 2, 368. 
Vec mi kazi Arapove dvore, gdi su dvori Ara- 
pina crna. 2, 419. — b) pitajuci gdjeje sto, ono se 
trazi; kod toga se maze isticati da se ono ne vid) 
ili da onoga nema, Hi ze{a da ono bude. aai 
2)itanem gdje si zove se ko. Gdje si, knezo La- 
zaru, vidio ti Bog veliki ! Nar. pjos. mikl. boitr. 
23. A de si mi, dijete Maksime! Nar. pjes. vuk. 

2, 527. — bb) tijem sto se sto trazi, pokazu^je se 
da onoga nema (ako bi i moglo hiti) isticuci 
zelu da bude Hi cudene za to sto onoga nijc. U 
jednomu vlailaiiu ali gospodstini krstjanskoj ima 
biti (a jao! a gdi je?) jedan sklad. M. Eadnic 
245a. Nijo li deset ocisceno a doveterica joster 
di .su? 281a. Tvoja pomoc sada di je? P. T. 
Bogasinovic 20. A di jo dakle odgovor od vas 
na ovlika dobra od Boga primjoiia? J. Banovac, 
razg. 153. Gdi je srica da proinislis? V. Lastric, 
test. 106a. Kanio vira? kanio t)bocaue? gdi je 
tvoj Bog, gdi ti je ufane? M. A. Ke|kovic, sat. 
D6''. — cc) istice se osohito da onoga nema. Gdje 
smo se na bokari jioznali ? (Z). Poslov. dani5. 23. 
— dd) istice se da onoga nema a da ne moze 
^li biti. gdje stoji nekako u vrlo Hirokom smislu 



GDJE, II, A, 1, a. 



121 



GDJE, II, A, 3, a. 



te istice da onoga ne samo ne mole hiti ni na 
kojem mjestu, alt ni u koje vrijeme, ni na Icoji 
nacin itd. Gdi cu rodit' kad mi Bog ne dade? 
Nar. pjes. vuk. 1, 622. De sii zene }nde svjeto- 
vale? 2, 446. De jo sova izlegla sokola? Nar. 
posl. vuk. 74. A gde ce strucak bosilka zakloniti 
kog-a od zla vremena'?! Nar. prip. vil. 1867. 655. 
Mogah obadva, ali ' gd je cu brata nbil i, Bog vi 
i sveti Jovan'?! Pravdonosa. 1852. 31. Ne da 
sultan ni puzeva plaza, gdje li dati Niksic zmaja 
|uta? Osvetn. 5, 91. 

b. quo? kamo, u koje nijesto? ovo znacene do- 
lazi po zajiadnijem krajevima (ne samo u Crnoj 
Gori i u Boci gdje se i onako ne razlikuje sta- 
jane od micana) od xvi vijeka (vidi i u Mika- 
linu rjecniku). Jos se spomen', sto ces biti i 
gdi li ces vajmeh doci. M. Vetranic 1, 27. Jer 
ne zna jos, zima gdje ga ce dognati. N. Dimi- 
trovic 19. O srce ocino, gdi si otislo? B. Kasic, 
per. 187. Dragi cacko, majko mila, pogledajte, 
gdi sam mlada dovedena s hude srece. I. Gun- 
dulic 48. Nu gdje ce so obratiti? P. Kanavelic, 
iv. 42. Vajme! gdi cu? kada me je ostavila tu 
pri paklu moja vila. J. Kavanin 433'^. Gdi cete 
da idemo? J. Filipovic 1, 365^. Gdje cu poci 
od duha tvoga? J. Matovic 337. De ste setale, 
pet djevojaka? Nar. pjes. vuk. 1, 518. De ce 
kruska no pod krusku? Nar. posl. vuk. 78. Po- 
taja se i stade virke da gleda de ce, sta li ce 
ovi coek. Nar. prip. vuk. 192. ,De ces?' ,Doma 
a da de?' Nar. prip. vrc. 173. 

2. jos u praslavensko doha od interogativnoga 
znacena razvilo se driigo (indefinitno) o nena- 
znacenom mjestu. 

a. alicubi, u kojem mjestu, kod stajana. a) o 
mjestu u Kzem znacenu. Koga je sve ca je gdi. 
M. Marulic 67. Easvanu, pokom vas taj daz se 
ustavi, izidoh, jeda nas gdi sreca sastavi. N. Na- 
Jeskovic 2, 61. Jimas li kadi stan? D. Bara- 
kovic, vil. 337. Jeli gdi tko, da od pastira mene 
lijepu vil obrani? I. Gundulic 161. Kako je di 
u komu mistu obicaj. A. d. Costa 1, 34. Jeli de 
ko moj ? Nar. pjes. vuk. 1, 354. Da b' se mogla 
jednoc kadi s manum stati. Jacke. 105. Kako 
se gdje po nax-odu izgovara. Vuk, nar. pjes. 1, y. 
Kad ko do nece da ostane. poslov. 50. — b) ali- 
quando, quando, od mjesta je preneseno na vri- 
jeme. Nijedna stvar ni tak luda, da ni gdi tu 
i do pruda. P. Vitezovic, cvit. 70. Moj vezire, 
sto mi de ne dodes? Nar. pjes. vuk. 1, 500. — 
c) gdje— gdje znaci: na jednom. mjestu — na 
drugom mjestu, a moze se kazati i o vremenu, 
kao kad — kad. Jeda bi mu ovce, videci ona cabla 
sarovita gdi bila gdi crna, zacele i jance saro- 
vite gdi bile gdi erne. J. Banovac, prip. 221. 
Trgovci mireci gdi zakinu dram,^ gdi uncicu a 
gdi i voce. J. Filipovic 3, 152^. Nih gdi mlogo, 
gdi imade ride. J. S. Ee|kovic 150. Za dan, za 
dva, gde struk, gde dva. Nar. pjes. vuk. 1, 302. 
De mane de vise. Vuk, poslov. xxii. — nalazi 
se tako i gdje i gdje— gdje i gdje. Lijepe kuce 
promajaju gdje i gdje hrpom, gdje i gdje usa- 
m^ene. S. J^ubisa, l^rip. 2. 

b. aliquo, quo, u koje mjesto, uz micane. — 
od XVI vijeka po zapudnijem krajevima. Ni se 
gdi uteci. M. Marulic 106. Niti se bojis vec, da 
blago tve zgubis, nit' da ce t' gdi utec. N. Di- 
mitrovic 21. Kad godi gdi pride tve lice pri- 
bilo, svak mu se poklana. D. Ranina 83a'. Kada 
bi se on di odmakao. A. d. Costa 1, 35. Sakrij 
me de. Nar. prip. vuk. 6. 

c. ovakovo gdje slaze se (sprijeda) s interogativ- 
nijem zamjenicama i adverbima i daje im indeji- 
nitno znacene. vidi gdjekoji, gdjekad, gdjegdje itd. 



3. relativno. ovo znacene nije bilo praslavensko 
(staroslovenski je oblik ideze), ali je sad ne sat)io 
u nasemu nego i u ostalijem slavenskijem jezi- 
cima. 

a. ubi, u kojem (mjestu) ; mjesto se shvata u 
naj sirem smislu. a) uopce o mjestu. aa) rela- 
tivna recenica u kojoj je gdje stoji poslije glavne. 
aaa) gdje je u svezi s adverbom (ondje, onamo, 
tu itd.) u glavnoj recenici, kojijem se pokazuje 
mjesto. Ondi, kadi su nili malini. Mon. croat. 
54. (1428). Kada doliojahu ondi kadi stojini. M. 
Marulic 174. Ondi, kadi jest prava vera. Antou 
Dalm., ap. 92. Ali koji tuj mogase mir i pokoj 
meni biti, gdi se svaki nas nadase zlu goremu? 
G. Palmotic 1, 303. Ondi srce nase, gdje je i 
skroviste blaga nasega. J. Matovic 67. — bbb) 
adverba nema u glavnoj recenici, ali se moze 
imati u misli. Videhb jere ne ima gde tezati. 
Mon. serb. 18. (1233). Da kose gde je igumtnu 
hbtenije. Dec. hris. 61. Povedi me, draga moja, 
gdi sunacce moje siva. I. Gundulic 33. Ja cu 
tebe pomno skriti gdi ne mozes bit nastena. 
G. Palmotic 1, 367. Ne budi te sram prositi kadi 
mores sto dobiti. P. Vitezovic, cvit. 40. Sad cu 
nega uzdignuti, gdi ce slavu dostignuti. V. Dosen 
211'>. Trudi se no cute gdje je |ubavi. I. M. 
Mattei 303. Bia jesam gdi istice sunce, gdi istice 
i kamo zapada. Nar. pjes. istr. 1, 20. — ccc) gdje 
stoji mjeste relativne zamjenice kad bi ova bila 
u takovom padezu i s takovijem prijedlogom (naj 
cesce loc. s u Hi na) kojima se pokazuje prebi- 
vane u mjestu. U kojem }ubo sole gde se maj- 
storije obretaju. Dec. hris. 62. Jesmo dali mali- 
nisce, kadi su bila dva malina. Mon. croat. 63. 
(1444). Cvijet gdje miris ishodi. M. Vetranic 
1, 182. Stole nose gdi ce sidit. M. Drzic 38. 
Sta svrhu mista kadi bise dite. Anton Dalm., 
nov. test. 1, 2'\ Da pustices ti, da cvili rajska 
Ijepos, di je tve stanje? I. Gundulic 9. Na spiju, 
kadi Paval pribivase. F. Glavinic, cvit. ll*. Nije 
mjesta, gdi ne slave ne silnoga vjerenika. G. Pal- 
motic 2, 310. Dosavsi u palac kra}ev, di buduci 
mnoga gospoda. N. Palikuca 25. U mistu di je 
ucinio zlocinstvo. A. d. Costa 2, 43. Trazi lada 
gdje ce ladovati. Nar. pjes. vuk. 1, 319. Kazuj 
grobje gdi je ukopana. 2, 23. Po cardaku mlogi 
civiluci, de se vjesa gospodsko oruze. 2, 231. — 
amo moze spadati i ovakovi primjer, u kojem 
gdje zamjenuje u cemu, cim: Govoreci: ,Pokoru 
cin'te, pribliza se carstvo nebesko', gdi daje ra- 
zumiti, da je krajevstvo nebesko pokora. Narucn. 
46'>. — bb) recenica u kojoj je gdje stoji prije 
glavne. aaa) u glavnoj ima adverab (ondje, onamo, 
tu itd. isporedi aa) aaa)) koji odgovar a adverba 
gdje. Gde proda, tu i carinu da plati. Mon. serb. 
52. (1240—1272). Gdi je posluh, ondi je mir. 
B. Gradic, djev. 130. l^ubav gdi vlada, gospostvo 
drugo fuj nije vidit ikada. F. Lukarevic 87. Gdi 
mu je srce onde mu je i blago. I. Ancic, svit. 
145. Gdi je bogastvo , tu su i prijateji. (D). 
Poslov. danic. 22. Gdi vam se zgodi naci jednu 
nagradu od tri kamena, tuj kopajte. I. Dordic, 
ben. 112. Gdi je grih onde je djavao. J. Fili- 
povic 1, 324''. Di je pio, brate, tu je i zaspao. 
Nar. pjes. bog. 291. Gdi se krajem i principom 
duzna virnost i pokornost od podloznika pravo 
ukazuje, ondi svega toga nije od potribe. M. A. 
Eejkovic, sat. A2h. Gde brazdila, tu zaspala. 
Nar. pjes. vuk. 1, 330. De ja nadoh za mene 
devojku, onde nema za te prijateja. 2, 330. Gde 
je cvet tu jo mod. Nar. posl. vuk. 41. Do zub 
boli tu i jezik bjezi. 73. De je tanko onde i 
puca. 74. — bbb) u glavnoj nema adverba, ali 
se maze imati u misli. Gdi vo|a ne pristane, ne 



GDJE, II, A. 3, a. 



122 



GDJE, II, B, 3. 



moze biti gi'ijeh smrtni. A. Komulovic 10. Gdi 
budem ja, hodi s oruzjem oni cas. G. Palmotic 
1, 347. Jer gdi nije oko gospodara ne radi se 
nego se obara. M. A. E.e|kovic, sat. E4a. — b) 
od wjesta je jjreneseno na vrijeme. O Rumenko 
ma lubjena, sad na dubju gdi je lis nik'o, cemu 
sama ti od kamena kazes prsiV I. Gundiilic 352. 
Doci ce vrime, di ces ti plakati. A. J. Knozovic 
230. 

b. quo, u Icojc (mjesto), kumo, uz micane. ovo 
znacene dolazi u istijem krajevima u kojima i 
interogativno kod 1, b. potvrdeno je od xv vijeka. 
radi polozaja glavne i relativnc recenice i rijeci 
u glavnoj kojima odgovara gdje vidi sto je ka- 
zano kod a. Gdi te Bog posadi toti ti priside, 
toti se nsadi. M. Marulic 213. Penuci se gdi 
se sam ja uspoo. M. Drzic 260. Lisico imaju 
svoje jamice, gdi bjeze od dazda. M. Divkovic, 
bes. 79'\ Dostoj se privesti me gdje si priveo 
lupeza. B. Kasic, zrc. 176. Uzivajmo slatke hlade, 
gdi nas zove draga sjenca. I. Gundulic 403. Gdje 
ziv covjek ne dohodi. P. Kanavelic, iv. 463. Ne 
imade kraja zemje gdi nije dosla vira Isusova. 
I. Ancic, vrat. 9. Hod', Lo\Tince, di t' je drago. 
P. Hektorovic (?) 167. Gdi budes ti sam htiti 
u cas mozes svud dopriti. A. Vitajic, ist. 349^. 
Imas u pameti mista kud imas proc, gdi imas 
doc. J. Filipovic 1, 332i>. Ne moguci doseci vo|a 
gdi razum i poznane ne dosize. Ant. Kadcic 486. 
Di bili bi zvani pripovidali bi. A. d. Costa 1, 57. 

4. gdje kao i neki drugi adverbi relativni (kiida, 
kad, kako itd.) nalazi se s prijedJozima do i od. — 
do XVI vijeka. U cai-evb kladencb odb gde se i 
zacelo. Glasn. 11, 134. (1336—1346). Do gde mo- 
gase doseci. Spom. sr. 1, 62. (1405). Ni cu, da 
primisti zima ju ni lito od gdi se namisti jednoc 
stanovito. H. Luoic 220. Neka opeta tamo se 
povi'ati, od gdi ju taj kleta bolizan uvrati. 237. 
— jos cesie kad znaci: kad. Svezati i drtzati 
do gde plati. Mou. serb. 206. (1387). Vt vsa 
leta zivota gospodstva mojego i sinovt gospodstva 
mi do gde su gospodstvu mi i sinovomb go- 
spodstva mi knezb i vlastele i vsa opcina grada 
Dubrovnika u pravomb i istinnomt prijatejstvu 
i jubve. 355. (1428). Do gde je zivb gospodinb 
despotB Durbdb. Spom. sr. 2, 98. (1441). 

5. gdje moze biti zdruzeno Hi slozeno s nekijem 
rijecima Hi rijeccama koje ma sire Hi ogranicuju 
Hi drukcije pomijeraju znacene, vidi gdjegod, 
gdje god, gdje mu drago, igdje, nigdje itd. 

B. conj. ubi, quum, dum, quoniam, quod, od 
relativnoga adverba gdje postaje konjiikcijom, i 
to po svoj lyrilici naj prije s temporalnijem zna- 
cenem (vidi A, 3, a, b). recenica, u kojoj je gdje, 
svagda je podlozna. 

1. ubi, quum, dum, si, recenica u kojoj je gd^e 
pokazuje vrijeme u koje sto biva Hi maze biti. 
a) ubi, quum, dum, kao kad, dok, docim, poka- 
zuje uopce vrijeme u koje sto biva. Gde komu 
daje Dubrovbcaniub svoj dobitbkb komu gode 
trbgovbcu, tere mu od nega u biJib udritb, da 
se klbne Latininb za tozi. Mon. serb. 147. (1349). 
Gbde vi bi hotonbjo uzoste vse. Spom. sr. 1, 99. 
(1409). Gdje receni uzviseni gospodin knez i 
kapotan razumje knigu vi.se pisanu. Mou. serb. 
464. (14.54). Toj ter gdi slisah ja, vas igrah, 
kako bijes. S. Mencetid .54. Ne6e li ti svit zazriti, 
ne6o li ti spasti lica, ne6'^li srtat' viku nica, gdi 
te putom ko snsritiV A. Cubranovic 160. O go- 
spode rajska i mila, inramorna jo srca odvise, 
gdi je smrt toho umorila, tko za tobom no uz- 
diSo. I. Gundulic 267. 1 razlog jo, da zostoka svu 
Greciju >rgba smuti, .u zonit-u gdi od oka od r'le 
Casti lio6' teguuti. G. Palmotic 1, 267. De se 



jedan u nevo].i nade, da mu drugi u pomoci bude. 
Nar. pjes. vuk. 2, 222. Prosi kmete, gdje mu 
di'uge noma. Osvetn. 5, 8. — b) dum, kao dok, 
pokazuje da radne glavne i podlozne recenice 
bivaju u isto vrijeme, ali isticuci kod toga ^da 
su one radiie u cem suprotne jedna drugoj. Sto 
je vas svijet stec, tri lakti p d|inu gdi mu su 
zadosti? M. Vetranic 1, 40. Izbrani moj cvite, 
sto muce lezis tac, gdi meni krozi te probada 
srce mac? N. Najeskovic 1, 193. Gdi bi me imala 
svaki cas sliditi, to bjezi od mene sto moze na 
sviti. D. Ranina 85a. Cemu, jaoh, nebesa vise 
mene vidim sjati sred vjecnoga vedra iiresa, gdi 
obrah zem|u i tamnosti a pognlih nih svitlosti? 
I. Gundulic 240. Ovi samo grad Slobodan, gdi 
rpbuju svi ostali, slobodom se vjecnom hvali. 
G. Palmotic 2, 523. Da tako li dobicete, sramno 
utec gdje ste spravni? P. Kanavelic, iv. 175. Ali 
se bojim, da ima mlogo u krstjanstvu, koji, gdi 
pastir nebeski priporucuje jjoniznost i krocinu, 
oni su puni holosti i srcbe. F. Lastric, ned. 203. 
Gdi sam imala vas slusati i |ubiti, bila sam ne- 
poslusna. I. Velikanovic, prik. 69. On svekolike 
zloce po coviku diluje, kada covik negovomu 
napastovanu privoli, gdi drugojacje, kada mi ne 
bismo privolili negovomu napastovaiiu, nista nam 
ne bi mogao nauditi. B. Leakovic, gov. 47. O 
sto ti je krkloni gorom zaci, gdje mozete, Bog 
do, pojem saci? Osvetn. 4, 42. — c) si, kao ako, 
pokazuje do cega stoji da bude ono sto je u 
glavnoj recenici. — cesto u pisca xvii vijeka, a 
jedan put u drugoga xvni. Gdi virovat nisi lina 
Isukrsta, i ako ces smrt prijati, sada hoco biti 
zdrava tej bolesti tvoja glava. P. Hektorovic (?) 
95. Gdi ne dadu I'lemu slavu, usic Aim cu svim 
trim glavu. 103. Di 1' ga neces nam kazati, znaj, 
da ces se ti kajati. 114. Gdi li ne moz' sva pra- 
viti, htij s mnom paklu se od23raviti. J. Kavaiiin 
390^. — d) u jednom p>rimjeru xvi vijeka stoji 
u recenici samoj po sebi koja pokazuje zefu ne- 
cega sto je mucno da bude. ovako gdje treba 
tumaciti kao i da kod 1. da, I, A, 1, b, /3) (II, 
str. 167). Gdi bih se po sreci i ja ovdi pomladio ! 
M. Drzic 52. 

2. quoniam, kao posto, po tome sto, od vre- 
mena je preneseno na uzrok. — od xvi vijeka. 
Htio sam svu bradu iskubsti, gdi inoj nije cut' 
po gradu neg tvoje sramote. N. Najeskovic 1, 292. 
Bog je dobar, prostice. Daklen gdi je dobar va}a 
grisiti i zlo ciniti? J. Banovac, prip. 72. Vr- 
hovno A^jece zudjelsko usumni se da on isti (Ivan 
krstite^) lasno mogo bi biti Hrist, i toliko ve6o 
gdi Ivan podobrivase cejad. S. Kosa 48**. Topi 
biju za nedeju dana, de se caru rodila devojka. 
Nar. jijos. vuk. 1, 470. Ne htednu mu jo odmah 
dati gde je star i siromah. Nar. prip. vuk. 109. 
Ali je nagrdona gdo joj noma dveju talpi. 113. 

3. predasne (kod 2) kauzaliio znavci'te ograni- 
ceno je tijem, sto podloznom recenicom u kojoj je 
gdje izrii-e se od cega postaje t'leko unutrne, du- 
hovno ganuce. vidi 1. da, I, B, 3 (II, str. 190—191). 
— od XVI vijeka. a) u glavnoj recenici glagolom 
Hi drugom kojom rijeci izrice se ganuce, a ovo 
moze biti: zalost. Zac je meni veja muka, gdje 
mo takoj podrazujes. M. Vetranic 1, 251. Tko 
vole o srarti sve misli na svit saj, boloc se gdi 
nami sve stvara zestok vaj, ne uziva zivota. D. 
Ranina 93'^. Koju boles, jaoh, ja cuju, gdi je ne- 
mocna dusa moja! I. Gundulic 246. Zostok vaj 
mo cijopa i srco j)riliodi, gdi vila prilijopa ostajo 
saiiia odi. G. I'aliuotic 2, 442. C'omu daklo ja da 
so bolim gdjo mi jo ugrab|on moj sinak? I. Dordid, 
bon. 4:5. Nogo zalim do mo provariso. Nar. pjes. 

. vuk. 5, 209. Hi Xali§ de si ostario ? Nar. pjos. 



GDJE, II, B, 3. 



123 



GDJE, II, B, 4. 



petr. 2, 425. u glavnoj recenici moze se izreci 
tjelesno stane kojijem se javja zalost: Krscane 
tiizni stahu placuci gdi cica Jutosti poganske ne 
smijahu pripovidati jime Isukrstovo. Ziv. kat. 
star. 1, 218. Tko i:e bi suzice prolijevao gdi 
smrtni taj narav nece se svrnuti? M. Vetranic 
1, 5. Zejno uzdisu gdi tvoj buk uslisu. 1, 66. 
Tresem se sva, gdje gine djevojcica svijetla i 
mlada. G. Palmotic 1, 366. Proplako bi stanac 
kami, gdi zalosna, privarena imah biti pogubjena. 

1, 386. I trostruke me suze prolise, gdje mi 
ne bi sudeno da u prvi dom ne ostanem. Pravdo- 
nosa. 1852. 23. — radost, veseje. Er mi se po- 
treba radovati gdi sam imo toliko vrijedna uce- 
nika. I. Dordic, ben. 43. Veseli Crnogorci gdje 
im Dolgoruk potvrdi gospodara. S. ^ubisa, prip. 
127. ili smijeh, kao tjelesni ziiak veseja : Solomun 
mu odgovori da se smije de car cara hoce da 
pogubi na zenskom uzglav^u. Nar. prip. vuk. 197. 

— zadovojnost. Nije li t' za dosti, gdi za te, 
ma vilo, niojoj zi mladosti zivjeti nije milo? N. 
Na}eskovi6 2, 29. — gnev, jutina. Kako Bog se 
ne razsrdi, nisceta gdi tako ruzi te i grdi? H. 
Lucie 242. Ona zavika od srcbe gdi joj ne ti 
mladic pristati. I. Ancic, vrat. 33. Ni tu ti se 
ne bib raz|utila de se varas Marku rad' junastva. 
Nar. pjes. vuk. 2, 238. — zavidnosf. Ivoliko da 
njeku zavidos imase, gdi nasu toliku ^uvezan 
vidase. N. ISra|eskovic 2, 107. — cudene. Kad ta 
vil uz pjesan na prozor izide, cudu se, gdi bijesan 
zivot moj ne pride. S. Mencetic 91. Mi slabi se 
cudimo gdi nas iwogone. I. Ancic, vrat. 79. Ja 
se ne mogu izcuditi nasemu narodu, gdi je toliko 
Slobodan sagrisivat a toliko se opet stidi svoje 
grihe ispovidat? J. Banovac, prip. 37. Vec se 
cudimo konu negovu, de ga oseldan pri br'jegu 
ceka. Nar. pjes. vuk. 1, 84. Pa se zacudi gde 
sve selo peva i veseli se. Nar. prip. vuk. 112. 

— strah. Tolik me bjese strah, gdi t' iires takoj 
sja. N. Najeskovic 1, 178. Prei^ade se Strabini6u 
bane, de pogibe ludo i bezumno. Nar. pjes. vuk. 

2, 285. Ako 1' si se, svekre, prepanuo, de je 
Maksim jos tanko dijete. 2, 554. — oholost, liva- 
lisane. Koji se oboli, gdi sabja negova u mao 
cas krv proli od mnogo banova. M. Vetranic 
1, 52. Povali se medu devojkama, de s' oteo 
kona od Bugara. Nar. pjes. vuk. 2, 143. — sram, 
stid. Ko se necu ja sramiti, gdi ti, u trudijeh 
ki me odhrani, u razbludah sad me uhiti! G. 
Palmotic 1, 140. Sramujom se mnogo, gospo- 
dine, gdi nisam isto i do sad cinio. M. Zoricic, 
osm. 3. Ona j' stidna i mis'ona de je dosla tudem 
dvoru. Nar. pjes. vuk. 1, 66. — salene. Eavno 
poje, zao nii je na te, gdi moj dragi otide niza 
te. Nar. posl. vuk. 1, 477. Zao mu je ceda u 
kol'jevci, de ostade od mjeseca dana. 2, 121. — 
vrijedane. Da Maksimu zao ne ucinis, na ve- 
se^u de ga sad poturas. 2, 546. — kudene, ka- 
rane, zamjeravane. Guj, meni ne zabav' gdi se 
ja olio|u. S. Mencetic 217. Ne zamiraj gdi nije 
nakicena. J. Banovac, pred. ix. Korice te jutrom 
i vecerom de si bila sa mnom pod cadorom. Nar. 
pjes. vuk. 2, 284. — rug. Onda ce|ad kao rugabu 
se, gdi Isus rece, da je zaspala. P. Lastx'ic, od' 
288. — zahvalnost. Mol' Boga, devojko, gde sam 
izboleo. Nar. pjes. vuk. 1, 121. Moli Boga de 
se moja mater nije doma namjerila. Nar. prip. 
vuk. 118. — b) glavnom recenicom ne kaze se 
izrijekom ganuce, nego je u noj uzvik, blagoslov, 
proklestvo itd. po kojemu se ono poznaje. Ja toj 
videci, rijeh: ,0 nemila smrti! gdi ce nas ovdi 
svijeh ob jednom satrti!' P. Hektorovio 72. Vala 
Bogu! vala jedinome! gde mi Vlasi zaiiu u ne- 
de}u. Nar. pjes. vuk. 1, 168. Lele mene do Boga 



jednoga! de pogubih svoga sina Marka. 2, 197. 
Eopce mqje! zmijo od Turaka! de propade u 
tamnici mojoj ! moz' li s', robe, junak otkupiti ? 
2, 274. Avaj mene do Boga miloga! de pogiboh 
jutros pred mehanom. 2, 353. Hej Solune, ognem 
sagoreo ! de u tebe ne ima junaka. 2, 463. Blago 
Andriji de je poginuo! P. Petrovic, gor. vijen. 
51. — amo mogu spadati i ovi primjeri: Ves'o 
ti je ovi danak, moj mili Boze! de Jovanu ]ubi 
vode u case dobro. Nar. pjes. vuk. 1, 44. Stra- 
sivice Jaksica Todora! de on ne smje udrit' na 
Ivana! 2, 598. 

4. (mozehiti sirenem predasnega znaeena) pod- 
loznom recenicom u kojoj je gdje izrice se sto se 
tjelesnijem. ill duhovnijem naclnom osjeca, vidi 
1. da, I, B, 1, b (II, str. 188—189). od da razli- 
kuje se gdje tijem sto se ovom rljecl istice (i jos 
vise kad je subjekat podlozne recenice objekat u 
glavnoj) da subjekat glavne recenice n. p. cuje 
uprav svojljem uslma, vidi svojljem oclma ono 
sto je izreceno u podloznoj, a kad da moze se 
kazati da ,cuje, vidi' i sto preko drugijeh \adi 
obazna; tako cujem da |udi govore kaze se kad 
se zna da se nesto pripovijeda, cujem gdje |udi 
govore a osobito cujem |ude gdje govore kad se 
cuje u pravom smislu nihov glas. all se nerijetko 
sve tri konstrukclje mijesaju kod pisaca i kod 
sama naroda. — od xv vijeka. a) u glavnoj je 
recenici glagol Hi druga rijec kojom se pokazuje 
tjelesno ili duhovno osjecane. ovo moze blti: vid. 
Ugleda trup gdi lezi. M. Marulic 56. Vidjeh sto 
Vila, gdje svaka luk nosi. M. Vetranic 2, 109. 
Po svak cas vidamo, zalosna gospode, gdi nigda 
zlo samo ne moze da dode. N. Najeskovic 2, 67. 
Vidjeh gdje njetko bjezi. M. Drzic 269. Dru- 
goga ces vidit banom gdi stoluje na Dunaju. 
A. Cubranovic 144. Plakahu sve dumne gleda- 
juci gdi mre. B. Kasic, per. 130. Vidih ogan 
kadi stine. D. Barakovic, vil. 215. Izradi zalosti 
ku si px'ijala, kada si uzrila gdi ga izranise. M. 
Alberti 418. Ali opeta glasoviti pojacki se kra} 
objav|a, gdi proc caru vojsku spravja. I. Gun- 
dulic 433. Ali se Osman car opeta pazi, gdi sve 
na boj tjera. 446. Zagledahu pogani, gdi Priska 
moli. F. Glavinic, cvit. 213-. Silna upazih Vuci- 
straha , gdje put uprav mene grede. G. Pal- 
motic 2, 180. Vidim, gdi se rijeke od krvi s obje 
strane proljevaju. 2, 260. Gledahu vase oci gdi 
Isukrst krv prolivat poce. J. Kavanin 316b. Upazi 
iznenade gdi ta crna ptica promece se u crno 
dijete. I. Dordic, ben. 190. Kad kra} Baldasar 
opazi ruku covicju gdi dvama prsti po zidu pise. 
J. Banovac, prip. 26. Viditi tolike vojnike gdi 
koju dicicu. F. Lastric, svet. 197^. Ugledah dya 
covika, gdi se na mostu biju. M. A. Rejkovic, 
sabr. 68. Otac svoje sinove uzre zlom godinom 
zanesene, gdje ih more uzavrelo na bijesne va- 
love sjemo tamo mece. I. M. Mattel 332. Ako 
vidimo, gdi se tko jedan put opije, ne mozemo 
reci, da je on pijanac. B. Leakovic, gov. 9. Ljepo 
li je pogledati uz visoko vedro nebo, de se muiia 
gromom igra. Nar. pjes. vuk. 1, 52. Dal' ne vidis 
gde si poginula? 2, i20. Vide bane de mu druga 
nema. 2, 271. Vidili smo primorkinu gdi do- 
broga koria jase. Nar. pjes. istr. 2, 101. Vid'la 
zaba de se koni kuju, pa i ona digla nogu. Nar. 
posl. vuk. 34. Kad ugleda cara de ide. Nar. prip. 
vuk. 133. I ugledase sina covjecijega gdje ide 
na oblacima nebeskima. Vuk, mat. 24, 30. — cu- 
vene. Ovo ja kako cuh gdi mo6no priseze. S. 
Mencetic 125. Za sto je boljezan na smrti kufa 
cut gdi poje u pjesan. M. Vetranic 1, 3. Ako bi 
tkogodijer zacuo svoga iskriiega, gdi pogrduje 
ime bo^je. A. Gucetic, roz. jez. 38. Glas iz luga 



GDJE, II, B, 4. 



124 



1. GDJEGOI) 



jedaii zacu gdi se uz gorske dipli sklada. I. Gun- 
dulic 352. Ovdi se cuje glas, gdje pjeva ovii 
standi. G. Palmotic 2, 333. Cujem, gdi mi niki 
odgovara: ,Otce ja nikoga na grih ne nagovaram'. 
J. Banovac, prip. 220. A cuo sam di }udi go- 
vore. And. Kacic, razg. 205'\ Ciije dete gdi place. 
D. Obradovic, basn. 3.5. Jeli pogiljjivije ogo- 
varati i zloglasiti koga ili slisati gdi se ogovara? 
B. Leakovic, nauk. B6G. Za to gotovo svaka Srp- 
kina kojoj je brat umro oplaee i danas kad cuje 
kvikavicu gdje kuka. Vuk, ziv. 224. — sanane. 
Jer sam nocas cudan san usnio, de moj kalj)ak 
pliva po Neretvi. Nar. pjes. vuk. 1, 464. San 
usnila gospoda carica de joj na snu coek govorio. 
2, 390. — citane. Nu si ctil dobro ti, Pavao gdi 
pise. N. Najeskovic 1, 330. — tjelesno osjecaiie 
uopce. Ter uzmnim zivot oc cuteci gdi venu. S. 
Mencetic 30. Pojuci pjesan ocute gospodu gdi 
ide uz skalu. N. Najeskovic 1, 242. Cute sveder 
crv pogani gdje ih grize. B. Zuzeri 83''. — uo- 
hodene, zastajane, sretane, stizane. Pastira naj- 
dosmo cvileci, gdje suze otira. M. Vetranic 2, 137. 
Iduci !^ubmir u lov nade gdje govori Eadat. N. 
Najeskovic 1, 180. Kad no te nigda srih gdi 
bludis pojem sam. D. Barakovie, vil. 294. Nade 
gdi se je obisio nesricnik. I. Ancic, svit, 19. Su- 
srite gdi nose iz Naima jedinoga sina nike udo- 
vice. F. Lastrit', ned. 336. Nasavsi Izbozeta, gdi 
slatko spava. I. J. P. Lucie, razg. 61. Zastasmo 
te za vecerom, gde veceru ti veceras. Nar. pjes. 
vuk. 1, 115. Tu nadose jednu nevjesticu, de joj 
gore i noge i ruke. 2, 12. Iduci putoni sustignu 
jednoga coeka de vodi dva brava na uzlici. Nar. 
prip. vuk. 210. Nabasa na jednu babu, de ukraj 
puta sjedi. "227. — domis}ane, mis^ene. Misled, 
gdi ce ma gospoja s moje varke poginuti. G. 
Palmotic 1, 368. Ali nemu odmah na um pade, 
de su s' jedan drugom zavjerili. Nar. pjes. vuk. 
2, 221. Tad se Dmitar bjese osjetio, de ce |uba 
brata otrovati. 2, 628. — znane. Ne vijom, moj 
Boze, tva pravda trpjoti tolik smi-ad gdi moze. 
M. Vetranic 1, 10. Ah, sad poznam, gdi istino 
odgovori meiii odi. I. Gundulic 97. — h) amo 
spadaju i ovaki primjeri u kojima mjeste ;/lavne 
recenice stoje rijeci evo, eto, eno, nuti. gdje stoji 
jamacno po tome sto se one rijeci shvataju kao 
da isto vrijede sto i imperativ glagola vidjeti. 
Nut gdi im part drzi! N. Najeskovic 1, 247. Oto 
ti sinak tvoj u vodi gdi gazi. M. Drzic 86. Ali 
eto gdi skace k nam kolo satii-a. I. Gundulic 171. 
A Hotima grada ono, iz daleka gdi se bili. 322. 
Evo Husoina gdi ku posalbinu od Osmana nosi. 

1. T. Mrnavic, osm. 131. Evo gdi covik prav 
pravcat umira! M. A. Ke|kovic, sabr. 1. Al' eto 
starca gde ide. Nar. pjes. vuk. 1 , 289. Nuto 
didije gdje namiguje! 1, 385. Eno mi je u gra- 
diiii gdi neven bere. 1, 426. Al' eto ti ]^utice 
liogdana do on goni Ke}u i Milosa. 2, 221. Eto 
ozdo dva dobra junaka de s' ceraju uz goru zo- 
lenu. 2, 591. 

5. gdje se izjednacuje jos vi§e s da, te se upo- 
treb^ava i kad je u glavnoj recenici glagol Hi 
druga rijcc kojom se pokazttje jav^ane, a u pod- 
loznoj je ono sto se jav(a. vidi 1. da, I, B, 1, a 
(II, str. 186—188). — od xvi vijeka. Egloga, u 
kojoj pastiri Damon i Tirsi medu sobom zgovor 
cine, kazuci, gdi Mopso place smrt go.spojo Nike, 
bratucodo negovo. 1). Kanina 135i«. Voliko mi 
josto .stvari od vas zvijezde prorokuju, yodri kra|i, 
.svijotli carl vase plemo gdi jjostuju. G. Palmotic 

2, 268. Ki'iiga ka/.o do ga kuno majka. Nar. j)jos. 
vuk. 2, 265. A sapatom zbori .sirotina de mi 
sjedi sualia istro.seiia. 2, 542. Nu objavi i svoj 
braci kazi, de 6o ])uci tridesot topova. 2, .543. 



G. da(ijem izjednacenem s da podloznom rece- 
nicom u kojoj je gdje razlnze se i titmnci sup- 
stantiv Hi zamjenica u glavnoj, vidi 1. da, I, 
B, 4 (II, str. 1911)). iieki hi pritajeri po znacenu 
mogli spadati i pod 3, 4, 5. Eazmi smrt jedinu 
ja ne vim zlo vece ner meni istinu vjerovat gdi 
nece. S. Mencetic 122. Cijem da tko zaplati 
}ubav tuj veliku, gdi se sam htje dati za dat' 
raj coviku? N. Najeskovic 1, 127. Ja ne znam 
smi't goru neg rai'ien gdi bone. D. Barakovie, vil. 
130. Neg su mi se zli bilizi jailni majci ukazali 
gdi se gi'avran vijase nad merli od Zadra grada. 
199. Ovo je |ubav nasega oca nebeskoga gdi 
vlastitomu sinu ne prosti zivota. I. Ancic, svit. 
159. Mili Boze, euda golemoga! gde brat sestru 
deveru jiredade. Nar. pjes. vuk. 1, 24. Nek su 
nemu dvoji troji jadi: jedni jadi de se ne videsmo. 
drugi jadi de se ne sastasmo, treei jadi de se 
ne jubismo. 1, 280. Jedna mi je tuga na srdakeu 
mome de mi vranac konic jio poju ne skace. 

I, 393. Videh cudo i nagledah ga se, de idase 
patka potkovana. 1, 529. Tu se odmah jadu osje- 
tila, de j' umro nejacak Jovane. 2, 42. Al' to 
zacu od Budima kra|u, de krajica pokloni de- 
vojku. 2, 595. Glas dopade gosjjodi krajici, de 
je Ivan doso na Trutinu. 2, 598. 

GDJEGDJE, adv. alicubi, u kojem (gdjekojem) 
mjestu (indefinitno) , razlikuje se od indefinit- 
noga gdje (kod II, A, 2) tijem sto se misU na 
vise od jednoga mjesta. — isporcdi gdjesto. — 
Postane vidi kod gdje, 11, A, 2, c. — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Stidicevu (gdjegdi 
,alicubi'), u Vukovu (,hie und da' ,passim'). Zasto 
sam gdigdi jirodujivao i s aceutom. F. Lastric, 
test. XTii. Koji gdigdi po Filipju biva. J. S. 
E,e|kovic 121. Ali nista videt ne mogase nego 
degde krstaca barjaka. Nar. pjes. vuk. 5, 3.34. 
— S'djegdje— gdjegdje kao gdje— gdje, vidi gdje, 

II, A, 2, a, c). Buduci da sam slidio gdigdi prve, 
a gdigdi druge. F. Lastric, test. xii. 

GDJEGDJETKO, vidi gdjetko. — U jednoga 
pisca nasega vremena (gdjegdjeko). Gotovo ne 
minu dana, da ne dode gdjegdjeko na poklon. S. 
^j^ubisa, l^rip. 100. 

1. GDJEGOI), adv. alicubi (aliquo, unquam, 
aliquo modo), rijeccom god gdje dohiva indefi- 
nitno znaiche (isporedi gdje, II, A, 2). drukcije 
je 2. gdje god, od cega se ovo razlikuje i ak- 
centom i tijem sto se god nigda ne odjeluje od 
gdje. — Gdje moze hiti u kojem mu drago oblikii 
(vidi gdje, I), a mjeste god moze hiti gode, godi, 
goder, godir, god itd. (vidi god). — Od xvi vi- 
jeka (vidi primjer 31. Drzica kod a) s ohlikorii 
gdjegodi), a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi- 
goder ,alicubi'; kadigodir ,uspiam'), u Mikafinu 
(gdigodi, gdjegodi, kad se razumi stati ,alicul)i, 
uspiam locorum vel gentium' ; gdjegod, gdjegodir, 
kad se razumi poci ,quopiam, aliipio'), u Bclinu 
(gdigodi, giligodijer , alicubi' 447"; gdigodi , aliquo' 
598''; gdjegodi ,intordum' 721''), u Stuliceou (gdi- 
god, gdigodi, gdigodir, gdigodira, gdigodje ,ali- 
culii, uspiam locorum vel gentium'), u Vukovu : 
gdjegod (gdjegod), 2. ,irgend wanu' ,aliquanil(), 
quando(pxo': Dodi du ti gdjegod, kad uzimaui kad. 
a) mjestu. gdjegod: Ako gdjegod koji ostaje. 
J. Kavanin 120''. Ako li se je gdigod namirio. 
A. Kanizlid, kam. 9. Nedos nadi gdigod ni cila 
versa. And. Kacie, razg. 318. Ima li gilegod de- 
vojka koja jo na mo prikladna? Nar. i)jes. vuk. 
1, 58S. A ear gledi i dosno i levo, ne bi 1' gdi- 
god vidio Momira. 2, 160. 11" je gdogod s ])uta 
zalutala, ili su jo lovei uvatili. 1, 274. — gdje- 
godi: Ovdi ga du u ovu crkvu gdigodi za nodas 



1. GDJEGOD 



125 



GDJENO 



skrit. M. Drzic 221. Ova rijec evo u svetomu pismu 
gdig-odi se nahodi. M. Divkovic, bes. 4''. — gd.je- 
godir: I po Bracu i u Trogiru, gdjegodir se ke gla- 
vice naziru. J. Kavanin 1181'. — gdjegod: Nije vece 
cudo nastanulo, ni nastalo ni se degod culo. Nar. 
pjes. vuk. 2, 22.8. Ne znas degod kamene pecine 
de bi mogli vatru naloziti? 3, 419. — gdjegodi: 
Pak ja podoh u svijet bijeli, da degodi boje sluzbe 
trazim. 2, 139. — h) vremenu. gdjegod: Ako 
bi ocitnik ili grabioc digod ucinio se, morao bi 
naslidovati Matea. G. Pestalic 67. — gdegode: 
Sto se nisi gdegode umila? Nar. pjes. vil. 1866. 833. 
— gdjegodir: Neka nastoje izkoreniti ovu nemoc, 
gdigodir s ucenjem, gdigodir s nutkanjem. M. 
Bijankovic 6. — c) Jiao sto gdje 7noze ne biti 
ograniceno na samo nijesto a ni na vrijeme (vidi 
gdje, II, A, 1, a, b) dd)), gdjegod moie znaciti: 
od priUke. Prije gdjegod dva godista. S. Eosa 
84^. a u ovom primjeru. takooo gdjegod tnoze se 
shvatiti kao iole : Jesi 1' degod u zivotu, Marko ? 
Nar. pjes. ^, vuk. 2, 403. 

2. GDJE GOD (god sejace istice akcentom nego 
gdje), adv. iibicumque (quocumque), gdjejerela- 
tivno (vidi gdje, I, A, 3) a god daje mu neogra- 
niceno znacene tako da se razumije o svakom 
mjestu (ili vremenu) koje se hoce ili koje se moze 
poviisliti, isporedi gdje mu drago. razlikuje se 
od predasnega (1. gdjegod) ne samo akcentom 
nego i tijem sto god nije zdruzeno u jednu rijec 
s gdje i moze se od ovoga odijelifi jednom ili 
vise enklitika, kao: gdje ga god vidis, gdje bi 
god mogao naci, gdje bi ih god nasao itd. (u 
Vukovu rjecniku nema ove razlike, te za oba zna- 
cena ima samo gdjegod, gdjegod). — Gdje moze 
biti u kojem mu drago obliku (vidi gdje, I), a 
mjeste god moze biti gode, godi, goder, god itd. 
(vidi kod god). — Od xiv vijeka (vidi b) s gode), 
a izmedu rjecnika u Vrancicevu (kadi godir ,ubi- 
cunque'), u Belinu (,ubicumque' gdi godi 280^. 
533^ ; gdi godir 447"), u Bjelostjencevu (gde gode, 
kadi godar ,ubicunque' ; kade god ,ubivis, quando- 
que in loco'), u Jambresiceva (gde gode ,ubicun- 
que'), u Voltigijinu (gdi godi, gdi godir ,ovunque, 
in qualsivoglia luogo' ,wo immer' ; kadi god ,ovun- 
que' ,wo immer nur, wo nur'), u Stulicevu (gdje 
god, gdje godi, gdje godijer ,ubivis, ubicunque'), 
u Vukovu : gdjegod (gdjegod), 1. ,wo immer' ,ubi- 
cumque'. a) stajanu u mjestu. god: Gdi god 
liegov stup cestiti i slika je slavna bila, nije je 
mogla oboriti prike od tresne strasna sila. N. 
G. Bunic, dubr. 4. Gdi su god bratja. P. Fili- 
povic 47. Sretan bio, gdi god bio ! Nar. pjes. 
vuk. 1, 147. Kado god vidis ko zivo stvoreiie 
stani. Nar. prip. mikul. 76. — gode, godi, gode: 
Po vsemb mojenit .ladaniju i gdi godi ja uz- 
mogu dohititi. Mon. serb. 220. (1391). Gdi godi 
sa.m. ja, ondi ce i sluzbenik moj biti. Bernardin 
67. joan. 12, 26. A mi smo gde gode zapovijeda 
tvoje gosposto. Star. 10, 24. (xvii vijek). Gdi ga 
godi zastanu, neka ga onde ubiju. A. Kanizlic, 
kam. 108. De si gode, da si sada ovde ! Nar. 
pjes. vuk. 2, 100. Gdi se gode gradovi uzimju, 
uzimje i(h) Alil-aga s Markom. 2, 362. — goder(e), 
godir(e) : A gdi godire budu skujtjeui dva ali 
tri u jim.e niqje, ondi sam i ja meju nimi. Ber- 
nardin 46. mat. 18, 20. Gdi godire pripovidano 
budet ovo evanjelje recet se i cto ova stvori na 
spomenu ne. M. Alberti 4-52. mat. 26, 13. I ti 
s Bogom, jaoh, ostani, gdje goder si, majko mila! 
I. Gundulic 79. Kadi godire se najdem, vazda 
cu ufati u bozastvo tvoje. M. Jerkovic 33. Gdi 
godir je nasao, sve je izvadio. A. Bacic 21. — 
god: De god sjedne, na krilo me metne. Nar. 
pjes. vuk. 1, 565. Svud su brodi, de god dodes 



vodi. 2, 278. Eda si se krivo zaklinala, de god 
mene do uevo|e bude, da ces mene biti u nevoJiV 
2, 409. De god nadoh za me prijateja, tu ne 
nadoli za tebe devojku. 3, 24. — b) o vremenu. 
I tuj tisustu pertpert da davaju Dubrovcaue, do 
gde gode Dubrovnikt drtzi Stont gradi,. Mon. 
serb. 167. (1358). — c) o micanu. Gdi godi smo 
dosli, vasdi smo bili po cudnovati nacin vidini, 
|ub}eni i obilno obdarovani. P. Hektorovic 53. 
Gdi godi zac bvidu, nikako nac mira ne mogu 
mem' trudu. D. Eaiiina 138''. Ki mirisom uda- 
raju, gdi godi se obracaju. J. Kavanin 161^. 

GDJEKAD, adv. aliquando, kad (indefinitno), 
kadgod, gdje daje indefinitno znacene adverhu 
kad, vidi gdje, II, A, 2, c. — U jednom primjeru 
XVI vijeka (s oblikom gdjekade). Tko jamu gdi- 
kade izdube za druzijeh, on u liu upade tere svoj 
plati grijeh. N. Dimitrovic 11. 

GDJEKAKAV, gdjekakva, pron. kakav (inde- 
jinitno), kakavgod, gdje daje zamjenici kakav in- 
definitno znacene, vidi gdje, II, A, 2, c. — Od 
xviii vijeka. Tko gdikakvi cvit ima. J. S. Re}- 
kovic 90. 

GDJEKOJI, pron. aliquis, koji (indejinifno), 
kojigod, gdje daje indefinitno znacene zamjenici 
koji, vidi gdje, II, A, 2, c. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Vukovu (,mancher' ,aliquis'). 
Ja tebi dajem za svidoka gdikoji redak iz sv. 
pisma. M. A. Jle|ko\T.c, sat. A 8''. Koje vola i 
gdikoje jane. E6i'. Ne od gdikojih samo griha 
nego od sviju. B. Leakovic, nauk. 120. Memed- 
aga konaku pohiti, ne bi 1' jos kog Srba sastanuo, 
da jos bira dekog da pos'jece. Nar. pjes. vuk. 
4, 145. Nema dukata nego srebrni novci i gde- 
koji dukat. Nar. prip. vuk. 95. Gdjekoji ovaki 
glagoli imaju sadasne vrijeme i na ,am' i na ,em'. 
Vuk, pism. 57. 

GDJEKOLI, vidi 1. gdjegod i koli. — Na je- 
dnom mjestu XVII vijeka u pisca cakavca. Pojdi 
stat gdikoli. D. Barakovic, jar. 54. 

GDJE MU DEAGO (gdje mu drago), adv. ubivis, 
ubicumque, vidi 2. gdje god od cega se gdje mu 
drago razlikuje tijem sto moze i ne biti relativno 
nego znaciti uopce: u kojem mu drago mjestu 
(vidi primjer). zamjenica trecega lica mu tie po- 
kazuje nikakvo osobito cejade. mjeste mu tnoze 
biti i zamjenica drugoga lica ti. vidi drag, II, 

2, b, a) ff) bbb). — Od xvu vijeka, a izmedu 
rjecnika u Mikafinu (gdje mu drago, kad se ra- 
zumi stati ,ubicunque, ubivis, ubiubi, ubilibet'; 
gdje mu drago, kad se razumi poci ,quocunque, 
quolibet, quoquo' ; gdje ti drago, gdje hoces) gdje 
naj prije dolazi, u Belinu (gdi mu drago ,ubi- 
cumque' 280*. 447a. 533*), u Bjelostjencevu {gde 
ti drago ,ubi licet, placet, ubivis'), u Voltigijinu 
(gdi mu drago kod gdi godi), u Stulicevu (gdi mu 
drago, gdje mu drago, gdi ti drago), u Vukovu 
(gdji'mudi-ago ,wo immer' ,ubivis'). Da povrati 
sto je zarobio na Krnici ili gdje mu drago. Osvetn. 

3, 118. 

GDJENO, vidi gdje. rijecca no nekako istice 
jace adverab Hi zamjenica, isporedi ces. ten, taj, 
novoslov. ino, /. — Od xiv vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Belinu (gdino ,ubi' 279''); u Stulicevu: 
gdino, gdjono gdje (kod gdino) ima i inter oga- 
tivno znacene; u Vukovu. a) naj cesce kao rela- 
tivni adverab, vidi gdje, II, A, 3. Da Vlasi gredu 
po mestehb stareht gdeno jestb zakonno da se sols 
prodava. Spom. sr. 1, 11. (1397). Onamo gdeno si 
bilb. 1, 60. (1405). U pakao su otisli, gdino ce 
i sadani nevirnici. I. Ancic, vrat. 170. Da tu 
raste lav krilati, gdino i oro dvoglavati. J. Ka- 



GDJENO 



126 



GEGAS 



vanin 281*. Al mi pruza ruku s. Agustin, gdino 
pise, govoreci: . . F. Lastric, test. 229a. Muke 
paklene dino se smrt zeli. M. Zoricic, osm. 93. 
Kod Marina stana, gdjeno Mara spava. Nar. pjes. 
vuk. 1, 261. Gdjeno sinoc na konaku bje.smo, 
gospodsku ti vecer vecerasmo! 1, 299. Gclino li 
su po tri, po cetiri, jednog uzmi, a druge ostavjaj. 

1, 556. Bacio ih na dno u ta^^licu deno lezi voda 
do kojena. 2, 245. — h) kao konjunkcija, vidi gdje, 
II, B. Lipo ti je, bratjo, pogledati lipa skoka 
junackoga, gdino junak poskakuje. P. Hektorovic 
9. Iznade ko zejase, gdjeno Jezus Bog istini ii 
Simuna blagovase. I. V. Bunic, mand. 18. Ovako 
var|ivo ja mis|ah od tebe, gdino pak ti nisi kano 
covik. G. Pestalic 187. I ugleda Maricu deno plaho 
mete dvor. Nar. pjes. vuk. 1, 345. — c) rijetko 
interogativni adverab, vidi gdje, II, A, 1. Eeci 
mi, gdino sii sada s\'i oni. B. Kasic, nasi. 7. i 
u Stulicevu rjecniku. 

GDJESTO, adv. vidi 1. gdjegod; sto daje ad- 
verbu gdje znacene indefinitno, vidi sto, isporedi 
kasto. — Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u 
Vukovu (,hier und da, ii-gend' ,passim, alicubi'). 
Pozivati se gdisto na sveto pismo. M. A. Re}- 
kovic, sat. AS*'. Dosta bi bilo dicu istom gdisto 
pripomagat. sabr. 18. Jer tad gdisto istom grozdje 
zrije, gdisto paii se vec pod zemju ki'ije, gdisto 
piju izbistrite sire, gdisto grozdje na po zi-ilo 
mire. J. S. Rejkovic 351. Pa se desto iz pusaka 
tuku. Nar. pjes. \aik. 4, 233. Mnogi spisate}i 
nasi pisu ,koreti, korem' a moze biti da se tako 
gdjesto i govori. Vuk, pism. 37. 

GDJE TEE GDJE, adv. vidi 1. gdjegod i 
gdjegdje. — U Stulicevu rjecniku (,alicubi sic 
alicubi vero, alicubi'). 

GDJETI, vidi 1. djeti. — U Belinu rjecniku : gdi 
se gdio? ,dove si e cacciato?' ,ubinam gentium 
lat'et?' 279'*, i u Stulicevu: gdjeti se ,ire, abire, 
abdere se'. ova su dva pisca mislila da djeti po- 
staje od gdje. 

GDJE TI DEAGO, vidi gdje mu drago. 

GDJETKO, gdjekoga, pron. ali(iuis, vidi tkogod, 
isporedi gdjekoji. — U jednoga pisca nasega vre- 
mena. Gdjetko sjeme dao za tri ploda. Osvetn. 

4, 9. 

GDJEVOVANE, n. (jurispr.) stajane u nekom 
injestu. — Nacineno od gdje. — Rijec je ne- 
spretna kao i nem. nbication prema cemu je i 
nacinena. Gdevovane ; gde je tko ; bivane, bi- 
valiste; ubieation. Jur.-pol. terminologie. 512. 

GDO, vidi tko. 

GDUNIJE, m. me musko, nacineno u basni 
od gduna. — U rukopisu xvii vijeka u kojem je 
jezik j)omijesan s crkvenijem. Povestt o caru 
Gdnniju. Carstvuje bese veliki Gdunije. Starine. 

2, 311. 

GDUNA, /. vidi 1. duna. — U rukopisu xiv 
Hi XV vijeka. Da izjestb gdunu i sokt da ispijett. 
Srcilovjec. jck. jag. star. 10, 102. i iz I'lega u Su- 
lekovu imeniku. 86. — I kao ime zensko, ispo- 
redi ii. Duna. — ^jrye nasega vremena. Gduna. 

5. Novakovio, j)om. 56. 
GDE, vidi gdje. 

1. GE, vidi gdje. 

2. GE, ime slovu g. Iraena slova: a, b, va, ge... 
I. Anci6, svit. viii. 

GEACENE, n. djelo kojijem ko geaci Hi se 
geaci. — U Vukovu rjecniku (,das machen zum 
geak, das })Otragon oines geak' ,a])j)ellatio aut 
simulatio rustici'). 



GEACINA, m. augm. geak. — TI Vukovu rjec- 
niku (gdje stoji da je zenskoga roda). 

GEACITI, geacim, impf. ciniti (koga) geakom. 

— Akc. kakav je u praes. takavje u impf. geacah 
i u part, praet. pass, geacen; u ostalijem je obli- 
cima onaknv kakav je u inf. osim aor. 2 i 3 sing. 
geaci. — U Vukovu rjecniku (,zum geak machen' 
,facio rusticum') s primjerom : Nemoj ti nega gea- 
citi, nije on geak. — Sa se : geaciti se, refleksivno, 
podnositi se kao geak. — TJ Vukovu rjecniku 
(,sich als ein gea.k betragen' ,simulo rusticum') 
s primjerom : Sta se geacis ? 

GEACKI, adj. koji pripada geacima. — U 
Vukovu rjecniku (,baurisch- ,plebejus'). 

GEAK, m. prost, neotesan covjek. — isporedi 
gejak. — Rijec tuda nepoznata postana (tur. 
qyjaq, nemilostan ?). — U Vukovu rjecniku (,ein 
gemeiner ungebildeter mensch' ,homo de plebe' 
cf. cipor). 

GEAXUSA, /. prosto, neotesano zensko cejade, 
vidi geak. — U Vukovu rjecniku. 

GEBEN, m. Thymus serpillum L., majcina du- 
sica. — U Sulekovu imeniku (0. Vujicic). 86. 

GECA, /. selo u Ugarskoj, magar. Kopcseny, 
nem. Kittsee. Jacke. 293. 301. 

GECIJA, m. magar. Geci, hyp. Gergely, Grgur. 

— U narodnoj pjesmi nasega vremena. Za Ge- 
ciju bana Titelskoga. Nar. pjes. vuk. 2, 486. 

GECO, m. hyp. Gedeon. — • Akc. se mijena u 
voc. Geco. — U nase vrijeme u Lid. J. Bogda- 
novic. 

GECKOVAC, Geckovca, m. ime dvjema selima 
u Hrvatskoj u p>odzupaniji varazdinskoj. (kaj- 
kavski) Geckovec doni. Pregled. 47. Geckovec 
gorni. 48. — Moze biti da i prvo e stoji po kaj- 
kavskom govoru mjeste negdasnega 'b ; onda bi 
trebalo da glasi Gackovac. 

GEDEON, m. ime kaludersko, vidi Dedeon. 
Sem. srb. 1882. 202. 

GEDONA (?), m. ime volu. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. 

GEDA, m. prezime. — U nase vrijeme u Lici. 
J. Bogdanovic. 

GEGA, m. covjek iz sjeverne Arbanije, rijec 
arbanaska. — U Vukovu rjecniku: Gega, Ar- 
nautin iz sjeverozapadnijeh krajeva, s desne strane 
rijeke Skumbije, a oni s lijeve strane zovu se 
,Toske'. Gege i Toske razlikuju se malo i po go- 
voru, a i po odijelu i po oruzju: Toske nose §i- 
roke kosuje, kratke anterije, bijele goko i na 
glavi fesove; a Gege caksire, dolame (se|aci i 
bjelace kao i Crnogorci) i oko glave saruke ; a 
i duge su im puske di-ugojacije: u Gega su puske 
,arnautke', kakove su i u Crnoj Goi'i i u Herce- 
govini; a ona duga puska, kakove nose Toske, 
zove se u Srbiji ,toska*, i ona je od arnautke 
malo kra6a, a u jalmanu sira i pravija. Gege su 
zakona turskoga i rimskoga, a medu Toskama 
ima ih i zakona grckoga. — I kao ime musko, 
u narodnoj jyjesmi nasega vremena: A sodmi je 
Gega ka2iotane. Nar. pjes. vuk. 5, 75. 

GEGA^KA, /. Iu(a.ska. — U nase vrijeme. J. 
Bogdanovic. l^. Stojaiiovid. 

GJiJGANE, n. djelo kojijem se ko gega. — U 
nase vrijeme i u Vukovu rjecniktt. (,das triige 
gehon' ,iiicessus sognis'). ,Ostavite se gegai'ia, 
moze koje iz gegajko ispasti!' J. Bogdanovic. 

G^GAS, Gegdsa, m. mmki nadimak. — U na§c 
vrijeme u hrvatskoj krajini. V. Arsenijevii. 



GEGATI SE 



127 



GENDAR 



GEGATI SE, gegain se, impf. jujati se (na 
Jujasci). — Akc. I'aki je u inf. taki je u jyraes. 
3 pi. g^gaju, w aor. gegah, ii ger. praes. gega- 
juci, u ger. praet. g^gavsi, u part, praet. act. 
g^gao ; u ostaUjem je oblicima onakav kakav je 
u praes. 1 sing. — Nije stara rijec, ali moze i 
ne biti tuda. — TJ nase vrijeme. 1^. Stojanovic. 
,GdJ6 su djeca'?' ,Ta ziias de su, eno se gegaju'. 
J. Bogdanovic. — Od ovoga znacena hice postalo 
drugo: ici tesko, polagahno (ko tako ide obicno 
se jttja) koje je 7i Vukovu rjecniku (,trage gehen' 
,segni gradu incedo'). ,Gle kako se gega, ide, 
ode li Dece li'. J. Bogdanovic. 

GEGA VAC, gegavca, m. prvo je znacene: covjek 
koji se gega kad ide, a od toga ce biti postalo 
sto u Slavoniji tako zovu slijepce. — Akc. kaki 
je u gen. sing, taki je u ostaUjem padezima osim 
nom. sing, i gen. pi. gdgavaca. — U Vukovu 
rjecniku: 1. osobito u Slavoniji zove se slijepac. 
2. ,ein trager ganger' ,qui segni gradu incedit'. 

GEGAVACKI, adj. koji pripada gegavcima 
(slijepcima). — U Vukovu rjecniku (vide s|epacki). 

— Gegavacki jezik zove se kad slijepci (gegavci) 
u Slavoniji i u Turskoj Posavini govore tako 
medu sobom da ih driigi (udi )ie mogu razumjeti 
(isporedi franc, argot, tal. lingua furbesca, nem. 
gaunersprache, itd.). vidi it Vukovu rjecniku kod 
gegavacki, gdje ima i preko cetrdeset gegavackijeh 
rijeci. — Adv. gegavacki. To se zove ,gegavacki 
jezik', ili : ,govori gegavacki'. Yuk, rjec. 

GEGE, /. pi. vidi gace. — Po svoj prilici rijec 
tuda, nepoznata postana (isporedi franc, gregues). 

— Od XVIII vijeka po Hrvatskoj i Slavoniji i 
Lid, a izmedu rjecnika u Jambresicevu (,caligae 
follicantes' 80^) gdje naj prije dolazi. Futu cuvaj, 
Doro ! gegQ drzi, Pero ! po muski se kolo vodi. 
Nar. posl. stoj. 150. Gege, kao u sali naziv ga- 
cama ili pantalonima. ,No.sidere ti tamo tvoje 
gege'. jVidere! kako je zategao gege! rekao bi 
da mu ni car do kojena nije'. J. Bogdanovic. — 
U Sulekovu rjecniku: ,kurzo hoseu' kod ,liose'. 

GEGEKATI, gegecem, impf. vidi clrekenati se. 
Jare gegece. V. Vrcevie, igr. 8. 

GEGE^jATI, gege}am, imjrf. neskladno ici. ^. 
Stojanovic. — Bice dem. gegati. 

GEGIC, m. vrsta vinove loze bijela grozda. — 
U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 86. 

— isporedi gegino. 

GEGINO, n. vrsta vinove loze bijela grozda. 

— U nase vrijeme u Dalmaciji. B. Sulek, im. 
86. — ispioredi gegic. 

GEG^A, /. selo tc Srbiji u okrugu toplickom. 
M. D. Milicevic, kra}. srb. 386. 

GEGA, m. i f. starmali, patujak (kaze se i o 
zenskom cejadetu), bice od tur. gege, ludak, bena, 
tepavac. — Akc. se mijena, u voc. gego. — U 
nase vrijeme. A gdje je jgedja' (jamacno treba 
citati g.ga)? — Otjerao pse na vodu (kaze se o 
krz|avom, slabackom covjeku koji se upusti u 
posao komu nije dorastao). Nar. posl. stoj. 75. 
G^ga, m. i f. ,der zwerg'. B. Musicki. 

GEGAST, adj. vidi gegav. B. Musicki. 

GEGAV, adj. koji je kao gega. — isporedi 
gegast. — U Vukovu rjecniku (.zwergartig' ,pu- 
sillus'). 

GEIKA, /. kosuta, tur. gejik, jelen. — U Vu- 
kovu rjecniku s dodatkom da se govori u Hr- 
vatskoj. 

GEIKOVAC, Geikovca, m. selo u hrvatskoj 
krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. (pisano) 
Gejkovac. Ilazdije|. kr. 9. 



GEIKOVACKI, adj. koji pripada selu Geikovcu. 
V. Arsenijevic. 

GEIKOVCANIN, m. covjek iz Geikovca. phir.: 
Geikovcani. V. Arsenijevic. 

GEIKOVCANKA, /. zensko cejade iz Geikovca. 
V. Arsenijevic. 

GEJA, /. ime kozi. — U Lid. J. Bogdanovic. 
— isporedi geika. 

GE.JAK, m. vidi geak. Sud sad sudi a ne ludi 
gejaci. M. D. Milicevic, zim. vec. 301. Jodnoc 
gejak snese kabo mlijeka. Osvetn. 5, 103. Gledaj 
ti jednoga gejaka, kako hoce da mi bunu gradi 
po skoli! M. P. Sapcanin 1, 52. 

GEJO, m. hyp. Gedeon. — Akc. se mijena u 
voc. Gejo. — if nase vrijeme u Lid. J. Bogda- 
novic. 

GELA! Jiodi, dodi, od tur. gelmek, doci. — 
U narodnijem pjjesmama iz Bosne u nase vrijeme. 
Gela, gela, od Orasca Tale! Nar. pjes. juk. 146. 
Gela, hodi, dojdi. 618. 

GELANIC, m. prezime. — U nase vrijeme. D. 
Avramovic 256. 

GELETINCI, vidi Giletinci. 

GEGATI SE, ge|am se, impf. tromo hoditi. 
G. Martic. — vidi gegati se. 

GE^IC, m. prezime. — U nase vrijeme. An- 
dreja Gejic. Eat. 408. 

1. GEM, m. Pelecanus onocrotalus L., neka 
vodena ptica, bucac, magar. g^m, capla. — U nase 
vrijeme i u Vukovu rjecniku. Smrdi kao gem. 
Nar. posl. vuk. 290. Prosti pelikan ili gem, Pele- 
canus onocrotalus, der gemeine pelikan. J. Ettinger 
223. Euzicasti gem, jDclikan, Pelecanus crisjDUS, 
der rosenfarbige pelikan. 224. Gem, der pelican, 
die kropfgans, Pelecanus onocrotalus. G. Lazic 67. 
J. Pancic, zool. 206. 

2. GEM, m. vidi dem. — U jednoga pisca xvin 
vijeka. Gem uztegni vlastim tvima. J. Kavaiiin 
218'^. 

GEMANAT, gemanta, m. vidi dijomanat. — 
U Bjelostjencevu rjecniku (gemant), i u Jam- 
bresicevu (gemant). 

GEMANTOV, adj. od gemanta. — U Jambre- 
sicevu rjecniku (,adamantinus'). 

GEMIJA, /. vidi demija. — xvii i xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mikajinu (kod galija). Gdi 
nasi bihu toliko nejaci mnoctvom, gemijami . . . 
M. Alberti 513. Z mora odvodise gemije Bnet- 
canom. I. T. Mrnavic, osm. 40. Sultanske se 
hazne vuku na gemije. 104. Onoga gospodina 
ot gemije (moze se dtati i demije). Starine. 10, 13. 
(1558). Venetiske gospode njekom strasnom svom 
gemijom tisnu, da se oslobode. J. Kavaiiin 139^. 

GEMIJSKI, adj. koji pripada gemijama. — 
U jednoga pisca xvii vijeka. Eajicem gemijskim 
zatim zapelise. I. T. Mrnavic, osm. 112. 

GEMOPOl^E, n. mjesto u Srbiji u okrugu kragu- 
jevackom. Livada u Gemopo|u. Sr. nov. 1875. 223. 

GENCA, m. prezime. — U nase vrijeme. D. 
Avramovic 214. 

GENCIC, m. prezime. — TJ nase vrijeme. Aleksa 
Gencic. Eat. 135. 

GENCINA, m. hyp. Gedeon. — V nase vrijeme 
u Lid. J. Bogdanovic. 

GENDA, m. augm. Geno. M. Medic. 

GENDAE, m. vidi derdan. Gendar zveci, a 
papuce klepcu. Nar. pjes. marj. 179. i u Dobro- 
selu u hrvatskoj krajini. M. Medic. 



GENDAEUSA 



128 



GEORGINA 



GENDARUSA , /. djevojka sto nosi derdan 
(koja je za ndaju), vidi gendar. ,Sad je i Jolina 
cura postala gendarusa'. u Dobruselu n hrvatskqj 
hrajini. M. Medic. 

GENDIC, m. prezlme. ■ — U naic vrijeme u Lici. 
J. Bogdanovic. 

GENEEAL, generala, vi. vidi gcnerao, nem. 
general. — Od xvii vijeka, a izmcdu rjecnika u 
Bjelostjencevu (general krajine ali vojske ,gene- 
ralis capitaneus*. 2. general nad koiianiki ,ma- 
gister equitiuu'. 3. general duhovneh |udih, glavo- 
rednik, vladalac opceni reda ,generalis ordinis'), 
ti Vtikovu : vide generao ,(mit alien ableitungen)'. 
Hoti Bog ovoga novoga vojvodu i generala cudna 
i slavna pokazati. E. Pavic, ogl. 167. Usta s cara 
tuzba na cesara, cuj, kaprale, pocuj, generale! 
Osvetn. 4, 34. — Kao poijJavica crkvenorja reda. 
Otac fra Ivan general reda onoga. F. Glavinic, 
cvit. 68a. 

GENERALICA, /. generalova zena. — U Su- 
lekovii rjecniku (,generalin'). 

GENEEALIJA, /. stane, cast onoya koji je 
general. — Od xvii vijeka, a izmedii rjecnika u 
Bjelostjencevu (,generalatus, suprema praefeetura'. 
2. generalija koiianicka ,magisterinm equitum'). 
Averspeig ostavi veliku kapetaniju alibi gene- 
ralija. P. Vitezovic, kron. 164. — I u bulekovu 
rjecn ik u (,gen erals wiirde') . 

GENEEALSKI, adj. a) koji jiripada (jenera- 
lima. — nema primjera. — b) lat. generalis, opci. 
— ?< jednofja pisca cakavca xvii vijeka. Hodeci, 
kako hrvatski provincijal, u Salamanku na ka- 
pitul generalski. F. Glavinic, cvit. 238a. 

GENEEALSKI STO, Generalskoga St61a, m. 
selo u hrvatskoj krajini u okruyu ogidinsko-slnn- 
skom. Generalskistol. Eazdijo}. kr. 8. 

GENEEALSTVO, n. vidi generalija. — Na 
jednom vijestu xvii vijeka. Gdi otac fra Ivan 
od Parme generalstvo izruci svoje. F. Glavinic, 
cvit. 218''. — / kao kolektivni supstantiv u Su- 
lekovu rjecniku (,generalitat'). 

GENGATI SE, gengam so, impf. tromo hoditi, 
vidi gegati se. G. Martic. 

GENIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Jovan 
Genie. Eat. 331. 

GENO, m. hyp. Gedeon. — Akc. se mijena n 
voc. Geno. J. Bogdanovic. 

GENOVA, /. Genua, yrad u Italiji, Uil. Ge- 
neva. — U Sulekovu rjecniku (,Genua'). 

GENOVESKI (hoje genoveski), adj. koji pri- 
pada Genovi, vidi Genovez. — U Voltigijinu 
rjecniku, a u na§e vrijeme u Sulekovu (,genueser' 
kod ,Genua'). 

GENOVESKHnA (bofe Genoveskina), /. zcnsko 
ce]ade iz Genove, vidi Genovez. — U Sulekovu rjec- 
niku (,Genueserin' kod ,Genua'). 

GENOVEZ, Gonov(5za, m. covjek iz Genove, 
tal. Gonovese. — U Sulekovu rjecniku (,Genuosor' 
kod , Genua'). 

GKNUA, /. vidi Genova, nem. Genua. — U 
jednoya pisca xvii vijeka i u Voltiyijinu rjec- 
niku. Ubrodivsi .se dojde u Gcnuu. F. Glavinic, 
cvit. 247i\ 

GENUEZ, Gonueza, wi. vidi Genovez, nem. 
Genueser. — xvii i xviii vijeka. Benetcani t<a- 
kojer i Gcnuezi. F. Glavinid, cvit. 138''. Jedan 
sluga Genuez dokazao je Turkoiu. A. Kanizlic, 
kaiu. 820. 

GENUTl, genem, pf. udariti. — Nece hiti tuda 
rijer prrmda dolazi samo u na^c vrijrmc i u Vu- 



kovu rjecniku (,eineu sclilag versetzen' ,percutere') 
s primjerom: Ako te genem. 

GEOCENTRICKI, adj. (astron.) koji p>ripada 
sredini nase zem^e. — isporcdi^ zemjosi-edan. — 
Iz nemackoya jezika. — U Sulekovu rjecniku 
(,geocentriscli'). 

GEODEZIJA, /. nauka kako se mjeri jirostor 
na zemji. — isporedi zemlomjerstvo. — Iz grc- 
koya preko nemackoya jezika. — U naie vrijeme 
kod pisaca. 

GEOGNOZIJA, /. nauka od ceya je sastavfena 
nasa zemja. — ■ ispjoredi zem|oznanstvo. — Iz 
yrckoya preko nemackoya jezika. — U nase vri- 
jeme kod pisaca. 

GEOGONIJA, /. nauka o postanku zemje. — 
Iz yrckoya preko nemackoya jezika. — TJ Sule- 
kovu rjecniku (,geogonie'). 

GEOGEAF, m. covjek koji se bain yeoyrajijom. 

— U nase vrijeme kod pnsaca. 
GEOGEAFICKI, adj. koji pripada yeoyrafiji. 

— isporedi geografski. — Od geographicus. — 

— U nase vrijeme kod pisaca. 
GEOGEAFIJA , /. nauka kojom se poznaje 

kahva je nasa zemja. — isporedi zemjopis. — 

— Iz yrckoya preko nemackoya jezika. — U nase 
vrijeme kod pisaca. 

GEOGEAFSKI, adj. vidi geograficki. 
GEOLOG, m. covjek koji se bavi yeologijom. 

— Iz nemackoga jezika. — U nase vrijeme kod 
pisaca. 

GEOLOGICKI, adj. koji pripada geologiji. — 
isporedi geoloski. — Od geologicus. — U nase 
vrijeme kod pisaca. 

GEOLOGIJA, /. nauka, od cega je sastavjena 
i kako se razvija nasa zem(a. — isporedi zemlo- 
slovje. — Iz yrckoya preko nemackoya jezika. 

— U nase vrijeme kod pisaca. 
GEOLOSKI, adj. vidi geologicki. 
GEOMETAE, geometra, m. covjek koji se bavi 

yeometrijom, nem. geometer. — TJ nase vrijeme 
kod pisaca. 

GEOMETRICKI, adj. koji pripada geomctriji. 

— Od geometricus. — IJ nase vrijeme kud pi- 
saca. 

GEOMETEIJA, /. dio matematike koji se bavi 
prostorom. ■ — isporedi mjerstvo. — Iz grckoga 
preko nemackoga jezika. — U jednoga pisca xvi 
vijeka i u nase vrijeme kod pisaca. Naucona 
sam u retoriki, geomctriji. F. Vraucic, ziv. 8. 

GEOEGIC, m. dem. Goorgij. — isporedi Durdic. 

— Na jednom v)jestu xiv vijeka. Georgicb. Dec. 
hris. 55. 

GEOEGIJ, m. vidi Deordij. — xiv vijeka (moze 
biti da treba citati Deordij). Georgij (,Georgi'). 
Dec. hris. 5. Protomajstora Gcorgija. 58. 

1. GEORGIJ A, m. v/rZt Deordije. — U jednoga 
irisca XVIII vijeka. Slikar Georgija Polikala. A. 
Toinikovic, ziv. 242. Kra} Georgija. 284. 

2. GEOEGIJA, /. kraj u Aziji na juyu od 
Kavkaza. — U Sulekovu rjecniku (,Goorgieu'). 

GEOEGIJEVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Som. srb. 1882. 202. 

GEOEGLTEV STUP, m. vidi Durdevi Stubovi. 

— I'rije nasega vremcna. Georgijovi. Stli.pi.. S. 
Novakovic, ])om. 129. 

GEORGINA, /. Goorgina variabilis Willd., tUki 
cvijet, isjioredi bo^ka. — V jednoga pisca nasega 
vremena. Georgina , Dahlia variabilis Cav. J. 
Pancic. bt)t. 355. 



GEE 



128 



GEEZELEZ 



GEE, m. Eryfchraea centaurium L., neka bilka, 
kitica, kicica. Ger (gher), po}. gier, gir (= Smyr- 
nium olusatrum), ces. her (= Aegopodium po- 
flagraria), Er3^thraea centaurium L. (Visiani). B. 
Sulek, im. 87. — vidi i gr. Ger, gercica, girka, 
trava, Erythraea centaurium. gorko ze|o. Cas. 
ces. muz. 18-52. .50. 

GEEA, /. Smaris vulgaris C. ot V., iicka main 
morska riba. — Nepoznata postana. — Od xvni 
vijeka u Dubrovniku, a u sjevernoj Dalmaciji 
s oblikom gira koje vidi, isporedi i gara, gavo- 
rica. — ■ Izmediu rjecnika tt StuUcevu (,menola, 
pesoe' ,moena') ^ u Vukovu (nekaka mala riba 
s dodatkom da se govori ti Duhrovniku). Bole 
je bit' glava od gere nego kuda od cipola. (Z). 
Poslov. danic. 7. Bozicne gore prodava. (Z). 9. 
IT repu od gere nije vecere. (U Dubrovniku). 
Nar. posL vuk. 335. Gera, schnauzenbrassen, 
pikarel. Cas. ces. muz. 1854. 185. 

GEEALTCA, /. mreza u koju se love gere. Ge- 
ralica. Pod ovijem imenom nalazimo na Lastovu 
jednu mrezu odredenu samo za gere. L. Zore, 
rib. ark. 10, 363. 

GEEAE, m. ribar koji lovi gere. Naj vise gera 
love u sabaku, odatle ih zovu ,gerari'. L. Zore, 
rib. ark. 10, 359. 

^ GEEAEDO, m. imc musko, nem. Gerhard. — U 
Siih'koiHi rjecniku. 

GEEASIM, m. ime kaUidersko, vidi Dorasim. 
Sem. srb. 1882. 202. 

GEEASIMOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Sem.^ srb. 1882. 202. 

GEEA VAC, g^ravca, tn. vrsta krumpira. — 
ifiporedi gerovac, geroci. — U nase vrijeme n 
Lici. Okrugli su, debele zuckaste koze, a kada 
se svare i ogule, vidjeti sii kao zuvance. J. Bog- 
dan ovic. 

GEECICA, /. vidi ger. 

GEEDAN, m. vidi derdan. — U narodnijem 
pjesmama nasega vremena. Pa izvadi gerdan od 
dukata, na^ gerdanu za tidsta dukata. Nar. ]ijes. 
niarj. 4. Sto sam nojzi, stara mati, dao: dva 
gorclana od suhoga zlata. Nar. pjos. kras. 1, 15fi. 

GEEGA, /. gomiln, pnvorka v. p. ]udi. — Moic 
btti od, vulgar, gorgetni, va^ati (gorge, vajak). — 
U Vukovu rjeii'iiku ti kojem je onako tumareno 
s privijerom: Citava gerga. 

GEEGI, m. ime musko, isporedi Gorgo. — Na 
jednom nijestu xiv vijeka. Glasn. 27, 292. (1347). 

GEEGO, VI. ime musko. — xiii vijeka i u I)n- 
nicicevu rjecniku (Gertgo). Gortgo kovac. Mon. 
serb. 62. (1293—1302). ' 

GEEGO VIC A, m. Hi f.? medu muskijem imc- 
nima u spomeniku god. 1293 — 1302 (Mon. serb. 
62) ima i Gertgovica (Gergova zena?, vidi Gergo), 
a otale i u Danicicevu rjecniku. 

1. GEEICA, /. dem. gera. Sabakom hvataju 
gerice i drugu sitnu ribu. V. Eogisic, zborn. 494. 
Gera ili gerica, girica. L. Zore, rib. ark. 10, 340. 

2. GEEICA, /. ime kucki. F. Kurelac, dom. 
ziv. 45. 

3. GEEICA, /. Cebrio Oliv., nekakva bubica. 
— U jednoga p)isca nasega vremena, J. K. Sloser, 
faun. korn. 438. 

GEEICICA, /. dem. gerica. Kad je vrijeme 
iti na ribane, dobavi se masne, malijeh gericica 
ili gamadi. L. Zore. hrv. lip. 139. 

GEEIC, m. prezime. — xvi vijeka. Pred Markom 
Gericem. Mon. croat. 297. (1592). i u nase vrijeme. 
Sem. prav. 1878. 7. 

m 



GEEIN, gerina, m. samo u Vukovu rjecniku: 
nekaka zvjerka i koza nena. — vidi magar. ge- 
r^ny, tvor. 

GEEINA BAEA, /. mjesto ti Srhiji u okriigu 
pozarevackom. Cair u Gerinoj Bari. Sr. nov. 
1868. 319. i u mnozini: Gerine Bare. 1874. 443. 
^ GEEMAN, m. ime kaludersko, vidi Derman. 
Sem. srb. 1882. 202. i u §ulekovu rjecniku (,Ger- 
manus'). 

GEEMANAC, Germanca, m. Germanus, covjek 
iz Germanije, Nijemac; obicno se ovako zovu 
ne samo Nijemci nego i drugi narodi koji sic im 
srodni: Olandezi, Englezi, Skandinavci. ;;— Akc. 
se mijena u gen. pi. Germanaca. — TJ Sulekovu 
rjecniku (, Germane' kod ,Germanien'). 

GEEMANIJA, /. Germania, Nemacka. — U 
jednoga pisca xvii vijeka. Matija pociva u Aguste 
od Germanije. F. Glavinic, cvit. 222^. i u Su- 
lekovu rjecniku (,Germanien'). 

GEEMANKA, /. zensko cejade gerniansko, vidi 
Germanac. — isporedi Germankrda. — U Sule- 
kovu rjecniku (kod ,Germanien'). 

GEEMANIQNA, /. vidi Germanka. — V Su- 
lekovu rjecniku (kod ,Germanien'). 

GEEMANOVA BAEA, /. mjesto u Srbiji u 
okrugu pozarevackom. Sr. nov. 1861. 438. 

GEEMANOVAC, Germanovca, ^m. mjesio u Sr- 
biji u okrugu smederevskom. Niva u Germa- 
novcu. Sr. nov. 1875. 987. 

GEEMANOVIC, m.. prezime. — U nase vrijeme. 
U Drenovcu za Matiju Germanovi6a. Glasn. ii, 
1, 92. (1808). 

GEEMANSKI, adj. germanicus, koji priimda 
Germnniji, Germancima. — U Sulekovu rjecniku 
(,germanisch' kod ,Germanien'). 

GEEOCI, m. pi. vrsta krtole, iznutra supje. 
U Baniji. V. Arsenijevic. — vidi geravac. 

GEEOVAC, gerdvca, m. ^n-sta krumpira krnsna 
(brasnava). — U Lici. V. Arsenijevic. — vidi 
geravac. 

GEEOVI, m. pi. selo u Bosni u okrugu Done 
Tuzle. Statist, bosn. 164. 

GEEOVO, 71. ime mjestima. a) selo u Hrvatskoj 
ti podzupaniji dionickoj. Pregled. 14. — b) selo 
u hrvatskoj krajini u okrugu ogulinsko-slunskom. 
Eazdije|. kr. 8. 

GEES, m. odrastao momak, djetic. — Kraj 
Une VI Turskoj. F. Ivancic. — vidi derz. 

GEESIC, m. 2}rezim£. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 202. 

GEETEUDA, /. ime zensko, nem. Gertraud 
(tal. Gertrude). — U Sulekovu rjecniku (,Ger- 
traud'). 

GEEVASIJE, m. ime kaluctersko. — vidi Ger- 
vazij. Nar. pjes. vuk. 3, 586 (medu prenumeran- 
tinia). 

GEEVAZIJ, GEEA'AZIJE, GEEVAZIJO, m. 
Gervasius, ime musko. — isporedi Dervasijo. — 
U Sulekovu rjecniku (,Gervasius'). 

GEEZ, m. vidi derz. — Od xviii vijeka. Medu 
nima mlogo biso gerza za vojnistvo prijaki vi- 
teza. Nadod. 58. Sarajevo, nase selo malo, u tebi 
nam lijep alet kazu, lijep alet gerze i devojke: 
gerzi srebro a devojke zlato. Nar. pjes. kras. 
1, 145. 

GEEZ A, /. ime kozi. — U nase vrijeme u Lici. 
J. Bogdanovic. 

GEEZELEZ, m. u Vukovu rjecniku: brdo^ u 
Budimu. Srbji pripovijedaju da je nokakav Turcin 

9 



GERZELEZ 



130 



GIBANICA 



iz Bosne ,Gerzelez Alija' (koji se pjeva i u pje- 
smaina) skocio na koriu s toga brda ii Dunavo 
za f-arovn zdravje kad su Turci osvojili Budim. 

— 7yi(li i Dorzolez. U tiirskom rec ,Gerzelez' nista 
no znaci ; nogo 6e. biti ova rec isprcena od ,Szent 
Gclk'rt (hogy)' kao sto Madari isto brdo zovu, 
pa su Turci u svoju slavu izmislili osobita ju- 
naka Gerzeleza. D. Popovic, tur. rec. glasu. 59, (i5. 
O niqj pobro Gerzelcz- Alija ! Pjev. crn. 134^. 

GERZOVO, n. opvina u liosni u olcrugu trav- 
nickom. Statist, bosn. 200. — moze biti ista sto 
se pomiiie prije nascga vremena. Gen.zovo. S. 
Novakovic, pom. 129. 

GESLO, n. OVH rijec upotreblavajii u nase 
vrijeme pisci sa znacenem : rijec, recenica, misao, 
koju ko izahere kao zalcon kod svoga ziv(ena, Hi 
je piie na grh, Hi koju pisac mete na jmcetak 
»vojc kniyc Hi kojc.ga nczina dijela kao nesto gdje 
je izrcceno svc sto se u onomc kaze. — Rijec je 
nacinena jm ces. hoslo, ali p}0 rus. rac/io, malorus. 
haslo (kujc je preslo i u po^ski jezik) trebalo hi 
da kod nas glasi gaslo. — Nejasna postana: 
ako je prvo znacene: znak da se pogase ogni, sto 
je u ruskom (DaJ) uz drugo znacene kazano spri- 
jeda, postajc od osnove gasiti; ali to ne moze 
hiH, ako je srodno s p)(}lskijem godlo. 

GESTALAD , gestaoda , m. poglavica scoskc 
brace (vidi V. Bogisic, zborn. .536 — 539 ; kod braca 
ncina svoga znacena) u nase vrijeme u dubro- 
vackoj okolici; tal. gastaldo. — Drugo a ostaje 
samo u nom. sing, i u gen. pi. gestalada ; u osta- 
lijcm padezima 1 mijena se na o, a ao (2)0 dubro- 
vackom govoru) slijeva se ii o: gestoda, gestodu 
itd. Casuistvo bratsko bivaju: (grljeskom) ,gostod" 
ili ,gostalad' i ,mladi'. V. Bogisic, zborn. 537. 

GESAN, m. ime musko. — U nase vrijeme a 
Jvici. ,J. Bogdanovic. 

GETA, /. tal. gliotto, ulica a kojoj su prije 
(u nekijc)i\ gradovima po Italiji i u Dubrovnikn) 
prebivaii Zidovi, i koja se mogla zatvorati. — Od 
XVIII vijeka. Kad sam mojn trgoviuo na koju 
duSu od goto naslonio. B. Zuzori 151''. Imadu 
se zatvorat vrata gofca u dan velikoga potka. M. 
Pavisic 12. Naj mane su kaiuate u goti. (Z). Poslov. 
daiiic. 68. 

(xETALDIC, m. vidi Gataldic. — xiii vijeka 
i n JJanicicevu rjccrdku (Gotali.dici.). Vita Go- 
tak.dici.. Mon. sorb. 40. (1253). i u nase vrijeme. 

(:iETI(!, m. prezime. — U nase vrijeme. Kista 
Gotic. Rat. 234. 

GI (ih), vidi on. 

G1J3, m. apstraktni sujjsiantiv od glagola gibati. 

— isporcdi gibano. — Akc. se inijena u loc. sing. 
gibu. — Od XVII vijeka, a izmedu rjecnik(( it 
Mika-^inu (gib od ha]o ,ru,ga'), u Belinu (,ruga' 
35911 J ,plicatura' 563''), u Bjelosljenccvu (v. guza), 
u Volligijinu (,crGspa, grinza' ,das oinsclirunipfon'), 
a Stiilicevu (,plicatura, floxus, sinus, lloxio'). a) 
vidi gibati, a. aa) raga, sinus, nijcsto gdje je na- 
brano (pregniito) ikane, hartija itd., nabor. bora. 
Odijnva ga ('udno tkana zlatna svila ... na lijo- 
vomu nu ranionn puce istoga od bisora vjpstijom 
giboin sjndinjonu i)od ruku mu dosnu tjera. G. 
Palniotic 3, 92''. i u nase vrijeme u Dubrovniku. 
P. Budniani. — bb) kod n.kijch se pisaca nalazi 
preneseno na druga znnretui. nan) kao zglavak, 
zglob. Krii)ka ti se, vidi ruka od vitoza, skiadan 
gib na siidi tvrdji (sicj od zolo/.a. I). JJarakovic, 
▼il. 17. Pisco, j)rigni gibe k plomenitu, i)rudiiu 
tnidii. 1. Zanotti, i. nod. jiris. 32. — bbb) previa 
hit. tti^ius, kao skut, I'lcdra. Nnni nobosa svf)jini 
gibom 9 tobo inllost jirosipaju kako na slaj) vodii 



zlibom. D. Barakovic, jar. 89. kao zaton. Od 
ovuda k onom gibu cesto brodi sfej putuju. M. 
Gazarovic 25. — cc) kao gibane, a) uopce. u Su- 
lekouu rjecniku (,beuge'). — b) motus, motio, 
micane, vidi gibati, b. Svojiin gibom svaka ki-ece. 
J. Kavaiiin 207*^. i u ^ulekovu rjecniku (,bewe- 
gung'). — c) dos, prcija. kod sjevernijeh caka- 
vacn. — ili od gibati, b, kao imovina sto se po- 
mice, Hi je rijec nemacka: (mit)gift, prcija? gabe, 
dar? U Krcanov ,gib' ,dos' od ,gibati'. P. Ku- 
relac. rad. 15, 127. Gib, u jirimorju poste|ina 
pripravjena djevojci za miraz i lezeca na stolu 
u kutu da ju svaki moze vidjeti i odanle zak|u- 
citi da je u kuci djevojka za udaju. F. Racki. 
Gib, na jednoj klupi u kojeingod kutu od sobo, 
al' tako da odmah u oci pane, kuji uredene robe 
(obicno od domace vune) obicajo se izloziti kad 
se djevojka koja zeni te ju po torn drugi sude 
(lieno bogatstvo). ,Da no bi neg ovakov gib robe?' 
P. Afric. 

GIBA, /. samo u Stulicevu rjecniku gdje je 
tumaceno: ,amissio, damnum, periculuin'. — Po 
svoj ])rilici nacineno za sam rjecnik od osnove 
glagola ginuti. 

GIBAC, gipca, m. detJi. gib. — U Stulicevu 
rjecniku. 

1. GIBAK, g'ipka, adj. flexibilis, koji se lako 
gibje, ptregibje. — -a- stoji u nominalnom nom. 
sing. m. mjeste negdasnega t; u ostalijem obli- 
cima b 2^'>'<^d k mijena se na p. — Bijec je pra- 
slavenska, isporedi stslov. gyb7,k'i., rus. rH6KiB, 
ce.s. hybky, 2>o^. gibki. — J J nasemu se jeziku 
jav(a od xvi vijeka a izmedu rjec)iika a Vukovu 
(jbiegsam' ,flexibilis'). Gibak prut. M. Vetranic 
1, 70. — i u prenesenom smislu. Gibke i milo- 
stive rici. Korizm. b-^. Gibku mla<lez sto k u}udstvu 
kuci. J. S. Rejkovic 440. 

2. GIBAK, gipka, m. dem. gib. — U Stulicevu 
rjecniku. 

GIBALAC, gibaoca, m. motor, onaj koji gif4<' 
(mice). — V jednoga pisca xvii vijeka. Svako 
ganutje jest tizrokovano od ganutja j)rvoga gi- 
baoca. M. Radnic 32a. 

GIBALO, n. sprava ii ^udskom Hi zivinskum 
tijelu koja giba (mice). — IT Parcicevu rjeiniku 
(,organo inotore'). 

1. GIIjAN, gibna, adj. (na sto) ja'oponsus, pi'o- 
clivis, naklonen, priklon (conu), ze(an (cega). — 
Po svoj prilici od gibati (koji na sto nagib}e), 
a ne od ginuti, kao sto je tumaceno u Vukovu 
rjecniku gdje mu je s toga i jace znacene nego 
je u istinu. — U nase vrijeme i u Vukovu. rjei-- 
niku: giban na sto, t. j. koji ,gino' ili cezno za 
cim (cf. kivan V) ,lustern, gierig' ,avidus' .s- do- 
dalJcom da se govori u Crnoj Gori i s primje- 
rima iz narodnijeh pjesama : Ruston-beg je giban 
na junastvo. E jo Ture gibno na kaure. — Stade 
viska mladijoli momakali, o su niomcad na Tur- 
cina gibna i na tursko glavo i oruzje. Nar. ]ijos. 
vuk. 4, 116. 

2. GIBAN, gibna, adj. samo u Stulicevu rjec- 
niku gdje je tumaceno : ,plicatus, floxus, incur- 
vatus'. — nepouzdano. 

3. GIBAN, gibna, adj. na jediiom )i>jistu u 
pisca xviii vijeka, kao da jc znarene: porioulosus, 
jeziv. — JauKiriio je sam j)is((c ovn rijec nacinio 
od osnove glagola ginuti. Jos da dobi'o grajske 
stvari i)olilopiio se oku§uju, gibno more ko bro- 
dari. J. Kavanin 21''. 

niBANTCA, /. slafkn jelo yd tijesta (pevcno), 
u nase vrijeme onakovo u knjem je tijesto (plat) 



GIBANICA 



131 



GIBATI, b. 



vrlo tanko i savito (nem. strudel). isporedi gibao- 
nica, gibavica, savijaca, pita. — Postaje od gibati. 
— Od XVII vijeka, a iznicdu rjecnika u Mika- 
linu (gibanica, pi-isnac ,torta' ,panis testaceus, 
piibnentum testaceum, streplita, panis aropticus') 
(jd,je )iaj prije dolazi, u Sjclostjencevu (gibanica, 
pita , placenta, popanum'. 2. gibanica primorska 
figovem listjem obvita ,atharatrion'. 3. gibanica 
z orehov ,placenta nucea'. 4. gibanica makova 
,placenta papaverea'), u Jambresicevu (,placenta'), 
u Voltigijinu (gibanica, gibaonica ,torta' ,torte'), 
u St'iilicevu (,placenta') , u Viikovu (,placentae 
genus' s dodatkom : U Hercegovini se gradi i 
posna uoci bozica od oraha, cf. pita). Brasno 
zakuvano s u|em, maslom, medora etc. ne zove se 
kruh obica,jni, nego se zove pita, gibanica etc. A. 
Bacic 309. Da ima sira i masla, i moja bi mati 
znala gibati gibanicu. Nar. posl. vuk. 49. Pa 
gibanica kao rukav, sad je bas strpasmo u pec. 
M. P. Sapcanin 1, 103. i u Sulekovii rjecniku: 
,strudel (meblspeise)'. 

GIBANISATI, gibanisem, wijj/. ciniti, peci gi- 
banicu. — U nase vrijeme. Gibanicu, Zorko! 
gibanicu peci, blag je dan ! — Kravicu, Franko ! 
kravicu steci , jmk cemo gibanisati. Nar. posl. 
stoj. 66. ^ 

GIBANE, n. djelo kojijem se giba. — Stariji 
je oblik gibanje. — Izmedu rjecnika ii Belinii 
(gibanje ,plicatura' .563''), u Bjclostjencevu (,motus; 
agitatio, motio'), u VoUigijinii (,movimento, agita- 
zione' ,bewegung'), u Stulicevu (,2ilicatura, flexio'), 
u Vukovu (,agitatio, motus'). a) vidi gibati, a. 
u Belinii i u Stulicevu rjecniku. — b) vidi gibati, b. 
Vazda je v gibauji i nigdar ni jjokojan. Korizm. 
53a. U gibanju tila liegova. S. Budinic, ispr. 12. 
Nebesa dona imaju razlika gibana. M. Radnic 
532iJ'. Da kakvim drugim gibanem tilesnini ne 
ucini se neu|udan. M. A. B,e}kovic, sabr. 24. Ove 
dvi |ubavi pocelo su se boriti, poradi koga bo- 
rena tko moze izkazati koliko se je liezino srdce 
mucilo i^odnoseci ova dva suprotivna gibana? 
A. Tomikovic, gov. 26. 

GIBAONICA, /. vidi gibanica. — U jednoga 
pisca XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu 
(.jjlacenta testuacea' 736^) , u Voltigijinu (kod 
gibanica), u Stulicevu. Bit ce k tomu gibaonica, 
punduri|a mjeste vinca. N. Najeskovic 1, 242. 

GIBARAC, Gibarca, m. selo u Slavoniji u pod- 
zupaniji vukovarskoj. Pregled. 117. 

GIBATI, gibam i gibjem, inq^f. flectere; mo- 
vere, imj)/. ganuti. — Akc. kakav je u pracs. takao 
je u impf. gibah, u impt. (prema praes. gibani) 
gibaj (all prema praes. gibjem, gib}i), u part, 
praet. pass, giban ; n ostalijem je oblicima (i u 
praes. 3 pi. gibaju, ali gibju) onakav kakav je 
u inf. — -i- stoji mjeste negdasnega y; korijen 
gyb postaje jjvodiijenem od giib, vidi kod ganuti ; 
ovome je korijenu po svoj 2J'>'ilici starije znacene 
flectere, jer se gotovo samo ovo nahodi u svijem 
slavcnskijem jezicima kad god je g'sb Hi gyb 
slozeno s prijedlozima, vidi nagnuti, prignuti, 
sagnuti itd. — Rijec je ptraslavenska , ispjoredi 
stslov. gybati, movere, rus. rHdaTt, flectere, ces. 
bybati, movere, po^. gibac, flectere. — U nasem 
je jeziku pjotvrdena od xv vijeka a izmedu rjec- 
nika u Vrancicevu (,plicare'), u Mikujinu (gibati, 
prigibati ,flecto, inflecto, torqueo'), u Bjclostjen- 
cevu (gibam, v. rugam. 2. v. gibjem; gib}em, ge- 
nuti, odmicem i na drugo mesto polaSem ,amoveo, 
removeo'. 2. gibjem, gibati, micam, kretam, |u|am 
,moveo, agito' kakti gibati glavum ,agitare cajjut'; 
gib|em se ,moveo me, moveor'), u Jainbresicetui 
(gib}em ,moveo'), u Voltigijinu (gibati, gibam, 



gibjem ,smuovere, agitare' ,schutteln, bewegen'), 
u Stulicevu (gibati, gibjem i gibam ,curvare, in- 
eurvare, flectere, movere'; gibati se ,agitari, hue 
illuc impelli'), u Vukovu: gibati, gibam (gibjem) 
,bewegen, schwenken, wiegen' ,agito'; gibati se 
,sich bewegen' ,moveor, agitor'. 

a. flectere, ciniti da nesto (objekat) sto nije ni 
po sto tvrdo Hi nije posve tvrdo, promijeni oblik 
takijem nacinom, da, ako je pravo, postane krivo 
(u pravom smislu); moze se misliti da objekat i 
ne niijeua oblik nego samo nacin kako stoji (ako 
je stajao ispravno da se stavi krivo, koso). svagda 
prelazno. ovo starije znacene rjede je nego novije 
kod b. a) aktivno. Pozna junak po glasu junaka; 
}uto gvozde k crnoj zemji giba, a na vjeru ju- 
naku se sliga. Osvetn. 2, 132. u Dubrovniku se 
cesto govori i samo sa znacenem : ciniti gibe, na- 
bore (objekat je kakvo tkane), nabirati, te su 
prema gibati perfeMivni glagoli izgibati, nagi- 
bati. P. Budmani. — ■ b) sa se, refleksivno. Nad 
jezerom cim se giba. J. Kavanin 189". Vaja da 
se k crnoj zemJi giba. Osvetn. 2, 109. ,Sve se 
pero tu na pero gibje kako momce nad lijepo 
djevojce'. M. Pavlinovic. 

b. movere. a) micati, kretati u pravom smislu, 
ciniti da sto ne ostane mirno na svom mjestu 
(vidi ganuti, a), prema ganuti moze biti i itera- 
tivni glagol, pc(, po tome moze znaciti i: stresati, 
drmati, lujati. aa) prelazno. aaa) aktivno. Ovako 
imamo tezati i gibati tijelo nase. M. Divkovic, 
bes. 214*. Bog pamet uzizuci i jezik gibjuci 
negov, nagovori ga da se nazad vrati. F. Gla- 
vinic, cvit. 93'j. Gibase glavu veoma oslabjenu. 
P. B. Baksic 97. On isti snijedase u onu vodu 
u Jeruzolimu i gibase ju. S. Margitid, fal. 80. 
Da ima sira i masla, i moja bi mati znala gibati 
gibanicu. Nar. posl. vuk. 49 (ovdje stoji ovaj 
primjer posto ga Vuk stavja u rjecniku kod gi- 
bati, ali moze biti da bi po znacenu spadao pod 
a). — bbb) sa se, rcjieksivno. Svoga blaga, ca 
se gibje i ne gibje. Zak. vinod. 73. Od moga 
ubostva ca se gibje i ue gibje da prodadu. Mon. 
Croat. 61. (1437). O since, ne gibji se suprot 
Gabaonu. Korizm. 34'^. More ce se uzdignuti 
cetrdeseti lakata svrhu svijeh planina, i tako ce 
stajati ne gibjuci se kakono zidovi. M. Divkovic, 
bes. 25'\ Zeiuja stalno stoji i ne gibje se. F. 
Glavinic, cvit. 3^. Tako jiak ditica na tleh jjo- 
stavise, poca se gibati, jer josce ziv bise. Oliva. 
30. Nebesa, sunce ... da se radi Judi gibaju i 
okrecu. S. Margitic, fal. 223. Kamen veliki koji 
se ne gibje. A. Bacic 356. Gibala s^e je i uzdr- 
tala zomja. A. Kanizlic, kam. 109. Covik imade 
one u sebi, po cemvi so giba i raste. B. Leakovic, 
nauk. 17. — ccc) sa se, pasivno. Prilican je 
k valovom morskijem, koji se od vjetra gibaju 
i privajuju. M. Divkovic, bes. 497''. Cesto se 
vitrom priveliki gibje bor. F. Lastric, test. 250*. 

— ddd) na dva mjesta xviii vijeka ima part. 
praes. akt. gibjuci sa znacenem: koji se gibje. 
vidi gibuci. Bila stvar negibjuca ili gibjuca. A. 
Bacic 121. Mostove tvrde i negibjuce popravi. 
M. A. Kojkovic, sat. H2a. — bb) neprelazno. sto 
je kod aa) objekat stoji u instrumentalu. Pride 
k posteji Acejiseve i zaco gibati Acelisem. Pril. 
jag. ark. 9, 131. (1468). TJda joj drhtabu kakono 
trscice, kimi tuj gibaliu vitri kon vodice. M. Ma- 
rulic 81. Prohodeci psovahu ga, gibaju6i glavam 
.svojim rugahu se nim. S. Margitid, fal. 256. Dok 
mogase jezikom gibati. A. Kanizlic, fi'au. 203. 

— b) metaforicki, micati u duhovnom smislu, 
poticati. vidi ganuti, e. aa) aktivno. Bonavin- 
tura V tretib knigah gibje ovu sumnu. Korizm. 
86a. — bl)) sa se, refleksivno Hi pasivno. Gibju 



GIBATI, b. 



132 



GIGA 



se i fsada poli ovg stvari mnog^a prp,2;ovaranja. 
Narucn. 2*. Danaska so gil>]c> v sv. ovanjoliju 
o(l onog-a zvira. Korizm. 35''. — c) u prcnesenom 
duliovnom smislu, ciniti da ko (objckat) u dusi 
osjeca nesto, vidi ganiiti, f. aa) nktknio. Narav 
me ])otico, ^ibje slabost moja. M. Marulic 122. 
Ako to tiizba ma no gibje. 24.S. Od strane uz- 
roka, ki ga gib|o na grih. Narucn. OS^i. Ka te 
(kripost) gibje poctoA'ati ga. Korizm. 42''. (Vino) 
vazize krv i gib|e clovika na rassrjenije. 4-9*. 
Poznanje svrhe gib|e i ponnkuje djelujucega da 
jace i dobrovo}nije djeluje. M. Divkovic, bes. 84a. 
Strah vo|u gibje mi na poslnli. I. Ivanisevic 298. 

— hh) sa se, rejlekslvno. V nijednoj stvari gi- 
base se suproti voji bozji. Narucn. 53=*. Grihe 
na kojo se gibjn po prignutju naravnomu. P. Po- 
silovic, cvijet. 1.57. (Bo(/) gib|o se na milosrdje. 
A. Vita|ic,' ist. 347. 

1. GIBAVICA, /. vidl gi})anica. — U Belinu 
rjecniku 736* * is ncfja u Stuliccvu. 

2. GIBAVICA, /. nijesto u Srbiji a okrufju 
smederevskom. Niva n Gibavici. Sr. nov. 1874. 263. 

GIBICI, m. 2)1. selo u Sosni u nkrur/tt Done 
Tuzle. Statist, bosn. 138. 

GTBINA, /. sdo n Medumurjn. Schoni. zagr. 
1875. 144. 

GITilV, adj. vidi gibjiv. — U ^alckovu rjec- 
niku (jboweglich'). 

GIBIVOST, /. vidi gibjivost. — U jcdnona 
pisra )iasefja vremena. Nado vromonom gubi svoj 
kal i zivotnu svoju gibivost. M. Pavlinovio. rad. 

ir,o. 

GIBJETI, gibim, impf. vidi ginuti. — Samo 
praes. 3 ])l. gibe na jednoni mjestu xv vijcka. 
Tebi je (dusi) od potribe grihe ostaviti, ter keno 
no gibe urohe spraviti. M. Marnlic 99. 

GIBJ^ETvlE, n. vidi gibane. — Bice nacineno 
po prezenta gibjem. — IJ jednoga pisca Slavonca 
xviii vijeka, a izmedu rjeciiika u Bjelostjencevn 
(kajkavski giblene ,niotio'), u JanibreSicevn (giblene 
,niotio'), u. Sti(lieevu (gibjene i po Hahdelirevii i 
tohoze po ruskoni gibleno ,motio, plicatnra'). Naglo 
gibjono vitra. A. Kanizlic, kam. 180. 

GlBl^IV, adj. flexibilis; mobilis, kqji se f/iba 
(kod cega gibati se moze imati jedno znacene, 
flocti, Hi driigo, moveri). — isporcdi gibiv. — 
Od xviii vijeka, a izmedu rjecnika u Voltigijinit. 
(,muovibile, pioghovolo' ,bGvvoglich, biegsam'), n 
Sfi(UcerH (,floxilis, fioxibiHs, mobilis'; adv. gibjivo 
, facile, lento, mobilitor'). Na dnevo svetkovina 
gibljivijef/ij. F. Lastric, svot. 1. Koji izvlaci i 
marai ric od drugoga i dngo mudrnjo, onoga |ubav 
jest gibjiva i hinibona. G. Pestalic 2U5. 

(jl HIjjIVOST, glb|ivosti, /. Oftobina, stane onoga 
sto je gibjivo. — isporedi gibivost, gibjivstvo. 

— U StuHcevu rjecniku (,flexio, flexus, mobilitas'). 

GIBl^IVSTVO, n. vidi gibjivost. — Samo u 
St'ulicevu rjecniku (uz gibjivost). 

GIBNO, n. take se zovu dva stujjica vodoravno 
zabita u zid gdjegod ii sobi, na kojima stojo ])()- 
nave, jilahte itd. — u Dubasnici na Krku. 

GIBOMJER, in. (phys.) sprava kojom se mjcri 
gibane (micane). — U Sulekovu rjecniku (,bo- 
wegungsmesser'). 

GIBOSLOVAC, giboslovca, ni. roijek koji se 
bavi giboslov(em. — U ^ulvkonu rjecniku Gmo- 
chanikor'). 

GIB6sl6v^E, n. (phgs.) nanka sto sr bavi 
micanem (gibanemj, mchanika. — U Sulekovu 



rjecniku (giboslovjo ,bewegungslelire , djmamik, 
nioclianik'). 

GIB0VIC!A, /. mjesto u Srbiji ?< okrugu sme- 
derevskom. A^'ocnak u Gibovici. Sr. nov. 18GG. 188. 

GIBUCI, adj. mobilis, koji se giba (mice) ; uprar 
je part, j^iraes. act. glagola. gibati (so), ali je na- 
cineno od osnove gib. — Od xv do xvii vijeka 
kod nekijeh pisaca, a izmedu rjecnika u Bjefo- 
sfjencevu (gibuci, ganutliv ,mobilis'). Zovo so 
gibuce ca se gib}e. Stat. po}. ark. 5, 259. Ostav|aHi 
vse blago gibuce i nogibuce. Mon. croat. 132. 
(1487). Pamet clovicaska jo gibuca. Narucn. 41''. 
Drugo nebo, ko se zovo prvo gibuce. F. Gla- 
vinic, cvit. 7''. 

_ GIG, glas kojijem se vnbe svine. — U Vukorii 
rjecniku. 

1. GIGA, /. svina (djetivska rijec). — Od gic. — 
U Vukovu rjecniku. — Kod Srba po Srijemu obicaj 
jo, da na Lazarevu subotu idu po vrbicu s litijom 
i sa svestenikom. ko dodo na jutrenu na cvjetnicu, 
dobije jJo jediui grancicu, to kad dode s nom 
kuci, udara iiome sve ukucane koji nijesu bili 
na jutreni govoreci svaki put: ,Poi-asti k'o vr- 
bica, ugoj so k'o gica'. M. Medic. 

2. GICA, III. ime musko. — U nase vrijeme. 
Eat. 38. 331. 332. 

GICAN, m. ime prascu. F. Kurelac, dom. ziv. 
41. — isporedi 1. gica. 

GICANE, n. djelo kojijem se ko gica. ■ — V 
Vukovu rjecniku. 

GICATI SE, gleam se, impf. jednako micati i 
maJiati nogama kad se lezi Hi .yedi. — Ake. se 
mijei'ia u praes. 1 i 2 pi. gicamo, gicate, i u 
aor. 2 i 3 sing. gica. — Nece biti tuda rijec, ako 
i nije star a. — U nase vrijeme i u Vukovu rjec- 
niku: ,die beine umherwerfen beim liegen, sitzen 
otc' ,micare pedibus (?)'. No se pocne gicati i 
rzati glasom kao mlado zdrijebe. V. Vrcevic, igr. 
58. i kao skakati: A sarin se pod oblake gica. 
Nar. pjos. petr. 3, 147. 

GICIvANE, n. djelo kojijem se gicka. — I' Vu- 
kovu rjecniku. 

GICKATI, gickam, imjif. rabid (svine) rlciici 
gic. — U Vukovu rjecniku. 

1. GICNUTI, gicncm, pf. povabiti jcdan put 
(svine) zavikavsi gic. — U Vukovu rjecniku. 

2. GICNUTI, gicnem, jif. maknuti (nogom), 
vidi gicati se. — l^ narodnoj pjesini na.sega vre- 
mena. Marko gicnu nogom i kojenom. Nar. pjes. 
jiotr. 3, 120. 

GICNUTI SE , . gicne se, pf. u jednoga j>/«V( 
nasega. vremena: Neki danak izlota zeloci, gicne im 
se proko Save proci. Osvotn. 4, 34. znacene je : 
jiasti na um, sunuti. 

GICOVIC, m. jyyezime. — U nase vrijeme. \j. 
Stojanovic. 

GIDIJA, vidi didija. — U Belinu rjecniku: 
goloma gidija ,homo lacertosus' 370 \ ali se moze 
citati i didija. 

(jIUO, m. samo u Stuliccvu rjecniku gdje je 
tumaceno: ,vir otiosus, desidiosus'. moze biti da 
je rijec dido zlo napisana. 

GIG, m. pijetao velike vrste. — Nepoznata }>o- 
stana, isporedi gigaje. — U Vukovu rjecniku: 
voliki pijetao (govori se i ,gigov') 6' dodittkum da 
se cuje u Bosni. 

GIGA, /. nadimak zonama kojo su visoko. U 
Dobroselu u hrvatskoj kra^jiiii. M. Medid. — ispo- 
redi gig. — i u zagoncci (o syiijegu): Udri gigii 
nogom, ode giga s vodom. Nar. zag. nov. 212. 



giga:^e 



133 



GINGATI SE 



GIGAl^E, giga}a, /. pi. JiOiht^e, stule. — ispo- 
redi gig. — U Vukovu rjecniku (,die stelzen' 
,grallae', cf. stixla). 

1. GIGAN, m. vidi gig. P. J. Markovic. V. Ar- 
senijevic. F. Ivurelac, dom. ziv. 53. 

2. GIGAN, m. Mecynotarsus Laferte, neka bu- 
bica. — U jednoga pisca nasega vrcinena. J. K. 
Sloser, faun, korii. 582. 583. 

GIGANAT, giganta, m. vidi div. — isjwrcdi 
giganat, ziganat. — Iz latinsTcoga prelco nemac- 
lioga jezika. — U jednoga insca xvii vijeka, a 
izmedu rjecnika u Bjelostjencevit, i u Jambresicevu 
(a oba gigantov voj.ska ,gigantomachia'). Na pri- 
liku spolina ili giganta. F. Glavinic, cvit. 89^. 

GIGANKA, /. vidi giguja. — U Lid. V. Ar- 
senijevic. 

GIGATI, gigam, impf. u zagoneci: Mededina 
giga preko devet brda ; repinom cador jsrikucava. 
odgonetjaj : plug. Nar. zag. nov. 171. 

1. GIGATI SE, gigam se, imj)/. ciicati, trbariti, 
zidati. A. Ostojic po narodnoj pjesmi: Vecer sidit, 
pa besidit r.aj bi volila, onda ligat, pa se gigat 
naj bi volila. 

2. GIGATI SE, gigam se, impf. sepiriti se, 
tal. jjavoneggiarsi. A. Ostojic po narodnoj pjesmi : 
Divojka se po pandihi giga. 

GIGO, m. hyp. Grigorij. — Akc. se mijena u 
voc. Gigo. J. Bogdauovio. 

GIGOS, m. vidi gig. — U Lici. V. Arsenijevic. 
J. Bogdanovic. 

GIGOV, gigova, m. vidi gig. — U Vukovu 
rjecniku. 

GIGU^A, /. kokos kao sto je gig. — Akc. se 
mijena u gen. pi. gigu|a. — TJ Vukovu rjecniku 
s dodatkom da se govori u Bosni. 

GIGUS, m. vidi gigos. J. Bogdanovic. 

1. GIGUSA, /. vidi gigu^a. — Akc. se mijena 
u gen. pi. gigusa. — U Vukovu rjecniku. 

2. GIGUSA, /. Ernobius Thorns., neka buhica. 
— U jednoga p)isca nasega vremena. J. K. Sloser, 
faun.'korn. 493. 496. 

GIGA, /. u narodnoj pjesmi nasega vremena u 
Srbiji. Od dve gige cabar vina, od dva snopa 
tovar zita. M. D. Milicevic, slav. 66. — Rijec 
turska ? 

GIKIC, m. prezime. — U nase vrijeme. Sem. 
srb. 1882. 202. 

GILAHNUTI, gilahnem, pf. vidi dilasnuti. — 
Samo u Stidicevu rjecniku: ,in aliquem locnm 
semet magno saltu immittere, (metaphorice) ab 
infimo munere ad maximum inopinato evelii'. 

GILAHNIVATl, gilahnujem i gilahi'iivam, impf. 
gilahnuti. — Samo u Stulicevu rjecniku (grijcskom 
gilahnivati). 

GIL AN, m. vidi Gnilau. 

GILANOVO, n. mjesto u Srbiji a okrugu kra- 
jinskum. Niva u Gilanovu. Sr. nov. 1875. 203. 

GILETINCI, Gilefcinaca, m. pi. selo u Slavoniji 
u pjodzupaniji pozeskoj. Pregled. 92. — zove se 
i Geletinci. Sohem. zagr. 1875. 41. 

GILICATI, gilicem, imjtf. u zagoneci: Ujak 
ujnti gilice, ujna mu se primice. odgonetjaj : kluc. 
Nar. zag. nov. 90. — isporedi giliti, golicati. 

GILIKNUTI, giliknem, pf. udariti. — U na- 
rodnoj pjjesmi crnogorskoj nasega vremena. Marko 
. . bakraclijom giliknu sarina. Pjes. crn. 55^. 

GILITI, gilini, iiiijif. golicati, skakjiti. — U 
na<e vrijenir iin ITrani. Sloviiiar-. 1880. 389. — 
isporedi gilicati. 



GI^AN, m. vidi Gnilan. 

GI^ANOVIC, TO. prezime. — U nase vrijeme 
u Dalmaciji. P. Eudmani. 

GIl^ATI, gijam, impf. srtati. — U nase vri- 
jeme u Lici. Kada ko na zlu vremenu kuda ide 
reku mu: ,Ta ti nije nuzno na ovako zlu vre- 
menu gijati i gubiti glavu'. ,Kud gijas ta nije 
za glavu?' J. Bogdanovic. 

GI^jE, n. brdo u Srbiji u okrugu jagodinskoin. 
V. Uic. 

GI!^0, m. ime miisko. L. Dordevic. 

GI^jTANE , n. djelo kojijem sto ili ko gilta, 
vrijednost. J. Bogdanovic. 

GI^TATI, gi|tam, impjf. vrijediti, biti vrijediDi, 
nem. gelten, vrijediti, gilt, vrijedi. — U nase 
vrijeme po sjevernijem krajevima nasega naroda. 
Znamo da sad gijta za nevesticu kuharicina kcer. 
Nar. prip. mikul. 61. ,Ovaj sud vec za nista no 
giJta'. jRuzne zene po Bogu brate ! e, da si jc 
znao, kada je bila mlada, borne je gijtala'. u Lici. 
J. Bogdanovic. Gi|tati upotrebjava se u zname- 
novanu: to giJta i ne gi}ta, vaja, vrijedi i ne 
vrijedi. u hrvatskom j^rimorju. 

GIMAN, n. mjesto u Gruzu blizu Dubrovnika. 
P. Budmani. 

GIMNASTICKI, adj. koji pripada gimnastici. 

— U Sulekovu rjecniku (gimnasticka vjezba ,turn- 
iibung'). 

GIMNASTIKA, /. vjezbane tijela. — isporedi 
gombane. — Iz grckoga preko nemackoga jezika. 

— U Sulekovu rjecniku (,turnkunst'). 
GIMNAZIJ, m. vidi gimnazija. — U Sulekovu 

rjecniku (,gymnasium'). 

GIMNAZIJA, /. sredna skola u kojoj se uce 
klasicki jezici (grcki i latinski). — Iz grckoga 
2)reko nemackoga i ruskoga jezika. — JJ Sule- 
kovu rjecniku (,gymnasium'). 

GIMNAZIJALAC, gimnazijalca, m. ucenik kod 
gimnazije. — U Stdekovu rjecniku (,gyTnnasist'). 

GIMNAZIJALAN, gimnazijalna, adj. koji pri- 
pada gimnaziji. — Iz nemackoga jezika (gyrana- 
sial-). — U Sulekovu rjecniku (gimnazijalni ucite} 
jgymnasiallehrer' ; gimnazijalni poslovi ,gymna- 
sialwesen'). 

GIMUETEZANOVIC, m. (tursko)^ prezime. — 
XVII vijeka. Omera Gimurtezanovica. Starine. 
12, 2S.\oko 1696—1703.). 

GIN, TO. vidi Din. — (jetiri puta u spomeniku 
XIV vijeka pisano Gini. sto se moze citati i Dim.. 
Dec. iiris. 34. 44. 50. 55. 

GINDATI, gindam, pf. uzdignuti (uprav jedro 
uz katarku, ali se kaze i o cem drugome), tal. 
ghindare. — Od xvi vijeka u Buhrovniku, samo 
kod pomoraca. Ne mogu ni jedra gindati. M. 
Vetranic 1, 169. 

GINGARA, /". nekakva muzikalna sprava na 
kojoj se gudi (kao na guslama) ili udara (kao 
a tamburu). — Ili je tuda rijec, isporedi grc. 
yiy/Qp., lat. gingrinae (Ducange), nekakva svi- 
ralka, Hi je onomatopeja. — 17 Stulicevu rjecniku 
(,ribeba, ribeca. spezie di lira' ,lyra'). — isporedi 
gingarica. 

GINGAEICA, /. dem. gingara. — TJ Stulicevu 
rjecniku, i u nase vrijeme u Dubrovniku gdje se 
kaze samo kad se govori kao s preziranein o kojoj 
muzikalnoj spravi; tako ko zove i drombulu. P. 
Budmani. 

GINGATI SE, gingam se, impf. vajati se tamo 
amo kao u brodu na vajavici. M. PavUnovic. — 



GLNGATI SE 



134 



GINUTI, a. 



Nece biti srodno s gingav ; a maze i ne hiti tuda 
rijec. 

GINGAV, adj. debilis, im])efillus, slab, iiicko- 
putan, mlohav, mlitav (o ce^adefu i judakum tijelii), 
magar. gyonge. — Od xviii vijeka po sjcvernijcm 
krajevima nascya naroda, a izmeda rjecnika ii 
Bjelostjencevu (gingav, mlohav, mlihav, slab, 
mekoputaa, nemocan ,teiier, teiiellus, viotus, te- 
iiellulus, mollis, languidus, molliuulus, moUicellus, 
iiaturalibus jirivatus viribus, delicatus, malacus') 
pflje naj prije dolazi, u Jamhresicevti (,tGiier, de- 
bilis'), n Voltigijinu (,debole, languido, si^ossato' 
jschwach, kraftlos'), « StuHcevu (v. mlohav), u 
Vukovu (,fcrage' ,segnis', cf. lijeii s dodatkom da 
se govori u Barani). Nisam jak i srcan, nego 
mlohav i gingav. D. Eapic 460. Moj'ga hoda 
gingavoga. Jacke. 10. Gradske jesu gingave di- 
vojke. 312. Gingav, slab, debilis. M. Bogovic. 
F. Afric. Gingav, nezdrav ; komu svaka stvar 
naskodi. u hrvatskom primorju. — adv. gingavo. 
izmedu rjecnika u Bjelostjencevu i Jamhresicevu. 
Koja vidivsi, kako mlohavo, gingavo i saneno 
}udi jube Boga, jest ovako rekla. D. Eapic 432. 

GINdAVICA, /. vajavica je u samom mora, 
a gingavica u brodu na moru kad liim vaja. M. 
Pavlinovic. — vidi gingati se. 

GINGAVOGA, /. debilitas, imbecillitas, stane, 
osohina onoga koji je gingav. — U rjecnicima: 
u Bjelostjencevu (gingavoca, mlohavost, meko- 
putnost, uvenutje ,teneritudo, mollities, languor'), 
II Jamhresicevu (,teneritas') , u Voltigijinu (gri- 
jeskom gingavoca), u Stulicevu: (javiacno stam- 
parskom grijeskom) gingavoca iz Bjelostjenceva. 

GINGOS, m. vidi gigos. — U Lid. V. Arse- 
nijevic. 

GINICA, m. prezime. — xvii vijeka. Od Mu- 
stafa Giuice. Starine. 12, 8. (1699). — moglo hi 
se citati i Dinica. 

GINIC, m. prezime. — JJ nase vrijeme. D. Avra- 
movi6 194. Sem. srb. 1882. 202. 

GINO;^UD. m. mjesto gdje ludi ginu ('!). ;Odo.ie 
u gino|ud'. P. J. Markovic. 

GINOVCI, m. pi. ime mjestii. — vidi Dinovei. 

— Prije nasega vremena. Ginovtci. S. Nova- 
kovic, pom. 129. 

GINO VIC (Hi Dinovic ?) , m. prezime po ocu 
Ginu Hi Binu. — xiv vijeka. GinovicB. Dec. 
hris. 6. 57. 73. 

GINUCE, ;/. djelo kojijem se gine. — Htariji 
je oblik ginutje. — Izmedu rjecnika u Mikap'uu 
(ginutje, izginutje ,amissio, jactura, damnum'), u 
Belinu (ginutje ,periclitatio' 5o5a), u Stulicevu 
(,amissio, jactura, damnum'). Posrod istoga gi- 
nutja uzdi-zao je drijeva cijola. B. Kasic, fran. 
123. U potribi smrtnoga ginutja. L. Terzic (15. 
Pavlovic) 302. Ginucom stvorca moga zapanona. 
I. Dordic, uzd. 87. ^ali gimiee tolikili dusa. A. 
Kanizlid, kam. vii. f^innce srca Domiuikova. A. 
Kalic 487. 

GINULOST, /. osohina, staiie onoga sto giiic. 

— Navii'irno u nase vrijeme od osnove part, ginuo 
glagola ginuti nastavkom osti>. Otkrivajuc giriu- 
lost negovih rukotvora. M. Pavlinovic, razl. siiis. 
195. 

GINUTI, gincm, inijjf. porirc, nestajati, guhiti 
se. — Akc. se ne mijn'm (aor. 2 / 3 sing, giiifi). 

— -i- stoji mjesle iiegdasnrga y, a isjyrcd,' u ispalo 
je b; kori^jni je gyb. - Itijcc je praslavrnska, 
isporedi stsloc. gybmiti , gyiuiti, rus. ihoiijti., 
PHHyn., ws. hynouti, po(. giiiac. — Ovnj korijen 
gyb nece hiti isti sto g-i.l) laxt gauuti, gib'ati. 



— Nclca prosla vremena (aor., ger. praet., part, 
praet. act.) mogu se ciniti od sania korijena bez 
nfista.vka na ; ali to hiva samo kad je ginuti slo- 
zeno s i)rijedlozima, vidi izgiuuti, pogiuuti. — 
U svijemje rjecnicima: u Vranciccvu (,periclitari'), 
u Mikajitiu (ginuti, hodit na mane, mankavati 
,conficior, deficio' ; ginuti malo po malo ,tabesco' ; 
ginuti od bolesti, gristi se ,dolore confici' ; ginuti, 
stav|ati se na pogibiju ,subire periculum, obji- 
cere se periculo'), u Belinu (,perire' ,pereo' SoS^^; 
,consumarsi, venir meno, mancaro' ,doficio' 221^ ; 
,mancare, calaro, scemare' ,decresco' 456^; ,andar 
in rovina' ,pereo' 79"'; ,pericolare, essere o star 
in pericolo' ,periclitor* 555'j ; , essere sjiedito, si 
dice di chi corre (jualche gran j^ericolo' ,ab- 
sumptum esse' 697a ; ,struggersi, crepare di do- 
lore' ,conficior' 714^; ginuti od bolesti ,consu- 
marsi di dolore' , confici dolore' 221*; ginuti za 
cijemgodi ,affettare con I'e larga, significa bra- 
mare immoderatamente e con ansieta' ,altecto' 
421)), u Bjelostjencevu (,periclitor, periculor, in 
periculo i:)ositus sum, pericuhim subeo'. 2. ,ta- 
besco, langueo, deficio, conficior, absumor, tabeo'. 
3. ginem od boli , conficior dolore'. 4. ,evaneo, 
evanesco, repente pereo et e consj^ectu abeo'), 
u Jamhresicevu (,deficio , pereo') , u Voltigijinu 
(, venir meno, ammoscire, pericolare, bramar con 
ardore' ,verwelken, schmachten'), u Stulicevu (,con- 
fici, deficere, tabescere, periclitari' ; ginuti za 
kijem ,alicujus desiderio ardere , aliquem ada- 
mare') , u Vukovu (1. ,umkommen' ,intereo'. 2. 
za kim ili za cim , schmachten' , desiderio enecor'. 
H. to mi ne gine ni poslije ,das -wird mir nicht 
ontkommen' ,non deficiet'), u Danicicevu (gynuti 
,perire'). — Znacenc se dijeli na dvoje po tome 
sto se vece istice: a. samo nestajane; b. stane 
onoga sto nestaje dok ga posve nestane. 

a. istice se samo nestajane. a) nestajati, kad 
nesto sto je do nekoga casa hilo, nije vece. aa) 
celadetu, kao mrijeti, umirati, ali se od ovijeh 
glagola ginuti razlikuje tijem .ito se kod nega 
istice, da se smrt ne shvata kao naravna svrha 
sivota, nego kao takova koja (dajhudi za onaj 
cas) mogla hi se i ne dogoditi, a hiva samo s ne- 
kakva nepotrehna uzroka. moze se ginuti sltcatiti 
i kao pasivni glagol prema ubijati, moriti, te se 
k((ze: covjek gine od maca, narod gine od kuge 
ltd. Hinc, kradu, rube, sami ginu s toga. M. 
Marulic 15.j. Da nopraveduo ginase i na smrt 
idaso. M. Divkovic, bes. 383''. Moze li se s hude 
zgode ginut' gorom smrti kojom, neg' ziveci bez 
slobode no bit' vojan dusom svojomV I., Gun- 
dulic 3G5. S tebe ginem i)rijo vremena. G. Pal- 
motic 1, 3-53. Gine od maca tko mac vadi. 3, 71''. 
Sad krstjani na cast svote vjere ginu. J. Kavanin 
349'». Vas i)uk, koji rad gorcino ove vode bolo- 
vasG i gii'iaso. E. Pavic, ogl. 318. Zarad domo- 
vino vitoz slavni sladko gine. V. Dosen 193». 
C'ostiti care, imaj niilosrde na nesricnu vojsku 
tvoju koja nomilo gine brez nikakve koristi. And. 
Kacic, razg. 107. Dosta bilo boja po krajini. 
ilosta nama ginuso j'unaka. Nar. pjos. vuk. 3, 211. 
r>j('z'te, braco, ne ginitc ludo. 4, 305. Da ja vidu, 
cija gine vojska. 4, 378. Ko so kriv kune, od 
traga gino, a ko se prav kune, od straha (gine). 
Nar. posl. vuk. 154. Ko u boj no ide taj ne 
gino. 158. Od dvije .smrti niko no gine. '232. 
Baci Gospod na nih kameiie voliko iz noba, te 
ginahn. I). Danicic, is. nav. 10, 11. nratstvoiiici 
su solidarui u krvuim stvarinia, svoto i ginu svi 
jodnako. V. Bogisic, zborn. 51(). — hh) o zivo- 
tini, kao i o ce(adetu, vidi sto je kazauo kod 
aa). Jagaiici giriahu. F. Lastric, svot. 197". Obo- 
dvojc pak kad gino (vo i krava). V. Dosen '204a. 



GINUTI, a. 



135 



GIPKOST 



Da kad sidu na jaja ne g-inu gadom. J. S. Ee|- 
kovid 101. Detlici s jezika giiiu (jer ih po klik- 
taiiu nalazi lovac). Nar. posl. A'uk. 78. — cc) o 
con drugome sto maze biti stvar tjelesna iii du- 
hovna, umna. Po vas svih potece giiiuci pred 
nim mrak. Transit. 283. Nigda ne gine zelen 
sa bora i listak s masline. S. Moncetic 89. Gine 
ti dan i noc i bjezi jak i-ika. 180. Dobru ne gine 
nikadar imena. 268. Kakono gine dim poginuli. 
B. Kasic, rit. 375. Gine Ijepota. M. Orbin 73. 
Rijec mi gine, duh mi bjezi, padoli, nmrijeh, 
vajmeh meni! G. Palmotic 1, 359. Slobostina 
da ne gine. J. Kavai'iin 168-K Gine sva spomena 
predne gorkosti. I. Dordic, uzd. 182. Iskra koja 
gine u cas oni. V. Dosen 2''. Sto vrlo brzo gine, 
nije vrsuo mnoge cine. 22'>'. Gdi nikada smrad 
ne gine. V. Dosen 90=*. Kakono snig gine i bizi 
od sunca. M. Dobrotic 191. Svjetlost gine nam 
suncana, tmine i studen noc rastire. I. M. Mattei 
293. Svekolike dosade i nevo|e s liim ginu. B. 
Leakovic, gov. 112. Te se stvari (pripovijesti) 
svagdan preobrazuju i ginu. S. i^ubisa, prip. iv. 
— h) ne lease se u pravom, sireiii smislu da cef/a 
(suhjelcta) nestajc, ncgo samo prema onome (ce{a- 
detu) ti Jcojega se naliodi, koje ga ima. aa) hao 
pasivni glagol prema gubiti, znaci da suhjehat 
(koji moze i dale hivati po sebi) nije kod onoga 
ii koga je bio ili u koga bi mogao biti. Da mu 
ono gine, sto se Isukrstu dobiva. M. Divkovic, 
bes. 265''. Pogiavarom duzna placa vec ne gine. 
V. Dosen 74^. Ako Turcin pogine, buli drugi 
ne gine. Nar. posl. vuk. 9. vidi i u Vukovu rjec- 
niku (3). — bh) znaci da siibjekat ne koristi vece 
onome koji ga ima. Sikuc sto gine od ska)a 
(znas koliko to za vatru va|a) ... J. S. Eejkovic 
52. Prava muka nikad ne gine. Nar. posl. vuk. 258. 
b. ne znaci da cega (subjekta) nije vece, nego 
ma pokazuje stane, kad ide jednako na mane, na 
gore, slabi ltd., te je celcati da cc ga bas i ne- 
stati, ako ono stane ustraje. a) o cejadeta. aa) 
deficere, tabescere, confici, kad ce^ade ide na gore 
u svom tijelu i zdrav^ic, slabi, mrsavi itd., te je 
cekati, ako ono stane ustraje da ce umrijeti, ispo- 
redi ceznuti. cesto, osobito u poeziji, iperbolicki. 
uzrok (naj cesce u instr., ili s prijedlogom od) 
moze biti tjelesni ili duhovni. Ginu od glada. 
Transit. 134. Vene, ^ cezno, gasne, blidi, sahne, 
gine, kopni, taje. A. Cubranovic 153. No svi cini 
bjehu drazi sred razblude i miline, neka zeli tko 
jii pazi, tko ju zeli neka gine. I. Gundulic 221. 
Tako gresiiik sred planine n jjustini divjijeh gora 
u novojah docim gine, milos visnu ganu z gora. 
239. Nu jiasina kcerca ino u stravjenoj dusi cuti ; 
gine, dobro ne jedino da ne biide poginuti. 4G5. 
Za ne uresom sahre i blidi, taje, vene, kopni i 
gine. G. Palmotic 1, 251. U dusi svojoj ginase 
od slasti. I. Dordic, ben. 35. Eto iznenade j^o- 
cirie ginut starac. 180. Od zestoke |ubavi pla- 
mena ginase. A. Kanizlic, uzr. 63. Ja ovdi od 
glada ginem. M. Zoricic, osm. 38. Evo se skon- 
cavam i ginem od |ubavi. A. Tomikovic, gov. 
70. — amo spadaju i ovaki priiiijeri: Srce moje 
sveza i stravi, da i: zivom ognu gine. G. Pal- 
motic 2, 192. Tilo moje gine. A. Kanizlic, bogo- 
}ubn. 519. — bb) znacenc kod aa) ogranicuje se 
na veliku zelii s koje cejade slabi i gubi zdravje 
(i iperbolicki, kao jako ze(eti uopce), isporedi 
ceznuti, d). ono (ako je cefade, zeja moze biti isto 
sto i lubav) sto cefade zeli stoji: aaa) naj cesce 
u instr. s prijedlogom za. Oni za nim ginu. G. 
Drzic 416. Za bogatstvom drugi ginu. M. Bunic 
17. Ja ginem za nim, mrem od Jubavi. V. M. 
Gucetic 187. Neka toliko ne ginete za dobrima 
kratcijem. D. Basic 70^. Nijeste ii vi oni, koji 



ginete za svijetom? 184^. Za kom zejan varo- 
sanin gine. J. S. E6|kovic 45. Sve sto izbra- 
nijeh jes naprava, za kijem zenska narav gine, 
dariva im. P. Sorkocevic bTd^. Cudeci se car, 
kako vino taku silu ima, i gledajuci, kako pija- 
nice za nim ginu. Nar. prip. vuk. ^309. — bbb) 
rjede u ace, s prijedlogom za. Kijem za zlato 
srce gine. G. Palmotic 2, 498. Vapeci iz dubine 
srce, koje za te gine. A. D. Paoli u I. M. Mattei 
362. — ccc) u jednom primjeru u ace. s prijed- 
logom na. Blago da izmakne, na koje mu srca 
gine. V. Dosen 59'K — cc) moze se ne imati ob- 
zira samo na tjelesno nego i na drugo stane fino- 
ralno , materljalno) u cefai eta. isporedi propa- 
dati. (Judeji) ne prestase ginuti nestrojeiijem. 
S. Kozicic 34'\ Vrgoh stare prijate|e, a za novu 
mu druzinu uzeh onih, s iste ze}e u bludnosti 
koji ginu. I. Gandvilic 225. Ne giedajuc, da on 
(diiznik) gine. V. Dosen 59*. Vrla otca od op- 
cine, rad kog' sirom vas puk gine ! 59''. Mi smo 
ginuli, sto smo htjeli da gospodarimo svi. S. ^u- 
bisa, prip. 34. — b) kad je subjekat dusa, ginuti 
je pasivno p)rema gubiti, vidi kod ovoga glagola. 
Da mnoge duse ginu i naravskij'emi ^lobami. B. 
Kasic, zrc. 9. Toliko dusa u odmetnictvu gine. 
A. Kanizlic, kam. 435. — c) cem drugom, gi- 
nuti znaci uopce: ici na gore, ici na mane, pjro- 
padati, kvariti se, unistavati se. S nepravde svit 
gine. M. Marulic 87. Da imt niht. rabotica ne 
gine. Mon. serb. 546. (1501). Dvorba jer gine 
ma, imam zlu voju. S. Mencetic 139. S kostrave 
gine vinograd. 337. Jure cutim kripost ginut 
zivotu mom. P. Zoranic 14*. Er ti napre boles 
nika, i utrobu t' svu obsine, tim ti snaga i moc 
gine. A. Cubranovic 148. Bez tebe ovdi stav, 
ostali sad kakono sred mora jodna plav, bffz reda 
ka ginuv ne dx'zi nacin prav. D. Ranina 136^. 
Nu ako se Osmanovo carstvo smace, Maliumetov 
zakon gine. I. Gundulic 477 — 478. Tako bozijem 
prid razurnom sa svijem znaiiem, sa svijem umom 
Judska pamet gine i pada. G. Palmotic 1, 134. 
O prisvitli gospodine, znaj, da nasa vira gine. 
P. Hektorovic (?) 105. Pod tvrd zub o«l vremena 
tuc zestoki isti gine. J. Kavanin 30'>. A premda 
u pocetak kuca cini se da kamatom id© naprida, 
na svrhu paka gine. A. d. Bella, razg. 30''. Pr- 
seci ginu s toboni slave tvoje. I. Dordic, uzd. 51. 
Gine u puku bogojubnos. V. M. Gucetic 5. Koji 
pijes a kuca ti gine. M. A. Kejkovic, sat. E4". 
Pak mu hrana gine i izmicc. G5'i. Gine' pamet, 
kad razmis|am mjeru i broj milosti, koje si nami 
udijelio. A. Kalic 505. Kada misec gine. J. S. 
Eejkovic 120. Da ne gine biser u buniste. P. 
Petrovic, gor. vijen. 42. Manastiri propadaju, 
crkve ginu, a vjera tone. S. ^ubisa, prip. 218. 

GINUTIV, adj. periturus, koji moze ginuti, koji 
treba da gine. — Na jednom mjesta xvii vijeka. 
Koji se umiju od giruitivijeh stvorenja podptuio 
ukloniti. B. Kasic, nasi. 166. 

GINE, n. sclo a Bosui a okrug n sari^jevfikom. 
Statist, bosn. 52. 

GINIV, adj. vidi ginutiv. — U StuUcevu rjec- 
niku (,periturus, caducus'). — nepouzdano. 

GIPKANE, n. djelo kojijeiii se sto gipka. — 
U Vukovu rjecniku. 

GIPKATI SE, gipkam se, impf. tresti se, stre- 
sati se, uprav je dem. gibati se. — Akc. se ne 
mijcim (aor. 2 i 3 sing, gipka). — U Vukovu 
rjecniku (gijikati se, gipka se ,zittern' ,contre- 
misco'). 

GIPKOCA, /. vidi gipkost. 

GIPKOST, gipkosti, /. osobina on»gu sto je 



GIPKOST 



136 



GIZDAC 



gipJco. — U nase vrijeme. Preterana gipkost 
nasi diplomata. Nov. sr. 1834. 66. Oteli bismo 
svomu jeziku onu sladost, oiiu mekanost, onu 
gipkost. M. Pavlinovic, razg. 77. i u Sulekovu 
rjecniku (gipkost. gipkoca ,biegsamkeit'). 

GIPS, m. gypsum, vidi sedra, ncm. gyps. — ispo- 
redi gipsa. — U Bjelostjencevu rjecniku (,gypsum') 
i II Jamhresicevu. 

GIPSA,/. vidi gips. — U jednoga pisca xvm vi- 
jeka. Bjelobojna zem|a gipsa zvana. I. Jahlanci 30. 

GIEA, /. vidi gera. — U Mikajinu rjecniku 
(gira, girica ,boba, pesce, menola' ,maena'), u 
StuUeevu (v. gera) iz ^ Mikajina. Gira, marida, 
Smaris communis C. Cas. ces. muz. 1854. 185^. 
Gira oblica, maena vulgaris C. et V. D. Kolom- 
batovic, pesc. 6. G. L. Faber 189. 

GIE.ICA, /. dem. gira. — Od xvii vijeka, a 
izmectu rjecnika u Mikajinic (kod gira). Veseli 
ugora, veseli gii'ice. I. T. Mrnavic, osm. 136. 
Girica, Smaris vulgaris Cuv. na Bracu. A. Ostojic. 
— s drugijem znacenem (gavun). Atherina hep- 
setus L. G. L. Faber 206. 

GIKIN, m. musko ime. — U Orahovcu kod 
donega Lapca. M. Medic. 

GIRKA, /. vidi ger. Cas. ces. muz. 1852. 50. 

GIT, m. ime nekijem bi^kama u Dalmaciji, lat. 
gith, git. vidi kukoj, tambiu'ica, mohuiiaca. Git 
opacan (^= lat. gith), Agrostemma githago L. Git 
pravi, Nigolla damascena L. B. Sulek, im. 87. — 
nije dosta pouzdano. 

GITA, /. u zagoneci: Sama gita gita, sama 
kiicu cuva, dok samaca dode. odgonet(aj : kfuca- 
nica. Vuk, rjec. 86. odgonet^aj : hrava. Nar. zag. 
nov. 7. 

GIVALETIC, m. prczime. — xvi vijeka. Poro 
Givaletic. Mon. croat. 230. (1527). 

GIVAN, givna (?), lulj. u jednom priwjeru xvii 
vijeka: Toliko ces iniati mudrosti koliko uzimas 
ustrp|ena, i toliko budalast koliko givan. M. 
Eadnic 221''. znacene nije dosta jasno. 

GIZBA, /. jjec za grijane. — U Vrbniku na 
Krku. I. Milcetic. i u Farciccvu rjecniku. — Zar 
isto sto izba? 

GIZD, m. vidi gizda. — U StuUeevu rjecniku 
gdje stoji da jc iizeto iz Gundulica ('^). 

GIZDA, /. ornatus; olegautia, venustas; su- 
porbia. — -i- stoji mj. y. — Osnova nepoznata 
postana (ces. liyzditi znaci: gaditi); s gore ka- 
zanijem znaccnima dolazi u juznijeh Slavena : u 
Hlovenaca s trecijcm, u Bugara s j)rvijem. ne 
moze se poznati ni koje je starije znacene. — 
Od xvi vijeka, a izmedu rjecnika u Mika^inu 
(gizda, Ijepota , venustas, elegantia, formositas, 
jiulcritudo, doeor'), u Belinu (,concinnitas' llV^i; 
,elogaiitia' 2S6''<'; ,vonu.stas' 432^; gizda od lica 
,puIcritudo' 135'>), a Bjelostjencevu (gizdost, gizda, 
spoDosno.st, uzijosiiost ,supGrbia, arrogantia, animi 
elatio, I'astus'), u Voltigijinu (v. giz(lost), ii Stu- 
Ueevu (,oriiainoutunj, ornatus, pulchritudo, species, 
decor, forma, venustas etc.'), u Vukoim (1. ,das 
schmiicken' ,coratio'. 2. ,schon gekleidetos und 
goschiniickt.es f'rauonzimraer' jfomina conita'). — 
Kod vinogo prinijera nmcno je za cijelo znati 
kaino ]iripadaju po znaeenu. a) ornatus, splendor, 
lautitia, apparatus, ures, nakit (nc sama takao 
s kojega slo jiostaje (epiie nego i veUcanstvenijc). 
Ti s' nioja sva gizda. S. Moncetii 22. Ne bi 
joj pridali uroho ni gizdo. 11. Lucie 208. Svih 
vila, gosi)oje, ka si cas i gizda. D. Eanina 25='. 
IJoiicami lijopiuj s iiobi gizda od cvijota nije 



trijebi. I. Gundulic 73. S novijem gizdam, i na- 
pravam gostim, dvoi'im bo}u srecu. 223. Kako 
su zlatne zvizde ures lijepi od nebesa, tako su 
one (vile) svake od gizde i od vjecnoga meni 
iiresa. (t. Palmotic 2, 282. Sadasni narastaj drugo 
ne trazi, nego meksinu, lipotu i gizdu u odici. 
F. Lastric, od' 342. Sva krajestva svjetovna, sve 
nihove gizde. S. Eosa 48=1. Prude prilike . . . za 
vecu gizdu svotih mista. Blago turl. 2, 78. O 
koliko su za nisto drzale izpraznu odice gizdu, 
biser, drago kamene i derdane! f). Eapic 36. 
Buduci da je (oko) gizda svega tila covicanskoga. 
258. Gizda lomi , a glad mori. (Gledaj : Male 
jede, al' se lijepo nosi). Nar. iiosl. vuk. 41. Zima 
gizde ne gieda. (Na zimi se ne gleda koja je 
hajina lijepa, nego koja je topla). 90. To bi oni 
knizevnosti srpskoj ne malu ^ gizdu i krasnost 
davali. L. Milovanov 56. u Sulekovu rjecniku: 
,pomp; pracht (pomp)' ; gizda besjede ,der schmuck 
der rede' (kod ,schmuck'). — b) elegantia, ve- 
nustas, kao Jepota, ali (niisUm) takova koja po- 
staje i pjomocu nakita Hi drugoga cega (n. p. 
ugodna micana kod cejadeta). ali je u priwje- 
rima cesto sve isto .sto ].epota, a gdjekad opet 
moze biti da je isto sto i nakit, ures. nerijetko u 
mnozini. — ovo znacene postaje po svoj prilici 
od predasnega. Jeli sva, da vlada za gizdu ovi 
svit? S. Mencetic 83. Kroz toj hoce vasa gizda 
vele brzo nas vidjeti uzdvignut' se tja do zvizda. 
N. Na|eskovic 1, 169. Kad misal moja na ne 
gizdu i kriposnu lipost pomisli. P. Zoranic 16-'. 
O vilo ma mila, napuno nagledal ne bih se tvih 
gizda, da bih broj ja imal od oci jak zvizda. D. 
Eanina 71'"-. Od iztoka jur se uputih, po torn 
zacuh tvoje gizde, gospo, slavit' vec ner zvizde. 
Jedupka nezn. pjes. 235. Gdi su rajske sve Ije- 
posti'? dika umrla tasta biva, gubi se zemje ures 
pri gizdah od nebes. I. Gundulic 73. Gizda }uska 
i lipota pri Bogu je sve slipota. P. Posilovic, 
nasi. 197^. Da brze na one skale izajde koje 
bijahu primile gizdu i svetinu od Isukrsta. S. 
Margitic, fal. 101. Vidite li lipotu i gizdu duse 
vase? F. Lastric, ned. 334. Okruni ju krunom 
gizde i .sjajnosti. A. Kanizlic, utoc. 373. n Sule- 
kovu rjecniku: ,eleganz'. — c) ostentatio, vanitas, 
lead se ko ponosi svojom ^epotom Hi cim dru- 
gijem s cega ne bi imao dooolna uzroka da st 
ponosi. — amo spadaju mozchiti ooi primjeri: 
ZaO. vasu gizdu i tastu slavu. Zborn. oo^i. Gdje 
li ti je tvoja dika i gizda? 154*. Pauni. jests 
krasanh mnogo, i hoditb si. krasotoju velikoju i 
potresetb se vj. gizdi svojej, vi.znositb se velnii. 
Physiol, nov. star. 11, 201. Eadi savise gizde (osti- 
(tuju se zene). M. Divkovic, bes. 184'\ Ostriin 
macem tur.skoj gizdi pri to. J. Krmpotic, ])jesm. (5. 
— d) u oirijem primjeriina maze biti da znaci: 
raskosa. Provode svoj zivot u gizdi i raskosju. 
M. Divkovic, bos. 95^. Odniotnuces od tebe .sve 
razbludne gizde i raskoso na koje si sada pri- 
dana. A. d. Bella, razg. 196'^. - e) prcnesriio na 
gizdavo zensko ce(ade (drugo je u ovoni priinjcru : 
O gizdo nebeska, divice sveta! L. Toizic 51, u 
kojnii gizda znaci: ures Hi jcpota). an) Ujepo 
zensko ce(ade. Da neniili rojak s posta tokoj 
gizdi suzan osta. J. Kavanin 25.5'i. (U\i po lovu 
zeciiom gizda Dijana leze. M. Katancic 45. — 
hb) nakicrno (a mo^e biti i ponosito, taslo, ridi 
c)) zensko I'rladc (vidi u Vukovu rjei-niku). Gizda 
iicce da rani, ziuii vkIii da nosi. Nar. pjos. vuk. 
I, 515. 

(ilZI)A(J, m. vidi gizdalac. — Dolazi i jedan- 
put xvm vijeka s nejasnijem znacenem. Da smui 
|)r)iii|iv ))omolito), trizmen gizdac, krop'k u od- 
luci. .1. Kavanin 224". 



GIZDAJ 



137 



GIZDAV, a. 



GIZDAJ, adj. cidi gizdav. — Na jednom mjestu 
XVII vijcJca. Kon krvavih ocijii vas gizdaj do 
mrve. B. Krnarutic 8. 

GIZDALAC, gizdaoca, m. covjek Icoji se gizda, 
m'(?i gizdelin, kicos. — U §ulekovu rjecniku {gizdiic, 
gizdalac ,sclimuckebold'). 

GIZDANE, n. d/jelo Icojijem ko gizda Hi se gizda. 
— Stariji je ohlik gizdanje. — Izrnedu rjecnika 
u JBelinu (gizdanje ,ii paoneggiarsi' 538''), n Bjelo- 
stjencevu (,fastus, animi elatio ; circumspectio ma- 
gnifica'), u Voltigijinu (,fasto, orgoglio, alterigia' 
,hochmuth, stolz'), u Stulicevu (vidi kod gizda), 
u Vukovu (,das schmiicken' ,comtio'). — U svijem 
je primjerima znacene refleksiimo. Da tvoje pod- 
hibno ne stvaras gizdanje. S. Mencetic 134. Oholas 
i gizdanje na nebesa ne da priti. M. Vetranic 
1, 28. Kamo vojevanje, kamo nih hrabrosti bise, 
i gizdanje i svake radosti? P. Hektorovic 45. Ovo 
je moja cas i moje gizdanje. M. Drzic 472. Giz- 
dane ne pomaze ni zivomu. M. A. Ee|kovic, 
sabr. 67. 

GIZDAEEV, vidl dizdarev, mjeste cega stoji 
(grijeskom) u narodnijem pjesmama : Ja sam 
Rada iza grada gizdareva cer. Nar. pjes. vuk. 
1, 427. Zarobise cercii gizdarevu. 3, 547. 

GIZDAEEVIC , 7)1. prezime , vidi gizdarev i 
Dizdarevic. — U narodrioj pjesmi nasega vre- 
mena. Dva devera, dva Gizdarevica. Nax". pjes. 
vuk. 1, 584. 

GIZDAEKA, /. Lebia Bon., neka hiibica. — 
IJ jednoga pisca nasega vremena. J. K. Sloser, 
faun. korn. 5, 26. 

GIZDATI, gizdam, inq)/. ornare. — Akc. kakav 
je u inf. takav je u praes. 3 pi. gizdaju, u aor. 
gizdah, u ger. praes. gizdajuci, u ger. praet. giz- 
davsi, u part, praet. act. gizdao ; a ostalijem je 
ohlicima onakav kakav je u praes. 1 sing. — 
I'ostaje od gizda. 

a. aktivno, kititi, resiti. — Od xviii vijeka, a 
izinedu rjecnika u Stulicevu (v. uresiti), t( Vu- 
kovu (gizdati, kititi koga ,schmiicken' ,como'). 
Gizdas kone. J. Filipovic 3, 327^. Moje tilo, koje 
sam gizdao, cifro. D. Eapic 319. Kakve je dlake 
naj bo|i koii? — Ne kupuj vranca, prod' se alata, 
gizdaj dogata, a jasi dorata. Nar. pTii>. vrc. 217. 
8ve gizda, a sebe ne more. odgO)iel((ij : igla. Nar. 
zag. nov. 69. a prenesenom, metuforirkom, smislu. 
Prisvete rane naj vecom svitlostju gizdahu uza- 
sastje gospodinovo. F. Lastric, test. 227a'. (3Ia- 
rija) sjajuci gizda vas koliki raj. 392''. 

b. sa se, rcfleksivno. 

a) kititi se, resiti se. — Od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Stulicevu (,exornare se ipsum') 
i u Vukovu (jsicli schmiicken' ,comere se'). Giz- 
daju se u odici. S. Margitic, fal. 241. Da so 
krune cesarske inilosrdjem od oprostenja vecma 
kite i gizdaju. F. Lastric, test. 122''. Grise li 
brz zene, kad se zalihno gizdaju i odivaju? Blago 
turl. 2, 154. 

b) superbire, elatum esse, gloriari, diciti se, 
haiiiti se, razmctati se, vidi gizda, c). — Od xv 
vijeka, a izmedu rjecnika u Mikalinu (gizdati se, 
diciti se, ponositi se ,glorior'), u Belinu (,glorior' 
351a; jsuperbio' 411^; .magnifice se circumspicere' 
5381' j gizdati se u hodjenju ,graiihice incedere' 
162a), uBjelostjencevu (,superbio, ampullor, turgeo, 
efferor, extollo me'. 2. gizdam se, banim se, so- 
kolim se, dicim se ,magnifice me circumspicio'), 
u Jambresiccvu (,superbio'), u Voltigijinu (,iiisu- 
perbirsi, fumare' ,sicli briisten, stolz werden'), u 
Stulicevu (,gl0riari, se jactare'). Vijaju se giz- 
daj uc. M. Marulic 2 '.'2. Kako paun se gizdas. 



M. Vetranic 1, 28. Vilo, ka na svit saj gizdas 
so tolikoj, mal' ustav' tvoj stujjaj ter procti pismo 
ovoj : . . . D. Eanina 140''. Oni^cesar stasa ohola, 
ki se u carskoj druzbi gizda. G. Palmotic 2, 516. 
Gizdaju se i ponose. P. Kanavelic, iv. 339. Sunce 
se baui, dici i gizda. I. Dordic, salt. 54. Kako 
ste prostrli, onako spavajte ; kako je dikla sarala, 
onako se je gizdala. D. Eapic 200. Douosim. zeni 
svilene odore, da se u crkvi gizda. S. !l^ubisa, 
prip. 260. — uzrok gizdanu stoji u instr. Koji 
je ubog gizdav cim se gizda? Pril. jag. ark. 
9, 139. (1468). Gizda se lipotom jakino snagom 
lav. S. Mencetic 75. S glave me , jaoh, pade 
ukrasni vjencac moj, kojim se njekade gizdah ja 
tolikoj. D. Eanina 130^. Jase u zlatu kona vrana. 
glavu dize, gieda oholo, ter se gizda, ter se dici 
tastom slavom od junaka. I. Gundulic 291. Kojim 
se gizda, slavi i posveiuje danasiii dan. F. Lastric, 
svet. 55''. rjede se izrice drugijem nacinom. Bizant 
i Nikoni s oba kill kotar se negda gizda. J. Ka- 
vanin 131''. Bludnog' zarad giiizda savitoga kad se 
gizda (grisna dusa). V. Dosen 23^. 

GIZDAV, adj. ornatus; elegans, venustus; su- 
perbus. — Postaje od osnove supstantiva gizda 
nastavkom avt. — Od xiv Hi xv vijeka (vidi kod 
a, h) aa) hhh)) a izmedu rjecnika a Mika]inu 
(gizdav, lijep ,pulcher, venustus, formosus, elegans, 
decorus'), u Belinu (,elegans' 285''. 750''; ,ve- 
nustus' Sll". 432''; ,concinnus' 117a. 336*; ,for- 
mosus' 1.36a; ,superbia elatus' 411a), uBjelostjen- 
cevu (gizdav, ponosen, ponosit ,suj3erbus, elatus, 
spe atque animo infiatus, animo inflatus, animo 
elatus, fastuosus'), u Jamhresicevu (,superbus, fa- 
stosus'), u Voltigijinu (,superbo, attillato, acconcio' 
jStolz, pracbtig'), u Stulicevu (,mollis, elegans'), 
u Vukovu (jgescbmiickf ,comtus'), u Danicicevu 
(gyzdavb ,comtus'). 

a. adj.—komp.: gizdaviji. a) nakicen, uresen, 
vidi gizda, a). Nadoso jednoga gizdava i ure- 
sena mladca. Zborn. 7''. Eici, on veli, jest istina, 
neka ne budu gizdave i frcakli, ali neka takoder 
ne budu^^ priprostite i zapustite. D. Eapic, pred- 
govor. Sareno i gizdavo mladu je drago. Nar. 
posl. vuk. 351. i u Sulekovu rjecniku {,\)OYw^\ia.ix,; 
pracbtig'). — 6j elegans, venustus, kao \\jQ^,raz- 
liku vidi kod gizda, b) (ono s cega je^ ko gizdav 
moze se izreci instrumentalom : Vidase ga vise 
nego andeoskom lipotom gizdava. F. Lastric, svet. 
11^. Da je gizdav oblicjem medu sinovima. 27a). 
kaze se: aa) o cejadctu Hi o onome Ho se misli 
kao ce]ade. adaj uopce. Kakono covik koji ima 
lip obraz, zove se gizdav, ako ce udo i imati 
koje grubo. F. Lastric, od' 145. Ko je devot 
neka Boga moli, ko je gizdav neka ruzu bere. 
Nar. pjes. bog. 261. — bbb) o muskome. Lastivi., 
gizdavh, |ubivt (ki.) zenami. i ka vasakomi. clo- 
vekoniL. Stariue. 10, 124. (xiv Hi xv vijekj. Budotr. 
gyzdavt, blagoobraztnr,. in. jahrb. bd. 53. anz. 
bl. 116. (kad?) D. Danicic, ijec. Dobar vam dan 
budi, mladicl gizdavi. N. Naieskovic 1, 235. Da 
jeda ga vi ste skrili, lijepi mladci i gizdayi, ki 
ste sve dni u jubavi vrijemo vase provodiliV -S. 
Bobajevic 230. Berzabe porodi gizdava ditica.. 
D. Barakovic, jar. 56. Leaudro, mladac zatra- 
v]eni, gizdav mimo sve ostale. I. Gundulic 36;}. 
Gizdave ti vjerenike mi danaske stec imamo. d. 
Palmotic 1, 95. Pod selom gizdav, na domu lav. 
(D). Poslov. danic. 96. Gizdav . . . svrhu sinova 
covicanskije. F. Lastric, test. 226^. U jezeru iia- 
hodi gizdava gospodicica. Nar. pjes. mikl. beitr. 
25. Sobom vodi Sokulu netjaka, mlado momce 
lipo i gizdavo. And. Kacic, razg. 140^. Noj do- 
hodi gizdav jiinak. Nar. pjes. istr. 2, 48. — go- 
vori se i od iiUline, kao drag, mio. Moj Niko 



GIZDAV, a. 



138 



GIZDAV, a. 



gizdavi. N. Diiuitrovic 105. Za toj ti ja velu, 
moj druze gizdavi. N. Najeskovic 1, 346. Hocu 
te prositi, catnice gizdavi. D. Barakovic, vil. 251. 
— ccc) zcnskom, naj cesce. Kako ju vidje to- 
liko gizdavu i lijejiu, od prve va I'ui se nauiura. 
Zborn. 43b. Ka so je jur vila gizdavja vidilaV 
G. Drzic 354. Pustil bih pri s mojom razstavit 
se glavom nego li z gospojom toliko gizdavom. 
H. Lucie 188—189. Onde mi je objubio jediiu 
gizdavu devojku. Nar. pjes. hekt. 19. Nu bih 



rad jos da ziiam majku I'le gizdavu. N. Najeskovic 
1, 332. Koliko ujudiia i gizdava, toliko voce ro- 
goborna bise. P. Zoranic 8^. Jak iz cvitja i iz 
trave koga otrovua zmija peci, Krunoslava iia 
gizdavo Turkiiiice osta rijeci. I. Gundulic 4G(i. 
Prid kojijem su (obrazoni) gizdavije Tisifone i 
Megera. G. Palmotic 2, 43. S mladom, lijepom, 
gizdavom gospodicnom. I. Dordic, uzd. vii. To 
je plemenita, gizdava i cista gospoja Suzana. F. 
Lastric, ned. 43. Vino ti im sluzase Markova 
gizdava jubovca. Nar. pjes. bog. 23. Izprosi mu 
gizdavu diyojku. And. Kacic, razg. 29^ Dobro 
dosli, kiceni svatovi, a za Maru, gizdavu devojku! 
Nar. pjes. vuk. 1, 17. A boza ti pomoc, gizdava 
devojko! 1, 410. Cvili, tuzi gizdava devqjka. 
1, 425. Pobratime, sva ti je gizdava, daleko joj, 
vele, druge nije. 3, 516. I sama ce gizdava di- 
vojka. Nar. pjes. istr. 1, 63. — cldd) o druzbi, 
skupu, zhoru itd. Sama tuj sjedis bez druzbe 
gizdave. M. Drzic 445. Biti ce . . . druzina slatka 
1 gizdava. B. Kasic, nasi. 196. Tim, gizdava 
druzbo mlada, ne budi vain mucno sada dat' za 
malo mjesto i meni. I. Gundulic 385. U gizdavom 
lijepom zboru. G. Palmotic 1,31. Car razgledat' 
skup gizdavi uze ostalijeh robinica. P. Sorko- 
cevic 579b. _ ^ee) o Bogu. Izraelski Bog gizdavi. 
I. Dordic, salt. 239. — hb) o (udskom tijelu, o 
dijelovima necjovijem, o micanu, o tjelesnoj }epoti, 
n. p. aaa) o tijelu uojice, o stasu. Prigizdava 
bise kipa. D. Barakovic, vil. 178. Tijelo (Jesu- 
krstovo) muogo izvrsnije i gizdavije. J. Matovic 
50. U lie rajskom lieu sjase taka Ijepos puna 
dike, da na svijetu ne imase tac gizdave igdje 
slike. P. Sorkocevic 576*. — Uzras tvoj gizdavi. 
S.Mencetic 17. — bbb) o lieu, obrazu. Dopust' 
"li^daj gledat gizdavi obraz svoj. S. Mencetic 5. 
Zac ruke, ni usti, ni lice gizdavo da vam se do- 
pusti celivat, nije pravo. N. Na|eskovic 2, 4. Rec 
ce da j' syitlije i vec gizdavije lisce moje vile. 
P. Zoranic 2.5a. Svaka ima zlatne kose, a u 
gizdav9m lieu i celu lijer izmijesan s rusom 
nose. G. Palmotic 2, 16. Lipota gizdavoga obraza 
tvoga pogrubila. F. Lastric, test. 120-1. Gizda- 
voga svoga lica svu izgubi svjetlos milu. P. Sor- 
kocevic 580b. — ccc) (jlavi. Negova gizdava 
glava sya ostrim dracami probodena. J. Banovac, 
razg. 158. — ddd) o celp. Gizdavo svoje celo 
dize ohola put nebcsi. G. Palmotic 3, 206*. — 
eee) o ocima. Kladonac bi u gizdavih tvojijoh 
oci'u bio meni. S. Bpbajevic 206. — ///; o hoila. 
Hod tvoj gizdavi. S. Mencetic 17. Mirin) .sive, 
vedro lice vece objavi, ter upravi k moru stupaj 
tvoj gizdavi. L Gundulic 33.— <j(j(j) o poqledu. 
Shdim gizdavi lie pogled. S. Mencetic 20. A 
pozor Cje) gizdavi |uven stril s koga mreni. M. 
Dr?.ic 5. — hhh) o podsuiijehu. Od kora)a usti 
objavi a od lira prsi svojp, govoraso lie gizdavi 
podsmijeh: ,Daj mi srce tvoje!' L Gundulic 221. 
— Hi) o (cpofi. Ni'e li zloba ve|a vasa, da gizdave 
tej Ijepdsti vi grubite s noniilostiV S. Bobajevic 
229. Turkiiiica, koja su.ii za luladica Krunoslavu, 
snebiva sf>. paiii i rudi kroz Ijopotu lio gizdavu. 
I. Gundulic 461. Sve sto izliranijoh jns naprava 
dariva im nek gizdava liili Ijopota vocma sine. 



P. Sorkocevic. 579b. — lepota se zoiie u^ pisaca 
i ures. Ali se gizdavi lie ures ponosi. 8. Men- 
cetic 7. Hocu, kada vi k liojzi doc budete. prid 
ui-es gizdavi da nica paduete. N. Najeskovic 2, 4. 
Gizdav ures bez uresa Ijepota je od nebesa. I. 
Gundulic 74. — amo spada i oru: Gizdavu tvu 
mlados, giju moj pribili, veselje i rados da od 
svud okrili. N. Najeskovic 2, 90. Gizdave sve 
mladosti vedrijem zrakom sveza mene. G. Pal- 
motic 1, 73. — cc) odijelu, napravi, nakitu. 
Gizdav odvrici skut. M. Marulic 61. IT svitah 
crjenijeh i gizdavijeh. Zborn. 121b. Zlatom gizdavu 
V oblacenju. Kateli. 1561. 55. Zarucnik i zariic- 
nica obuoku se u nove i gizdave hajine. M. Div- 
kovic, bes. 787ab. Obuceni odicom gizdavom bi- 
jelom. F. Lastric, test. 226b. u ovijeiii prinijcrima 
n. gizdavo, kao supstantiv, znaci c/izdavo odijelo : 
Sveti se Ivan mecijem i gizdavijem ne oblaci. 
M. Divkovic, bes. 48^. Komu jo mrsko meko i 
gizdavo nositi. 634b. — Gleda' ohola eela s gara, 
ka gizdava perja rese, gledaj, stiti gdje svijetle se. 

1. Gundulic 12. — Od bisera voncac na grlu da 
stavi, aliti prstencac na ruku gizdavi. H. Lucie 
208. — dd) zivotini. Sokole gizdavi. S. Men- 
cetic 235. Pticice gizdave, kadno se prigodi, tere 
vas rastave od gnijezda kadgodi. N. Najeskovic 

2, 131. Jedna junica mnogo gizdava. M. Drzic 
417. Na jednoni gizdavom sideci koiiu. F. Gla- 
vinic, evit. 104b. Gizdava mu poklonio vranca. 
Nar. pjes. vuk. 3, 518. — ec) o cvijetu, i u pre- 
nesenom smislu. Kako stabar od ruze zdrzi u 
sebi gizdavo cvijetje. A. Gucetic, roz. jez. 19. 
Rodi bozur evit gizdavi. D. Barakovic, jar. 24. 
Jedan pojuc ki gizdavi cvijetak cemo proslaviti? 
I. Gundulic 71. Lijepe ruse i gizdave. G. Pal- 
motic 1, 326. , Kakono gizdava ruzica. L. Terzic 
114. Ruzici i drugom cvitju gizdavomu. F. La- 
stric, test. 350^. — (isf.oredi cvijet, b) bb)). Moj 
giju gizdavi. S. Mencetic 17. Jer, evite gizdavi, 
kon tebe ni sada, ni vukov ni lavi primrlih od 
glada. H. Lucie 252. Majka keerei tiho pravi: 
,Ti si cvijetak moj gizdavi'. S. Bobajevic 225. — 
(vidi cvijet, e) iij). Ubostvo nam daj Jubiti i 
cistoce evit gizdavi. P. Knezevic, ziv. 21. — o 
vijencu spletenu od cvijcca (i u preiiescnom smislu). 
Ah drag vijence moj gizdavi, na tuzbe se rac 
obrati. S. Bobajevic 224. Nogama ce se izgaziti 
gizdavi vijenac. D. Danicic, isai. 28, 3. — anw 
moze spadati i ovo: Marija je kako maslina 
gizdava. F. Lastric, test. 350a. — ff) o ludskoj 
rnkotvorini. Sakrestan ima lipo uresiti na oltaru 
pristolje gizdavo. L. Terzic 335. Kod vrata od 
erkve, koja gizdava vrata zovahu se, ad portam 
temi^li, quae dicitur speciosa. B. Zuzeri 420b. Za- 
gleda se u saraniste gizdavo s dragim kamoiiem 
nareseno. A. Kanizlic, fran. 80. Sidio bi u giz- 
davih i nakieenih koeijah. kam. 263. Nagibala 
gizdavi stolovi. J. Krmpotic, mal. 5. — motjao 
bi se amo metnuti i ov<(j 2)rimjrr: Ah vince 
gizdavo ! M. Drzic 29. — mi) o mjcstii, kakvn je 
po naravi, Hi kojc je naviueno od coi\}eka. Ovo 
raj gizdavi. S. Mencetic 63. Tr.stje gizdavo. M. 
Vetranic 2, 121. U sjenci gizdavi. 2, 146. Tuj 
bise gizdavi perivoj tere gaj. H. Lucie 236. Li- 
vado gizdava, jesu li t' cvijetja i trava povenuF 
kad zimiy N. Najeskovic 2, 131.^ Nase ove (de- 
ze(f) vele veco gizdavo i prudne. P. Zoranic ii. 
Naisa su poja sva uresna, gizdava. I. Gundulic 
116. Ke ste sku[)|ene usred gizdave ove drzave. 
G. I'almotic 2, 466. Zaradi gizdavije i prostra- 
nijo pribivalista. M. Radnic (>4b. Raju, lip ti si 
i gizdav. F. Lastric, svet. 167». U gizdavo solo 
Martiiiico. Nar. pjes. vuk. 4, 61. I gizdave seher 
l'odg(jrico. 4, 77. — hli) o vrcmrnu. Gizdavo 



GIZDAV, a. 



139 



GIZDITI 



prolitje. G. Drzic 3H6. Kitna dubja! lijepijeli 
trava ! gizdavoga i)rimaljeca ! (1. Palmotic 2, 4'25. 

— Gizdav ti se mom pozoru juceraiii dan objavi. 
2, 139. — Slavicu ii gori, u gias iiaj visi s nami 
bijisi hvaleci slave sjore gizdave. I. Guudulic 133. 

— mogli bi amo spadati i ovi 2^'>'i'>njeri : Sad 
me pokrijejii, gizdava rosice (fjrijeskom rozice). 
M. Drzic 363. Po nebesijek jiir se cuje u blag 
nacin drag i sladak susiiet' njeki gizdav hladak 
ki iia piit nas svijeli klikuje. I. Gundulic 26. — 
ii) cemii sto tijelom osjecamo, n. p. Ukaza se 
svitlost gizdava. F. Lastric, ned. 343. — Ick) o 
stvarima sto postaju uviom judskiin. Poju pje- 
sauce gizdave. M. Veti'aiiic 1, 43. Kiid godi pro- 
hodi tva pisan gizdava, vazdi ju iiahodi pohvala 
i slava. P. Hektorovio 74. Te kiiige bihu iiare- 
sene lipim i gizdavim govorenjem. Ziv. jer. star. 
1, 226. Ana Komnenica naufieua n gizdavomu 
ispisaiiu. A. Kanizlic, kam. .586. Gizdavim ricma 
falio je papu. 656. — U) o cem unmoni Hi da- 
hovnom. Ti s' moja sva gizda, ti s' hvala gizdava. 
S. Mencetic 22. Slavom zovu ne ime gizdavp. 
64. Ka nosi u svem sram gizdav ter oholi. G. 
Drzic 419. Neka se gizdavi obecaj ne skrsi majke 
od Jubavi. H. Lucie 190. Tuj svakom gizda vom 
dvoi'kiiie gizdave iskahu zabavom, kako me za- 
bave. 238. Sve slasti gizdave cin' da te svud 
slide. D. Kaiiina 7^. Koji su vesele i gizdave 
naravi. M. Divkovic, bes. 296^. Ne moze dati 
svit gizdavije casti. D. Barakovic, vil. 122. Gi- 
zdava sloboda vrh svega naj draza nas pokoj 
uzmnaza. 1. Gundulic 128. Majka ga ucase sva- 
komu postenju, svakomu gizdavu dvornu poklo- 
nenju. Oliva. 53. Ostaje mi gizdavu srecu ute- 
me].ivati. I. Dordic, uzd. iv. — mm) o stvari 
uopce. Ne moze se stvar upazit gizdavija. G. 
Palmotic 2, 210. Posli andela izvrsnitije ni gizda- 
vije stvari Bog nije stvorio od duse razlozite. 
F. Lastric, ned. 143. — c) sui^erbus, ponosit, tast, 
vidi gizda, c). Toliko bise gizdav, da misjase: 
,Ako Aleksandra otruju, car na misto Aleksandra 
biti hocu'. Aleks. jag. star. 3, 825. Sada mlaci 
ne iniaju uzde, jesu neposteni, gizdavi, lome vrat 
kuda im drago, oholi i tasti, ne nastoje na drugo 
nego na taste stvari i na lipe hajine. P. Posi- 
lovic, nasi. 9a. — mislim da i ovi priwjeri amo 
spadaju, premda u Vtikovu rjecniku nema ovoga 
snacena: Uze momu od doma, tanku, gizdavu, 
belu, rumenu. Nar. pjes. vuk. 1, 514. Pak besedi 
gizdava tanka, bela, rumena. 1, 515. Gizdavoj 
nevi ne mos ovr| oko glave oniotati. (Kad je 
kome tesko ugoditi). Nar. posl. vuk. 417. 

b. adv. glzdavo. — Komp. : gizdavije. — Kod 
svijeh prirnjera snacene je: eleganter, venuste, 
vidi a, b). ismedu rjecnika it Mikalinu, a Belinu, 
u Bjelosfjencevu, u Jambresicevu, u Voltigijimi, 
H Stiilicevu. S kimi se je uresila vele plemeni- 
tije i gizdavije. M. Marulic 4. Ona otide giz- 
dave u dvor svoj. S. Mencetic 31. Ter se tuj 
gizdavo jjokloni svaka noj. M. Vetranic 2, 133. 
Gizdavo dali pocteno naresena bise. P. Zoranic i. 
Ne najde se clovik, ki bi lipse, gizdavije i slaje 
govoril. Ziv. jer. star. 1, 230. Perlami ter zlatom 
gizdavo napravi. Oliva. 56. Poj gizdavo, o sal- 
tijei-u. I. Dordic, salt. 184. Nebesa gizdavo naki- 
cena zvizdama. F. Lastric, test. 326a. Kniga, 
kako gizdavo, tako i lukavo slozena. A. Kanizlic, 
kam. 118. 

GIZDAVA, /. a) ime zennko. — xviii vijcka 
u Novom Pazaru. S. Budmani 417'\ — b) ime 
kravi. F. Kurelac, dom. ziv. 24. 

1. GIZDAVAC, gizdavca, m. vidi gizdalac. — 
— Od XVII vijeka. AV ce bit gizdavac. P. Vite- 



zovic, odil. 68. Sopronci gizdavci. Jacke. 210. 
Gizdavac, koji se rado gizda. B. Musicki. 

2. GIZDAVAC, Gizdavca, >w. selo u Dalmaciji 
u kotaru spletskom. Eepert. 1872. 82. 

GIZDA VAN, gizdavna, ad,j. vidi gizdav. — Na 
jednom mjestu xvi vijeka. Prinese ne licca giz- 
davna na licca jur moja. S. Mencetic 283. 

GIZDA VIC, m. prezime. — xv vijeka i u TJa- 
nicicevu rjecniku (Gyzdavict). Vukasint Gizdavicb. 
Mon. Serb. 248. (1487). 

GIZDA VITI SE, gizdavim se, impf. vidi giz- 
dati se kod gizdati. — Na jednom vijestu xvi 
vijeka. Ni cviti po trave jos se ne gizdave. P. 
Zoranic 581^. 

GIZDA VKA, /. ime kravi. F. Kurelac, dom. 
ziv. 24. — vidi gizdava, b). 

GIZDAVl^AHAN, gizdav^ahna, adj. dem. gizdav. 

— U StuUcevu rjecniku (gizdavjahan) u kojem 
ima i gizdavjasan (gizdavjasan) s istijem zna- 
cenem. — oboje nepouzdano. 

GIZDAVJASAN, gizdavjasna, adj. vidi gizda- 
vjahan. 

GIZDA VOST, glzdavosti,/. stanc, osobina onoga 
sto je gizdavo, vidi gizda. — isporedi gizdavstvo. 

— U jednom primjeru xvm vijeka, a izmedu 
rjecnika u Belinu (gizdavo.? ,gratia, garbo, leg- 
giadria' 356^) i u StuUcevu (v. gizda). Na spa- 
senje i gizdavost duse moje. I. Krajic 37. — u 
nase vrijeme u Sulekovu rjecniku (,pomphaftigkeit; 
praclitliebe ; prachtlust ; prachtsucht'). 

GIZDAVSTVO, n. vidi gizdavost. — Na jednom 
mjestu XVI vijeka i u StuUcevu rjecniku (v. gizda). 
Ovoj cini za ne gizdavstvo. Zborn. 20*1. 

GIZDELIN, gizdelina, m. vidi kicos. — Akc. 
kakav je u gen. takav je u ostaUjem padezima, 
osim nom. sing, i voc. gizdeline, gizdelini. — Po- 
staje od gizda nastavkom el-in, koji moze biti da 
je taUjanski deminutivni nastavak ell-ino. — U 
BeUnu rjecniku (,zerbino, cacazibetto, persona, 
che tropi^o sta su 1" ornarsi' ,venusti cultus att'ec- 
tator- 783") i u StuUcevu (,zerbino' ,mollis'), a u 
nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. i u 
Sulekovu rjecniku (,elegant; prachthans; stutzer'). 

— I kao prezime, xvii vijeka, isporedi Gizdeli- 
novic. Jura Eadoevic ove verse poda i da znate 
bo}e, Gizdelin vojvoda. Eadojevic Gizdelin 32. 

GIZDELINITI SE, gizdelinim se, impf. vidi 
gizdeliti se. — U StuUcevu rjecniku (,mo]liti6i 
studere') u kojem ima i verbalni supstantiv gizde- 
lineiie i impjerfektivno gizdelinivati se (gizdeli- 
nivati se). sve troje slabo pouzdano. 

GIZDELINOVIC, m. prrezime, vidi gizdelin pri 
kraju. And. Kacic, kor. 454. 

GIZDELINSKI, adj. koji pjripada gizdeUnima, 
koji je kao u gizdeUna. — U Sulekovu rjec- 
niku (.stutzer-; stutzermassig'). 

GIZDELINSTVO , n. osobina onoga koji je 
gizdelin. — U Sulekovu rjecniku (,8tutzerei'). 

GIZDELINENE, n. vidi kod gizdeliniti se. 

GIZDELINIVATI SE, vidi kod gizdeliniti se. 

GIZDELITI SE, gizdelim se, impf. podnositi 
se kao gizdelin. — isporedi gizdeliniti se. — U 
Sulekovu rjecniku (,einen stutzer machen' kod 
,stutzer'). 

GIZDITI, gizdim, impf. vidi gizdati. — U Stu- 
Ucevu rjecniku (v. uresiti). — Sa se, refleksivno, 
u dva primjera xviii vijeka. I pridragi tot' ka- 
meni, ki se svijetle tako i gizde. A. Vitajic, ost. 
8. Da se niip zarkim sun cem gizde. T. Babic, 
pism. 47. 



ghzdo6a 



140 



1. GLAD 



GIZDOCA, /. vidi gizda. — U dva pisca xvii 
i XVIII vijeJca, a izmedu rjecnika u Belinu (,con- 
cinnitas' 117*) i u Stulicevu (v. gizda). S tvom 
gizdocom i s Ijepostim naprijed hodi na kra|estvo. 
I. Akvilini 55. S tvom Ijepostim i gizdocom 
uputi se, slobodno hodi i krajuj. 142. Gizdocu 
s kopjem svojim kaze. A. J. KnezoAdc 207. 

GIZDO^UBIV, adj. koji luhi (/izdu, kojemu 
je mila gizda. — U Sulekovu rjecniku (,pracht- 
liebend'). 

GIZDOi^UBl^E, n. osobina onoga koji je gizdo- 
lubiv. — U Stdekovu rjecniku (,prachtliebe'). 

GIZDONA, m. ime volu. F. Kurelac, dom. ziv. 24. 

GIZDOST, gizdosti, /. vidi gizda. — xviii vi- 
jeka, a izmedu rjecnika u Bjelostjencevu (vidi 
kod gizda), u Javibresiievu (,superbia, fastus'), u 
Voltigijinu (,superbia, arroganza' ,hochmuth'), u 
Stulicevu (v. gizda). Gizdost u odjeci nosit. I. 
Giiicic 202. Da mogu isprati do smrti od giz- 
dosti zlocu. A. Kanizlic, roz. 45. Lica, iz kojih 
je iiresna lipota i gizdost sivala. uzr. 88. Kad 
je zenam gizdost mila za potrpat sablast tila. V. 
bosen 104b. 

GIZDOVATI, gizdujem, irnj)/. vidi gizdati se, 
b, b). — U jednoga pisca xvi vijeka. Cim se 
tasce slavi ma pamet gizdujuc. P. Zoranic 3i'. 
Ki vece veruje jiiiim neg sebi prem i tascim giz- 
duje. 52''. 

GIZDULIC, m. vidi gizdelin. Gizdulic, ohol 
mladic. u hrvatskom primorju. 

GIZDU^A, /. ime kravi. F. Kiirelac, dom. 
ziv. 24. 

GIZDUSA, /. gizdava (vidi gizdav, a, c)) zona. 
— Na jednom ynjestu -s.\iii vijeka. Odkreni obraz 
tvoj od zene gizduse. D. Eapic 96. 

GIZMAN, m. prezime. — xv vijeka. Mikula 
Gizman. Stat. krc. ark. 2, 286. 293. 

G JOTUN, gjotiina , m. tal. ghiottone , slado- 
kiisac. — Kao psovka u dubrovackoj komediji 
XVI vijeka. Od vrazijeh gjotuna zivjet' mi nije 
moc'. N. Na|eskovic 1, 254. 

GLABANE, n. djelo kojijem se glaba. — U 
Vnkovu rjecniku. 

GLABATI, glabam, imj)/. glodati. — Akc. S( 
ne viijena (aor. 2 i 3 sing, glaba). — Moze biti 
da korijen glab postaje ojacanem od korijena 
glob glagola razglobiti, kod kojega bi sc shvatilo 
da je znacene korijenu onakovo kao iito je cije- 
lome slozenom glagolu. — U Stulicevu rjecniku 
(grijeskom glab|ati, v. glodati) i u Vnkovu (,iiagoir 
,rodo'). 

1. GLABl^ATI, glab)ani, impf. itcrativno proiia 
globiti. — Akc. kakav je u inf. takav je u praes. 
3 j>l. glabjajii, u aor. glabjah, u ger. pracs. glabja- 
jfiri, a ger. praei. glabJRvsi, u part, praet. act. 
glab|ao ; u ostalijtm je ohliciuia onakav kakav 
je u praes. 1 sing. — U jednoga pisca nasega 
rremena, ali s pracs. glaV)jciu. Noki Criiogoi-ci 
koji su mrzili iia Rcepana sto ill j'o glabjao i 
kono. S. J^ubisa, pi'ip- 125. Kad glalijeto putiiika. 
pric. 97. 

2. GLAMJ^ATl, vidi glabati. 
GLACKATI, glackam, impf. dem. gladiti (sa 

znacenem laskati). — I'red nastarkom ci.ka d 
korijena glad ne cujc se. — U dva pisca xviii 
vijeka. Oil to glacka, on to tapa, a za tobom 
jamu kopa. A. J. Kiiozovic, vers. 18. Kada se 
iilizuje, onda so |uti, a kada glacka, onda ubija. 
D. Eapic KIH. 

GLACNUTI !SE, glnciiGm se, pf. oporaviti se 



u zdravju, u snazi (dobiti glatko lice, vidi 1. 
gladak, d)), uprav je dem. gladiti se. — Akc. se 
ne mijena (aor. 2 i 3 sing, glacnil). — Ispred 
nastavka, c ne cuje se d korijena glad. — U Vu- 
kooa rjecniku: ,ein glattes aussehen bekommen' 
,restanror'. 

GLACAK, glacka, m. rnal Hi tucak kojijem 
mlateci cini se da sto^ postane glatko. — Naci- 
neno otZ glacati. — U Sulekovu rjecniku: gladcak 
,planhammer; plattstampfer'. 

GLACALO, n. ono cim se glaca, vidi utija. — 

— Nacineno od glacati. — TJ Sulekovu rjecniku: 
gladcalo ,biigeleisen'. 

GLACANICA, /. platno sto se podmece pod 
tkane koje se utijava (glaca). — Nacineno od 
glacati. — U Sulekovu rjecniku: gladcanica, gla- 
canica ,biigeltuch'. 

GLACANE, n. djelo kojijem se glaca. — U 
Sulekovu rjecniku: gladcane ,glattmachung'. 

GLACATI, glacam, impf. ciniti da sto hude 
glatko, a osobito utijavati. — Nacineno kao im- 
perfektivni glagol od uglacati, a posta/je od osnove 
gladk adjektiva gladak (nejasnijem) nastavkom 
ja ; kj mijena se na c, a pred ovijem se d ne cuje. 

— U Sulekovu rjecniku : gladcati ,biigeln ; pla- 
niren (giiitten) ; platten (wasche)'. 

GLACINA, /. laevitas, osobina onoga sto je 
glatko. — Akc. se mijena u dat. sing, glacini, 
u ace. sing, glacinu, u voc: sing, glacino, u nom., 
ace, voc. pi. glacine, u gen. pi. glaciua. — Po- 
staje nastavkom ina od osnove gladk adjektiva 
gladak; k pred i mijena se na c, a pred ovijem 
se ne cuje d. — U Vukovu rjecniku: ,die glatte' 
, laevitas'. 

GLACISTE, n. daska na kojoj sc utijava (glaca). 

— Nacineno od glacati. — U Sulekovu rjecniku: 
gladciste (glaciste) ,biigelbret'. 

1. GLAD, m. fames, vrlo neugodno tjelesno 
osjecane u covjeka i u zivotine, kad ostaju dugo 
vrijeme bez hrane, koje se jav^a isprva pohlrpcm 
za hranom koja sve to vece raste, i slaboscu a 
poslije i unutrnijem bolestima, te, ako na vri- 
jeme ne dobiju hrane, umiru. — Akc. se mijena 
u loc. sing, gladu. — Rijec je praslavenska, ispo- 
redi stslov. gladt i gladi. (muskoga roda), rus. 
ro.'io/\'i>, ces. hlad, ^jo/. glod; osnova gold postaje 
ojacanem od geld (vidi zudjoti). — Kod jednoga 
dijela nasega naroda zcnskoga je roda (isporedi 
stslov. gladb), vidi 2. glad. — U svijcm je rjec- 
nicima, u Datiicicevu gladi., radi Vukova vidi 
kod 2. glad, a) .sa znacenem sprijeda kazanijem. 
Gladom i zajom morili ju i luucili budu. Ziv. kat. 
star. 1, 222. Glad trpjahu i jjoscalui sveti. M. 
Marulic 268. Budu sami i ditca mriti gladom. 
Narucn. (jli'. Mnozi bje.liu uiiirli od glada. Zborn. 
15''. Vuok gi'iilu tu kladu . . . svu ozubi i)ri gladu. 
M. Votranic 2, 119. Tko jo glad za vele daii 
patil. N. Dimitrovic 69. Voce probudovaso uogo li 
ugasovaso glad. B. (iradic, djov. 155. Ostavit" 
nie, da zvir prika svoj iia moni glad izdeue. I. 
( Juiululic 16. Srjed Soliiua tako grada djeca krulia 
i-iiu jiilaliu po ulicam pali od glada. P. Kaiia- 
volir, ilubr. 10. Tr])iti ce glad kakono psi. M. 
Kadiiic 370'i. Glad oci ne ima. (D). Poslov. danic. 
23. Koza uasa suha 'e cijec navalo siliia glaila. 
1. Dordic, uzd. 184. Daj kruha, da od glada no 
pogiiiomo. J. Banovac, blag. 298. Gladom mo- 
raso i costo bicaso brezgrisiio tilo. P. Knezevic, 
ziv. 56. Umrit od glada. F. Lastric, nod. 261. 
Namini k otcu ici, da od glada im pogino. A. 
Kanizlic, fran. 250. Glada i 2ede iraa i doma. 
(Z). I'oslov. danic. 23. Ter mi u I'loj umirase i 



1. GLAD 



141 



1. GLADAK, a. 



od glada i od zede. Nar. pjes. mikl. beitr. 46. 
Od }utog' ovce glada jedna s druge runo skine. 
V. Dosen 149''. Neka od glada umre. And. Kacic, 
kor. .S8. I dosta se ponapati glada. M. A. E,e}- 
kovic, sat. 12^. Jer glad odniah mlade bube tare. 
J. S. E,G|kovic 200. Gladora pate, a cisto nose. 
Nar. jjosl. vuk. 42. Mori ga veli glad i zeja. 
Nar. prip. mikul. 112. Sa zedom .se rve i sa 
gladom. Osvetn. 2, 25. Premda me glad morio. 
M. Pavlinovic, rad. 1.56. — Icao i drufji supstan- 
livi Icoji znace ze}u, u ovijem je primjerima s ge- 
netivom : Ni glad kruha ni zedu vode. A. Bacic 
86. Ne glad hj^eba ni zed vode nego slusaria 
rijeci Gospodi'iih. D. Banicic, amos. 8, 11. u ovom 
je primjeru s prijcdlogom od: Jeda s gladom od 
kruha, ali zedom od vode? D. Basic 1''. — h) 
kad je u kojoj zem(i, gradu, drzavi itd. mala 
hrane te je sknpa, s cega mogu koji pidi hiti 
gladni i umrijeti od. glada. s ovijem znaceneni 
ima u pisaca i mnozina gladi, gladovi. Stiskati 
glad mnogi ja vas svit. M. Marulic 22. Bisi tagda 
ya Italiji i maloman po vsem svitu glad i mor. 
B. Kozicic 22''. Eijec je, da prije carajuci glad 
ti u vojskii posla iz pakla. I. Gundulic 301. Vojske, 
kuge i gladovi. S. Margitic, fal. 290. Sedam 
godist vrla glada. P. Vuletic 37. Smetne, rati, 
kuge, gladi. J. Ka.vai'iin 461''''. Dosavsi jedne 
godine glad. J. Banovac, pred. 42. Diigo raz- 
mirje, stanovit glad. (Z). Poslov. danic. 21. Glada 
nije do genara. (Z). 23. Bise A^elik glad pritiskao 
zemjii. And. Kacic, kor. 140. Nije glada do Dur- 
dova dana. (U Dubrovniku). Nar. posl. vuk. 214. 
— c) u prenesenom sniislu, o velikoj seji. samo 
u pisaca. Vele ti moze glad od zlata (lat. auri 
fames) u |udi! N. Na|eskovic 1, 126. Razumio 
je on liezin duliovni glad. A. Kanizlic, uzr. 75. 
Kad lakomog' tko rad glada |ude dere. V. Dosen 
59^1. Vas glad blaga brez sito.sti. 77*. Da glad 
ijlndni riim nasiti. 84'>. — d) u pij^smi kao zivo 
ce(ade. Srgbe, smece, zlobe i gnivi . . . vojsci od 
pakla druzbu cine; smrtna otrovna kuga, i s nome 
raskazani glad i blijedi i s odjecom smrznutome 
ledena ill zima slijeili. I. Gundulic 480. — e) na 
jednom wjestu kao da znaci gladno cejade: Necu 
bega, necu s1ugu, necu stara, necu mlada, ni 
bogata, ni cu glada, ni cu lipa, ni cu rugu. M 
Polegrinovic 171. na driigom gladno cejade ill 
sivince? Er s\e» cuvat za ona stada ne pse, 
nego vuka i glada. J. Kavanin 240^. — f) pasji 
glad, bulimus, holest s koje se ne moze decade 
da nasiti koliko god ije. isporedi trpija. — u Be- 
linu rjecniku: pasji glad ,fame canina, insatia- 
bile' ,pliagedena' 3dV>, i u Stulicevu , fames ca- 
nina'. 

2. GLAD, /. vidi 1. glad. — Od xviii vijeka 
u istocnijem i jiiznijem krajevima nasega naroda: 
u Srbiji, istoenoj Bosni (?), Hercegovini, Crnoj 
Gori, Boci kotorskoj. — Izmedu rjecnika u Stu- 
licevu i u Vukovu (s dodatkom da je u Dubrov- 
niku muskoga roda). a) vidi 1. glad, a). Da po- 
ginu malahni od gladi. J. Matovic 7. Nego sam 
te putem namucio i konakom i gladi i zedu. Nar. 
pjes. vuk. 2, 154. Smori mene i druzinu moju 
a i gladu i junackom zedom. 3, 303. Nemoj meni 
dece pomoriti, pomoriti i gladi i zedu. 3, 407. 
Od gladi je crnu zemju jeo. 3, 432. Grda je 
glad od smrti. Nar. posl vuk. 46. Ko kupus 
sadi i krmacu lirani, ne boji se gladi. 144. Sve- 
krva je mrzila na nu te bi je i gladu patila. Nar. 
prip. vuk. 101. — h) vidi 1. glad, h). Segetb 
gladu osvojise. Glasnik. 20, 7. (1764). U gladi, 
u rati, u kugi. J. Matovic 519. Grda je glad 
od kuge. Nar^ posl. vuk. 46. Kao da je iz gladi 
utekao (tako naglo jede, ili ne moze da ceka dok 



se pocne jesti). 129. Kad u Srbiji postane ve- 
lika glad. Vuk, dan. 4, 3. l^uta je glad narod 
morila. S. ^ubisa, prip. 52. — c) pasja glad, vidi 
1. glad, f). Tako mi sve pasjom gladu ne i^o- 
mrlo! Nar. posl. vuk. 304. 

3. GLAD, adj. vidi gladak. — TJ Stulicevu 
rjecniku. — nepouzdano. 

GLADA, /. u Vukovu rjecniku: (u Crnoj Gori) 
cobanska koliba od drveta i pokrivena lubom 
,eine schaferhiitte' ,tugurii genus', cf. kucer s pri- 
mjerom iz narodne pjesyne: Izisli su Niksicki 
ovcari i popeli glade na livade. — Nepoznata 
postana, moze hiti da dolazi od srlat. clida, pleter, 
koje hi hilo, kako se misli, kelticka rijec. — Na- 
hodi se u mnozini (ako je ista rijec) na dva 
mjesta xiv vijeka i u Danicicevu rjecniku (plur. 
glade). Mede Bolice st> Ehzanicomt ... \x Grohoti. 
konb Nosa u Saltce glade preko u Straziste. Mon. 
Serb. 95. (1330). Dec. hris. 40. Meda Trebi.ci 
z Dosudemt . . . putemh posredb lethskiihb gladtf,. 
Dec. hris. 41. 

GLAD AC, glaca, m. postaje od gladiti na- 
stavkom bct. — . Drugo -a- (= h) ostaje samo u 
nom. sing, i u ace. kad je jednak nominativu i 
u gen. pi. gladaca; u ostalijem padezima d se 
pred c (ili c) ne cuje. a) covjek koji se gladi, 
vidi gladionica, gladim. — u poslovici i u Vu- 
kovu rjecniku s dodatkom da stoji mjeste gla- 
dionica u onoj ])oslovici. S po|a gladac a iznutra 
jarac (Hamparskom grijeskom jadac). (Kad je sto 
na ocima lijepo, a u sebi nevajalo). Nar. posl. 
vuk. 292. i u Sulekovu rjecniku: ,feinling, putz- 
hans, zierling'. — b) pila, turpija kojom se cini da 
.^to postane glatko. — u Sulekovu rjecniku : ,glatt- 
feile'. — c) Ligusticum levisticum L., neka bijka, 
(upcac. — u Parcicevu rjecniku (,levistico, erba'). 

1. GLADAK, glatka, adj. laevis, glaber, po 
kojemu nema nista uzdignuto ni uduheno nego 
je sve jednako, tako da sto se po onome vlaci 
nigdje ne zapine; suprotno je hrapav. — Drugo 
-a- stoji mjeste negdasnega 'b u nominalnom nom. 
sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu, a 
nema ga u ostalijem ohlicima; d pred k glasit, 
ali se nalazi pisano. — Akc. se mijena u slozc- 
nijem ohlicima: glatki, glatkoga itd.^ (^^^^> iP®^;,"')' 
ali moze i ostati nepromijenen : glatki, glatkoga 
itd. (D. Danicic. rad. 6, 99). — Postaje od ko- 
rijena glad (vidi 1. gladiti) nastavkom. tkq.. - 
Rijec je 2}'>'aslavenska, isporedi stslov. glad'bki., 
rus. iv.a^KiH, ces. hladky, po/. gladki. — Izmedu 
rjecnika u Vrancicevu (,glaber ; lenis ; laevis' ; 
gladko uciniti ,laevigare'), u Mikalinu (,levis'), 
u Belinu (,laevis' 441^), u Bjelostjencevu (kaj- 
kavski gladek ,glaber, lenis, laevis'. 2. gladka 
zem|a, t. j. plesiva, nemajuca trave na sobe ,glabra 
terra'; gladka glava, plesiva, gda lasi od betega 
opuznu ,glabrum caput'), u Jamhresicevu (gladek 
,glaber, glabrosus'), u Voltigijinu (,liscio, ripulito' 
,platt, glatt'), u Stulicevu (,laevis, politus etc.'), 
a Vukovu (,glatt' ,laevis'). — Komp.: gladi (ca- 
kavski glaji, vidi naj zadni primjer kod a, d)); 
oblici gladkiji: u Belinu rjecniku 441^, gl^diji, 
gladciji u Stulicevu izmisjeni su od samijeh pi- 
saca. 

a. adj. a) uopce. Celo svakomu kako od cista 
i glatka dijamanta. P. Zoranic 31'>. Na glatku 
kamenu. D. Barakovid, vil. 99. Gladak kao ra- 
stova kora (ironicki). Nar. posl. vuk. 41. Crna 
mast kojom mazu bule obrve, da su im glade. 
Nar. prip. vrc. 228. Hrapavi putovi neka budu 
glatki. Vuk, Ink. 8, 5. Po povrsini se stablo 
kazo , glatko', kad nema po po\Tsini nikakoyih 
rapa ni izra§taja, kao u luka, perSuna. J. Panci6, 



1. GLADAK, a. 



142 



GLADAN, a. 



flor. beogr.^ 9. — b) judsJcom i zivinskom tijehi 
Hi o dijelu negovu na kojem nema dlaka: su- 
protno je rutav, ruiiav, dlakav. Da' mi slatko, 
na ti glatko. M. Drzic 197. Ezaun brat moj 
covik kosmat jest, a ja gladak. I. Bandulavic 
iTiJ. gen. 27, 11. Ali je Isav brat moj rutav, a 
ja sam gladak. D. Danicic, Imojs. 27, 11. — haze 
se rihi na kojoj nema jusaka. S pastrvami 
ciki gladci. J. Kavanin 21^.. — cj koza na lieu 
u zdrava, tusta, vesela cejadeta kao da je ,glatka'. 
Udovica kojoni (grijeskom mj. kojoj) se cudi svak 
sto su gladka lica i debeo pnpak. N. Najeskovic 
1, 269. A lice ti glatko i veselo. P. Petrovic, 
gor. vijen. 102. — d) metaforicki kaze se o rije- 
cima umilatijem kojijem se laska; metafora je 
uzeta od toga sto su takove rijeci ugodne unu- 
trnem osjecanu onoga sto ih cuje kao sto je ugodne 
inpane cega glatka, a maze hiti da se kod toga 
misli i na gladiti. Glatka ric krsi gnjev. S. Bu- 
dinic, ispr. 9.5. Ova ulizujuci se s glatkim ricma 
oko Samsona. E. Pavic, ogl. 198. Koliko su koga 
glade reci i slade. D. Obradovic, basn. 18. — 
drugo je u ovom primjeru u kojem se kaze meta- 
foricki peru, a znacene je: kao ugladen. I 
perom pises mnogo glajim neg Virjil s Omerom. 
H. Lucie 284. — e) na glatko, adverbijalno po- 
kaztije da sto postaje glatko nekom radhom. Na 
glatko tese. J. Rajic, boj. 31. Na glatko plesti, 
glatt stricken. A. Hajdenak 23. 

b. adv. glatko. — komp.: glade. Niove kosuje 
glatko i ne srozane na liima stojau. E. Pavic, 
ogl. 145. Dlake da mu glatko i jednako po kozi 
leze. I. Jablanci 118. 

2. GLADAK, glatka, m. dem. 1. glad. — Radi 
drugoga -a- i ])romjene slova d na t vidi kod 
1. gladak. — Od xviii vijeka a izmedu rjecnika 
u Stulicevu. Ali ti je gladak dodijao, al' ta- 
ninica jadna kuca tvoja? And. Kacic, razg. 34''. 

GLADAN, glddna, adj. esuriens, famelicus, 
kojega nnm glad (kaze se ne samo kad cejade 
Hi zivince jednom nije davno jelo, nego i kao 
stanc cejadeta Hi zivinceta koje cesto Hi ohicno 
nema dosta hrane Hije vec toliko izmoreno gladom 
da se ne moze nikako nasititi). — Drugo -a- 
stoji mjeste I'legdasnega h samo u nominalnom 
nom. sing. m. i u ace. kad je jednak nominativu. 
— Akc. se mijena u slozcnoj deklinaciji: gladni, 
gladnoga itd. u Duhrovniku je ovaj akc. i u 
nominalnoj deklinaciji , n. j}. gladan , gladno, 
gladni itd., osim nom. sing. f. i nom. pi. n. 
gladna, gen. sing. f. gladne, instr. sing. f. glad- 
nom, i oblika koji sic uzeti iz slozene deklina- 
cije: gladnoj, glddnijem, gladnijeh. — l^ostaje od 
osnove supstantiva glad nastavkom tni.. — Bijec 
je praslavenska , isporedi stslov. gladtrn,, rus. 
ro.io^Hbiii, ces. hladn^', po^. glodny. — Kao i kod 
drugijeh adjektiva koji znaee zeju, ako je izre- 
cena hrana Hi uopce ono za eim Jilejn onaj sto 
je gladan, stoji u genetivu. — Izmedu rjecnika 
u Mikalinu, u Belinu, u Bjelosfjencevu (kajkarski 
gladen), u Jambresicevu (gladen), u Voltigijinu, 
u Stulicevu, u Vukovu, u Danicicevu (gladbiii, 
,famis'). — Komp. : gladniji. 

a. adj. a) o ce^adetu. Jesi li ti gladan? Korizm. 
7'*. Ako je lacan i gladan, nace u I'lemu kruh 
Xivi. A. Gueeti6, roz. jez. 11. Ako ne bi napital 
gladnoga. F. Glavinii, svitl. 87. Gladan sam 
bio i niste mi dali blagovat. J. Filipovic 1, 158''. 
A iena i dica gladna, gola i bosa uzdisu. F. 
Lastrid, ned. 425. Brasnonici govori ,zaira', kada 
gladan ne imado mira. M. A. Rojkovif'', sat. 1^8''. 
Ni si giadnog naranila, ni ^ednoga na])ojila. Nar. 
pjes. vuk. 1, 133. Leba nosim, a gladan sam. 



1, 238. U krojaca tanka igla, gladna su mu deca. 
1, 379. Poskapasmo i gladni i zedni. 3, 314. 
Gladnu svatu i div|ake u slast idu. Nar. posl. 
vuk. 42. Ja sam mrtav gladan. Nar. prip. bos. 
1, 1.30. Kad kome ispadne zalogaj iz usta ili ga 
zabora\a, race : ,Neko mi je gladan' (od roda ili 
od prijateja). Vuk, rjec. 87'^. — s genetirom. Da 
ja vidim, kud mi drago seta: il' je zedno, il' je 
}eba gladno. Nar. pjes. vuk. 1, 369. Upitaj der 
Smi|anic-Iliju, kakva mu je muka u tamnici: 
jeli gladan h}eba bijeloga , al' je ze|an mesa 
ovnujskoga. Nar. pjes. kras. 1, 12. — b) zivin- 
cetu. Kakono meu gladni vuci. A. Komulovic 
64. Gladna us ne umije nego uvjestiti. (D). Poslov. 
danic. 23. Gladnu kucku nek ne brani. V. Dosen 
126^. Gladna macka miso lovi. (F). Poslov. danic. 
81. A ja koiiic zedan, gladan kopam zemju do 
kolena. Nar. pjes. vuk. 1, 454. A mi tice do- 
letismo gladne, doletismo i gladne i zedne. 2, 329. 
Oci mu se bjebu uzmutilc, k'o u gladna u gori 
kurjaka. 2, 428. Gladan kurjak usred sela ide. 
Gladan pas o komadu saiia. Gladni krti boje 
love. Nar. posl. vuk. 41. Gladnu us mucno je 
nasititi. 42. — s genetivom. Sto nam vristi Da- 
mjanov zelenko? al' je gladan senice bjelice? 
Nar. pjes. vuk. 2, 305. Vuk ne vije sto je mesa 
gladan, nego vije da druzinu svije. Nar. posl. 
vuk. 40. — 2^«'S i ^w^"^ shvatajic se kao zivincad 
koju cesto Hi svagda mori glad, s toga se gladno 
cejade isporeduje sa psom ili s vukom. Gladan 
k'o lias. A. d. Bella, rjec. 40*. Gladan kao kurjak. 
Gladan kao pseto. Nar. posl. vuk. 41. tako je i 
kod usi, te je gladna us psovka gladnu ce(cidetu. 
Gladna us ,esurio'. A. d. Bella, rjec. 40a. IJgur- 
suse, golotrbce, usi gladna! F. Lastric, ned. 140. 
— c) dijelu judskoga ili zivinskoga tijela, ne 
samo trbuhu: Gladan ti'bub razloga ne cuje. 
(Z). Poslov. danic. 23. Trbuh gladan kruha jDrosi. 
V. Dosen 214^. Od gladna trbuha nema gore 
nevo|e. Nar. posl. vuk. 232; nego i o drugome 
sto je u gladna celadeta ili zivinceta : Obraz je 
gladan, zut. M. Marulic 42. Gladna ruka kruh 
iz ogiia vadi. (D). Poslov. danic. 23. Da s liom 
(lulom) gladne zube kali. V. Dosen 207*. Gladno 
oko ne spava. Nar. j)osl. vuk. 42. — d) vre- 
menu (naj cesce godinij kad jc glad (vidi 1. glad, 
h)). Danicic u rjecnika gdje tumaci famis kaze 
da je onda znacene kod gladan drugo : koji pri- 
pada gladu, cdi mislim da toga ne treba, nego 
da narod prenosi znacene s ce(adi na vrijeme. 
V takovo vrime gladno. Korizm. 10^. Pridose 
dni i Ijeta gladna. Zborn. 27^. Bivsi gladno i 
kuzno vrijeme. B. Kasic, iii. 25. Slijedise go- 
dista gladna. M. Eadnic 297''. Mrsave one ki-ave 
zlamenuju gladna lita. P. Vuletic 37. U gladno 
doba. I. Dordic, salt. 360. U zlo doba u gladne 
godino. Nar. jijes. vuk. 2, 75. Iza gladne godine 
dodo i sita. Nar. posl. vuk. 97. Oteglo se kao 
gladna godina. 212. Gladna godina ,tlieures jahr' 
,annus inopiae'. Vuk, rjec. 87"^. Dug ovaj dan 
kao gladna godina. M. D. Milicevic, zim. vec. 
210. — e) prencseno kao kod d), o mjestu gdje 
jc malo hrane, gdje je siromastvo, glad, o ne- 
plodnoj zemji. Zemja je gladna, nobo u gi'iivu. 
I. Cundulic 518. Iduci kraj priko jedne zem|e 
norodne i gladne, s liegovijem dosastjem priticu 
jozbino. M. Radnid 375a. Lipa ti je Sava voda 
iadna, kuda tece nije zemja gladna. And. Kacic, 
razg. 230. Nije kriva Bosna sto je gladna Her- 
cogovina. Pravdonosa. 1852. 31. — fj prencs no 
od cc(<t(lcl(i na ncgovo stane. Da ga ne bude 
stogla gla<lna ncvoja. J. IJanovac, prip. 105. Onoi^a 
pritiskujo gladno i golo ubo.stvo. A. Ivaiii/.li<-. 
utoi-. 24. — gj u prcncsenoin smialu, jako it'/a«, 



GLADAN, a. 



143 



GLADISEVINA 



liohlepan. aa) o cejadetu, s genetivom. Tebe sa- 
moga Gospodina da zudini pohlepno i s poho- 
tinjem nenasitjenim, da to budem jesti i vazda 
jeduci te da te sam gladan (grijeskom gladam). 
B. Kasic, nac. 36. Neharne sluge zedne i gladne 
smrti liegove. M. Lekusic 94. Gospodari koji 
nisu tudeg' giadni. V. Dosen VSi^. Gladan no- 
vaca. J. Boskovic. — bb) metaforicki, o nezivoj 
stvari. Zbrkase se plani Mehmedovi, rasjDrhase 
umam|eni Turci , al' ih gone jatagani giadni. 
Osvetn. 5, 103. — s genetivom,. Dijke gladne 
mesa junackoga. Osvetn. 1, 71. — It) po tome 
sto je gladno cejade Hi zivince mrsavo, kaze se 
cem nezivom sto je advise tanko Hi malahno 
prema mjestu gdje treba da stoji, prenia rupi u 
koju treba da u(eze. (Gladno) n. p. zx'no za i^usku, 
klin za kaku jamu ,zu klein, zu diinn' ,tenuis'. 
Vnk, rjec. 87b. 

b. adv. gladno. — Komi). '■ gladnije. Bese po 
Istre malo zita i gladno bese. Mon. ci'oat. 93. 
(1463). Ogan gladno pasu svoju slidi. I. Zanotti, 
en. 46. i u Stulicevu rjecniku. 

GLAD AN A, m. vidi gladnik. — U Lici. V. 
Arsenijevic. 

GLADAEIJA, /. m istarskoj pjesmi (pisano 
gladarja) kao da znaci gladno mjesto. Divojcice, 
bis li tela Botunezana? Botunezana nikad ni 
jenega: Botunega gladarja. Nar. pjes. istr. 2, 167. 

GLADAS, m. Laserpitium Tourn., neka bi(ka. 
Flora Croat. 483. — samo ondje. — vidi 1. gladis, a. 

GLADAT, adj. gladan (?). — Na jednom mjestu 
xviii vijeka. Mudar, bogat, a ne gladat, svej 
drzavom bude vladat. J. Kavanin 208b. 

GLADEN, adj. vidi gladan. — Na jednom. 
mjestu XVIII vijeka. I gladeni vuk zavije. J. 
Kavanin 249^^. — nepouzdano. 

GLADEZ, m. vidi 1. glad. — Na jednom mjestu 
XVIII vijeka. Postom i gladezem. S. Bndinic, 
sum. 151''. 

GLADIBRK, m. uprav cotjek koji gladi brke, 
ali se ne zna s kojijem bi se prenesenijem zna- 
cenem moglo upotrebiti. — U Vukovu rjecniku 
bez znacena. — U Sulekovu rjecniku stoji (mislim, 
ne dobro) kod .putzhans' kao da znaci sto i gladac, 
gladun, gladionica. — Kad covjek gladi brke, 
obicno se ne shvata kod nasega naroda kao da 
se kiti, neijo kao da je zamis(en Hi da pokazuje 
neki ponos i nemarene za onijem sto oka nega 
biva. 

GLADIC , m. prezime. — xvi vijeka. Ivan 
Gladic. Mon. eroat. 256. (1554). 

GLADILAC, gladioca, m. covjek koji gladi. — 
U Sulekovu rjecniku (,glatter'). 

GLADILICA, /. alat kojijem se gladi, isporedi 
gladilo. a) brus sto se ostri kosa Hi britva bri- 
jaca (kaJco se razlikuje od brusa i toci^a, vidi 
kod brus, a) u primjeru iz Vukova rjecnika). — 
u Vukovu rjecniku. — b) u Sulekovu rjecniku: 
,glatteisen ; glattglas ; glattstein' ; ploca gladiliea 
,glattplatte ; plankugel; plattholz'. 

GLADILO, n. alat kojijem se gladi, isporedi 
gladiliea. a) vidi strug, bradva. u 3iikajinu rjec- 
niku (gladilo, cim se daske glade ,dolabra, ascia'), 
iz nega u Stuliceva. — b) vidi gladiliea, a), u 
Vukovu rjecniku (vide gladiliea s dodatkom da 
se govori u Crmnici).^ — c) ognilo. u Slavoniji. 
F. Hefele. — (/) u Sulekovu rjecniku: ,bugel- 
eisen (platteisen) ; gliittglas ; gliittstahl ; glatt- 
werkzeug'. 

GLADI-LUK , m. Colchicum Bivonao Guss., 
neka bilka, prstac. — U Sulekovu imeniku. Gladi- 



luk, hermodactylus (po dubrovackijem rukopisima), 
Colchicum Bivonae Guss. 87. 

GLADI^^KA, /. alat kojijem se gladi (ii cre- 
vjara cim se gladi koza). — U Sulekovu rjecniku 

(,glattzahn'). 

GLADINSTINA, /. zem^a nenagnojena. — U 
sjevernoj Balmaciji. J. Grupkovic. 

GLADINA, /. vidi 1. glad. — Od xviii v'jeka 
a izmedu rjecnika u Stulicevu. I nega mi mo- 
rimo i gladinom i zedinom. Nar. pjes. beitr. mikl. 
41. Macuha je Ruzu gladinom i bosotiuom mo- 
rila. S. ^jubisa, prip. 38. Jos se narod nije okri- 
jepio iza teske gladine. 58. 

GLADINI, adj. koji pripada gladu. — Od xviii 
vijekcc, a izmedu rjecnika u Stulicevu: gladina 
bolest ,famis cruciamentum' ; ne mogu stat od 
gladine bolesti ,adesurio, fame exstimulor'. Naj 
gora je nemoc gladina. (Z). Poslov. danic. 68. 
Tako od gladine smrti ne umro! Nar. posl. vuk. 
308. 

1. GLADIONICA, m. covjek koji se gladi, ispo- 
redi gladac, gladun, gizdelin, kicos. — U Vukovu 
rjecniku (koji se kiti ,ein zierling' ,liomo putidus', 
cf. gladun). 

^ 2. GLADIONICA, /. mjesto gdje se gladi. — U 
Sulekovu rjecniku: ,glattgetriebe ; glattmaschine ; 
glattstube'. 

^ GLADIONIK, m. sto na kojem se gladi. — U 
Sulekovu rjecniku: ,glatttisch'. 
^ GLADIONAK, »«. alat kojijem se gladi. — U 
Sulekovu rjecniku. a) strug kojijem se drvo cini 
glatko (jglatthobel'). — b) cekic kojijem se cini 
da sto bude glatko (,plattliammer'). 

1. GLADIS, gladisa, m. postaje od osnove gla- 
gola gladiti Hi adjektiva gladak. — Ake. kakav 
je u genetivu takav je u ostalijem padezima, 
osim nom. sing, i ace. kad je jednak nominativu 
i voc. gladisu, gladisi. 

a. Ononis spinosa L., neka trava. — Od ppje 
nasega vremena, a izmedu rjecnika u Voltigijinu 
(,annonide, erba' ,heuhecker), u Stulicevu (,an- 
nonis'), u Vukovu (1. vide gladisika s dodatkom 
da se govori u Dubrovniku). Gladis (gladisika, 
gladisevina, gladiska, gladist, gladic, gladuska), 
slov. gladez, ces. hladys, rus. r./iaAbiiut (= La- 
serpitium), mrus. TAS.j\vLmmiKi. (== Agrimonia eu- 
patoria), po|. gladysz (= Galanthus), ces. hlodas 
(= Ulex), bonaca (u starijem dubrovackijem ruko- 
pisima), ononide (Skurla, Stulli), Ononis spinosa L. 
(Pancic, Vodopic). Gladis zuti, anonide gialla (u 
starijem dubrovackijem rukopisima). B. Sulek, 
im. 87. 

b. ime nekijem zivotinama. a) vrsta gustera. 
u Vukovu rjecniku: 2. nekakav plavetan gutter 
s dodatkom da se govori u Crnoj Gori. Obican 
ili sivi guster, Lacerta agilis L., gladis u Crnoj 
Gori. K. Crnogorac, zool. 107. — b) vrsta zmije. 
u Sidekovu rjecniku: ,glatte natter' kod ,natter' 
(,Coluber'). 

2. GLADIS, gladisa, m. vidi 1. gladnik. — AJcc. 
je kao kod 1. gladis. — U Vukovu rjecniku 
s dodatkom da se govori u Lici i s primjerom: 
Rda gladis. 

GLADISEV DO, m. ime mjestu. — U Dani- 
cicevu rjecniku: ,Gladisevi. Doli.', selima Samo- 
drazi, Dobrodojanima, Neprobistima, Momusi i 
Bijeloj Crkvi isla je meda ,na Bojanovt Hridb 
i preko Gladiseva Dola na Ilijinu Glavu'. (Mon. 
Serb. 87 god. 1327). 

GLADISEVINA, /. vidi 1. gladis, a. Gladise- 
vina, Ononis spinosa L. (Pancic). B. Sulek, im. 87. 



GLADlSlK 



144 



2. GLADITI 



GLADISIK, m. vidi 1. gladis, a. Gladisik (u 
Makarskoj), Ononis spinosa L. (Visiani). B. Sulek, 
im. 87. 

GLADISIKA, /. vidi 1. gladis, a. — Od prije 
iiasega vremena, a izmedu rjecnika u Vukovii: 
npkaka trava po poju, koja ima erven cvijet, a 
zilo joj, kao sto se govori, mogu ustaviti plug 
od 8 volova ,die hauhecliel' , Ononis Limi.' , cf. 
gladis s dodatkom da se govori u Imotskonie. 
Isto cini gladisika pivsi je. J. Vladmii'ovic 22. 
Gladisika, anonide (u starijem rukopisima), Ononis 
sjjinosa L. (Visiani). Gladisika znta. anonide gialla 
(ii starom rukopisu). B. Sulek, im. 87. 

GLADISKA, /. vidi 1. gladis, a. — U Stuli- 
cevii rjecniku (moze hiti da treba citati gladi- 
sika) i iz nega u §ulekovii imeniku: v. gladi.sik. 87. 

GLADIST, m. vidi 1. gladis, a. Gladist, gladiz, 
anonide, bonaca (u starijem rukopisima). Ononis 
spinosa L. B. Sulok, im. 87. 

GLADITE^, m. covjek koji gladi. — Od xviii 
vijeka, a izmedu rjecnika u Belinu (,adulator- 
.S8a) gdje naj prije dolazi i n Voltigijinu (,liscia- 
tore; adnlatore' ,der schmeichler'). Grijese Judi 
mamiteji i gladiteji. J. Matovic 410. 

GLADITE^ICA, /. zensko cejade koje gladi. 

— U Belimi rjecniku (,adulafcrix' 38^'). 

1. GLADITI, gladim, impf. mulcei'e; laevare, 
kao ciniti da sto hude glatko vlaceci, pomiciici 
sve istijem smjerom po onome nesto drugo sto 
nije ni ostro ni hrapavo, a ni tvrdo (vidi a)). 

— Akc. se ne inijena (aor. 2 i 3 sing, gladi). — 
liyec je praslavenska , isporedi stslov. gladiti, 
rus. r.ia/^HTi., ces. hladiti, po^. gladzic. — Isti je 
korijen sto u lit. glodinti, gladiti, glodus, izgladen 
(o dlakama); korijen je indoeoropejski po svoj 
prilici ghladli (s kratkijem a), isporedi lat. glaber, 
skandin. gladhr, vesco, anglosaks. gliid, engl. glad, 
stvnem. glat, gladak, novovnem. glatt. — Izmedu 
rjecnika u Vrancicevu (,mulcerG'), u Mikajimi 
(gladiti, progladiti ,pnnico, polio, porpolio, ex- 
polio, levigo'; gladiti drvo ,dolo, aseia polii-e, 
levigo, complano'; gladiti, ogladiti zid mistrijom 
,trulis.so'; gladiti, pomilovati ,blandior'), n Belinu 
(,laevigo' lO.'j''. 441'>; gladiti oj)oko ,liseiavi mat- 
toni' 10.">'' ; gladiti bradu ,mnlcere barlmm' 128'' ; 
,blandior' 11»>; ,adulor' 37"^), u Bjelostjencevu (gla- 
dim, gladko fiiuim, planam ,laevigo, dolo, polio, 
edolo, levefacio, expolio, perpolio, laovo'. 2. gla- 
dim, milnjom ,mnloeo, lenio, moUio, mollilico, 
bhindior, mitigo, plaeo, dulcom facio, demulcoo, 
permulceo', v. diagujem. 3. gladim zid ,triilliso, 
pumico'), u Jambresicevu (,glabro'), u Voltigijinu 
(,lisciare, polire; accarezzare' ,poliei'en, glatten; 
schmeicholn') , u Stulicevu (,laevarG, laevigarej 
poliro, expoliro, palpari, assentari, blandiri'), u 

Vukovu (1. ,strGiclieln' ,mulceo'. 2. ,glatton' ,lae- 
vigare' ; gladiti so ,sich glatten und pntzon' ,como 
me'), a) kad je objekat sto tvrdo : drvo, kam, kovina 
itd., alat kojijeni se cini da ono budc glatko, 
obicno je ostar Hi hrapav, Hi dajbudi tvrd. po 
tome se gladiti ne upotreb^ava s ovakovijem. ohjek- 
iima, ako i ima u rjecnicima znacena sto ovijem 
objektima odgovaraju. mjeste gladiti ujwtreb^araju 
se osobite rijeci prema objektu Hi alatu, kao 
stmgati, erendisati, planati, svjetlati, lastiti, uti- 
javati itd. u jedinom primjeru (gdJe je gladiti 
.sa se, j)asivno), koji hi mogao amo sp>adati, istice 
se razlika medu gladiti i strugati: Kora mu s. 
(drvetuj gladi tui)im nozem, ali so ne struXo. J. 
S. Ro|knvif- 400. — bj cesce se iipotrcb^ava kad 
su objekat dlake, perje Hi sto dlakavo; objekat 
je vidjeti gladak, kad se dlake Hi j)cra polazu 



na istu stranu jedno na drugo. aa) objekat je 
brada, brci (u cejadeta), te se gladi rukom. Vesel 
glade bradu. M. Marulic 64. Bradu od dragosti 
cesto glade. A. Kanizlic, kam. 222. Brke gladi, 
drustvu progovara. Nar. pjes. juk. 561. — bh) 
kad su objekat kose, mogu se gladiti rukom i 
ceslem, po tome gladiti moze znaciti i ■ ces^ati. 
Jos nijosi poznala cesja ni zrcala gladeci zenski 
vlas. M. Vetranic 1, 99. Kad vam slugo perciu 
glade. V. Dosen 214'>. Divojka zutu kosu gladi. 
Nar. pjes.^istr. 1, 16. — cc) objekat je dlakuro 
zivince. Cesu ih i glade (tovare). M. Vetranio 
2, 87. Kad macku gladis, tada rep dvize. (Dj. . 
Poslov. danic. 42. Nogove (lavove) grive gladeci. 
A. Kanizlic, utoc. 267. — ddj objekat je perje. 
Namista mu (sokolu) gladeci perje. M. Tladnic 
149^. Soko sjedi na grancici, te i)era gladi. Nar. 
pjes. vuk. 1, 497. — c) kaze se i uopce kad sr 
sto vlaci po cemu drugome sve istijem smjrroin. 
aa) uopce. Hitrima rukami ja guslat junak mlad : 
od suhe strune sklad ku drugom gladjase iz 
driva nima tad Judski glas vadjase. D. Bai'akovic, 
vil. 342. Ne velim ti da je (fiti^e) voskom gladis. 
■T. S. Eejkovic 390. amo moze spadati i ovo: Tko 
se mice, neg muha ne gladi. J. S. Rejkovic 323. 

— bb) naj cesce rukom. Ter pomniva kad so 
stavi gladit ruka nu (stijenu) od svude. A. Vitajic. 
ost. 28. i sa so, rejleksivno. Kad ko rekne: ..la 
sam gladan' kaze mu se i: , Gladi so po trbuliu'. 
u Dobroselu u hrvatskoj krnjini. M. Medic. — 
cesto se rukom gladi cefade Hi zivince, kao od, 
dragosti, isporedi milovati. Uze mu ruku ter ju 
ja gladiti. Ivan trog. 18. — .srt se, reciprocno. 
Ter se gladu (sic), ter se plescu i grle so meju 
nima. J. Kavanin 198''. — cc) u ovom primjeru 
stoji gladiti ironieki sa znacenem kao kod bb): 
Cuskijam so leda glade. V. Dosen 173*. — dd) 
sa znacenem milovati (vidi kod bb)) ]ircne.^eno je 
od cejadela na zivince (subjekat). Zvijer jedna 
drugu miluje i gladi. M. Vetranic 1, 4()8. — d) 
preneseno od znacena kod c) bh) , znaci uopce 
milovati, negovati, ppkazivati (ubav (objektu). aa) 
objekat je cejade. Cudne ti si, sreco, cudi, coeka 
gladis dugo vrime. D. Ranina 49'>. Kako pri- 
jatoji pogibilno i stetno gladu prijateja. J. Ma- 
tovic 411. Mocete nu milovati, gladiti a i po- 
karati. I. Ve1ikano\nc, prik. 63. Priti oce smrt 
nomila, ka ne gladi nego grabi. Nar. pjos. istr. 
6, 3. — cesto, kao laskati, ulagivati so, znaci 
pokazivati laznu lubav samo rijecima. Ako te 
uzmazu grisnici gladeci, no viruj, ca t' kazu, tva 
dila slavoci. P. Hoktoro\i('. 41. Gladi te, da to 
ubijo. I. Dordic, uzd. 142. Gladi, maze, svojo 
lazi krijuc. A. Kanizlic, uzr. 236. — bb) objekat 
je stvar umna. Stavjaju svoju dusu u ruko ml 
ispovidnika, koji gladi nihove zloce. A. d. Bella, 
razg. 1.52''. Nahodi se, da kojigod povojni slijopci 
Jube i glade svojo sljejiilo, erbo im jo od koristi. 
B. Zuzeri .53''. — e) ciniti, da sto bude glatko, 
ali drugijem nacinom nego je sprijeda kazano. 
Kadi rodi vinco, ko nam gladi lice (vidi 1. gladak, 
a, c)). Jacko. 40. — f) u ovom primjeru moze 
biti da znaci: kititi, resiti, ali moze biti da zna- 
cehe spada pod e): Gladis Ilea, gladis kose, 
a ne vidis, sa svijoh strana mrtva tijela gdi ]>ro- 
noso k zeniji da su ukopana. M. Vetranic 1, 28. 

— sa se, rejleksivno, cesto znaci: kititi .se, resiti 
se. ^one glado6 se, nose6 prsi odkrivone oli plo6a, 
suviSo gizdajud se, amrtno griso. Blago turl. 2, 154. 
Gladila so popadija porad daka? (Nije to za tobo 
prii)ravjono). Nar. ])osl. vuk. 41. A oiia pociio 
se ('-esliiti i gladiti. Nai'. l)rii). vrc. 20. 

2. GLADITI, gladim, im})/. miiciti gladoui, 
dotjoi'ati do gladi. M. Pavlinovic. 



GLADIZ 



145 



GLADOVATI 



GLADIZ, m. vidi gladist. 

GLADJETI, gladim, iinpf. (jladovati. — Samo 
praes. 3 sing, gladi (ali vidi i gladati) na jednom 
mjestu XVIII vijeJca. Za nevoju on siroma gladi. 
J. S. Ee]kovic 347. 

GLADNA, /. selo u Srhiji u okrugu cuprijsliom. 
K. Jovanovic 181. 

GLADNA EIJEKA, /. mjesto u Srhiji u okrugu 
aleksinackoni. Livada u Gladnoj Eeci. Sr. nov. 
1878. 335. 

GLADNICA, m. Hi f. gladno niusko Hi zensko 
cejade, kale se s preziranem. — Od xvi vijeka. 
a) musko. izmedu rjecnika u Mikajinu (kod glad- 
nik) i u Vukovu: (zenskoga roda) ,dei' hungrige 
(als schimpfwort)' ,fame]iciis'. Mihovil Parapi- 
nacijus, jr>z6 je gladnica. S. Kozicic 4Gt'. Svjetska 
gladnica. (Izjelica, n. p. kakav poglavar koji rado 
mit prima). Nar. posl. vuk. 282. — h) zensko. 
izmedu rjecnika u Belinu (,famelica' 301'j), u 
VolUgijinu (,atiamata' ,6ine hungrige'), u Stu- 
licevu (jfamelica'). Najela se gladnica, pa se na- 
zvala banica. Nar. posl. vnk. 187. 

GLADNICE, /. x)l. zaselak u Srhiji u okrugu. 
cacanskom. K. Jovanovic 172. 

GLADNICINA, m. i f. augm. 1. gladnik i 
gladnica. — U Stulicevu rjecniku (.prodigus fame 
vexatus, famem patiens prodigalitatis ei'go'), i u 
nase vrijeme u JJuhrovJiiku. P. Budmani. 

1. GLADNIK, gladnika, m. gladan covjek, cesto 
s preziranem, isporedi gladnica, gladnicina, 2. 
gladis, gladnis, gladiiak, gladus. — Akc. kakav 
je u gen. takav je u ostalijem padezima, osim 
nam. sing, i voc. gladnice, gladnici. — Postaje 
od osnove adjektiva gladan nastavkom ikt. — 
Od XVI vijeka, a izmedu rjecnika u Mikajinu, 
u Belinu 40^. SOlt", tc Bjelosfjcncevu (kod glad- 
nak), u VoUigijinu (kod gladiiak), u Stulicevu, 
u Vukovu. Gladnikom zovu svakoga clovika. S. 
Mencetic 336. Gladnikom iz usta hljeb vadite. 
M. Vetranic 1, 217. Lakomi gladnice. D. Ba- 
rakovic, jai*. 101. Izjelice i gladnici. V. Dosen 
63a. Prosuo svoje gladnicima, pa sad puha u 
sakama. S. Lubisa, prip. 61. Podijele gladnicima 
h|eba. pric. 78. — u jednom primjeru o gladnom 
zvijeretu • I srcem jos jnci od lava gladnika. H. 
Lucie 240. 

2. GLADNIK, m. X)ostaje od osnove glagola 
gladiti. — U Stulicevu rjecniku sa znacenima: 
covjek koji gladi; (kamen) 2)lavac. 

3. GLADNIK, m.. selo u Bosni u okrugu trav- 
nickom. Statist, bosu. 174. 

GLADNIS, gladnica, m. vidi 1. gladnik. — U 
nase vrijeme u Lici. J. Bogdanovic. 

GLADNI VRH, m. mjesto u S7-biji u okrugu 
crnorijeckom. Vinograd u Gladnom Vrhu. Sr. 
nov. 1873. 723. 

GLADNO, n. mjesto na (udskom poplatu, gdjc 
je izduhcno. — U nase vrijeme u Lici. Ko ne ima 
gladna ,plattfiissig'. D. Trsteiiak. 

GLADNO BEDO, n. mjesto u Srhiji: a) u 
okrugu vajevskom. Vinograd u Gladnom Brdu. 
Sr. nov. 1873. 231. — b) u okrugu crnorijeckom. 
Vinograd u Gladnom Brdu. 1875. 635. 

GLADNO VEELO, n. vrelo u Lici. J. Bog- 
danovic. 

GLADNO VEUKONE, n. mjesto u Srhiji u 
okrugu kragujevackom. Vinograd u Gladnom Vru- 
konju. Sr. nov. 1869. 105. 

GLADNAK, m. vidi gladnik. — V rjccnicima. 

in 



u Bjelostjencevu,ji VoUigijinu, u Stulicevu, a u 
nase vrijeme u Sulekovu (,hungerleider'). 

GLADNETI, gladnim, imj)/. 2)ost((jati gladan 
(imperfektivni glagol prema ogladiieti, a inkoa- 
tivni prema gladovati). — Akc. se mijcna u praes. 
1 i 2 pi. gladnimo, gladnite, i u ger. praes. glad- 
neci. — Postaje od osnove adjektiva gladan na- 
stavkom e u inf., i u praes. — -ne- stoji po ju- 
znom govoru (u starije vrijeme -nje-), a po isto- 
cnom -ne-, po zapadnom -ni-. — Mogla hi biti 
i praslavenska rijec, isporedi ces. liladneti, poj. 
glodniec ; u nascm se jeziku javja od xvi vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (,esurio' 301''), u Stu- 
licevu (,esurire, fame laborare'), u Vukovu (,hun- 
gern' ,esurire') ; u sva tri rjecnika nije dohro 
zahilezeno znacene. Deru gladnika ki gladne gro- 
zneci. M. Vetranic 1, 220. Ni gladnjahu oni, ni 
one zivine. M. Divkovic, bes. 140''. Jao vama 
koji se sada jeste nasitili, jar cate gladnit. J. 
Filipovic 1, 235^. Poslije ove vode gladni covjek. 
Sto je maiie hjeba, vise covjek gladni. Vuk, rjec. 
87''. — U jednom primjeru xviii vijeka ima glad- 
neti se impersonalno , te gladni mi se znaci: 
gladnim : Tu mu se pocelo vac gladniti. D. Obra- 
dovic, basn. 61. 

GLADOl^ET, m. Saturnus, jedan od planeta, 
s kojega je, kao sto se negda ucilo u astrologiji, 
tohoze gladna godina. — Nacineno po ces. Hla- 
dolet. — U Sulekovu rjecniku (.Saturn'). 

GLADOMOENICA, /. tamnica u kojoj se mori 
gladom. — U Sulekovu rjecniku (,hungarthurm'). 

GLADOMET, /. cejade jako gladno, koje go- 
tovo umire od gladi, mrtvo gladno. — U Belinu 
rjecniku (,fame confactus, famelicus' 40^), u Vol- 
tigijinu (,aff'amato, famelico, sfinito' ,ain ver- 
hungernder'), u Stulicevu (,fame confactus'). — 
nije dosta pouzdano. 

GLADOTINA, /. glad. — U nase vrijeme. U 
naj visoj mojoj navo|i, gladotini, bosotini i go- 
lotini. S. J^ubisa, prip. 178. Gladotina, glad. 
Slovinac. 1884. 143. 

GLADOVAC, Gladovca, m. ime dvjema seliina 
u Hrvatskoj. (kajkavski) Gladovec: u p)odmpa- 
niji jastreharskoj. Preglad. 37; u podzupaniji 
sisackoj. 41. 

GLADOVANE, n. djelo kojijem se glad/ujc. — 
Stariji je ohlik gladovanje. — Izmedu rjecnika 
u 3Iikajinu (kod glad), u Stulicevu, u Vukovu. 
Oprjetiliti lie gladovanje. B. Kasic, nasi. 2.54. 
Metnuvsi na drugu stranu gladovaiie. M. Eadnic 
11 5a. Niti imadosa vise gladovaiia. E. Pa vie, 
ogl. 94. Putovao sam u gladovaiiu. Vuk, 2kor. 
11, 27. 

GLADOVATI, gladujem, t/«p/. esurire, fame 
laborare, biti gladan. — Akc. kakav je u praes. 
takav je u impf. gladovah, u impt. gladixj, u ger. 
praes. gladujuci; u ostalijem je oblicima onakav 
kakav je u inf., osim aor. 2 i 3 sing, gladova i 
part, praet. act. gladovao, gladovala. — Od xv 
vijeka, a izmedu rjecnika u Vrancicevu (,famore'), 
u Mikajinu, u Belinu 301'', u Bjelostjenceru (kaj- 
kavski gladuvati), u Jambresicevu (praes. gla- 
dujem), tt VoUigijinu, u Stulicevu, u Vukovu 
(,hunger leiden' ,fama laborare'). a) u pravom 
smislu. aa) uopce. Blazen ki gladuje. M. Marulic 
203. Blazeni sada koji gladujete. N. Eaiiina 173*. 
luc. 6, 21. Pokrijepiti gladujuce. M. Divkovic, 
bes. 611'. Meu velikijem obi|em gladovati i meu 
velikom odjecom golovati. 89'*. Ako gladuje ne- 
prijate| tvoj, napitaj naga. I. Bandulavic 21'>. 
paul. rom. 12, 20. Ki nit' ski'bi, nit' posluje, rad 
gladuje i goluje. P. Vitezovic, cvit. 98. Bratja 

10 



GLADOVATI 



146 



GLAGOL 



Osipova svojim otcem gladovahi;. P. Vuletic 45. 
Vidim da mnogi gladuju a mnogi jesu siti i pi- 
jani. J. Filipovic 1, 424*. Blazeni, koji gladuju 
i zedaju. F. Lastric, ned. 265. Volise lavi sedam 
dana gladovati. E. Pavic, ogl. 418. Tko kruh 
kupuje, tri kuce hrani, a on gladuje. (Z). Poslov. 
danic. 130. Gladujes kao siromaski pas. D. Obra- 
dovic, ziv. 97. Po svitu pz'ositi, doma gladovati. 
Jacke. 230. Gospoduje a gladuje. Nar. posl. vuk. 
44. Ko |eti hladuje, zimi gladuje. 146. Tako 
bi po dva po tri dana sirota gladovala. Nar. 
prip. vuk. 104. — bb) u jednom j)rimjcrH ime 
hrane stoji u genetivu, all vidi b) bb). A luornar 
ki JG liu on kruha gladuje. D. Barakovic, vil. 65. 

— b) u prenesenom smislu, jako zcjeti (yidi 1. 
glad, c)). aa) uopce. Putonost sto vece jide, to 
vece gladuje. Blago turl. 2, 137. Kad naj vece 
po nasoj zloci obicaje dusa postiti i duhovno 
gladovati. Ant. Kadcic 145. — bb) kad se izricc ono 
sto se zcli, stoji: aaa) u ace. Blazeni koji gla- 
duju i zedaju pravdu. M. Divkovic, nauk. l'.J6'i. 
Blazeni gladujuci pravdu. F. Lastric, svet. 11(3=1. 
Pravda obita nasitit tko nu gla<luje. Blago turl. 
2, 137. Bog gladuje tvoje skruseno uzdisane, a 
zeda za tvojima j)okornima suztaina. D. Eapio 260. 

— bbb) u gen. Blazeni su oni ki gladuju i zojaju 
jDrafde. Bernardin 171. mat. 5, 6. Blazeni koji 
gladuju i zedjaju pravde. I. Bandulavic 233''. 
I. T. Mrnavic, ist. 156. I. A. Neuadic, nauk. 158. 

— ccc) ne zna se, jeli ace. Hi gen. Dusa moja 
tebe gladuje. B. Kasic, zrc. 172. Tebe zejaui i 
gladuju. I. Ivanisevic, kit. 74. Dopusti da dusa 
moja tebe gladuje. P. Radovcic, nac. 485. Do- 
pusti mi, da gladuje i zeda dusa moja tebe. A. 
Kanizlic, bogojubn. 323. — dd,d) a jednom pri- 
mjeru kao objekat ima inf. Zejase Gosjjodin i 
gladovase trpiti. F. Lastric, svet. ISH*. 

GLADOVICA, /. selo blizii Grkvenoga Sela u 
hrvatskoj krajini. — xv vijeka. Selo Gladovica. 
Mon. Croat. 126. (1486). 

1. GLADOVIC, m. samo u jednom primjern, 
XVII vijeka, kao da znaci: gladno cejade. Ima 
razlog svaki sveti Jerolim vikati na gladovice, 
kad se najidu i nasite, pak se ne spominu od 
svoga bistva. I. Ancic, ogl. 104. 

2. GLADOVIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Melentiju Gladovica. Glasn. ii, 1, 180. (1808). 
Sem. srb. 1882. 202. 

3. GLADOVIC, m. selo u Bosni u okrugu Done 
Tuzle. Statist, bosn. 152. 

GLADOVIT, adj. gladan. — U Stuficevu rjec- 
niku s primjerom. J. Betondica (Dubrovcanina 
xviii vijeka): Gladovite dok zivine rnuom se budu 
nasititi. — i u Sidekovu rjecniku (,hungrig'). 

GLAD6vIT0ST, gladovitosti,/. stane onoga sto 
je gladovit. — V t^idekovu rjecniku (.hungrigkeif). 

GLADEA, /. u Danicicevu rjecniku (3, 576): 
,Gladra', rijeka kod sola Zeravice: torn je selu 
isla meda ,u reku u Gladru, i nizi. Gladru u crb- 
jenu Gruku' (Glasn. 15, 310 gud. 1348i'). ,na 
Gladre crtkovt' (.304). ,zabt'lb na Gladre' (304). 

GLADUN, glad una, m. coijck koji se gladi, 
vidi gizdelin, kicos. — Akc. kaki je ii gen. taki 
je a ostalijem padezima, osiin noni. sing, i roc. 
gladune, gladuni. — U Vukovu rjecniku: koji s(» 
gladi (n. p. kiti, costo ce.s|a) .s dodalkoiii da se 
govori n Crnoj Gori. i n Sulekuvu: ,feinling'. 

GLADUS, m. a) vidi 1. gladnik. u i^alekovii 
rjecniku (,Uungorleidor'). — b) Draba Tourii., 
ilcka bilka. -- u fiulrkovu rjecniku : ,lniii;c''"- 
lililmchen'; sumski giadiis ,haiiiliuMgcrbliiiiichcii' 



(,Draba nemorosa'). ove rijeci nema a Sulekovu 
imeniku. Gladus, Draba Tourn. Flora croat. 251. 

GLADUSKA, /. vidi 1. gladis, a. Gladuska, 
Ononis spinosa L. (u Severinskoj okolici). B. Sulek, 
im. 87. 

GLADA, /. glad. — Postalo je od glad po 
analogiji prema zeda. — Od xviii vijeka, a iz- 
medu rjecnika u Vukovu. Egart gladom uzese. 
Glasnik. 20, 7. (1764). Trpe gladu i junacku 
zedu. Nar. pjes. vuk. 3, 303. Eli ti je dodijala 
glada, eli ti je dodijala zeda? Nar. pjes. istr. 
1, 55. 

GLADAHAN, gladahna, adj. dem. gladan. — 
Po.sto vecina stokavaca ne izgovara li, govori se 
i pise se i gladan, gladana. — U nase vrijeme 
a izmedu rjecnika u Stuliccvu (gladjahan) gdje 
ima i gladasan (gladjasan) s istijem znacenem, 
i u Vukovu : gladan s primjerom, iz narodne 
pjesme: Bosa cu ga kamenom voditi, a gladana 
preko zem|e site. 

GLADAHAT, gladahta, adj. kao da je dem. 
gladak. — Na jednom nijestu u pisea cakavca 
xvi vijeka (s j. mj. d po cakavskom govoru). Ti 
si, gospo, josce dikla, to svak vidi, jDrimlajalita, 
lipa, slatka, sva glajalita. M. Pelegrinovic 18'J. 

1. GLADAN, m. Anaspis Geoffr., neka bubica. 
— U jednoga pisca nasega vremena. J. K. Sloser, 
faun, kori'i. .58'J. 593. 

2. GLADAN, adj. vidi gladalian. 
GLADASAN, gladasna, adj. vidi gladalian. 
GLADATI, gladam, vmjtf. gladovati. — Na 

dva nijesta (prvi bi primjer mogao spadati i pod 
gladjeti) xviii vijeka (s dj mj. d) i u ,Stulicevu 
rjecniku (gladati). Kada ja gladjah, ne napitasto 
me. I. P. Marki 60. Gladjao sam i ne podadoste 
mi jist. Blago turl. 2, 181. 

GLADENE, n. djelo kojijcm se gladi. — Sta- 
riji je oblik gladenje. — U nekijem rjecnicima 
i kod nekijeh pisaea stoji grijcskom dj i d mj. 
d ; osim, toga (bez ikakva razloga) Mika(a, Della- 
bella, Voltiggi i jjisci prosloga vijeka razlikujii 
gladjeiie od gladeiie, te orome daju samo zna- 
cehe: milovane (vidi 1. gladiti, c) bb)). — Izmcdu 
rjecnika a 3lika(inu: gladenje, ogladenjo ,expo- 
litio' ; gladenje, pomilovanje ,blanditiae, blandi- 
menta, illecebrae' ; u Belinu : gladjenje ,expo- 
litio' 441''; ,adulatio' 37''; gladenje ,blandimen- 
tum' 11''; u Bjelostjencevu: gladene, ogladene, 
gladkovane ,expolitio, levigatio'. 2. giadeiio, mi- 
lene, milovane, dragovane, negovane ,blandimon- 
tum, blanditiae, illecebrae'; u Vultigijinu : gla- 
djeiie ,lisciamento; adulazione' ,das schmeichcln' ; 
gladene ,accarezzamento' ,das sclimeiclieln' ; u 
Stuliccvu: gladjeiie i gladene ,expolitio, politura, 
laevigatio, blandities'; u Vukovu: gladene, 1. ,da3 
glatten' ,laevigatio'. 2. ,das streiclieln' ,io mulcere'. 
Zasto iiiias toliku pomi'iu tvouiii zdravju i ciiiis 
gladoi'ia tvomu tijelu i dobavjas mu lekarije'r* M. 
Radnic 164''. Svitovni jubo gladena i laskana. 
292''. Da je odvedena samo pod molene, pod 
oV)ecai'ie, pod milovane, gladene. Ant. Kadcic 450. 
(irijese jost judi inamite]i i gladiteji koji s gla- 
lienem i s himbenijem falama uilahnuju u usima 
i u sica ... J. Matovic, kat. 4l'>. 

(ILADOVINA,/. Lotus L. (u Varazdinskoj oko- 
lici). B. Sulek, im. 87. 

(ILA(U)L, m. vorbuiu, rijec. — Miklosic (etym. 
wclrtorb. 7()'') po rus. ro.mio.uri'b, Haliti se, misli 
(la je [iraslavcHska osnova golgoh.. — Nijc na- 
rodna rijer, nrgo slaroslovcnska (glagoh.); rus. 
r.iai (i.i'i. i irs. lilalml jumacno su pisci uzeli iz 



GLAGOL 



147 



1. GLAMAZA 



staroslovenskoga. a) kao rijec uopce. samo u kni- 
gama pisanima crkvenijem Hi mijesanijem jezikoni. 
ako se gdje i cuje (kao i rijeci sto su od ove 
postale) kod naroda, to je ovaj primio iz crkve. 
izmedu rjecnika u Stulicevu (,sermo, verbum, 
oratio') s dodatkom daje uzeto iz brevijara i u Da- 
nicicevu (,verbum'). Posledovati vladicbnemt gla- 
golomt. Mon. serb. 4. (1198—1199). — b) (gramni.) 
verbum, onaj dio od govora kojijem se u predi- 
katu pokazuje da subjekat nesto radi Hi nekako 
hiva. u nase vrijeme kod pisaca. Dekoji prosti 
glagoli u vremenu davno prosavsemu . . . Vuk, 
poslov. xLi — xLii. rnnogi pisci krivo upotreb^avaju 
za ovo znacene oblik glago}. 

GLAGOLANE, n. djelo kojijem se glago]e. — 
U Stulicevu rjecniku s dodatkom da je uzeto iz 
brevijara. 

GLAGOLATI, giago|em, impf. loqui, govoriti, 
vidi glagol. — Samo u knigama pisanima cr- 
kvenijem Hi mijesanijem jezikom, a izmedu rjec- 
nika u Stulicevu (,loqui, sermocinari') s dodatkom 
da je uzeto iz brevijara i u Danicicevu (,loqui, 
dicere'). Slysavt presladki glasb glagojustt. Mou. 
serb. 3. (1198). Nacese glagolati inemi jezyky. 
77. (1302 — 1321). Azt gresnaa vfcpijemt i gla- 
gojemb. 547. (1502). 

GLAGOLICA, /. aljjliabetum glagoliticum, gla- 
gofska bukvica. — Nacineno prema curilica. — 
U nase vrijeme kod pisaca. 

GLAGOLICI, m. pi. selo u hrvatskom primurju. 
— XV i XVI vijeka. Eadovanic z Glagolic. Mou. 
Croat. 75. (1450). Pridosmo v Glagolice. 132. (1487). 
Z Glagolic. 210. (1521). 

GLAGOLITI, glagolim, impf. vidi glagolati. 
isporedi i glagojiti. — U dva pisca xvi i xviii 
vijeka, u prvoga je ^ mijesani jezik. Kako isti 
sveti Paval glagoli. S. Budinic, sum. 137. Pak 
Apolo uzoriti mudroslovja zlatna kita slatko i 
mudro giagoliti poce, i liega bistro pita. J. Krm- 
potic, kat. 42. 

GLAGOLSKI, vidi glagojski. 

GLAGO^i, m. ime slovu g u glagolici i u ci- 
rilici. — U nase vrijeme po ruskome r.^iaroai.; 
staro je ime bilo glagoli. 

GLAGOl^AS, glagojasa, m. katoUcki pop koji 
gooori misu slavenski. vidi glagojski. — Akc. 
kakav je u gen. takl je u ostatijem padezima, 
osim nom. sing, i voc. glagojasu, glagojasi. — 
Od XVIII vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu. 
Pop glagojas. F. Lastric, od' 4. Koga glago- 
|asi zovu jerolimskijem. S. Kosa viii. 

GLAGO^ASKI, adj. koji pripada glagolaslma. 
Ovaj prerano ugrab|en glago|askoj svetoj kiiizi. 
M. Pavlinovic, razl. spis. 30. 

GLAGOLATI, glago^em, impf. vidi glagolati. 
isporedi glago|iti. — U jednoga pisca nasega 
vremena. Ter zavidiii glago|ali Turci. Osvetn. 
6, 3. 

GLAGO^E, n. a) vidi glagol, a), u Vranci- 
cevu rjecniku 119 i u Stulicevu (,verbum'). — 
b) vidi glagoj. u jednuga pisca xvii vijeka. Ovo 
slovo ,g' koje nasinci zovu ,glago}e'. B. Kasic, 
nac. 110. 

GLAGO^jITA, m. vidi glagojas, po hit. glago- 
lita. — U jednuga pjisca xviii vijeka. Bil je gla- 
gojita. M. Kuhacevic 73. 

GLAGO]^ITI, glagojim, impf. govoriti, razgo- 
varati se, vidi glagol i glagolati. — U nase vri- 
jeme (rijetkoj. Giagoliti, govorkati, pogovarati; 
cuje se retko i to od stari Judi. Podunavka. 



1848. 54. Dva momka cijele noci glagolise budni. 
Osvetn. 4, 29. 

GLAG0;LSKI, adj. ovako se zovu slova, bukvica 
(i knige nom napisane, obred itd.) narodna sla- 
venska koja se vise razlikuje od grckoga alfabeta 
nego cirilica, i kojom su pisafie knige kod ka- 
tolickijeh popova u mjestima gdje je obred sla- 
venski. — Postane nije jasno: Hi od neobicne 
(narodu) rijeci glagol sto se cesto cuje kod obreda. 
Hi od neobicnoga imena slovu g. — Od xvi vi- 
jeka (u prvijem primjerima ne zna se, treba li 
citati 1 Hi }). Z glagolskimi slovi jesmo stampat 
cinili. Postila. posveta 5. Dvi stampe, glagolsku 
i cirulsku. Anton Dalm., nov. test. 1. ju'edgovor. 
Z glagolskimi i cirulskimi slovmi. Kateh. 1561. 2. 
Glagojsku ki'iigu najde. P. Vitezovic, kron. 45. 
— il nase vrijeme kod pisaca (cesto a ne dobro 
i glagolski) sa znacenem: koji pripada glagolu 
(vidi glagol, b)). 

GLAGOSNICA, /. selo u Ilerccgovini u okrugu 
mostarskom. Statist, bosn. 234. 

GLAGOVO, n. brdo u Velebitu. — U Vukovu 
rjecniku. 

GLAJBITI, glajbim, im^jf. diu-ati ne jeduci 
nista. u Dobroselu u hrvatskoj krajini. M. Medic. 

1. GLAMA, /. ime mjestima u Srbiji. a) dva 
sela: Goriia i Dona Glama u okrugu pnrotskom. 
M. D. Milicevic, kraj. srb. 234. — b) ime brdima. 
aa) u okrugu knezcvackom. Prvi je krak bal- 
kanskili visina onaj koji se odvaja na severo- 
zajjad i prelazi u Srbiju, kao ,Bugarska Glama', 
pa se povija k severu. naj visi su mu vrhovi: 
,Babin Nos, liitka, Glama, Rasovati Kamen', i 
,Smilovica-. M. D. Milicevic, srb. 825. — bb) 
Vasi]ska Glama, u okrugu aleksinackom. 77G. 

2. GLAMA, /. vidi kod glamski. 
GLAMAC, glamca, m. vidi 1. glamoc, glavoc. 

Glamac, vrsta balave ribice. M. Pavlinovic. Gla- 
mac, vise vrsti ,gobius'. A. Ostojic (Brae). 

GLAMACKI, adj. na dva mjesta u narodnoj 
pjesmi nasega vremena, gdje jamacno stoji mjcste 
glamocki. Projahuje Knozevicu Vuco ispod kule 
pase glamackoga. Nar. pjes. kras. 1, 4. Kad su 
bill na pojo glamacko, ugieda ih pasa. 1, 7. 

GLAMASKA, /. vidi 2. glamaza. — Samo u 
Voltigijinu rjecniku (,ciarlatana' ,cliarlataniu'). 

GLAMASA, )U. vidi 1. glamaza. — Samo u Vol- 
tigijinu rjecniku (,ciaidatauo, saltinbauco' ,cliar- 
latan, marktschreyer'). 

GLAMASKI , adj. koji pripada glamazama. 

— Nacineno od osnove glamaz nastavkom tsk'i.; 
zb mijena se na z, iza ovoga s ispada, a. z 
ispred k glasi s. — U Sulekovu rjecniku (,markfe- 
schreierisch'). 

GLAMASTVO, n. stane onoga koji je glamaza. 

— Nacineno kao glamaski nastavkom bstvo. — 
U Sulekovu rjecniku (,marktschreierei'). 

GLAMATANE, n. nejasna rijec na jednom 
mjcstu XVII vijeka (sa starijim oblikom). Zatvo- 
rivsi tvoja cuconja od glainatanja i izpraznosti 
ovoga necestitoga svijeta. M. Kadnic 15*. moze 
biti da treba citati giamazanja. 

1. GLAMAZA, m. circulator; aeruscator, capta- 
tor. — Nepoznata postana. — Od xviii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Belinu (,ciaiiatauo, saltin- 
banco' ,circulator') gdje naj prije dolazi, i u 
Stulicevu (1. ,captator, captans, aeruscans'. 2. 
jhistrio'). a) covjek koji (osobito po sajmima) 
prodaje svoju sitnu trgovinu (cesto lijeke) sip^uci 
mnogo rijeci i bezobrazno lazuci. — ovo je zna- 



1. GLAMAZA 



148 



GLAMSKI 



cene starije, ali ne znam, jeli se gdje uzdrzalo u 
nase vrijeme hod naroda. u SuleJcovu je rjecniJcu 
(,charlatan ; gauner ; marktschreier'). — b) covjek 
Tcoji zaintacivsi i ulagujuci se prosi sto u koga, 
pa po tome koji hoce da zivi bez truda. s ovijem 
se znacenem govori sad u Dubrovniku. P. Bud- 
mani. sa slicnijem u sjcvernoj Dalmaciji: Gla- 
maza, koji cezne u drugoga na jelo, nabiguz. M. 
Pavliuovic. 

2. GLAMAZA, /. zensko cejade kao (1.) gla- 
maza. — U Belinu rjecniku (,circulatrix' 191^j. 

GLAMAZAXiAC, glamazaoca, m. covjek sto gla- 
maza, vidi 1. glamaza. — Cetvrto -a- ostaje u 
nom. sing, i u gen. pi. glamazaklca ; u ostalijem 
padezima 1 na kraju sloga mijena se na o. — ■ 
U StuUcevu rjecniku glamazalac, glamazalca i 
grijeskom glamazaoc. 

GLAMAZALICA, /. zensko cejade sto glamaza, 
vidi 2. glamaza. — U StuUcevu rjecniJcu (,captaiis'). 

GLAMAZALIC, m. dem. glamazalo. — U Be- 
linu rjecniku 191''. 

GLAMAZALO, m. vidi glamazalac. — U Be- 
linu rjecniku 191'> i u StuUcevu. 

GLAMAZAN , glamazna , adj. koji pripada 
glamazama. — U Sulekovu rjecniku : ,gaukel- 
haft, gauklerisch'. 

1. GLAMAZANE, n. djelo kojijem se glamaza. 

— Stariji je ohlik glamazanje. — Od xvii vijeka, 
a izmedu rjecnika u Mikajinu (glamazanje) i u 
StuUcevu. Od lazivijeh pohva|enja, od muzu- 
virstva, od glamazanja i od zla sfitovanja. B. 
Kasic, zrc. 130. Jaki pecat od mudrosti drugo 
nije neg' mucanje, a biljega od ludosti prene- 
trijezuo glamazanje. J. Kavanin 356''. — ■ u Su- 
lekovu rjecniku: ,gaunerleben'. 

2. GLAMAZANE, n. djelo kojijem se glamaza. 
,Otislo blago u glamazane, samo da nije u stali-. 
J. Bogdanovic. 

GLAMAZAONICA,/. vidi glamazalica. — Samo 
u StuUcevu rjecniku. 

GLAMAZAONIK, m. vidi glamazalac. — Samo 
u StuUcevu rjecniku (v. glamaza). 

GLAMAZAOSKI, adj. koji pripada glamazao- 
cima. — U Belinu rjecniku glamazalski (,circu- 
latorius' lOli'). 

GLAMAZAT, adj. na jednom mjestu xviii vi- 
jeka, nejasna znacena: srodno je s glamaza, ali 
je u dobrom smislu. Luka Barka glamazati tvoj 
puoanin bi njekada, pak trgovac jirebogati, ki 
srjed bijela Carigrada prva glava i^rudi tobi, 
vijerna manet na potrobi. J. Kavanin 188'i. 

1. GLAMAZATI, glamazam, impf. raditi kao 
glamaza, biti glamaza. — Akc. se mijena u 2>raes. 
1 i 2 pi. glamazamo, glamazate, u aor. 2 i 3 
sing, glamaza. — Od xvii vijeka, a izmedu rjec- 
nika u Mikajinu (glamazati, govoriti s mnogo 
rijeci ,nngor, cfl'undere verba, garrio') gdje naj 
prijc dolazi (ali vidi 1. glamazane), i u StuU- 
cevu (,captaro, aeriiscare, procare'). a) u jedinom 
primjeru nije jasno znacei'ic: Al' ja vrag sam 
domislafci ki glamazat tmii osimi ne dam. J. 
Kavanin 420*^ — h) vidi glamaza, aj, Jirodavati 
(na sOiimu) svoje trgovine mnogijem rijecima a 
i lazima. — nije polvrdeno. — u i^ulckovu rjec- 
niku (,gaukeln, gaunorn'). — c) govoriti mnogo 
i bez potrelic. prcncseno s predasnega znacena. 

— u Mika(inu rjecniku (vidi i Kavanin ov primjer 
kod 1. glamazane). — d) vidi glamaza, bj, gla- 
mazati sto u koga, prositi zaintacivsi i ulagu- 
juci se. — u nase vrijeme u Dubrovniku. l\ Bud- 
mani. 



2. GLAMAZATI, glamazam, impf. kada blago 
na slaboj pasi vise sece nego li pase, reku: ,U 
nasem po}u vise blago glamaza nego li pase'. 
.Glamazajuci po ovoj j^ojcini dode u vece glad- 
nije u stalu negoli u jutro izade'. — U nase 
vrijeme u Lid. J. Bogdanovic. 

GLAMAZICA, /. vidi 2. glamaza. — U Sule- 
kovu rjecniku (,marktsclireierin'). 

GLAMAZUKATI, glamazukam, impf. dem. 1. 
glamazati. — U StuUcevu rjecniku. 

GLAMOEVICE, /. pi. selo u Hercegovini. Mogu 
jos pomenuti selo Glamcevice u predelu Dubra- 
vama, negde na severoistok od Pocite|a. S. No- 
vakovic, srp. obi. 44. 

GLAMNICA, /. vidi glavnica. 

GLAMNA, /. vidi glaviia. 

1. GLAMOC, Glamoca, m. grad u Bosni u 
okrugu travnickom. Statist, bosn. 188. — Akc. 
kaki je u gen. taki je u ostalijem padezima, osim 
nom. sing, i voc. Glamocu. — Od prije nasega 
vremena, a izmedu rjecnika ti Vukovu s primjerom 
iz narodne pjesme: Pod Glamocem pod bijeUm 
gradom. Glamocb. S. Novakovic, pom. 130. Iz 
Glamoca, bosanskoga krajestva grada. F. Gla- 
vinic, cvit. xvi. Od Glamoca. Norini 80. Ja sam, 
brate, od Glamoca grada. Nar. pjes. juk. 364. — 
tako se zove i kraj. Glamoc, predijeje i grad. F. 
Jukic, zem|. 30. 

2. GLAMOC, glamoca, m. vidi glavoc. Glamoc 
(glavoc, dubr.), golok, 1. Gobius cruentatus L. 
2. V. iigvat. 3. Eleotis auratus Guv. Cas. ces. 
muz. 18.54. 185. Glamoc bjelac, glamoc lucani, 
Gobins jozo L. Glamoc puricas, Gobius ophioce- 
jsbalus Pall. Glamoc zatac, Gobius auratus Risso. 
Glamoc, Gobius paganellus L. Gobius quadrima- 
culatus C. et V. D. Kolombatovic, pesc. 12. Gla- 
moc zudij, Gobius cruentatus L. Glamoc plocar, 
Gobius capito C. et V. 13. Glamoc zuti, Gobius 
niger L. G. L. Faber 201. Glamoc, Gobius mi- 
nutus L. 203. Glamoc, Gobius zebra Risso. 232. 

GLAMOCANI, m. j)^- *'"^ dvjema selima u 
Bosni u okrugu banoluckom. Statist, bosn. 70. 76. 

GLAMOCANIN, m. covjek iz Glamoca; plur. 
Glamocani. — TJ nase vrijeme. Glamocani na 
glasu su Turci. Nar. pjes. kras. 1, 191. Turci 
Glamocani. F. Jukic, zem|. 30. 

GLAMOCIC, m. Gobius Bucliichii Steindachn. 
G. L. Faber 232. — uprav dem. 2. glamoc. 

GLAMOCKI, adj. koji prijtada Glamocu. — 
Od xviii vijeka (u j^rvom primjeru sa s mj. c). 
Od Glamoca glamoske delije. Nar. pjes. bog. 322. 
Mi cemo na Ogak udriti i glamocka sela popa- 
liti. Nar. pjes. kras. 1, 193. Glamocko pojo. F. 
Jukic, zemj. 2. 

GLAMOCLIJA, m. prezime. — U nase vrijeme. 
Seni. prav. 1878. 71. 

GLAM66NICA, /. potok u Lici. J. Bogdanovic. 

GLAMOC, m. selo u Bosni u okrugu sarajev- 
skom. Statist, bosn. 18. 

GIjAMOVI, m. pi. mjesto u Srbiji u okrugu 
biugradskom. Livadau Glaniovi. Sr. nov. 1871. 8.59. 

G LAMSKI, adj. o srebru u kojem je pomije- 
Hano zlata (a ne o naj cistijem srebru, kao sto 
je mislio Danicic). — Postaje od glama, koje je 
opet nepoznata jwstatia i nahodi se u starijem 
dubrovackijcm rukopisima pisanijem taUjanski (a 
ne zna. se ni jeli romanska rijecj: ,1279. Vense 
a Ragusa gran quantita do Bosnesi iioi-taiido gran 
quantita do argonti do glama tiiita in oi'o'. Aniial. 
rag. nod. 35. isfu rijcc glama ujiolrrblftniju ncki 



GLAMSKI 



149 



GLAS, a. 



pisci naserja vremena sa znacenem: glamsko srebru. 

— Nahodi se u spomenicima xv vijeka i otale u 
Daniciceim rjecniku (glamhskyj, dolazi za srebro, 
mislim da je od grc. yhiui] jgramiae', pa ce biti 
nem. ,blicksilber', naj cistije srebro). Zlata u 
verbgahb desetb sakujij, srebra giamskoga dva 
saku|a, i srebra bijela dvadesti i devetb saku|t. 
Mon. serb. 406. (1441). Ni zlata ni^ srebra giam- 
skoga ni srebra beloga. 479. (1457). Sto se glamsko 
srebro stav|a prema belom, to je znak da ono 
nije belo; sto ono dolazi odmah iza zlata a pred 
belim srebrom, to je znak da je litra giamskoga 
srebra vise vredila od litre belog. u samoj stvari po 
beleskama dubrovackili hronika mi danas znamo 
da glama nije drugo vec srebro pomesano s nesto 
zlata. C. Mijatovic. glasn. 37, 245. Srebro, koje 
se vadilo iz ruda srpskih i bosanskih, bilo je 
dvojako , bijelo i glamsko : bijelo naime cisto 
srebro, a glamsko, srebro pomijesano sa zlatom, 
te blijedo. glamsko se pako dijeli na fino i pliko, 
va|da po razmjerju zlata, kako je u nem bilo 
(Mikl. 406. 477. 478). . . Da sii oni novci srpski, 
koji izgledaju kao da su pozlaceni, vjerojatno 
kovani od glame. S. l^ubic, opis jugosl. nov. xxi. 

GLANCATI, glancam, impf. gaziti po debelom 
blatu. P. J. Markovic. 

GLANDA, /. (ohicnije plur. glande), struma, 
bolest kad otjecu i (jnojc se zlijezde na grlu radi 
nezdrave krvi, tal. glandole. — Akc. se mijena 
u gen. pi. glanada. — Od xvii vijeka, a izmedu 
rjccnika u Mikalinu (glanda, gliva, jagode, nemoc 
od grla ,scrofole' , struma'). Imase kcer mucenu 
veoma od glanada. B. Kasic, in. 81. Pet (ozdra- 
vjeuijeh) od glanada ili ski'ofula. 102. i u nase 
vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani. 

GLANDATI, glandam, imj)/. vidi buncati. — 
U trebinskoj nahiji. N. Ducic. 

GLAND AV , adj. strumosus , koji boluje od 
glanada. — Od xvii vijeka. Glandava njeka 
ozdravi. B. Kasic, in. 81. i u nase vrijeme u 
Dubrovniku. P. Budmani. 

GLANGOLIC, m. Celtis australis L., kostjela. — 
U Bakru. B. Sulek, im. 87. 

GLANGOLISITI, glangolisim, impf. liikavo sto 
u koga prositi. — U StuUcevu rjecniku: ,aliquid 
astute ab aliquo petere'. — Bice srodno s 1. gla- 
mazati. 

GLAS, m. vox, sonus, modi, fama, nuncius. 

— Akc. se mijena u loc. sing, glasu, u gen. pi. 
glasa, i u svoj mnozini kad se umece ov: giasovi, 
glasova, glasovima, glasove. — Rijec je prasla- 
venska (od osnove gols), isporedi stslov. glas-B, 
rus. ro.'ioc'B, ces- hla=, poj. gios; moze biti da je 
srodno i s litavskijem garsas ili balsas. — U 
svijem je rjecnicima. 

a. vox, zvek sto izlazi iz grla judskoga i zi- 
vinskoga (u visijeh zivotina), a postaje kad vazduh 
tjeran iz pluce cini da trepte opnice u osobitoj 
spravi u grk^anu. a) u ce^adeta, i u onoga sto 
se kao cejade misli (Boga, andela itd.). aa) uopce. 
Ja jesam glas vapijucega u pustini. Bernardin 
3. joann. 1, 23. Ovce moje glasa moga poslu- 
sajut. Korizm. 73^*. A posli imas glas, od koga 
govore da vas svit ovi slas vecu dat ne more. 
P. Hektorovic 57. Zatisni usi, da ne cujes glas 
od one nemani. M. Drzic 390. Tebe Kerubim i Se- 
rafim neprestanim glasom vajjiju. Kateh. 1561. 70. 
Malo pogudiv i glas zukom srediv rece. P. Zo- 
ranic 12i\ Zuci glas tvoj u usiju mojijeh. M. 
Divkovic, bes. 716*i. Jerbo glas dohodi iz grla. 
M. Orbin 284. A u sebi sto si opeta (jejJOto!)? 
slados gorl^a, ijed ugodan; glas bez rijeci, rijec 



bez vjere. I. Gundulic 230. Tvoje spivanje i 
glasih skladanje cuje. A. Georgiceo, pril. 74. Da 
te se nagledam, da cujem drag tvoj glas. G. Pal- 
motic 2, 475. Nu u jeci i jauku tuzno srce i 
bez glasa kaze boles. I. V. Bunic, maud. 16. Po 
onom glasu, koji slisa sveti Ivan u kiiigah od 
ocitavanja. P. Eadovcic, nac. 19. Pamet vladaj, 
pero upravi, glas rasladi. A. Vitajic, ost. 259. Da 
bi usta ma imala toke glase i jezike. J. Kavanin 
2273'. Jezik i glas kazat ne more. M. Zoricic, 
osm. 92. Glas iz grla kako biva? V. Dosen 261*^. 
Al' kad oni (Adam i Eva) Bozji glas slisase, koji 
onda po raju hodase. M. A. Ee^kovic, sat. F5*>. 
Da su s glasom zajedno pokornik i ispovidnik, 
premda nisu s kipom. M. Dobretic 379. A pod- 
vikni glasom Mustavinim. Nar. pjes. vuk. 3, 182. 
A tako me ne rodila majka, vec kobila koja kona 
moga, i muskijem ne joasala pasom, i turskijem 
ne nazvala glasom! 3, 255. Da bi mene ne ro- 
dila majka, ni muskijem opasala pasom, ni ju- 
nackim dovikala glasom. 3, 273. I po glasu po- 
znavao kumu. 3, 325. Da promijeni glas. V. 
Vrcevic, igr. 58. Al drhce joj glas groca bijela. 
Osvetn. 1, 53. ,Bog da prosti!' cu se glas na 
dvoru. 1, 70. Gdje vilinski prozujali glasi. 3, 147. 
Pismo je oku sto je glas uhu. M. Pavlinovic, 
razg. 76. — gdjekad se kaze o glasu, da on go- 
vori. Buduci molitvu svrsila, dojde glas z neba 
govoreci lioj. Ziv. kat. star. 1, 224. Glas Boga 
svemogucega dode od neba govoreci. M. Div- 
kovic, bes. 16a. Glasi zuce po oblaku: ,Hosana'. 
I. Bandulavic 82^. Eazvedren je svak u lieu, 
glasi ti ovo svi govore. I. Gundulic 399. Otro- 
vani glase, nu govor' sada. A. Vita|i6, ost. 418. 
Glas izide iz oblaka i Turcima govorase. Nar. 
pjes. mikl. beitr. 23. Glas Bozji vapijuci po usta 
mudroga. M. Zoricic, osm. 2. po tome se kaze i 
da glas ,umukne'. I od grada i od dvora za- 
muloiuse svaciji glasi. I. Gundulic 493. — bb) 
u prenesenom smislu. aua) glas Bozji o zvonu. 
Tako mi onoga glasa Bozjega, a Bog je istina! 
(Kad se cuje zvono). Nar. posl. vuk. 303. — bbb) 
echo, glasu sto se odbija. Pusta i gluha svim 
pianino, vec ne dala glas ikada, ah, kako nam 
odi sada ti sve velis neistino! I. Gundulic 89. — 
ccc) misao koja je u cejadetu postala da ne zna 
ni samo kako, shvata se kao neki glas u diisi. 
Glas mi ,u srcu neki pravi, da se od mene hoc' 
dijeliti. G. Palmotic 2, 13. amo spada i ovo : Ali 
srce ke ne vara, cim dohodne sluti cesti, Korev- 
skoga gospodara svijem krenucem noj_ navijesti, 
unutriiijem velec glasom. P. Sorkocevic 580'>. — 
ddd) ono sto se glasom javja, rijeci, govor, oso- 
bito ako je ganuto ce^ade sto govor i ili hoce da 
gane eejade s kojijem govori. U svako pitanjo 
koje u tebe budu prositi i moUti, uslisi glas liih. 
Ziv. kat. star. 1, 224. Neto bi glas pozdravjenja 
tvoga u ustijeh mojijeh, uzveseli se dijete u utrobi 
mojoj. N. Eanina 16b. lue. 1, 44. Vidis oncas 
na glas ovi gdi se zemja sva podize, gdi od svud 
vrve vitezovi. I. Gundulic 433. Gospodine, zacuj 
moj glas ucvijeni. I. V. Bunic, mand. 12. Kad 
ga hoti pustit ziva na glas puka milostiva. J. 
Kavanin 344*. Jauknu o(d) zalosti, i izmace iz 
zepa noz, dignuvsi glas: ,Ja sam ona, ja, koja 
sam smrt dala ovome'. J. Banovac, razg. 150. 
Ozovni se na glas Pavla apostola. M. Zoricid, 
osm. 17. Po glasu i svidocanstvu virnih |udi. 
Ant. Kadcic 233. Jedan za drugoga vazda po- 
stenijem glasom pitali. Pravdonosa. 1851. 21. — 
i u mnozini (isporedi d, c)). Pasa u mlaca s bla- 
gom slikom zapaza se na ove glase. I. Gundulic 
470. Mandalijena klice u ove jadne glase. I. V. 
Bunic, mand. 33. Al' cekajte, sii-omasi, to su od 



(ILAP, a. 



loO 



GtAS, a. 



vas Indi g;lasi. V. Dosen 7Sa. — h) u zivwccta. 
Grtlica ^rbkanijemi. svojimi. oglasajetb dtbri gla- 
somi.. Mon. serb. 05. (1302). Razlici g-lasi i ble- 
kanja zivine. Ziv. kat. star. 1, 218. Tnj kokot 
pusti glas, ter poce pjevati. N. Najoskovic 1, 181. 
Toliko je .strasan glas lavski. M. Divkovic, bes. 
017^. Nu kiid veco mala ptica s nejacijom leti 
krili, muklim g^lasom od slavica natjecnci zuber 
mill? I. Guiidulic 282. Od g-lasa prvih iior.iiib 
petehov do zoro rukaini dilase. F. Glavinic, cvit. 
208^. Glavora vrti, glasom rze, nci obraca puno 
plama. A. Vitajic, ost. 240. Gohibica drngog-a 
glasa ne ima, nego koliko da svo jeci i place. 
J. Filipovic 1, 168''. Da Bojg takove niolbo ne 
slusa, koliko ni glas prasji. Ant. Kadcic 40. Go- 
neta li po glasu od zivine, ptice. 248. Po g-lasu 
tica, a po sapama se lav poznajo. Nar. posl. vuk. 
250. Kad davo cnje svraoiji glas. Nai-. pnp. vuk. 
115. — c) glas stoji kno ohjeknt s Yiekijem gla- 
golima, da se polcaze j^ostnjdne glasa Hi unpce ill 
vekijem osohitijem navinom ; takori su glagoli 
n. p. aa) dati. Hor.o li glasa dafc Ivan muceni? 
A. J. Knezovic 1()8. I davahu glase proveliko. 
Nar. pjes. vuk. 5, 295. Ne daj glasa bez bijela 
dana. Nar. pjes. here. vuk. 4. — bh) pustiti, ispu- 
stiti. Glas pustam, smijeno velmi vas moleci. 
S. Mencetic 85. I doli pad jedva glas ispustiv 
rece. Aleks. jag. star. 3, 228. Isus pustivsi glas 
velik izdahnu. I. Bandulavic 94^. mar. 15, 37. 
Glas izpnstiv tako reee. J. Kavanin 23^. Nigdi 
svoga on ne pusta glasa, niti pjunu, ni na kona 
viknu. Nar. pjes. vuk. 2, 78. Ne pust' glasa do 
bijela dana. 1, 240. — cc) oiniti. A oni jedan 
glas uciniv viknuse. N. Na|Pskovic 1, 130. Ka- 
kono ti janesce koje strigu ali ti vodo zaklati, 
a ono ni bleji ni koga glasa eini. M. Divkovic, 
bes. IS**. — (Id) dignuti, uzdignuti, podignuti. 
Cijec'-, toga dizem glas k nebesom dan i noc, mo- 
leci. N. Dimitrovi6 43. Zdvizahu glas svoj ka 
nebu. F. Vrancic, ziv. 37. Misnik malo popovise 
glasa podigne. I. Bandulavic'-. 111''. Tad (lov- 
cari) glasi dvizaju. I. T. Mrnavic, osm. 48. Glas 
nzdvize i vapije. A. Vitajic, ost. 85. Pokazavsi 
ga puku, dize glas, govoroci jim: ,Ecco homo." 
J. Banovac, razg. 100. Uzdigavsi glas vapiti po- 
cese. F. Lastrio, test. 229-''. Stido se nikoji glas 
na pivane dignuti. A. Kanizlic, utoc. 834. Po- 
digose glas govoreci: ,Isuse ucite)u!' Vuk, luk. 
17, 13. — u pircnescnom smislu, kao protiviti se 
rijecima. Ostali naucite|i no manega glasa uz- 
dizu. Ant. Kadcic 485. Sveti covik glas uzdize 
protiva opaku Jciv}enu. I. J. P. Liicic, izk. 10. — 
ee) uznijeti. Vsi sveti vznesose glas glagojuce: 
,Pomiluj, Gospodi, krstjani'. Pril. jag. ark. 9, 117. 
(14()8). — ffj napeti. Sada glasa draga i mila 
jodnoglasno napinaju. J. Krmpotic, katar. 119. 
— (fff) prostrijoti. (Jujem vas dobro, nu pro- 
strite vece glas. N. Najeskovic 1, 247. K Bogu 
sada, druzbo mila, da se prostru glasi nasi, ako 
u toniu zeniji nasi stvar se .sluti ka nemila. I. 
(iiuidulii 81. — hh) pruziti. Prui^.i svoj glas 
Jezus. 8. Rosa 104i>. — it) glas, kao nepravi 
ohjeknt, stoji n instr.: ana) s glagolima vrtjeti, 
izvrtati, zavijati. Koli bi junaci Ijopsc popijovali, 
koli bi glasom Ijepso izvi-tali. M. Drzic 399. 
Glasom zavijaju, dizu ga i nim vrto. P. Kne- 
iovic, osm. 130. — hhb) s glagolom treptjoti. Trep- 
tjeti glasom pjevajuci ,far trilli' ,vocem canendo 
crispare'. A. d. Bella, rjef-.. 745''. — d) xiz glas 
ima adjektiv Hi drugn rijer, cim se poknziije 
knknv je cuti onnj gins, na) adjektiv iwknzuje 
kakav je glas u vekoj prigoili, kakvijem se glasom 
nesto rece, javi, znvivc, znnjevn itd. Kakvim 
glasom ima se i)ivati. P. Knei^covir, muk. 5. — 



Zavapifsi tada oni glasom velikim. Bernardin 
10. act. ap. 7, 56. S velikina glasom, s mnogimi 
slzami vzvapi. Narucn. 100a. Digne velik glas 
a usta otvori. N. Dimitrovic 10. Iz glasa velika 
sam poce vapiti. D. Barakovic, jar. 33. Gospo- 
dicic mlad prid riime klico glasom velicime u 
ovi nacin popijevati : . . . I. Gundulic 416. S ve- 
likim glasom ,voce magna'. A. d. Bella, rjec. 
775a. Zavapi velikim glasom da ga svi razumiju. 
A. Kanizlic, kam. 843. Zavikavsi glasom velikim, 
rece. And. Kacic, kor. 302. — Stiti glasom jakim 
i cistim. M. Bijankovic 109. Mi udrismo u naj 
jace glase i place. I. Dordic, uzd. 79. — Vikne 
s gTomovitim glasom. D. Obradovic, ziv. 95. Pro- 
govori gromovitim glasom. Nar. pjes. vuk. 3, 248. 
— Trubju trubeci i glas glasoviti klikajuci. M. 
Jerkovic 03. — Misa ka se visokim glasom go- 
vori. Narucn. 27'^. Pojahu u visoke glase. Zborn. 
93a. Slavicii ii gori, u glas naj visi s nami bi- 
glisi. I. Gundulii 133. Ocenas govori se visokim 
glasom na misi. M. Dobretic 410. — Poceti 6es 
misu glason na pol visokin. P. Radovcic, nac. 
434. — Govoreci s malim glasom. M. Zoricic, 
osm. 42. — S vrh pristo|a na kom sjase, tihim 
glasom stavno rece. I. Gundiili6 504. Papa tihim 
glasom zabesidi. A. Kanizlic, kam. 879. — Stvari 
malahne glasom nizocijem (govoriti). K. Maga- 
rovic 108. Nika glasom niskim , nika visokim 
govoro so. I. Velikanovic, uput. 3, 415. — Glasom 
krotkim (ima se govoriti oficij). Narucn. 20'>. — 
Isus rece glasom lalikim. Korizm. 92^. — Mladic 
poc.el tanken glason pripovedat. Nar. prip. mikul. 
89. — Pocet mogu visokijem i bistrijem glasom. 
I. A. Nonadic, nauk. 12. — Misnik rece slidece 
molitve cistim glasom govoreci. I. Bandulavic 
205 — 260. — Otvorenijem glasom pjeti. A. Gu- 
cetic, roz. jez. 28. — On povika glasom zada- 
v}enim. Nar. pjes. vuk. 3, 540. — V nepodoban 
glas probiv rece. S. Kozicic 40*. — bb) kno kod 
na), nli kad. je glas takovi da se nim 2^okaziije 
unutrne osjecane, ganuce. o fudskom glasu. ^ Koja 
vika oda svudi vcselijeh se glasa otvori. G. Pal- 
motic 1, 27. I veselim glasom vikne. V. Dosen 
127''. Da se uzdvizu glasi od voselja. A. Vi- 
tajic, ist. 417. — Vspoj Bogu radostnim glasom. 
Transit. 190. On sa obrazom veselim i slatkim 
i z glasom radostnim rece. Korizm. 103'i. — 
Svitlim glasom vsim onim progovoriv. Transit. 
34. — Neg pustiv tuzan glas, hotjojte I'lojzi rec. 
N. Najeskovic 2, 4. Tuzni glas ,voce lamonte- 
vole' ,vox ululans'. A. d. Bella, rjec. 775'i. — 
Cudnimi nikimi glasi lipimi i zalostnimi pisni 
pojahu. Aleks. jag. star. 3, 286. Vele tuznijcm 
i zalosnijem glasom cinase niolitvu. M. Orbin 00. 
i^alosnl glas ,voce compassionevole' ,vox patotica'. 
A. d. Bella, rjec. 775^'. I ne ufajuc da ju obrani, 
zaupi u glas pun zalosti. I. Gundulid 391. — Vila 
poklico u placan glas. M. Vetrani6 2, 118. O 
slavni bozo nas, })lacni glas ki cut' bi matero jo 
gizdave tve jubi. I. Guiidulic 104. Zavain Josip 
j)lacnim glasom. E. Pavic, ogl. 91. — Da pjosni 
lijope i medeno moj ponizen glas upravi. A. ^'i- 
tajic, ost. 1. — Scopan krotkim glasom rekne. 
S. J^ubisa, prip. 107. — Todosije umijatim glasom 
odvrati. 120. — Oce s cistim glasom i jubeznivim 
a ne poplasenim govoriti ovo molitvice. L. Terzic 
(B. Pavlovic) 31. Prostirat tn glas juveni. I. 
Dordic, salt. 251. — Is jutitim glasom govoriti. 
Nar. pjes. vuk. 2, 427. — cc) kakav je uopce (ne 
same u nekoj prigodi) gins, ana) osobito po ja- 
kosti. Glas jaki ,voco gagliarda' ,vox contonta'. 
J. Mikaja, rjec. 100". — Da gvozdon glas tko 
imo bi. J. Kavanin 485". — Mali glas ,vocula'. 
A. d. Bella, rjoc. 775''. — Slab! glas ,vox an- 



GLAS, a. 



151 



GLAS. a. 



*nsta'. 775''. — Tijem da se moj glas mlohavi 
u lijep iiacin krijepi i vlada. A. Vitajic, ost. 90. 
— bhh) osohito po muzilcalnqj visini Hi nizini. 
Naj visi glas ,voce di soprano' ,vox acuta'. A. 
d. Bella, rjec. 775^. — Glas visoki , contralto, 
voce niusicale nota' ,vox subacuta'. 224''. — Glas 
pritanki ,soprano, o sovrauo, voce cosi detta da' 
musici' ,vox acuta'. 688^. — Glas potanki ,voce 
di contralto' ,vox acutae proxima'. 775^'. — Sredni 
glas ,tenore, voce di musica cosi detta' ,vox media'. 
7283-; ,voce di tenore' ,vox gravi proxima'. 775''. 
— ■ Debeli glas , basso, voce musicale' ,gravissima 
vox'. ISl'i; ,voce di basso' ,vox gravis'. 775^. — 
Niski glas ,basso, voce musicale' ,gravissima vox'. 
131a. — Dubok glas zatrubi iz rasta. M. A. Re|- 
kovic, sabr. 54. — ccc) uopce (prni primjeri mogu 
Kpadati i pod bhh)). Glas tanki, tihi ,vox suavis'. 
J. Mika|a, rjec. 106^. Tanki glas ,voc6 sottUe' 
,vox suavis'. A. d. Bella, rjec. 775a. To nije onaj 
tanki glas lisicin. Nar. prip. vuk. 224. — Glas 
zenski ,vox mollis et muliebris'. J. Mika|a, rjec. 
106a. — Staue i on svojim krupnijem glasom 
vikati. Nar. prip. vuk. 224. — Racite (vihri) ponit 
ov moj mukal glas. P. Zorani6 50a. S primuklim 
glasom i prominenim oblicjem. 27*. Glas je moj 
izmuokao. M. Divkovic, bes. 350'*. Bil bi se ganul 
na oni trepeci i zamuknuti glas sina svoga. P. 
Eadovcic, nac. 194. Mukli glas ,voce fioca' ,vox 
rauca'. A. d. Bella, rjec. 775''. — Glas cist, koji 
se moze razumiti ,vox articulata, vox explicata, 
vocis impressio'. J. Mikaja, rjec. 106a. Cisti glas, 
bistri glas ,voce cliiara' ,vox limpida'. A. d. Bella, 
rjec. 775''. — Glas drcuci ,voce tremolante' ,vox 
tremula'. 775''. — Zac on imise jedan vele lip 
glas, takojo ucase se kantu. Mirakuli. 118. Lip 
glas i cist imadise. P. Knezevic, ziv. 20. Imao 
je lep glas. Vuk, dan. 4, 5. — Obrtni glas ,voce 
flessibile' ,vox ad inflexionem facilis'. A. d. Bella, 
rjec. 775''. — Popivkiiie sfejer novo uinvaju glasi 
skladni. B. Kasic, nac. 92. Pjesni drage i mile 
pastijeri i vile u skladne tu glase ne pristav pje- 
vaju. I. Gundulic 115. Glasa neskladna ,discor- 
dante nella voce' ,voce absonus'. A. d. Bella, rjec. 
262''. — dd) adjektivom se piolzazuje kakvo se 
unutrne osjecane (lujodnn Hi nasuprot, strah ifd.) 
biidi u onoga koji ciije glas. Tvoj je glas sladak 
i blag. M. Jerkovic 93. Ti bijaso izgubila pri- 
slatki glas od tolikoga placa. M. Lekusic 108. 
— Zlacenijeh romon zica s mednijem glasom 
ugadati. I. Dordic, uzd. 19. Pjesni i livale koje 
sveti andjeli cistijem i medenijem glasima cine. 
I. M. Mattel 175. ^ Tim sva dvorna vi glas mio 
starom crncu klice ovako. I. Gundulic 459. — 
Nece, nece tad niucati, da strasan ce glas jjuscati. 
A. Vita^ic, ist. 152a Glas koji je odvec strasan 
podnijet nece tvoje uho. J. Kavanin 5291*. Pace 
sva se vojska uzeze u plam zivi, u strasive vapec 
glase. I. Gundulic 519. — ee) zivi glas (mozebiti 
po tal. viva voce) kaze se kad se sto jav]a izri- 
jekom, samijem rijecima, a ne druyijem nacinom, 
n. x>. migom, pismom, a ni nzvikoni. Satvari date 
11 predanju recij i ziva glasa. S. Budinic, sum. 
16a. Zivoga glasa djelovanje. M. Divkovic, bes. 
225''. — mrtvi i mrtvacki glas u ovijem primje- 
rima nije siiprotno ,zivorn glnsii': prvo je glas 
covjeka koji umire, a drugo glas u mrtvaca. Mrtvi 
glas ,voce morta, qual e quella de moribondi' 
,vox intermortua'. A. d. Bella, rjec. 775''. Tad 
se Jovo iz mrtvih povrati, pa mrtvackim pro- 
govara glasom. Nar. pjes. vuk. 2, 576. — e) mac, 
snaga po kojoj se moze ispustiti glas, govoriti. 
aa) kad ce\ade slabi, a naj vise kad je na umrcu, 
nestaje mu glasa, giibi ga, i moze mu ga posve 
nestati. Treto bi prilika, da on glas izgubi. F. 



Glavinic, cvit. 197a. Nemu pade kapja, izgubi 
glas, izgubi razum. M. Dobretic 88. Po nedeji 
izgubila glasa. Nar. pjes. vuk. 2, 124. — Srce 
'oj hlepti, glas postaje. J. Kavanin 253*. — Glas 
bo mi pomankaje. F. Lastric, svet. 27a. — Joster 
gospe hotijase 2alit, ali ne moga§e, jer joj glasa 
vec nestade. P. Knezevic, muk. 32. — na suprot 
kad se povraca snaga, glas se moze steci. A ona, 
kad moze glas steci, rece ovo cvileci. F. Luka- 
revic 18. — bb) uopce ce]ade moze vikati, govo- 
riti jako, koliko ga glas ,donosi\ vidi donositi, e, 
b) bb). — cc) u narodnijem jyesmama nasega 
vremena ukinuti koga s glasa znaci, kao dignuti 
mu glas, dakle ubiti ga. Te pogodi Mehmed- 
Arapina posred pasa, ukide ga s glasa. Nar. pjes. 
vuk. 3, 13. Pa do nega bjese pogodilo posred 
pasa Plocu Sijaiju, te Turcina ukinulo s glasa. 
3, 198. — na drugijem mjestima ima ne dati 
komu glasa s istijem znacenem. Te Turcina dobro 
pogodio posred pasa, ne dade mu glasa. Nar. 
pjes. vuk. 4, 63—64. 514. — ovo ce biti postalo 
skracenem od ovakovijeh recenica (vidi c) aa)) : 
Dovati ju za bijelu ruku, jednom rukom za ruku 
devojku, brgo drugom za bijela usta, ne dade ju 
vise dati glasa. Nar. pjes. vuk. 3, 184. Te po- 
godi Krecka Knezevica po sred pasa, da ne dava 
glasa. 4, 410. — f) glas stoji adverbijalno u 
nekijem padezima i s nekijem prijedlozima, a moze 
imati i pridjev vas, da se pokaze kako se sto 
jaiija, govori itd. jako Hi polagahno (vidi i kod 
d)). aa) glas je u instrumentalu samo Hi uz vas. 
aaa) glasom istice da se nesto iiprav govori tako 
da se moze cuti, a ne samo da se govori u sebi 
Hi misli (glasom s adjektivom vidi kod d) aa)). 
Svi te glasom hvale do neba i ctuju. P. Hekto- 
rovic 63. Hode li se na recenom sudu govoriti 
pameti ali glasom. M. Orbin 235. Ali sam u 
svojoj pameti ali glasom. P. Eadovci6, nac. 116. 
Glasom ,A'ocalmente, con la voce' ,voce'. A. d. 
Bella, rjec. 775*. Ova se molitva u misi glasom 
govori. Ant. Kadcic 101. — grijeskom s prijed- 
logom s. Posli nego je vas puk molio s glasom 
u recenomu otcenasu. Ant. Kadcic 102. — bbb) 
svijem glasom, kad se vice koliko se jace moze. 
ovako je znacene u svijem slucajevima kad uz 
glas stoji vas, vidi daje. Eazuman zlo svoje kad 
muci do vika, mahnit pak na dvoje glasom ga 
svim vika. F. Lukarevic 57. — is prijedlogom s. 
Sa svijem glasom ,ad altissima voce' ,voce ma- 
xima'. A. d. Bella, rjec. 775*. Da sa svim glasom 
vice. M. Dobretic 96. — bb) u ace. s prijedlogom 
na. aaa) na glas znaci obicno sto i glasom (oidi 
aa) aaa)). Na glas proctasmo receni list. Mon. 
Croat. 99. (1466). Dokle redovnik na otaru go- 
vori na glas. M. Divkovii, nauk. 163''. Molimo 
ga govoreii molitve ili na glas ili pod muce. J. 
Filipovic 1, 277*. Vapijase, ako ne ua glas, bari 
u srcu svomu. F. Lastric, test. 161l>. Virovane 
imade se govoriti na glas. A. Kanizlid, kam. 182. 
Pop procita na glas osudu. S. ^jubisa, prip. 163. 
Onda na glas a ne na tajnu dogovaraju se. _ V. 
Bogisic, zborn. 523. — ali moze imati i jace 
znacene: jako. Koja na glas vikase. E. Pavic, 
ogl. 414. Pak zloku6a na glas zove. V. Dosen 
40''. A zaman ga na glas iste majka. Osvetn. 
1, 20. i zivincetu. Jer pas kada na glas laje. 
V. Dosen 117''. — bbb) na vas glas, vidi aa) bbb). 
Na vas glas ,forte cio^ ad alta voce' ,elata voce'. 
A. d. Bella, rjec. 325b. Na vas glas vapije. F. 
Lastric, svet. 31*. Na vas glas zaplakavsi. And. 
Kacid, kor. 140. I da na sav glas onako vicem 
da me vilico i zuglijeri zabole. Nar. prip. vrc. 90. 
— ccc) na sve glase, vidi aa) bbb). Ka 'e bo- 
gove zaglusala pitajudi na sve glase. J. Kavanin 



GLAS, a. 



152 



GLAS, b. 



93^. Na sve glase .elata voce'. A. d. Bella, rjec. 
325^; ,voce magna'. 775*. — cc) u ace. s prijed- 
logom u. aaa) u glas, kao na glas (vidi hh) aaa)), 
all svagda s jacijem znacenem. Hocu ja u glas 
zaui^it: ,0 Boze!' S. Mencetic 30. Hudi Zidovi 
vikaliu svi u glas. N. Najeskovic 1, 135. S ne- 
pokoja u glas vapim Privisnemu. I. Dordic, salt. 
473. U glas vikiiu trista kaludera. Nar. pjes. 
viik. 2, 100. U glas vicu tri age care^'e. 2, 433. 
Al' gledale sa divana bule, pa pomagat u glas 
prionulo. Osvetn. 1, 41. — hbh) u glase, liao u 
glas, ali jos vecom silom. U glase ,elata voce'. 
A. d. Bella, rjec. 325''. Po vas dan jDsuje u glase. 
I. Dordic, salt. 341. Vapio bi i ti bez pristanka 
tad u glase. I. M. Mattel 207. — ccc) n vas glas, 
vidi aa) , hbh). Klikoso n glas vas onaj tuj dva 
druga. G. Drzic 435. Smirno te ja za toj sad 
mo|u u vas glas, o visni Boze moj ! D. Eaiiina 
142'>. Eijet 6u n vas glas. F. Ltikarevic 141. 
Otac stane u vas glas lelekati. S. ^ubisa, prip. 
168. — ddd) u sve glase, vidi aa) hbh). Pokli 
tu u mnogu bogojubstvu u sve glase naj prije 
hvala visnem Bogu ii jirisvetoj crkvi da se. I. 
Gundulic 307. S tebe i)utnik mii-au sada grede 
pojiic 11 sve glase. 399. U sve glase ,voce magna'. 
A. d. Bella, rjec. 775'i. Sta ix sve glase revati. 
I. Dordic, ben. 138. Pjevale se ^o svaki nacin, 
nioj Jezuse, svud i u sve glase hvale i dike srcu 
tvomu. I. M. Mattel 292. — dd) u loc. s prijed- 
logom u, liao u glas (vidi cc) aaa)). samo na 
jednom injestu, i to radi slika. Prista svaki od 
svjetnika, a car stavno klice ii glasu: ,Zivi, dundo, 
i ma bratja ziva da su'. I. Gundulic 309. — ee) 
u gen. s prijedlogom iz, (od xvii vijeka, vidi kod 
hbh), u nase vrijeme ohicnije) iza. aaa) iz glasa, 
iza glasa, kao u glas (vidi cc) aaa)), ali silnije. 
I za tim on poni iz glasa vapiti. M. Marulic 188. 
Koja se s dalece iz glasa nasmija. S. Mencetic 
206. Iz glasa ki (kuf) takoj pojuci prikrati zivot 
svoj. M. Vetranic 1, 5. Nemoj to se jDripadnuti, 
da iz glasa poklikni brajena Andrijasa. Nar. pjes. 
hekt. 19. Ter sina svojega iz glasa plakase. N. 
Najeskovic 1, 139. Kliknite iz glasa, da se Bog 
proslavi. M. Drzic 419. Tko je ono, iz glasa tko 
zove sad mene? D. Ranina 73'^. Da iz glasa go- 
vore mu , credo'. M. Orbin 82. Neka jezik moj 
slaviti bude iz glasa pravdu tvoju. I. Gundulic 
201. Njeki iz glasa pomoc pita. P. Kanavelic, 
iv. 47. Zajaukase iz glasa. L. Vladimirovic 18. 
Vec iz glasa staso dozivati. Nar. pjes. vuk. 4, 173. 
Pocne iz glasa da tuzi. S. !l^ubisa, jmp. 177. — 
Ondar Stojan iza glasa vice. Nar. pjes. vuk. 3, 163. 
Oni povikavsi iza glasa. Vuk, djel. ap. 7, 57. — 
hbh) iz svega glasa, iza svega glasa, vidi aa) hbh). 
Da ga kako mahnica pogrde iz svega glasa. B. 
Kasic, fran. 96. A on vapijase sveg iz glasa: 
,Jeda Judi! jeda Boga!'^ I. Gundulic 562. Pigmeji 
iz svega glasa poju. G. Palmotic 2, 255. Vikasc 
iz svega glasa. S. l^ubisa, prip. 114. — Vapijuci 
iza svega glasa. P. Radovcic, nac. 260. Pocese 
iza svega glasa rugati so Turkom. A. Kanizlic, 
kam. 825. Iza svega glasa zvati. And. Kacid, 
kor. 173. On povika iza svega glasa. Nar. i)jos. 
vuk. 1, 580. Zaupila iza svega glasa. Nar. ]>jos. 
istr. 1, 60. — ccc) iz svijeli glasa, vidi aa) bbbj. 
samo na jednom mjestu xvii vijeka. Iz svijoh 
gla.sa on ovako ne zavapi, neg' zagriui. I. Gun- 
dulic 475. — (/) n gen. s prijedlogom izvan. na 
jednom mjestu xvii vijeka. Kako govoris toliko 
i tako jako i izvan glasa! M. liadnic 425''. — 
on) " '.l'^'*- ■'* J>>'ijedl<>ii<)m s, vidi ee) aaa). na je- 
dnom mjestu XVII vijeka i( pisca cakavca. Gdi 
Siisana s glasa place. D. Harakovic, jar. (iH. — 
hh) a gen. s prijedlogom za (koje po svoj prilici 



stoji mj. iza). u nase vrijeme kod sjevernijeh ca- 
kavaca. I zavikne za glasa visoka. Nar. pjes. 
istr. 1, 34. Zival je rukal za sega glasa. Nar. 
])rip. mikul. 5. — ii) u ace. s prijedlogom pod, 
kad je glas slabiji nego kod obicnoga govora, 
tako da vioze cuti samo onaj koji je vrlo blizii. 
isporedi i kk). Niki s okrunenim prorokom pi- 
vahu pod glas. F. Lastric, test. 230^. ISva ova 
cine se pod glas. M. Dobretic 409. — kk) u gen. 
s prijedlogom ispod. znacene je kao kod ii). Iz 
jjod glasa ,submissa voce'. A. d. Bella, rjec. 775''. 
Na ovi jjogled veli Abizaj iz pod glasa Davidu. 
D. Basic 148*''. — • II) amo moze spadati i na 
l)o glasa, jer je znacene od prilike kao kod ii) i 
kk). Povrne Luka na po glasa. S. !l^ubisa, prip. 
135. Pasa mu rece na po glasa. 186. — g) jedan 
glas kaze se, kad vise ce(adi ujedno u isto vri- 
jeme isto govori, te kao da se cuje samo jedno. 
moze biti i a prenesenom smislti, kad se hoce ka- 
zati da su cejad istoga mis(ena i ne pazeci kako 
go, izjav]uju. cesto adverbijalno, vidi f). Mi vsi 
jednim glasom vam dajemo. Mon. croat. 5. (1275). 
Yzvajjise jednim glasom vsi glago|uce. Pril. jag. 
ark. 9, 116. (1468). Ti Judi rekose jednim glasom. 
Mon. Croat. 191. (1506). Od ke (Suncanicc) cu 
zamjerne i velike on liposti spovidati jednim 
glasom sve jezike. I. Gundulic 374. A u glas 
jedan |ubezjivi vojska zaupi svakolika. P. Kana- 
velic, iv. 95. Svi vapiju u glas jedan: ,Svet!...* 
J. Kavaiiin 498''. Jednijem glasom ,concorditer'. 
A. d. Bella, rjec. 'Ilh^. Zato te svikolici jednim 
glasom ocom zazivaju. A. J. Knezovic xvii. Ja 
kad pukne jtuska Stefanova, oki'enite svi jednijem 
glasom. Nar. pjes. vuk. 3, 307. Povikase iz je- 
dnoga glasa. S. J^ubisa, prip. 145. — mjeste jedau 
u ovijem primjerima ima jedini, sjedinen: Svi 
jedinim glasom na ^^omoc zazvaliu s. Jurja. F. 
Glavinic, cvit. 104''. Ugrabjene gospode sve u 
glase sjedinene tuze, cice. I. Gundulic 401. 

b. sonus, sonitus, ii naj sirem smisbi, ono sto 
cujemo nasijem usima, kao zvek, zvuk uopce. a) 
kod (muzikalne) sprave koja je navlas nacinena 
da daje zvek. Na glas od zvonca. Star. 1, 225. 
(xv vijek). Od svirke kegodi cuti je sladak glas. 
N. Dimitrovic 14. Glas jednoga rozka umico 
tulikajuci izbudi me. P. Zoranic 20''. Vazda oni 
strasni glas uapokoiio trub|e zvoni u usiju mo- 
jijeh. M. Divkovic, bes. 423''. Usred kola od 
svirali i od dipli na glas mio zace ovako mlad 
Eadmio. I. Gundulic 381. Nek u zice udru prsti 
i citara glas nek pusti. A. Geox'giceo, jiril. 75. 
Veseli se glas cuo je buban, truba} i svirali. G. 
Palmotic 1, 194. Svirala je slatkoga glasa. J. 
Banovac, pri]). 258. Evo trub}a glas uzdize, na 
sve strane nek odlize. V. Dosen 1*. Zvona daju 
zalosni glas. M. Katancic 55. Kad cuju truba 
da zatrubi onda da idu na liezin glas nemu u 
l)Oiiioc. Nar. prip. vuk. 196. Ako truba da nc- 
razgovijetan glas. Vuk, pavl. Ikor. 14, 8. Ako 
zvono no zanijemi ni promijeni glas. S. J^ubisa, 
prip. 191. Na glas zvona kujiimo se i Boga 
livalimo. 195. Glas gusala. M. Pavlinovic, rad. 
98. — h) uopce. Slisah glas s neba kako glas 
vod mnozih i kako glas velika groma. Bernardin 
11. apoc. 14, 2. Na glas tihi od vjetrica bjose 
ranit' zora obikla. I. Gundulic 311. More i rike 
strahovitim glasom bucice. J. Banovac, razg. 2. 
A udorac jeka stase, da sva gora glas vracase. 
P. Knezevic, muk. 40. Gdi top bojni ne domece, 
i glas mu so cuti nece. V. Do.son 122'». (Jlas 
oni sladko slisat, vitric kad pune zapadiii. M. 
Katancic 40. Soko lotnu, a praporac zvoknii, 
glas zacula dovojcina majka. Nar. jyes. vuk. 1, .382. 
U glas puce tridosot pusaka. 3, 282. Pa zolena 



GLAS, b. 



153 



GLAS, e, a). 



topa opalise, glas odjeknu na cetiri strane. 4, 59. 
Niko puske prije da ne baca, dok ne pukne puska 
Bjeliceva, pa ostali na glas poletite sa svih straua, 
Tarke zabunite. 4, 28'.^- Glas krila nibovijeh bi- 
jase kao gias kola. Vuk, otkr. jov. 9, 9. Sta 1' 
je pustini naspilo topovma, da ne daju iz svog 
zdrla giasaV Osvetn. 2, 131. Iza pola dana pustoj 
pusci ponestalo glasa. 3, 92. 

c. modi, cantus, kad glas (pod a Hi b, a)) mi- 
jena se jiostajtici sad visijem sad nisijem po ne- 
kijem osobitijem zakonima te je cijelo ugodno 
uhu, melodija. nije jasno za sve primjere, spa- 
daju li amo. I prije ce primaliti slavic zabit' 
sred zeleni glas spjevanja svoj |uveni, neg ces 
mene ti ].ubiti. S. Bobajevic 221. Da pod slatke 
skladne glass nam vjenacce tej vijemo. I. Gun- 
dnlic 70. Jos na slavu pojske krune, pod glas 
skladnih zacinaka, rujna vina case puna sluzahu 
se od junaka. 415. Pjesni jedan dio pjet spravi 
se, neka na glas liih iiresni lijepa dikla zatravi 
se. G. Palmotic 2, 328. Cin'te da glas sladko- 
redni organ poda. A. Vitajic, est. 353. Naci ce 
sve glasove kako koji ima pivati. P. Knezevic, 
muk. 5. Na mobama se obicno pevaju deseto- 
slozne no maiie zenske pesme, za to ih onuda i 
zovu ,mopske pesme', a pevaju se na ,mopski 
glas'. u Nar. pjes. srem. 3. i kao telmicka rijec 
u crkvenoin obredu. Ohtoihb ott 4.go glasa. Mon. 
serb. 538. (1494). 

d. sonus articulatus, kakav postaje (kod go- 
vora) judski glas (a i sam dah) prolazeci kroz 
usta, pomocii usana Hi zuha Hi jezika Hi rese 
Ud. a) sto se jednom izgovara i u pismu se hi- 
]ezi jednijem slovom. Ne imajuci Latini toliko 
razlike glasove ni toliko razlicijeh slova, koliko 
imamo od potrebe mi. B. Kasic, nac. 110. M. 
Orbin 330. Da se glas ovoga slova (h) medu 
narodom nasim u Srbiji i u Magarskoj ne cuje. 
Vuk, poslov. XII. Sto se tice pretvaraiia onijeh 
slova, koja po glasu nijesu tako nalik jedno na 
drugo. pism. 29. — amo spadaju i ovaki pri- 
mjeri, pi-emda ne postaje ni glasom (u pravom 
smislu, kod a) ni dahom, i ne hilezi se slovom: 
Onaj glas koji se ucini kad se vise prednijeh 
gornijeh zuba jezik metne pa podigne, koje kad 
se ucini jedan put znaci ,nije' , a kad se vise 
puta uzastopce ucini onda pokazuje da se coek 
cemu cudi. Vuk, poslov. 167. — h) slog, slovka. 
Glas koji se cini sastavjivsi (sic) slova ,syllaba'. 
Glas po glas ,syllabatim'. J. Mikaja, ijec. 106^. 
Po deset silaba, aliti giasova. L. ^ubuski, pism. 
13. U pismopisu (poesis) nije dosta, samo da se 
slovke na kraju redaka slazu, vece da se rici po 
glasu rede, kako gdi duji ili kratji (sic) tribuje. 
J. S. E,e|kovic xiii — xiv. — c) rijec. Ovi glas: 
jlatria, hyperdulia'. A. Bacic 49. Da je ovi glas 
(aleluja) sastavjen od dvi rici. F. Lastric, test. 
179b. Koja otajstva imaju se izvaditi iz ovoga 
glasa ,oca'. J. Matovic 17. Ovi gias oliti ova 
ric ,odrisefie'. M. Dobretic 84. — amo spada i 
ovo, gdje glas uprav znaci: ime. Jer u zivotu 
Bura zvana bi, vitar ta lie gias uzdrzi. P. Zo- 
ranic 81-— 9^. 

e. fama, sto jicdi o cemu kazu, pripovijedajn, 
kako se o cemu govori, sto se o cemu cuje. 

a) fama, rumor, sto ]iidi pripovijedaju jedan 
drugome o kalcvu dogadaju. a) uopce. Da lie do- 
brotom vo|an sam, bjese glas. S. Mencetic 302. 
Pokle je gias, da se s vami dobro imam. Mon. 
Croat. 220. (1527). Glas smrti Nilcole Jerka Dmi- 
trovica. N. Na|eskovic 1, 328. Glas jest da vracas 
vid slipcem. B. Kasic, is. 35. Glas je da ona 
od djetine mlijecne puti pomas kuha. I. Gun- 



dulic 301. Glas temejit , rumor constans, fama. 
constans'. Glas novi razgiasen , rumor dissix)atus'. 
J. Mika|a, rjec. 106'>. Natirivao je, kako je glas, 
l^utnike, da se podpisu. A. Kanizlic, kam. 277. 
Ovu nam slobodnost glas opceni ocituje. 458. 
Glas je da receni pastiri bjeliu cetiri. S. Rosa 
32^1. Ako paka nije doisto od toga oznanen neg 
je samo koji glas. Ant. Kadcic 472. Da je glas 
obceni u puku. M. Dobretic 490. — h) za sirene 
glasa upotrebjavajii se razlicni glagoli po tome 
sto se glas shvata metaforicki kao nesto zivo sto 
se samo po sebi mice, ili nesto materijalno sto 
se nosi ; tako n. p. glas ide. Po druzbi kad pode 
po tvojoj ovi glas. N. Na}^eskovic 1, 181. Niki 
glas va usi moje dojde, da do velikoga Eima 
dosal jesi. Aleks. jag. star. 3, 252. Glas niki va 
usi nase pride. 298. Dode glas, da bijase umro 
papa. I. J. P. Lucie, izk. 29. Glas otide od usta 
do usta. Nar. pjes. vuk. 2, 173. A glas ode po 
Zadru bijelu. 3, 409. — povlaci se. Taj se glas 
povlacio kroz samu svjetinu. M. Pavlinovic, rad. 
58. — nosi se, raznosi se, pronosi se. Ko se uz- 
mnozni vezijer ubi, casom raznije glas svuda se. 
I. Gundulic 546. Pronio se bio glas od otajnoga 
dogovora. A. Kanizlic, kam. 423. — trci, tece. 
Jesu li istini glasi, ki ovuda tecahu? Mon. croat. 
221. (1527). Spovijeda se toj zaisto, i glas vece 
svijet protjece, da za kolijevku stit joj jjoda. I. 
Gundulic 337. Ovi glasi -po dvoru tree. A. J. 
Knezovic 143. — leti. Da od po|ackih sila ova 
sama osta, glas prolita, sred dobitih vitezova do- 
bitnica nedobita. I. Gundulic 333. Brzi od toga 
nego ptica glas poletje k onoj strani, gdi mu 
stase vjerenica. 341. Udi| od toga glas ide litati 
po svitu ovomu. A. Vitajic, ost. 413. Kad bi so 
glas od osude tako strasne po svem svijetu raz- 
letio. B. Zuzeri 141a. — prsi. Jur na kiilijeh 
od vjetara gias po svemu svijetu prsi, ko kra-. 
|evic silna cara kojija slomi, sab|e skrsi. I. Gun- 
dulic 287. — c) postajane glasa, kao i sirene 
(vidi h)), shvata se metaforicki, te se kaze n. p. 
da glas izlazi. Mao izide glas naj prvi, ali u 
svacijeh ustih rasti. I. Gundulic 483. Glas ovoga 
dogodaja svudar izide. S. Eosa 89*. — iznosi se. 
Da je Tmor hudi ovi zlobni glas iznio. G. Pal- 
motic 1, 69. Posaptom se gias iznio. P. Kana- 
velic, iv. 320. Bio je glas, ali tko ga iznese? 
A. Kanizlic, kam. 356. — disc se. Sada se dize 
glas, da }ubav jos rabi. S. Mencetic 34. Podizat' 
se glas pocina, raste govor, svak besjedi, da od 
Pojaka do Turcina mir zudeni vece slijedi. I. 
Gundulic 456. Dignuti se novi glas ,fama surgit, 
oritur rumor'. J. Mika|a, rjec. 106^. Glas se dize 
iz tvornicarskih gradova. M. Pavlinovic, rad. 149. 
— rada se. Oce priti, kako se gias zraja. Mon. 
Croat. 222. (1527). — prosiple se. Za to glass 
prosu opeta, i svakomu cini znati ... I. Gun- 
dulic 296. Buduci se nerazlozni glas prosuo, da 
mi imamo biti singe. G. Palmotic 1, 68. TJ tur- 
skomu taboru prosu se glas, da u pomoc idu. 
A. Kanizlic, kam. 821. Mogli bi prosut glas u 
puku. S. Eosa 1Q1»: Prospu vlastela glas, da su 
Kotorani otrovali Bubica. S. l^ubisa, prip. 53. — 
puca. Puce gias po zupi, da mu se smrt zbude. 
D. Barakovic, vil. 54. Puknuo po zem|i glas da . . . 
I. T. Mrnavic, osm. 28. Svi se zacudise i puce 
ovi glas po svoj okolovini onoj. F. Lastric, od' 
288. Puce glas po primorju, da se car ruski 
objavio u Mahinama. S. ]^ubisa, prip. 99. — d) 
istice se rijecju glas da se o necemu nekako go- 
vori, a da je u istinu ono drukcije. Odprayja 
se putovati jniko mora glasom na Bozju kucii, 
a odlukom da pri Damasku zatare janicare. I. T. 
Mrnavic, osm. 13. 



GLAS, e, ft). 



154 



GLAS, e, ii) a). 



p) stD strijet, jitcU uopce misU i (jovore fdohro 
Hi zlo) home Hi o cemu. 

a) istice se da se mnogo o Tiome Hi o cemu go- 
vori, (la mnogi za ono celade Hi za onu stvar 
znadu, cesce u dohrnm sniislu, ali ne svagda. lead 
je It dobrom smislu, glas znaci gotovo sto i slava. 
aa) glas nema pridjeva kojima hi se ])olcazalo, 
jeli dobro Hi zlo znacene. aaa) smisao nije ni 
dobar ni zao. Da nasemu bogu propetomu glasa 
nijo meu starimi pisci. I. Vrancic, ziv. 10. U 
koma gradu bjese jedna djevojka vele lijepa kojoj 
bjese glas po svo' okolini. M. Divkovic, zlam. 
48''. Ovijeh strana joste onarao glas medu nam 
ne prolijeta. G. Palmotic 2, 418. U lioj (Beta- 
niji) od prije ne bjese bio, za sve da u noj bio 
je po glasu poznan. S. Rosa lOG^-. Skoro jednog 
ongleske su glasa. J. S. Re}kovic 57. — hhb) 
naj cesce stoji u dobrom smislii. Dosta bi da 
tvoris deseto sto t' je glas. S. Mencetic 43. A 
to je Ektor, glas kogano uznasa tako, da samo 
vas imenom pristrasa. H. Lucie 199. ,Jer zudim 
da tvoje slave svud glas hodi. N. Dimitrovic 88. 
Ki te tvojoj slavi gizdav venae savit i tvoj glas 
proslavit. P. Zoranic 74*. Od §iska i Gore, kih 
pjesan glas stece, ki zginnt ne more. D. Ranina 
04''. 1 s istoka do zapada od svetine glas negove 
po narodih leti sada. I. Gundulic 437. I glas 
svetine na da|e razsiri se. F. Glavinic, cvit. 39a. 
Svijotli ki;a|u i uzmnoziti, glas koga se svud 
prostira. G. Palmotic 2, 203. Glas mudrosti ni- 
hove i kriposti bozanstvene doseze tja do naj 
zadiiih mejasih zemje. P. Eadovcic, nac. 147. 
Ubij dangubu i roditi ce se glas, zasto trud jest 
majka glasa. M. Radnic 485a'. j^a slavicu je glas, 
a kadgodi grmusa i Ijepse poje. (D). Poslov. danic. 
66. Na glas od negove svetine pridose tu iz 
Eima. I. Dordic, ben. 36. U Lizbonu on se rodi, 
kog bogatstvo, glas i fala mista druga sva nad- 
liodi. P. Knezevic, ziv. 25. Glas do neba, a kad 
dobro j)ogledis, a ono mucak. Nar. posl. vuk. 42. 
Puce po Evropi glas Lukine radiie. M. Pavli- 
novic, rad. 21. — ccc) u zlu smislu, ri;jctlco. Po 
svem svijetu prse glasi mojih razkosa. J. Ka- 
vanin 395^. — cesce u ovakovijeni primjerima, 
gdje je u zlom smislu samo po tome sto se misli 
da svaki glas udi djevojackom postenu. Al' me 
nemoj, momco, na glas iznositi. Nar. jjjes. vuk. 
1, 438. Nemoj me , junace , na glas raznositi. 
Nar. pjes. mikul. 163. Buduc je djevojku u glas 
metnuo. V. Bogisic, zborn. 178. — ddd) na glasu 
(kao glasovit) cesto stoji kao adverab Hi pridjev, 
obicno u dobrom stnishi. Febrone razum po svem 
gi-adu na glasu bise. F. Vrancic, ziv. 54. Spo- 
vjednici, koji su bili na gla.su od kreposti i od 
cuda. M. Orbin 263^. Ako dosle bismo mi na 
glasu i u scijeni. G. Palmotid 2, 281. Biti cos 
vecma na glasu i dobro hocen. M. Eadnic 359^. 
Kuca na glasu a macka gladna. (F). Poslov. danic. 
51. Zato bise na glasu i u slavi mnogoj. A. Vi- 
ta}ic, ist. 177. Na glasu ,coleber'. A. d. Bella, 
rjec. 1831 ; ,colebratus'. 301''. Jiijaso vrlo na glasu 
puk Izraelski. J. Banovac, pred. 60. Bivsi on 
na glasu zarad svoga nauka. A. Kanizlic, kam. 
13. I Morjoma na glasu djevojka. Nar. pjes. vuk. 
1, 595. I Bosnako na glasu junake. 3, 45. Trazis 
li svoca na glasu? S. ^^ubisa, i)ri]). 248. — rijetko 
u zlom smislu. Ja sam lupoi koji sam vooma 
na glasu. M. Divkovic, zlam. 67-1. Da se jedna 
bogofubna zena svadi s jednom, koja je na glasu 
visfcica. M. Zoricic, zrc. 11. — hb) s pridjenima 
koji podaju: aaa) dobar smisao. Hvaliso vi..sa- 
koju dobrotti i poctoiiijo slavnoga i volikoga glasa 
gospodbstva ^ti. Six.m. sr. 1, '21. (1399). Inias 
velik glas. S. Monciotic 66. Mod ostalemi na 



naj vecem glasu dva krscanska popa nahode sd. 

F. Glavinic, cvit. 30'J. Glas veliki svuda leti od 
razuma i pameti tej kra|ice. G. Palmotic 2, 199. 
Naslidujuci one svete od velika glasa. P. E.a- 
dovcic, nac. 50. Veci s toga glas vam reste, 
neg sto naucni i mudri jeste. J. Kavai'iin 181''. 
Zaradi mudrosti na velikomu glasu bijase. A. 
Kanizlic, kam. 45. U senatu mletackome velik 
ti je glas. Nar. pjes. vuk. 1, 35. Velik o nem 
pukao glas. M. Pavlinovic, rad. 75. — Znao je 
dopriti do evropejskoga glasa. M. Pavlino^^c, 
rad. 48. — Ivrajevicu glasa mnoga, dobita sam 
ja, dobita. I. Gundulic 413. KraJ grede od otok 
uzmnozita glasa. M. Drzic 447. — Kijem pjenez 
i blago milije . . . jes nego li slavan glas. N. Na- 
Jeskovic 1, 303. Tolik slavan glas ne tecise. P. 
Zoranic 36''. Silna Akila, kom svi puci ime u 
slavnu cuse glasu. I. Gundulic 367. Kazlar-aga 
(cu) glas 23un slave od neizmerne svim liposti 
Suncanice prigizdave. 372. Ako je vami doso 
ikada na usi svijetle glas pun slave Radoslava. 

G. Palmotic 1, 37. Glas ovi slavni od cudesa 
puce. A. Kanizlic, fran. 62. — Bratska sloga rad 
bratskoga spasa, i viteskog po svijetu glasa. 
Osvetn. 3, 116. — Za nih velik i posten glas. 
M. Divkovic, bes. xviii. Koga^ slave glas posteni 
po svemu se svijetu pjeva. G. Palmotic 2, 288. 
— U kojoj se strani od svita svijetlijem glasom 
ne prostire tvoja krepos plemenita? G. Palmotic 
1, 38. — -^ Glas im vedar svuda slovi. J. Palmotic 
14. — ^ Nega slave glas oholi priko svega leti 
svita. G. Palmotic 2, 291. — Ka ne da, vicni glas 
da budes stec sebi. 8. Mencetic 41. U srcu mi 
je ze|a mnoga . . . i od dosastja ovdi moga glas 
vjekovit ostaviti. G. Palmotic 1, 30. Viciii mu 
glas do nebes dojjira. B. Krnariitic 26. — Pored 
glasom neumrlime tve slobode ime zivjeti ce. G. 
Palmotic 1, 111. Kad tvu kcercu podas nemu, 
neumrli cos glas ostavit. 1, 343. — bbb) zao 
smisao. Iznio bi se bio od nih zao i neposten 
glas. A. Kanizlic, utoc. 502. Grdan pasa bjezi 
na dvorove, glasa grdna a obraza crna. Ogled, 
sr. 106. — Od prijekora i od sramote po svijetu 
ti glas ce otiti. I. Gimdulic 403. — ■ cc) i s ovijem 
znacencm glas moze biti uz razlicne glagole, kao 
kod ('■) b) i c) (vidi primjere od' aaa) do (f'fj) ; 
ali maze biti i uz neke osohite glagole, tako n. p. 
kaze se da ,glas slove^. I za mu da cu cas pri- 
niti lice mo na divni ne obraz, od koga sloviti 
xw'ik ce vjocni glas. D. Ranina 11 1^. Od kih 
svud slove glas. D. Zlataric 38^. Vuk i ^ubdrag, 
kih slovijase glas s istoka do zapada, s puske 
ognene mrtvi ostaso. I. Gundulic 377. Kih glas 
mnogo lita i slove. A. Vita}i6, ist. 178''. — glas 
zivi. A glas 6e tvoj zivit. M. Marulic 11. — 
glas sja. Nam se slavan glas po svitu prosiva. 
B. Krnarutic 26. — glas potamiii. Bojnici su 
potamnili glas od slave svojo bojno. P. Kanavolic, 
iv. 15. — glas se stjeie, dobiva ltd. Ako li inozos 
stoc u tomem (sic) slavan glas. S. Mencetic 159. 
Tu su i oni , ki zivjeso djohijuci vazda vri- 
jedno, ter s ilostojnijoa\ casti ujoduo u vijek slavan 
glas stekose. I. Gundulic 116. Nikola jo .stekao 
glas u Rimu. M. Pavlinovic, rad. ()6. Zadobiti 
glas od hvalo. Transit. 182. I tezijom zivola 
moni moz' prodjiti a tvoja ljo])ota slavan glas 
dobiti. N. Na}oskovic 2, 43. Srco takvo glas do- 
biva, da se od Aeg' slavno piva. V. Dosen 191'». 
S takvim nacinom bi i nasega vilajota vina glas. 
hvalu i cijenu mogli pridobiti. I. Jablanci 213. 
Ti su jiidi dosli do gla.sa. M. I'avlinovic, rad. 11. 
Luka je na Hjop glas ilosao. 49. — gl(ts se gubi. 
Kvmu) nia bisenia, noka daj slavni glas uros 
tvoj izgubi. N. Najeskovic 2, 1'20. I radi nih 



GLAS, e, fl) a). 



155 



GLAS, f. 



glas i ime i istu tvoju dusu gubis. A. Vita|ic, 
ost. 21. Pade Pliva u Vrbas, i izgubi svoj glas. 
(Kad se mani vidruzi s vecijom od sebe i pored 
nega se izgubi. Pliva je u Bosni voda koja kod 
grada Jajca s velike visine pada u Vrbas). Nar. 
posl. vuk. 245. — glas se obdrzava. Da obdr- 
zimo i sebi i domu glas. ^ P. Vitezovic, odil. 36. 
— glas se zeli ili iste. Zudjeti ill iskati glasa 
ili slavu od Judi, grijeh je. S. Matijevic 81. — 
glas se^ tvori, cini, daje. Tvoj ures glas volik 
tvori. S. Mencetic 117. Bre kakva je cura pri- 
stanula! glas je dala na cotiri strane, te su na 
mi svati navalili. Xar. pjes. vuk. 3, 472. sehi i 
drugome. On ncini sebi glas vridan \dkovitoga 
spomenutja. A. Kanizlic, kam. 5. Rodu glas 
ucini. roz. 119. I glas redu podade. F. Glavinic, 
cvit. 250a. — glas se ostavla za sobom. Wellington 
je za sobom ostavio cist glas. M. Pavlinovic, 
rad. 86. 

b) fama, existimatio, sto se misli i govori o 
cijoj moralnoj vrijednosti , postenu. znacene je 
drugcije nego kod a) i s toga sto nije imtrebno 
])omisliti da se jalco siri. kad je u dobrom smislu, 
znaci gotovo sto i cast (kod 1. cast nije dosta 
istaknuto ova znacene), postene. aa) kad je hez 
pridjcva, obicno se shvata u dobrom smislu. Vo- 
lismo glasLi nasemu da cvate odt posledniht. 
Mon. serb. 249. (1400). Da smo poreceni u glasu 
i u (poct)enju. 288. (1419). Zgubi svoj glas i 
cast. M. Marulic 8. Zgub|a clovik po grihu glas, 
poctenje i sciun. Korizm. 581". Bludnost ki-ade 
glas. Zborn. 17''. Covik jezicnik uzme postene 
svoga iskrnega razdiruci casnost negova glasa. 
J. Banovac , pi'ip. 55. Kad i zena indi hoce 
glas imati od cistoce. V. Dosen 101^. Da jedan 
vlastelin nepravedno nvridi s jezikom glas jedne 
postene vladike. And. Kadcic 258. — rjecte u 
zlu smislu. Oblaguju glasom eresije kogagod. 
S. Budinic, ispr. 135. Tim er se poteza, i ko 
ja svud brz bi, slovuca lupeza ime i glas on 
dobi. I. Gundulic 149. — bb) s pridjevima koji 
daju dobar smisao. takovi su na ■primjer: dobar 
(vrlo cesto). Dobra jedna zena i dobra glasa 
pomaknena za svidocanstvo. Zak. vinod. 61. Bal- 
sam znamenuje miris dobra glasa. Nam en. 14^. 
Dobar glas i zitak till zen. Mirakuli. BG. Bo}i 
je dobar glas nego li veliko bogatstvo. Zborn. 
7a. Ostaviste dobar glas posvude. P. Vitezovic, 
odil. 33. Boje je dobar glas nego li zlatni pas. 
(D). Poslov. danic. 8. Jeda bi scinu i dobar glas 
stekao. J. Filipovic 3, vii. Videci, da ce se sra- 
mota lie i pogrda ocitovati i dobar glas izgu- 
biti. F. Lastric, ned. 401, S velikom stetom od 
liihove koristi i dobra giasa. I. A. Nenadic, nauk. 
140. Opciti s zenskom glavom koja nije dobra 
glasa. Ant. Kadcic 4. Mneci da ovi iskrnega 
dobri glas biti ce nemu na stetu. I. Velikanovic, 
uput. 1, 352. Otle se povratio glasa dobra, svi- 
jetla obraza. Pjev. crn. 40^. Bo}i je dobar glas 
nego zlatan pas. Nar. posl. vuk. 27. Dobar glase, 
na zlo li me napase! (Kad ko sa svoga dobroga 
i velikoga imena dopadne kakve muke). 59. Selo 
u kom si nije na dobru glasu. M. D. Milicevic, 
zlosel. 224. — posten. Ako ti pocten glas ne 
tlaci moj pogled. S. Mencetic 107. Pocten glas 
bo}e je dobiti nego li zlatan pas s prijekorom 
nositi. M. Vetranic 1, 201. On ko dobar svacili 
mnostvo na veliku zlu promijeni, i bogatstvo u 
uboztvo, i u prikor glas pocteni. I. Gundulic 
218—219. Ako ti prem vse izgine, posten glas 
te nek ne mine. P. Vitezovic, cvit. 3. Pastir 
ima bit postena glasa. P. Filipovic 15. Vise va}a 
mudra glava i tvoj posten glas, neg' na tebe 
zlatna puca i svileni pas. Nar. pjes. yxik. 1, 69. 



— castan. Nistor nije pod nobi vjekuste u sebi, 
nog samo castan glas. F. Lukarevic 310. — lijop- 
Zude vec lip glas prid bogom imati, nego svime 
vladati satvarim |udskima. D. Eaiiina 108*'. Voli 
lip glas i postene nego zdravje. V. Dosen 117'>. 

— cist. Kad prijubodivnica nije ocito posve cista 
glasa. Ant. Kadcic 518. — • cc) s pridjevima koji, 
daju zao smisao. zao (cesto). Spomen' se da 
mnoge naj pri take budu, a pak napnu roge i 
zal glas dobudu. M. Marulic 160. Ca niu prudi 
liegovo blago kada ima zal glas moju }udi ? 
Korizm. 52a. Nitko nikoga ne ima zlijem glasom 
naglasiti ni ozloglasiti. M. Divko\ac, bes. 44(ja. 
S uerazloznom ovom smrti svud cu zo glas osta- 
viti. (t. Palmotic 1, 399. Covika smradom zlog 
glasa ojioganiti. A. Kanizlic, kam. 29. Dohodi 
ondi jedna zena zla glasa. S. Rosa 83*. Ivanica 
ostaje pod zao glas. Ant. Kadcic 397. Vise puta 
pane koja stranka u zlocest glas. V. Bogisic, 
zborn. 175. — hud. Mnozih ti ni glas hud, da hvale 
izvrsne. M. Marulic 160. — rdav. Prospe rdav 
glas o noj. D. Danicic, 5mojs. 22, 14. — neposten. 
Ostati ce,s malom casti i sved s glasom nopo- 
stenim. G. Palmotic 1, 355. Iz kojega (griha) 
izlazi glas neposten. Ant. Kadcic 24. — prije- 
koran. Glas prikoran po svem sviti ovijem bi- 
jegom dobit cemo. G. Palmotic 2, 395. Glas stece 
pun prikora svijetla kra|a kci jedina. 1, 366. — 
sramotan. Djevojcica, ka je rada, da sramotan 
glas ne stece. 2, 384. — crn. Da pobigne, crn 
glas sebi dok dostigne. V. Dosen 194a. — taman. 
Sva celad tamne vrste zanata i glasa. Ant. Kadcic 
25. — dd) i s ovijem znacenem glas moze biti 
s glagolima s kojima je kad mu je znacene kao 
kod a) b) i c), i ft) a) cc); a moze biti i s dru- 
gima, tako n. %).: aaa) ,dobar glas^ moze se uni- 
stiti Hi slabiti, te stoji kao objekat s nekijem 
glagolima, kao u ji^'imjerima : Koji te svojimt, 
zloiimtstvomt Dubrovniku dobri glast pogubitb. 
Spom. sr. 1, 42. (1402). — Podjamstva, nena- 
vidnost i vzimanje glasa. Transit. SO. — Nog 
samo dobar glas satrti ne moze. N. Na}oskovic 
1, 828. — Dal' svoj dobar glas ukine. V. Dosen 
134a. — Pogrjuje druzim dobar glas. Korizm. 
52a. — Ne imamo uvrediti dobri glas cloveka 
nijednoga. S. Budinic, sum. 39'^. — Kad glas 
dobar nihov smrade. V. Dosen ISS'^. — ili kao 
subjekat s drugijem glagolima: Negov posten 
glas prid svijetom pogini. I. Dordic, salt. 380. 

— Tko zitak svrsi nosec se sramotom, vas mu 
se glas skrsi. B. Krnarutic 26. — bbb) dobar se 
glas moze vratiti. Potriba je vratiti dobar glas 
i cast. A. Komulovic 9. Da vrati dobar glas. 
P. Kadovcic, nac. 547. — ccc) ,zlu glasu' kaze 
se n. p. da se stav}a,^polaze na koga. Postaviti 
zal glas na kogagod. S. Budinic, ispr. 62. Stavja 
se zao glas na drugoga. A. Komulovic 21. Po- 
stav|ajuci nepravedno zao glas na svoga brata 
ki-stjaiiina. Ant. Kadcic 257. Ako bi zal glas 
na koga polozil. F. Glavinic, svitl. 68. — da se 
iznosi na koga Hi za kirn. Zao glas na nega 
iznesu. I. Grlicic 54. Za drugijem zao glas iznese. 
205. — da se ko postavla u zao glas. Videci se 
prez griha v zal glas postav].ena. Mirakuli. 77. 

f. nuncius, sto se kome javja o kome, o cemu, 
kako sto biva (osobito iz daleka), vijest. a) uopce. 
Trepi svak ter za glas pita. M. Marulic 17. Koji 
su glasi? ,fiuid novi'?' A. d. Bella, rjec. 514''. Glasi 
i priglasja od podignuca filistevskoga. I. Dordic, 
salt. XI. Ne imaduci ona od liega za toliko go- 
dina glasa ni lista. M. Dobretic 437. Ne stre- 
jajte po gori junaka dok je glasa Krajevica Marka 
i negova \'idovita sarca i negova sestopera zlatna. 
Nar. pjes. vuk. 2, 219. Za tim prode godinica 



GLAS, f. 



156 



GLAS, t 



dana, ni Todora, ni od nega glasa. 2, 593. Otkle 
kiiiga, kakva li je glasa? 3, 47. Ni de Zlatke, 
ni od Zlatke glasa. 8, 135. Ni traga ni glasa. 
(Niti se sto cuje, ni zna za to). Nar. posl. vuk. 
224. Od kuge nije glasa ni traga, u kamen se 
stanila. S. ^ubisa, prip. 169. — u nase vrijeme 
upotreblava se kao trgovacka rijec, had tryovac 
drugome javja (pismeno) n. p. da mii sa(e koju 
trgovinu, a osohito had je na negovo ime izdao 
mjenicu. u Sulekovu rjecniku: ,avis, aviso'. Glas, 
naznanilo ,bericht (avis bei wechselbriefen)'. Jur. 
pol. terminol. 76. — h) da se kase kakav je ,glas', 
pridijevajii mu se adjektivi, n. p. glas moze biti : 
aa) dobar, veseo, ugodan, srecan itd. Dobre gla- 
sove. Mon. serb. 319. (1423). O Toma, dobar 
glas ! vidismo Gospodina. Korizm. 1041^. Ako 
vidis (u snu) drijeva ali da putuju, toj prilikuje 
dobar glas. Zborn. 134''. Za dobar glas dobar 
kolac (D). Poslov. danic. 152. Idahu hiteci s do- 
brim glasom, kako iznenada bijase u jedan cas 
ozdravio sin liegov. F. Lastric, od' 281. Evan- 
dele reci ce dobri glasi. A. Kanizlic, bogo|ubn. 
73. Ostavi me, rece, nisu dobri glasi. M. Ku- 
hacevic 153. — Blag glas. S. Eosa 43^. — I kad 
na n se namjerite, dajte mi oncas srecne glase. 
G. Palmotic 3, 109''. Eadostan otac cujuci sricne 
glasove od sina, upita vrime kada je to iznenada 
odma ozdravio. F. Lastric, od' 281. — Ti pod' 
s glasom cestitime k mojim bratcim. I. V. Bunic, 
mand. 38. S kijem mu (listima) poda glas ce- 
stiti stare uvjete da ponavja. P. Sorkocevic 593*. 
— Dali mu smp glas veseli, da tva mlados zeli 
doci k nemu. G. Palmotic 1, 245. Ovo su zaisto 
dobre novine, ovo su veseli glasovi. B. Leakovic, 
nauk. 74. — Srpski poslanici iz Kusije donesu 
povojne glasove. Vuk, grada. 4. — Glas ti dodoh 
dragi dati mile druzbe zive i zdrave. G. Palmotic 
1, 91. — bb) zao, neveseo, neugodan, nesrecan 
itd. Zli glasi! Andrijanu vjerise za tvoga dunda. 
M. Drzic 207. Zao glas i ptice nose. (Z). Poslov. 
danic. 155. Kazase mu zle glase. And. Kacic, 
kor. 248. I donese zle glasove. Nar. pjes. vuk. 

1, 95. — Ki'oz hud glas, ki custe. D. Zlataric 
30a. Da mi vece nikada huda glasa ne doneses. 
Nar. pjes. bog. 133. — Ruzni glas me jakno ogneni 
trijes iz vedra noba udari. P. Sorkocevic 581'*. 
Kad ce vrani preletiti crni i iz gore ruzne pro- 
nijet glase. Osvetn. 2, 31. — • Nevesele glase Ja- 
kovu donise. And. Kacic, kor. 33. — Pak im da 
tuzan glas: neka je svim znati, da . . . N. Na- 
leskovic 1, 127. Tuzno glase nosis nami, jDune 
smece i poraza. G. Palmotic 1, 373. Tuzne ti si 
i usione glase meni sad donila. 2, 79. Evo tebi 
nosim tuzne glase i priglase. Nar. pjes. mikl. 
beitr. 85. Svojoj Jubi tuzan glas donesal. Nar. 
pjes. istr. 2, 21. — Jadni ovi glasi razalostise 
papu. A. Kanizlic, kam. 810. Kad od tebe jadne 
cuje glase. Osvetn. 3, 50. — Al' treci dan stize 
glas iz Boca zalostni. M. Katancic 56. Zalosne 
ce glase donijoti. Nar. jijes. vuk. 1, 547. — lluda 
ces donije mi placan. glas. F. Lukarevic 39. Placni 
glas mi mira no da. P. Sorkocevic 591''. — Zle 
ti pisme a cemerni glasi. And. Kacic, razg. 811'"'. 
-;- I bozicam donositi gorke glase, pune smece. 
G. Palmoti6 1, 115. — Tezak nam si glas donio, 
da se hudi cut ne more. 1, 865. Nama teski glasi 
dosadise a u tebe cudo kazujudi. Nar. pjes. vuk. 

2, 233. — Cuj, ke mi su sinci mili po jednomu 
sad glasniku placuoj inajci porucili trudno glase, 
zgodu priku. I. Gundulic 387. — I imanje, ko 
zna se protilo koli 1)i, no htje vec da pase trave 
lis, za?iuvsi noinilo toj glaso. D. Ranina 138''. 
Sasma to^.ak i iiomio ()d jiibjoiu* druzbe meni 
danaska si glas donio. G. PaImoti6 1, 51. — Ne- 



ugodni glasi dopadose do Danila. Pjev. cm. 257a. 

— S nesrecnoga segaj glasa ki mu poda placna }ubi 
starac despot rijec izgubi. I. Gundulic 388 — 389. 
Nesricni cu glas mu dati, da je negova druzba 
mila sred mora se potopila. G. Palmotic 1, 49. 

— Al' kada mu kobni dodu glasi. Osvetn. 2, 25. 

— Cudna glasa, tuzni covice, da imas jednom 
iirariti ! M. Zoricic, osm. 56. — cc) istinit. Od 
junaka glasovita podat' ti cu glase istine. I. Gun- 
dulic 462. Donijeti istine glase ,vera nuntiare'. 
A. d. Bella, rjec. 515^. — Diko znana od Par- 
nasa, spovijedati slijedi meni glase j^rave i istine, 
sto uciiai puk pak|eni. I. Gundulic 480. Eto mu 
dojde pravi glas da mu je otac umro. M. Do- 
bretic 506. — dd) laziv. Ne vjeruj lako glasu 
lazjivomu. M. Eadnic 433'^. Jere jezik bi him- 
beni, lazivi ti glas donije. P. Sorkocevic 582^. — 
ee) noil, nenadan. Zelijuci zuati glase nove. Mi- 
rakuli. 25. Nove glase kra|evicu cuj izbrani. I. 
Gundulic 418. Nove glase kra|u prisadsi rekose. 
Oliva. 27. — Kazumivsi te glase nenadne. And. 
Kacic, kor. 339. — f) adjektivom se izrice, o cemu 
je glas, n. p. o smrti, o mira, o boju. Smrtni 
glas povida. D. Barakovic, jar. 92. Ne dohode 
noj u glasu mira opcena mirni glasi od slobode 
gosjiodara ne |ub}ena. I. Gundulic 457. Kano 
zvijezda preo neba zarka, tako naglo bojni lete 
glasi. Osvetn. 3, 90. — cj s ovijem znacenem 
glasje objekat Hi subjekat razUcnijem^glagolima. 
aa) glas se daje, nosi, kaze, sa(e itd. Cijem kra|u 
doli glas budemo pridati. M. Vetranic 2, 202. 
Pak ve mi dodaj glas, ki ce jiut slijediti. M. 
Drzic 464. Od sina ako glas bude mi tko dati, 
od mene taj ce cas lip celov prijati. D. Kanina 
59''. Jaoli, tko ce dat' mi glas, gdje ce ma kcerca 
bit'? I. Gundulic 86. Ter ureda doteci mi glas 
podati. G. Palmotic 2, 211. Davahu mu glas da 
nije mu sin umro. S. Rosa 60*. — Kada glas 
od smrti toga grajanina bi jn-neseu v Rim. Mi- 
rakuli. 66. Er zao glas donesti nikomu lasno nije. 
N. Najeskovic 1, 278. Er nosim ja glase, ki ti 
ce drazi bit. M. Drzic 442. Da mi glase tve 
slobode Sjevernica nije donijela. G. Palmotic 
2, 286. Naredi slugam, da joj donesu glas sto 
se je dogodilo. N. Palikuca 24. Kud proode cesto 
kirigije, nek glas nose svuda po svijetu, kad je 
Bogdan Muja pogubio. Nar. pjes. vuk. 1, 545. 
Eto i nasih pasa de idu i nose glasove od mira. 
Vuk, poslov. 93. — Al' zasto nijeste vi mogle 
mi boji glas dohranit' neg ovi? N. Najeskovic 

1, 272. — Podi, objavi prije mene od dosastja 
glas mojega. G. Palmotic 1, 388. Koji javjas 
dobre glase. D. Danicic, isai. 40, 9. — Nami. 
mnogo slavne, vesele i vbsoj veselenoj sn.cane i 
mnogo drage i ugodno dobre glasove kazase. 
Mon. serb. 319. (1423). Uz'o bih ti bo|e glase od 
viteza kazat' tvoga. I. Gundulic 349. Radi bismo 
dobre kazat' glase. Nar. pjes. vuk. 4, 166. — Pak 
Ivan potece, da majci glas rece naj brze. N. Na- 
joskovic 1, 180. Mi vam mozemo reci^od tvoga 
sina dobre glase. P. Macukat 7. — Clovik, ki 
nam tuzne glasi povida. Mon. croat. 215. (152t)). 
Hocu tebi, Stjepane, tuzne glase povidjeti. Nar. 
pjesm. mikl. beitr. 20. — Butkovicii, komu se s|ii 
sada ^alosni glasovi. N. Najeskovic 1, 320. Nih 
cesto shodi i mani glas posilaj. Aleks. jag. star. 
8, 222. — Pjesance, molim vas, opet se potei^aj, 
jeda mi ^dobar glas poru6i vila taj. N. NaJe§kovi6 

2, 53. Cuj ke mi su sinci mili po jednomu sad 
glasniku placnoj majci porucili trudne glase. I. 
Gundulic''. .387. — bb) gla^ ide, Icti, stizc, prispi- 
jcva, dopada (koga, koine) itd. Pridose Sebislavu 
glasovo, da jo Atila pod gradom negovim. Du- 
k|anin 23. Jos nam nijedan glas ne dode. M, 



GLAS, f. 



157 



GLAS AN 



Dz'zic 475. Kako mi pridose iz Daluiacije glasi 
istinno. Mon. croat. 245. (1545). Carstvu momu 
glas dosal je, ere Filij) umri. Aleks. jag. star. 
3, 235. Malo posli dode mu glaw, da je oni mladic 
umro. F. Lastric, ned. 385. Kade snasi glas i 
kniga dode. Nar. pjes. vuk. 4, 361. — Grede ti 
dobar glas. M. Vetranic 2, 325. Gospodi reci: 
,Grede ti dobar glas'. M. Drzic 476. Cesto glasi 
gredijahu. Nar. pjes. vuk. 1, 361. — Ulize glas 
i u grad Edesu. B. Ivasic, is. 34. — Glas odletje 
od toga jos tja u Portugao. B. Kasic, fran. 29. 
Da se on tesko pobolio^ s mnogom mukom, tad 
doleti glas nesrecan. G. Palmotic 3, 6 — 7. — 
Obecavsi, da ce n tri dni sricni i veseli glasi 
stignuti. A. Kanizlic, fran. 32. Medu to stize 
mu glas. E. Pavic, ogl. 220. Glas stize iz do}ni 
drzava, da je turska velika priprava. Nadod. 40. 
Glas je stize, a dva sustigose. Nar. pjes. vuk. 
1, 211. — Jur je tuzni glas prispio. A. Vita|ic, 
ost. 112. — Glas dopade dragoj sa krajiiie. Nar. 
pjes. vuk. 1, 265. Ali su ga glasi dopanuli, da 
je pasa sator I'azapeo. 1, 563. Neugodni glasi 
dopadose do Danila. Pjev. crn. 257^. Glas do- 
pade na Cetine ravno. Osvetn. 2, 185. — Eicju 
bi onada majku utolila, kad ju glas zapada smrti 
sinka mila. H. Lucie 208. Uhoda pripade, s koga 
ih ovi glas zapade. B. Ivrnarutic 23. — Pripade 
kra]u glas. D. Barakovic, vil. 36. Iza glasa glasi 
jos pripadajuci. I. T. Mrnavic, osm. 62. — cc) 
glas se prima, cuje, ima, zna itd. Prijati glas 
od vasega sluge. Korizm. 1^. Nije se, ma vilo, 
nikomu do danas primiti sgodilo toliko tuzan 
glas. N. Na|eskovic 2, 85. Primiti glas ,nuntium 
accipere'. A. d. Bella, rjec. 515i. — Tuzne glase 
docekala sestra kra|a Vladisava. Nar. pjes. mikl. 
beitr. 33. — Ah, ke glase cuh od tebe, moj ne- 
vjerni vjerenice! I. Gundulic 467. Kad zacuje 
glas nemio. G. Palmotic 2, 336. Zacula sam od 
Arsica glasi. Nar. pjes. istr. 1, 32. — Dali nigdar 
od nih glasa ni prigiasja slisili. P. Zoranic 32^. 
Sokolica na glas ovi, ki s veseljem slisa mlada, 
puti se uprav Carigrada. I. Gundulic 414. Slis'to 
dobre glasi. J. Eadojevic 11. — Eazumivsi ve- 
sele glase. A. Kanizlic, kam. 593. Kra| razu- 
mivsi te glase , veoma se rasrdi. And. Kacic, 
razg. 24. Pa sam skoro glase razumila. Nar. 
pjes. juk. 79. — Imamo zi glase, jert se Turci 
kupe u Srtb^e na Zetu. tezi za stdje glasove 
imamo. Spom. sr. 1, 25.^ (1399). Od negova joste 
bijega glasa no imas. G. Palmotic 2, 50. Netom 
tvoga glas zazvanja po Kazlar sam agi imala na 
tvu sluzbu bez krsmanja pospijesno sam ja ustala. 
P. Sorkocevic 587^. — Bjehu vece dvadesti go- 
dista minuli, da glas od nega ne znase se. Zborn. 
58a. On , ce znati glase istine, kako nasi posli 
slijede. G. Palmotic 2, 140. Od drugoga dok 
glas sazna jel' istina. V. Dosen 132^. — dd) 
glas se ceka, glasu se ko nada. Hocu cekati ili 
dobar ili zal glas. P. Vranci6, ziv. 59. Tuj ce- 
kase svakcas glase, dobre, zle li svojoj kruni. 
I. Gundulic 560. — U klancu je Luka, pa se, 
oce, dobru nadaj glasu. Osvetn. 2, 27. 

g. kad se sto kome javja, ali je drukcije nego 
kod f, jer se istice kod toga namjera, da onaj 
komu se jav^a prema onome nesto uradi. a) naj 
teste kao objekat glagola dati. Da si dastb zena 
muzu glast da gredett na sudb. Zak. dus. saf. 
pam. 38. Ako li se ushoce cartstvo mi s nimi 
razmiriti, da imb damb glasb prbvo toga na sestb 
mesecb. Mon. serb. 170. (1362). Ja na playi gredem 
sada vitezovom glas podati, da na vratijeh budu 
docekati. G. Palmotic 1, 278. Kad se zvononi 
da glas trikrati na dan, da se pozdi-avi pricista 
bogorodica. I. M. Mattel 277. Puce puska nize 



Boograda, dado glase niz tijo Dunavo. Nar. pjes. 
vuk. 1, 499. Glas dadose na cotiri strane. 2, 74. 
— rjede s drugijem glagoUma. Nam glas po.saji, 
da i mi na n pojdemo. Aloks. jag. star. 3, 291. 
Nu u to dode i glas vece Zborovskomu svijetlom 
knezu, da poklisar i on u vijece prid slavnoga 
kraja uljezu. I. Gundulic 446. Na dan ce ti glase 
opraviti, da se nemu na veceru nadas. Nar. pjes. 
vuk. 3, 436. — h) testo na glas dati, kao javiti. 
Na glas podaj kostajnickoj krajini. Mon. croat. 
235. (1530). Crkovnicim na glas daju, svetilista 
da priprave na cast svetijem. J. Palmotic 7. Dati 
na glas Davidu svaka. And. Kacic, kor. 207. 

h. sententia, suifragium, rijeti Hi drugi natiii 
kojijvm se jav^a svoje mis}ene ili svoje hocenc o 
temu. a) uopte. amo spada ovaj primjer: Glas 
naroda, glas sin a Bozijega. (Naj vise knizevnici 
govore). Nar. posl. vuk. 42. — h) s osobitijem, 
tehnitkijem znatenem kod vijetana. aa) u pravom 
smislu, naj teste kao objekat uz glagol dati. Ne 
more izbran biti ni on drugoga izbrati ali glas 
dati. Narucn. 26^. Ima dat svoj glas naj do- 
stojnijoj. I. Drzi6 264. Nemu glas dadu. S. Rosa 
35'j. — amo spada i ovo: Da po glasih Matija 
obrahu. F. Glavinic, cvit. b8^. Ako podsipju i 
placaju glasove. I. Drzic 303. — bb) prenescno 
na zakonitu oblast sto ko ima da javi svoje mni- 
jene. Nisu duzni poll purgarov nego jedan glas, 
ca na nih dohaja. Mon. croat. 173. (1499). Vsaki 
kanovnik imi jedan glas a gospodin biskup dva 
glasa a ondi budi dobito gdi se vece glasi skupi. 
Kapt. sen. ark. 2, 80. Ke jesu od vica i ke imaju 
glas po zakonu redovskom u kapituli. Star. 1, 225. 
(xv vijek). Nece imati glasa u kapitulu. I. J. P. 
Luci6, nar. 112. 

1. GLASAC, glasca, m. dem. glas. vidi glasak. 

— Od XVI vijeka a izmedu rjetnika u Blika^inii, 
u Belinu (,vocula' 775^; ,rumusculus' 631a), u 
Stulitevu. Samo jednu votu da glasac pustam. 
M. Drzic 139. 

2. GLASAC, glasca, m. (littera) vocalis, slovo 
koje se izgovara bez pomoti drugoga slova, vokol. 
isporedi samoglasac, samoglasnik. — U Sulckovu 
rjetniku: ,stimmlaut; selbstlaut; vocal'. 

GLASAK, glaska, m. dem. glas. — Akc. se mi- 
jena u voc. glasce, glasci, i u gen. pi. glasaka. 

— Drugo -a- ostaje samo u nom. i ace. sing, i 
u gen.pl. — Postaje od glas nastavkom 'hk'h. — 
Od XVII vijeka, a izmedu rjetnika u Vukovu: 1. 
dim. V. glas. 2. kao mala supjika na gacama, 
ili na kosu}i ,durchl6cherte stickarbeit^ ,opus per- 
foratum (acu)'. a) uopte. Slisajte placne glaske. 
M. Divkovic, plac. 6. Iz nega tot glasak zacu. 
M. Gazarovic 50. Pavun hodak, a pticica glasak. 
M. Katancic 67. Ne pustivsi ni glaska od sebe. 
M. D. Milicevic, zim. vec. 279. Posji mi kakavgod 
glasak o Beogradu. zlosel. 222. — b) mala suplika 
sto se natini kod vezne. u Vukovu rjetniku (vidi 
sprijeda). — vaja da je preneseno od starijega 
znatena: rupica na svirali, isporedi 2. glasuica, 
ali ovovie znatenu ncma potvrde. 

GLASAN, glasna, adj. vocalis; famosus, u ko- 
jega je glas. — Akc. je kao kod gladan (a Vu- 
kovu je rjetniku zlo bi^ezen akcenat; po primjer u 
sto stoji uz glasan, kao da je Vuk tuo ovu rijec 
u Boci kotorskoj). — Drugo -a- ostaje samo u 
nominalnom nom. sing, i u ace. kad je jcdnak 
nominativu. — Postaje od glas nastavkom, bm.. 

— Bijet je praslavenska, isporedi stslov. glasbni., 
rus. roJiocHWH, tes. hlasny, ^jo/. glosny. — _ Is- 
medu rjetnika u Belinu: glasni ,vocalis' 775*, u 
Bjelostjentevu: kajkavski g:\B.sexi ,ia,m.osiis'. 2. ,so- 
norus, canorus, cauorosus, clarisonus'; u Jam- 



GLASAN 



158 



glasinaCki 



bresicevu: glasen ,sonorus'; m Voltigijinu: ,so- 
noro ; rinomato' ,klangvoll ; beriihmt' ; u Stuli- 
ceini: ,vocalLs, sonans, resonans, illustris, clartis, 
Celebris'; u Viikovu: (u dodatku) glasan (radi 
akcenta vidi sprijeda) ^ ,beruhmt' ,famosus'. cf. 
znatan s primjerom: ,Sto ugasi glasnn kucu?'; 
u Danicicevu: glashiih ,clarus'. — Konip. glasniji 
(glasniju. A. Kanizlic, fran. 93; glasnija. P. Pe- 
trovic, gor. vijen. 46 ; naj glasnija. Vuk, ziv. 195). 

a. adj. a) o rijeci, govoru, pjesmi itd. sto se 
izgovara na gins, u glas. I ako prem z usti i 
glasnim slovom ne mogu u mestih kadi bi radi 
pripovidati, tako oni s pismom i s knigami pri- 
povidaju. Postila. T4a. Priporucuje Gospodin mo- 
litvii glasnu. M. Eadni6 124a. Kad bi se pro- 
kasjao ili koju glasniju ric izustiti hotio. A. Ka- 
nizlic, fran. 93. Pak iiivaju pisme glasne. V. 
Dosen 163^. Mogu 1' je (ispovid) uciniti s pi- 
smom na misto moga glasnoga osvadena? Ant. 
Kadcic 208. Sto je molitva glasovita aliti glasna? 
Ona koja se glasom izgovara. I. Velikanovic, 
uput. 3, 268. Suzni potok ronec u glasni jauk 
se obrati. M. Katancic 56. — h) o slovu (vokalu, 
samoglasniku) koje se izgovara samo po sebi hez 
pomoci drugoga. ,11' jest slovo glasno. K. Ga- 
maiiii 04^. Slovo glasno ,vocalis'. A. d. Bella, 
rjec. llb-^. J. Stulli, rjec. 1, 173''. Svudar za- 
vrgo je slovo glasno ,i'. S. Eosa vii. — c) u 
kojega je jaki glas. aa) o (muzikalnoj) spravi. 
Trube glasne i nakarate i praskavice rece okolo 
liih biti. Aleks. jag. star. 3, 232. Tri tisuce pi- 
skov imaju glasnih (organi). 322. Trubje glasne. 

1. Zanotti, en. 23. Gusle glasne i slovuce nosi. 
A. Vita|ic, ist. lb. Pak slide Peonci u svirali 
glasnoj. M. Katancic 43. Da ne biju glasni ta- 
lambasi. Nar. pjes. vuk. 3, 502. — hh) o cejadetu. 
Pak on pusta dva glasna telala. Nar. pjes. petr. 

2, 571. Poslo koja je naj glasnija ovako protuzi. 
Vuk (?), ziv. 195. — ce) o zivincetu. Nit' zubore 
potocici jasni, nit' slavuji slavicaju glasni. Osvetn. 
4, 57. — maze biti da jc ovako ziiacene i u ovom 
primjeru: Zeravt jestb glasna jitica. Phys. nov. 
star. 11, 200. — d) koji je na glasii, glasovit. 
Tened . ^ . lezi protiv Troji glasni. I. Zanotti, 
en. 5. Zeniti se rad plemena stvar je lipa i po- 
stena, al' su zaman dedi glasni, ako s zenom ni 
ke hasni. P. Vitezovic, cvit. 163. Oni primudri 
i glasni stinokresa Fidija. J. Banovac, prip. 199. 
Ead glasno domoviue dizes tebe na visine. V. 
Dosen 31''. Sazidalac glasne crkve Jerusalemske. 
D. E. Bogdanic 92. Prelipi vrta| bil glasna Pa- 
nonija. Jacke. 287. Sto ugasi glasnu kucu, kuci 
lele ! Vuk, ziv. 199. Ali su gosti vojeli poci prvi 
dan bojim domacinima zendilim i glasnijim od 
ovoga. Nar. prip. vrc. 21. 

b. adv. glasno. — Komjj.: glasnije. — izinedii 
rjecnika u Bclinu (,voco' 775*), u Bjelostjencevu 
(,vocn, canoro, sonore'), u Voltigijinu (,sonoramente, 
altamente' ,ruhmvoll, wohlklingenderwoiso') , u 
Stulicevu (,elata voce'). Davidb vele glasno gla- 
golaso. Mon. serb. 568. (1403—1405). Glasno su 
pustili svojo vrimo. P. Vitezovic, odil. 70. U koru 
skupno, glasno faJo l^ozjo pivat. P. Filipovic 36. 
Jodni glasno jtopivaju. V. Dosen 165ii. Gorom 
pjova glasno i obijosno. Osvotn. 2, 32. 

GLASANE, n. djclu kojijcin sc glasa. — Od 
XII vijcka (glasani.jo ii knizi pisa)ioj crkvcnijcm 
jczikom; isiiorcdi i tc.s. hhlsani), a iziiiedu rjci- 
nika u Vukovii (1. ,das vorlauten' ,fama'. 2. vide 
6esiiiaue) i u iJaniciccou (glasanijo ,vox'). Gla- 
j^anhje i osuzanijo. Sava, sim. pam. saf. 9. Po- 
cinu imati pravo glasai'ia. V. Hogisic, zhorii. 76. 

GLASAT, adj. vidi grlal. 1'. ,). Markovic. 



GLASATEJ^, m. covjek koji glasa. — Samo u 
Stulicevu rjecniku (v. glasnik). 

GLASATI, glasam, impf. postaje od glas na- 
stavkom a. — Akc. se mijena u praes. 1 i 2 pi. 
glasamo, glasate, m aor. 2 i 3 sing, glasa, u part, 
praet. ptass. glasan. — Moze biti i praslavenska 
rijec, isporedi ces. hlasati, vidi i glasane, ali se 
u nasein jczikii javja od xvi vijeka (vidi kod a, 
b) bb)), a izmedu rjecnika u Vukovu: glasati, 
praviti glasak 2. (vidi glasak, b)), vide cesmati; 
glasati se, glasa se ,verlauten' ,inaudior'. 

a. razglasivati. a) aktivno. Vese|e glasajte voj- 
nima trub|ami. I. T. Mrnavic, osm. 158. Josip 
ne kti joj ovu svoju sumiiu objaviti, niti medu 
|udmi glasati. E. Pavic, ogl. 479. Mislili su da 
je Dimitrija kuca, koje je on i glasao, da bi 
mogao kceri svoje udati. S. Tekelija, letop. 20, 71. 
Glasati, i-aznijeti glas, govoriti: ,Svit je glasa' 
da je on posa' u hajduke'. M. Pavlinovic. — b) 
sa se. aa) pasivno. Samo tegli da odbasa gdi 
se bludno meso glasa. V. Dosen 84^. — bb) pa- 
sivno, impersonalno, dicitur, fertur, glas je, cuje 
se. Glasase se da pe|ase 150 tisuc dobro vojske. 
S. Kozicic 57^. Kad se glasalo, da ce Srbi da 
predadu Turcima oruzje. Vuk, dan. 1, 91. 

b. sententiam ferre, dati glas kod vijecana, 
isporedi glasovati. — u nase vrijeme. Svi gla- 
saju, pa ako se sloze, dobro. V. Bogisic, zboru. 79. 

c. praviti glasak (vidi glasak, b)). — u Vu- 
kovu rjecniku. 

GLASETINA, /. augm. glas. — U Stulicevu 
rjecniku : ,iucondita vox'. 

1. GLASIC, glasica, m. dem. glas. — Akc. kaki 
je u gen. takije u ostalijem padczima, osim nom. 
i ace. sing, i voc. glasicu, glasioi. — Od xviii vijeka. 
Placni glasic placuc daje. P. Knezevic, pism. 159. 
i u nase vrijeme u Dubrovniku. P. Budmani, 

2. GLASIC, m. prezime. — U nase vrijeme. 
ScherQ. zagr. 1875. 261. 

GLASILO, n. a) sprava kojom se cini glas; 
b) cijev, trioba kroz koju se govori da se glas na 
daleko cuje; c) akcenat (znak). ■ — U Sulekovu rjec- 
niku: jStimmorgan; sprachrohr; schallrohr; accent 
(tonzeichen) ; scharfzeichen'. 

GLASI^KA, /. glottis, sprava u grk}anu gdje 
postaje glas (u ce{adeta i visijch zicotina). — 
U ^ulekova rjecnika: ,stimmritze'. 

GLASIMICE, adv. po glasu (vidi glas, e, c.)), 
kao sto se glasa. — U Sulekovu rjecniku: ,ge- 
riichtsweise'. 

GLASINA, /. augm. glas. — Akc. se mijena 
u gen. pi. glasina. — Od xviii vijeka, a izmedu 
rjecnika u Stulicevu : ,rumor ratione destitutus', 
i u Vukovu s primjerom : Glasina leti kao vjetar. 
Ovo mutne u Jerudu i ovijoli glasina u puku bi 
uzrok. S. Rosa 92''. To je davno proslo, pa se 
nije znalo nego za glasine. M. Pavlinovic, rad. 78. 

GLASINAC, Glasinca, m. (i u mnozini Gla- 
sinci) ime opcini n Bosni u okrugu sarajcvskom. 
Statist, bosn. 40. — Akc. kaki je u gen. sing, 
taki je u ostalijem padezima, osim nom. i ace. 
sing., i gen. pi. Glasinaca. — U nase vrijeme i 
It Vukovu rjecniku: (,e]»eno, siidlich von Zvornik'). 
1 otiose bijolu Zvorniku . . . Odatlo se svati po- 
digoso, izidose na Glasinac ravni . . . Odatlo so 
svaLi ]>odigu.so do u Pracu u kasalm main. Nar. 
pjos. vuk. 3, 155 — 456. •- pi. Glasinci. ,GIasiuci-, 
]ireilije|o od vise -sola ristjanskih, I'legda grad i 
stolica vladika grckih. F. Jukic, zemj. 32. 

GLASINAUKI, «r//. koji pripada Glasincu. Da 
ini soka zdravo Conior prudf i .siroko poje gla- 
siuacko. Nar. pjos. potr. 1, 330. 



GLASINCI 



159 



GLASITI, a. 



GLASINCI, m. pi. vidi Glasinac. 

GLASIT, adj. vidi glasan i glasovit. — Od 
XV vijeka, a izmedu rjecnika u Vukovu : ,ruchbar' 
,clarus' s primjerom : Na daleko glasit ! (kad se 
napija), i u Danicicevu: glasitt ,famosus'. a) vidi 
glasan, a, d). Medu vsakemi dobremi i poctentmi 
glasiti(mi) gradmi i opcinami. Mon. serb. 288. 
(1419). Mnogo poctenoga i glasitoga spome- 
nutja gospodina Eadosava Pavlovica. 418. (1442). 
Mnogo glasitoga gospodina vojevode Sanda|a. 509. 
(1470). Za Srbina glasita junaka. Nar. pjes. vuk. 
5, 266. I glasito pleme od Negusa. 5, 425. Da mu 
je s}eme tvrdo, od zem|e visoko, na zidu stasito, 
na daleko glasito! Vuk, ziv. 75. — amo moze 
biti da spada i ovaj primjer u kojemu je pisac 
upotrehio glasit pirema lat. solemnis: Ko tebi u 
ove stalnice prikazanju glasitom (,quod tibi in 
hac cerei oblatione solemni'). Bernardin 92. — 
h) vidi glasan, a, c) hb). Janko pusti glasita 
telala. Pjev. crn. 134'^. — moze biti da spada 
amo i ovaj primjer u kojenm kao da znaci : koji 
ispovijeda glasno: Da je ona prostila druzim ne- 
brojenim grisnikom glasitim. P. Radovcic, nac. 
386. 

GLASITE]^, m. covjek koji glasi. — U Be- 
linu rjecnika (,celebrator' 183^) i u Stulicevu 
(v. glasnik). — U nase vrijeme u zagoneci (o 
pijetlu) : Titer pa titer Bozji glasitej, na glavi 
mu kositer. Nar. zag. no v. 165. 

GLASITE^AN, glaeitejua, adj. koji (kojega) 
treba glasiti. — isporedi glasite|ski. — U Stuli- 
cevu rjemikii (v. navjestite|an). — nepouzdano. 

GLASITE^ICA, /. zensko ce^ade koje glasi. — 
U Belinu rjecniku (,celebratrix' 183'') i u Stuli- 
cevu (v. glasnica). 

GLASITEi^SKI, adj. vidi glasite}an. — U Stu- 
licevu rjecniku (v. navjestitejski). — sasma ne- 
pouzdano. 

GLASITI, glasim, impf. prvo je znacene: pu- 
stati glas, govoriti u glas. — Akc. kaki je u p)raes. 
taki je u impf. glasah, u aor. '2 i 'd sing, glasi, 
u part, pract. pass, glasen; u ostalijem je obli- 
cima onakav kakav je u inf. — Fostajc od glas 
nastavkom i. — Bijec je praslavenska, isporedi 
stslov. glasiti, rus. ro.aocHTt, ces. hlasiti, poj. glosic. 
• — Izmedu rjecnika u Mikajinu : glasi se, govori 
se ,rumor est, fama est'; ii Belina: ,celebro' 183'*; 
,evulgo' 2731". 301^; jjiatefacio' 4591'; ,palam di- 
cere' 580* ; ,depraedico' 692'> ; glasi se ,faiaa est' 
201a; u Bjelosfjencevu: ,evulgo, divulgo, pervulgo, 
in vulgus dico, j^rofero, enuncio' ; u Voltigijinu: 
,spacciare, annunziare, divolgare' ,klingen; ver- 
kilndigeu, ausbreiten'; u Stulicevu: glasiti komu 
sto ,denunciare, edicere, indicore, declarare, signi- 
ficare, nunciare, publicare' ; glasiti se .inclarescere, 
celebrem fiex*i' ; glasi se ,fama est, ajunt, fertur, 
dicitur'; u Vukovu: 1. ,melden, sagen' ,nuncio'. 
2. (u Boci) ,rufen' ,voco', cf. zvati. 3. (u Boci) 
,lieissen' ,voco': kako ga glase? cf. zvati. 4. (u 
Boci) n. p. kako to glasi talijanskiV ,wie lioisst 
es?' ,quomodo dicitur i"; glasiti se, 1. ,verlauteu' 
,inaudior'. 2. (u Boci) zvati se, n. p. kako se glasi 
onV ,wie heisst er?' ,q^uoiuodo vocatur'r". 

a. govoriti u glas, jav^ati u glas, Iz cega se 
razvijaju ncka osobita znacena. prclasno. a) go- 
voriti u glas, jav^ati u glas. U ki mu godir dan 
glasim tuzbe mojo. N. Dimitrovic 69. Obihiije 
dazdec suze, s uzdasima zalusuime besjedu istu gla- 
sit' uze; ,Cacko! zgrijesih!' I. Gundulic 239— 210. 
Svi glase, da od lioga zgradila se ova tvrda vilo- 
vita. G. Palmotic 2,302. Nu gdjo ce soobratiti, 
to ne znamo, jer ne glase. P. Kanavelic, iv. 42. 



Naredi da nikomu ne glase smrt ni uskrsnutja 
divojcina. I. Ancic, vrat. 7. Da ga (zakon) svojoj 
djeci glase rodite}i. I. Dordic, salt. 259. A ja 
glasit prije hocu ko Egipska njekad vila gnusne 
grijehe, hudu zlocu bjese ruzno zagrlila. N. Marci 
13. Dok